Sindrom lazne slobode ili odbrana slobode ?

Recimo to ovako...ako imas zelju za necim, ali nemas mogucnosti,
hoces li biti srecan sto ne moras da se boris jer imas opravdanje, slobodu?

- - - - - - - - - -

Recimo sada mladi radije ne izlaze kad zele, ne jedu sta zele, ne oblace sta zele samo da ne bi bili robovi za 20000 dinara i naravno nisu srecni pored sve slobode koju imaju.

Da li ovo lici na bezanje od stvarnosti i potrebe za borbom?
 
hm...

ako imaš želju, a ne možeš da ostvariš, onda je moguće da ćeš biti nesrećan.
ali ako shvatiš da to što želiš možda i nije toliko bitno, da su ti samo "velike oči", onda moguće da nećeš biti nesrećan.

neki kažu da su čoveku samo hrana i sklonište dovoljni da bude srećan, ako je mudar.
 
hm...

ako imaš želju, a ne možeš da ostvariš, onda je moguće da ćeš biti nesrećan.
ali ako shvatiš da to što želiš možda i nije toliko bitno, da su ti samo "velike oči", onda moguće da nećeš biti nesrećan.

neki kažu da su čoveku samo hrana i sklonište dovoljni da bude srećan, ako je mudar.

Hrana i skloniste? Zanimljivo...:)

Moguce dok je covek bio zverka.... sad mu recimo, treba i duhovna hrana.
 
Ovde bi trebalo postaviti neku definiciju slobode....

I neka osnova bude da je sloboda mogucnost da svojom voljom i

svojim sposobnostima odlucujemo o svom zivotu ili detaljima zivota...

- - - - - - - - - -

Sledeca pretpostavka je ona sokratova - da zelimo da budemo srecni,

jer ako se pomirimo sa tim da necemo biti srecni ili da zelimo samo da prozivimo zivot onda ostalo nema svrhe razmisljati..
 
Sloboda je mogućnost izbora.

Pa sad, ako si nesrećan, vrlo je verovatno da ni mogućnosti nećeš videti.
Ako si uplašen nećeš ih videti. Svaka negativna emocija prikazuje samo
negativne filmove o svetu u kome za tebe nema mesta ili moraš strašno
da se mučiš ili šta god, ali negativno.
 
Sloboda čini mi se i ne postoji, jer smo detreminisani svim i svačim, za početak prostorom i vremenom.
A najveća sloboda koja bi bila dostupna čoveku zahtevala bi i potpunu usamljenost, jer bi trebalo biti
slobodan od drugih.
A što se tiče sreće, meni recimo nisu neophodne materijalne stvari (osim naravno onih najosnovnijih) da
bih bio srećan. Tako da ako je merilo sreće da ti treba malo toga da bi bio srećan (ili možda je bolje reći
zadovoljan) onda ja mogu reći da sam srećan.
 
Recimo da nismo zivuljke i da kada razmisljamo o potrebama mozemo da stavimo

potrebu za porodicom i domom, a onda da nastavimo da nasa deca imaju drugacije potrebe

koje mi zelimo da im ispunimo da bi mi bili srecni, znaci treba nam neki izvor prihoda.

Kako resiti taj problem, a da ne upadnemo u zamku i postanemo robovi?
 
Svedoci smo trenda bolje malo trositi nego biti rob iliti " Nemam prihoda, ali nemam ni rashoda."

Da li je taj trend prihvatljiv ili je to sindrom svesti stvoren u uslovima kada sve negativno ispliva na povrsinu.

Dok trošimo svoj novac (vreme) na stvari koje su nam potrebne i istinski nam čine zadovoljstvo, ne vidim problem.
Problem je potrošačko društvo koje te konstantno navodi da kupuješ bez potrebe. Ljudi odavno robuju tome.

Kada smo se preselili iz manjeg u veći stan, skoro svi kada su došli prvo su primetili kako nam je mali tv za tu sobu?!!
Znači nije dovoljno da imaš tv, nego mora biti i određene veličine.
Poslednje na pameti i meni i mužu. Tv bio relativno nov i funkcionalan, ni ne gledamo ga često. Još ga nismo menjali.

- - - - - - - - - -

Recimo da nismo zivuljke i da kada razmisljamo o potrebama mozemo da stavimo

potrebu za porodicom i domom, a onda da nastavimo da nasa deca imaju drugacije potrebe

koje mi zelimo da im ispunimo da bi mi bili srecni, znaci treba nam neki izvor prihoda.

Kako resiti taj problem, a da ne upadnemo u zamku i postanemo robovi?

Kad pogledam pre svega svoju decu koliko imaju igračaka, i onda ostale, nije mi dobro. To su gomile, kutije, police... Od malena im se usađuje potrošački metalitet.
 

Back
Top