O potvrdi ega

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Razmišljam..
What life is about...
Ego, Ja, potvrđivanje ega...
Recite mi da sam lep, priznajte mi da sam pametan, da imam puno para, da sam imao puno ženski...
Kad npr. takve stvari izostanu, čovek možda pada u depru...
Možda ego ni ne postoji ako nema onih koji bi ga potvrdili...
Osuđenike u zatvorima kažnjavaju samicom, izolacijom...

Da li je slobodan samo onaj kojem ne treba potvrda?
Onaj koji je 'sebe' zaboravio?
Eto, o tome razmišljam...

:think:
 
sad razmišljam, pišem po sećanju...
kad je kastaneda valjda pitao tog svog učitelja don huana "ko si ti", ovaj valjda beše rekao "ne znam", i počeo da se smeje...
i valjda sam takođe pročitao kod njega da je taj njegov učitelj odisao nekom "prazninom"...
iako se valjda stalno zalagao za nešto, i borio protiv nečeg...
možda iz zajebancije...
 
Poslednja izmena:
ego ćeš imati bez obzira na upoređivanje sa drugim ljudima.
čak i da ljudi ne postoje, postojiš samo ti u pustom pospokaliptičnom svetu - postojao bi tvoj ego...jer, itetkako bi i tada imao potrebu da se hraniš, radili bi ti 3x jače instikti samoodržanja...zato je postavka upoređivanja sa tzv. slobodom, tupava, najblaže rečeno.
 
Ego je središte naše ličnosti? :think: Dobro..

Ali mi smo biće. Suština naša sama nije ličnost.

Da, ličnosti/egu je potrebna potvrda. Neprestana.

I sad kada kažete da je srećan neko ko je sebe zaboravio, ne mogu da se složim.
Sva naša patnja i dolazi odatle što smo sebe zaboravili.

Čovek može amneziju da doživi. Da načisto zaboravi svoju ličnost, ali ga to ne čini
slobodnim.
Sloboda dolazi od sećanja na sebe. Od direktnog uvida u svoju pravu prirodu.
 
Mislim da si izmesao slobodu sa potrebama.

Mislim da je ego bitan samo radi ispunjenja potreba,

a od visine potreba nam zavisi sloboda.

Tako da ta indirektna veza definise stanje tasa.

Sto manje imas potreba ego ti je manje vazan

kada se zivot svede na potrebe onda ego mora da raste

i trazi potvrdu da bi utvrdio visinu potreba koje moze da uzme.

Namerno sam izbegao pojam ambicije.:)
 
pa upravo razmišljam o tome...
možda neki osećaj?

"Buda nirvanu opisuje kao: istinu, slobodu, najveću sreću, zdravlje, ono što ne stari, neuslovljeno, neuprljano, nepropadljivo, nemanifestovano, mirno, besmrtno, uzvišeno, predivno, čudesno, smirenje strasti, zaštitu od patnje, drugu obalu, ostrvo, zaklon, utočište."

možda to?

El to opis stanja Budinog ja ili ne?
 
El to opis stanja Budinog ja ili ne?

nisam siguran da tu postoji "ja".

npr. lao ce to opisuje kao stanje.

PUT I CILJ

Ostvari stanje krajnje praznine,
ostvari stanje potpunog mira,
stanje iz kojeg se sve stvari oblikuju,
stanje u koje se sve stvari vraćaju.
One rastu i napreduju u svijetu,
a zatim se vraćaju praizvoru.

Povratak i praizvor znači mir,
znači vratiti se svojoj vječnoj sudbini.
Preuzeti svoju vječnu sudbinu znači prosvjetljenje.
Tko ne zna svoju vječnu sudbinu boravi u mraku.
Prosvjetljenje znači razumijevanje,
razumjevanje znači velikodušnost,
velikodušnost znači sveprisutnost,
sveprisutnost znači živjeti u skladu s prirodom.
Biti u skladu s prirodom znači biti u skladu s Taom.
Biti u skladu s Taom znači besmrtnost.
Za takvog nema više patnje.

Lao Ce
 
biće?

- - - - - - - - - -

U taoizmu se krajnja stvarnost često karakteriše kao nebiće, koje je osnova sveg bića. Pošto se tao smatra neizrecivim a pošto se sva bića mogu imenovati ili opisati, sledi da neizrecivi tao predstavlja nebiće (wu).

Nebiće nije suprotnost biću, već ono predstavlja prvobitno, neiskvareno biće koje postoji pre pojave svih razlikovanja i mnogostrukosti. Stoga se tao naziva i »neklesani kamen« koji prethodi pojavi svih stvari. Pošto sve stvari proishode iz bića, samo biće mora proisteći iz nekog izvora koji nije biće i koje se, shodno tome, naziva nebićem.
 
ova rečenica jednog forumaša me je "oborila s nogu":

"možda samo ne umemo da zamislimo da ne možemo više mislimo.."

- - - - - - - - - -

možda u skladu sa onim od ekarta tola: "Duhovno buđenje je buđenje iz sna razmišljanja"
 
filozofi moguće, a možda duhovnjaci ne.



„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović



“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

...

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus
 
filozofi moguće, a možda duhovnjaci ne.



„Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa” Vladika Nikolaj Velimirović



“Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.” Sri Nisargadatta Maharaj

...

„Tek kada su ništa, oni postaju sve." Don Huan Matus

Bleženi su nišči duhom :)

- - - - - - - - - -

biće?

- - - - - - - - - -

U taoizmu se krajnja stvarnost često karakteriše kao nebiće, koje je osnova sveg bića. Pošto se tao smatra neizrecivim a pošto se sva bića mogu imenovati ili opisati, sledi da neizrecivi tao predstavlja nebiće (wu).

Nebiće nije suprotnost biću, već ono predstavlja prvobitno, neiskvareno biće koje postoji pre pojave svih razlikovanja i mnogostrukosti. Stoga se tao naziva i »neklesani kamen« koji prethodi pojavi svih stvari. Pošto sve stvari proishode iz bića, samo biće mora proisteći iz nekog izvora koji nije biće i koje se, shodno tome, naziva nebićem.

Da nebiće u smislu da nije biće,da je suštinski različito a ne nebiće kao negacija bića i postojanja,ne kao nepostojanje.Slično je i u apofatičkoj teologiji kda se govori o Bogu s tim što se ne koristi negacija nego prefiks nad pa tako je Bog nadbiće,nadpostojanje,nadljubav itd u odnosu na sve naše pojmove.
 
Dok ne osvestiš, ni jedna ti knjiga ne može pomoći. Kad osvestiš, ni jedna ti knjiga više nije potrebna.

Osim zabave radi. Ou, vidi, pa to je ovde oduvek pisalo. I ovde, i ovde...
 
Bleženi su nišči duhom :)

- - - - - - - - - -



Da nebiće u smislu da nije biće,da je suštinski različito a ne nebiće kao negacija bića i postojanja,ne kao nepostojanje.Slično je i u apofatičkoj teologiji kda se govori o Bogu s tim što se ne koristi negacija nego prefiks nad pa tako je Bog nadbiće,nadpostojanje,nadljubav itd u odnosu na sve naše pojmove.

Govorite i govori se o totalnoj zabludi i prihvaćenoj grešci pri korištenju pojmova.

Biće je sinonim za postojanje.
Pojam-imenica Biće proizilazi iz glagola biti što ustvari znači postojati.
Dakle, samo ono što ima vrijednost postojanja može da se nazove Bićem.

Sve ostalo, što iz Bića proizilazi (a prvo se javlja Svijest-o-sebi-postojanju) više ne može biti nazvano Bićem, jer nema vrijednost postojanja.
Iako je Svijest nešto postojeće, ona je izvedena iz samog postojanja, te bez postojanja nema Svijesti-o-postojanju.
Postojanje je apsolutno=apsolut a Svijest je apsolutni duh.

Svijest je polazna tačka kreacije.
Zašto Svijest a ne Biće?
Zato što Svijest ukazuje Biću na njegove potencijale. Svijest je Jastvo=znanje-o-sebi kojim postojanje potvrđuje samo sebe.
Imajući Svijest o sebi, i stoga svojim potencijalima, Biće stvara ideje o iskustvima i stoga iskustva.
Biće=apsolut + Svijest-o-sebi-Biću=BOG.

Reći da je nešto nad-postojanje sobom povlači nelogičnosti i neistine.
Reći da postoji nadbiće značilo bi da postoji postojanje i da nad postojanjem postoji postojanje. Suludo.
Jednostavna podjela se treba načiniti između postojanja=Bića i onoga što iz Svijesti postojanja postaje=kreacija=manifestacija Svijesti.
Dakle, između postojanja i kreacije stoji Svijest.
Svijest je esencija svega postajućeg a izvor Svijesti jeste Biće-apsolut=postojanje.
Samo Sviješću Biće može znati sebe.
Kada mu je volja usmjerena u manifestaciji, Biće tad svojom Svjesnošću ovjerava postajuću realnost i sebe (Ja jesam) u njoj.
Svjesnost i Svijest ne mogu postojati simultano kao potvrđujući duh postojanja. Jedan sobom isključuje drugi.
 

Back
Top