Bleženi su nišči duhom
- - - - - - - - - -
Da nebiće u smislu da nije biće,da je suštinski različito a ne nebiće kao negacija bića i postojanja,ne kao nepostojanje.Slično je i u apofatičkoj teologiji kda se govori o Bogu s tim što se ne koristi negacija nego prefiks nad pa tako je Bog nadbiće,nadpostojanje,nadljubav itd u odnosu na sve naše pojmove.
Govorite i govori se o totalnoj zabludi i prihvaćenoj grešci pri korištenju pojmova.
Biće je sinonim za postojanje.
Pojam-imenica Biće proizilazi iz glagola biti što ustvari znači postojati.
Dakle, samo ono što ima vrijednost postojanja može da se nazove Bićem.
Sve ostalo, što iz Bića proizilazi (a prvo se javlja Svijest-o-sebi-postojanju) više ne može biti nazvano Bićem, jer nema vrijednost postojanja.
Iako je Svijest nešto postojeće, ona je izvedena iz samog postojanja, te bez postojanja nema Svijesti-o-postojanju.
Postojanje je apsolutno=apsolut a Svijest je apsolutni duh.
Svijest je polazna tačka kreacije.
Zašto Svijest a ne Biće?
Zato što Svijest ukazuje Biću na njegove potencijale. Svijest je Jastvo=znanje-o-sebi kojim postojanje potvrđuje samo sebe.
Imajući Svijest o sebi, i stoga svojim potencijalima, Biće stvara ideje o iskustvima i stoga iskustva.
Biće=apsolut + Svijest-o-sebi-Biću=BOG.
Reći da je nešto nad-postojanje sobom povlači nelogičnosti i neistine.
Reći da postoji nadbiće značilo bi da postoji postojanje i da nad postojanjem postoji postojanje. Suludo.
Jednostavna podjela se treba načiniti između postojanja=Bića i onoga što iz Svijesti postojanja postaje=kreacija=manifestacija Svijesti.
Dakle, između postojanja i kreacije stoji Svijest.
Svijest je esencija svega postajućeg a izvor Svijesti jeste Biće-apsolut=postojanje.
Samo Sviješću Biće može znati sebe.
Kada mu je volja usmjerena u manifestaciji, Biće tad svojom Svjesnošću ovjerava postajuću realnost i sebe (Ja jesam) u njoj.
Svjesnost i Svijest ne mogu postojati simultano kao potvrđujući duh postojanja. Jedan sobom isključuje drugi.