IJA KOJI JESAM:
ntuicija nije sposobnost uma već sposobnost duha. Odatle i sve zablude uma da je odgonetne.
Intuitivna znanja se unose direktno iz jednog u drugi duh, a razumom onoga u čiji je duh to znanje
unešeno, ono se prevodi u njegov logički niz. Vrednovanje nema nikakve veze sa intuicijom. Intuicija
ne vrednuje ništa. To je interno učenje, dakle učenje unutar samog duha. Naša riječ predosjećanje
govori da se radi o nečemu što prvo osjetimo a onda razumijemo (ako razumijemo). Da bi ga
razumijeli to znanje mora de se unese u naš razum i da se u njemu intelektom osvijetli. Svako
intuitivno znanje se prvo doživljava u bljesku, kao cjelina koju znamo-osjećamo odjednom, bez da je
možemo postaviti u njen logički red. Predsjećanje je dakle vodilja kojom to znanje tokom njegovog
prevoda postavljamo u njegov logički redosled, izravnavajući vibraciju logičkog prevoda sa vibracijom
doživljenog predosjećaja. Kada se frekevencije izravnaju znak je da smo intuitino unešeni sadržaj
uspješno preveli u njegovu logičku formu.
Sve što si rekao tačno je.
Sada ću ja da ispričam dva slučaja mojih intuitivnih spoznaja. Prvi se desio prilikom jednog od mojih "izlazaka iz tela", a dugi u normalnom, budnom stanju prilikom vožnje automobilom.
Jedne noći, kao i mnogo puta pre toga, "izašao sam uz tela" i sa terase prešao na krov pomećne zgrade pored kuće. Iznenada mi je palo na pamet da će Slovenija i Hrvatska da se odcepe od Jugoslavije. Veoma sam se zbunio jer sam bio siguran da će to da se desi, a istovremeno sam bio svestan da u to vreme još uvek nije bilo ni govora o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugosslavije. Onako zbunjen upitao sam sebe, ponovo u mislima "kako mogu da budem toliko siguran, čak je glupo i pomisliti da će to da se desi, kad u stvarnosti nema nikakve šanse da će to da se desi." I čim sam to pomislio, iza mojih leđa sam čuo glas koji mi je rekao: "Pa ja ti to govorim". Malo sam se iznenadio i okenuo da pogledam iza sebe, kada sam video grudvu bele svetlosti u čijoj sredini se nazirao ljudski lik, koji je izašao iza mojih leđa i stao ispred mene. Zbunjeno sam ga upitao: "Ko si ti?" Odgovorio mi je: "Ja sam Bog".
Ovo je bila jedna od mnogih lekcija koju mi je dao moj duhovni učitelj, "svetlosno biće", bez čije pomoći, inače, nikada ne bih ni mogao da "izađem iz tela". Iz ove lekcije sam praktično shvatio i naučio šta znači i kako se odvija dvosmerno, telepatsko slanje i primanje poruka putem misli. Takođe sam naučio odakle nekim ljudima (poznatom svetskim prorocima) sposobnost da predviđaju neke važne svetske događaje koji se kasnje uistinu i obistine. Jer, kao što je poznato, kasnije se i to proročanstvo odcepljivanja Sovenije i Hrvatske od Jugoslavije obistinilo, te bij ja na neki način, možda sebe kasnije prozvao prorokom, da nisam znao odakle potiče ta moja ideja o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, tj. da nisam znao da to nisam ja "predosetio", ni predskazao, već duhovno "svetlosno biće" sa sa kojim sam u jednom momentu ostvario i telepatski kontakt, a odmah zatim i vizuelni.
Drugi primer telepatskog, misaonog primanja informacija, takođe u vezi događaja koji će tek kasnije da se uistinu obistini, dasio se jednom prilikom dok sam se vraćao automobilom, sa porodicom sa izleta i iz ribolova. Pored mnogih automobila koji su prolazili pored mene iz suprotnog pravca prošao je i jedan dečko, kojeg sam ja video smo dva-tri puta pre toga, dakle, nisam ga gotovo uopšte ni poznavao, pogotovo je to vaižlo za moju suprugu koja ga je tada prvi put videla i to samo za tren u prolazu automobilom pored nas. I u tom trenutku meni je pala na pamet jedna misao u vezi tog dečka,jedan događaj, koji će tek da se desi, u koji sam takođe bio 100% siguran da će da se desi, isto kao i ono kad sam bio siguran da će Slovenija i Hrvatska da se odcepi od Jugoslavije. Od tog dana prolazile su nedelje, meseci, pa čak i pune dve godine , a ja sam i dalje bio 100% ubeđen da će to da se desi. Tog dečka sam i dalje s vremena na vreme viđao u prolazu, ali nikad ga nisam bliže upoznao sve do tog dana kad se to zaista i desilo, što sam još odavno znao da će da se desi. I kad se to zaista i desilo, pohitam ja da se pohvalim supruzi da joj kažem kako sam ja još pre pune dve godine znao da će to da se desi. I na moje veliko iznenađenje, supruga me je upitala: "Da li od onog dana kad smo pre dve godine išli na izlet, pa kad je taj dečko prošao pored nas automobilom? I ja sam od tog dana znala da će to da se desi, ali nisam nikada nikom rekla".
Dakle, ovde je telepatsko, intuitivno primanje informacija o događau koji će tek da se desi, bi dvostruk. Nije samo jedna osoba predvidela taj događaj, već dve osobe istovremeno . moja supruga i ja.
A ako vas zanima o kakvoj vrsti događaja se radilo, nije tajna. Taj dečko mi je, kako sam dve godine unapred to saznao, postao zet. Moja ćerka se poosle dve godine od onog mimoilaženja automobilom sa njim upznala sasvim slučajno, da ja i supruga nismo o tome ni znali i posle samo nekoliko dana nakon poznanstva su se potajno venčali, a da supruga i ja takođe nismo to znali. Posle kad su me prijatelji pitali da li sma ljut što mi se ćerka tako kriomice i bez mog znanja udala, bilo mi je smešno. Odkud bez mog znanja kad sam ja to znao dve godine pre pre nego su to i moja ćerka i moj zet znali.
Duhovni, za nas nevidljivi svet o nama mnogo više zna, nego što mi sami o sebi znamo. Mi uopšte i ne živimo i ništa ne radimo po svojoj volji, već volji duhovnog sveta. Mi samo mislimo da imamo slobodnu volju i da sve po svojoj volji radimo, ali stvari su drugačije. Veliko je pitanje čije mislu upravljaju našim delima, naše vlastite ili one koje u naše umove dolaze iz vana, koje mi ne možemo da prepoznamo da nisu naše. Možda i ovaj računar koji stoji ispred mene pojma nema da ja njime upravljam pomoću mausa iz vana, već misli da sve to što ja pomoću njega radim, da on sve to sam po svojoj volji radi. Pa se nešto mislim da možda i mi ljudi nismo samo mali računari koje su duhovna bića napravvila, pa nas podelila na Srbe, Hrvate, Engleze i Kineze, demokrate, komuniste i fašiste, katolike, pravoslavce i musliman, itd. pa nas onda zavade i igraju se sa nama Rata. Mirno sede zavaljeni u foteljama, mrdaju id daljine mausom i upravljaju našim mislima i umovima, kao deca na računarima sa igricama i zabavljaju se, a mi ovde, naivni i blesavi, izgibosmo i najebasmo. Da mi je samo znati koja li je duhovna "božanska", nebeska, bolesna ***** sa Hitlerovom glavom upravljala?
I pitanje je da li sam uopšte JA napisao ovaj post ili Onaj Odozgo što mi se za mozak prikačio?