Intuicija

GROM:

Интуиција није примање мисли и идеја од размих који ссу предајници, већ предосећај која је идеја или мисао она права, она којој треба посветити пажњу и проверити има ли основа да је прихватимо.
Dakle, po tebi, "intuicija" je "predosećaj". Lepo, hajde sada da nam objasniš šta je "predosećaj".

Ne možeš jednu nepoznanicu da obašnjavaš drugom nepoznanicom!

Dakle, po tebi, ona devojka što nije htela da se vozi autobusom koji će da se sruši u reku, imala je predosećaj za tu nesreću. Pitam te da objasniš KAKO, odakle joj je to došlo? Da li iz glave ili iz guizice? Ili sa neke treće strane iz nekog drugog, nepoznatog izvora, jer ni glava ni gu**** ne mogu da ispljunu ili poseru ono štu u njima već unapred ne postoji. Iz računara ne možeš da dobiješ informaciju koje u računaru nema. A odakle sve informacije dolaze u računar? Dolaze iz vana. Isto je i sa glavom, sva znanja i informacije u glavu dolaze iz vana. Znanja o autobusu koji se nije srušio u reku, a tek treba da se sruši, u glavi devojke nije bilo, niti je ona logički putem mišljenja mogla da to izvede iz onog znanja kojim je rasplagala prilikom odluke kojim autobusom će da krena na put.
 
GROM:


Dakle, po tebi, "intuicija" je "predosećaj". Lepo, hajde sada da nam objasniš šta je "predosećaj".

Ne možeš jednu nepoznanicu da obašnjavaš drugom nepoznanicom!

Dakle, po tebi, ona devojka što nije htela da se vozi autobusom koji će da se sruši u reku, imala je predosećaj za tu nesreću. Pitam te da objasniš KAKO, odakle joj je to došlo? Da li iz glave ili iz guizice? Ili sa neke treće strane iz nekog drugog, nepoznatog izvora, jer ni glava ni gu**** ne mogu da ispljunu ili poseru ono štu u njima već unapred ne postoji. Iz računara ne možeš da dobiješ informaciju koje u računaru nema. A odakle sve informacije dolaze u računar? Dolaze iz vana. Isto je i sa glavom, sva znanja i informacije u glavu dolaze iz vana. Znanja o autobusu koji se nije srušio u reku, a tek treba da se sruši, u glavi devojke nije bilo, niti je ona logički putem mišljenja mogla da to izvede iz onog znanja kojim je rasplagala prilikom odluke kojim autobusom će da krena na put.

Мисли и осећања је ли то то, Тако функционише предосећај на телесном нивоу, док на духовном је ствар компликованије јер нема хемије која би покренула осећања која би нам указала да се нешто дешава. Нараочито кад су лепе идеје у питању. Оне су толико фине да је потребно велико искуство да би се ухватиле. У почетку их хватамо случајно да би касније научили да препознајемо то благо задовољство које изазивају те лепе идеје. ЛОше мисли и идеје изазивају бурна осећања и то се не зове предосећај него је предосећај строго резервисан за фина осећања која иду са лепим идејама и мислима. Јер када је бурна реакција и слеп види да је ту нешто дешава , како то назвати предосећајем, не то није предосећај него смо ухватили лоше таласе који носе лоша осећања и избегвши неприлику ми после кажемо да смо имали предосећај, интуицију, Али мало сутра ми смо имали осећај де ће се нешто десити и то смо помешали са интуицијом.
 
Интуиција није примање мисли и идеја од размих који ссу предајници, већ предосећај која је идеја или мисао она права, она којој треба посветити пажњу и проверити има ли основа да је прихватимо. Ми примамо телепатски многе информације, али без предосећаја који би нас повео да неке идеје и проверимо ми тапкамо у месту., Интуиција је предосећај да је примљена информација она права. Свака брижна мисао може да буде наговештај нечег лошег а такође и тотални промашај и непотребан страх. Интуиција нам помаже да препознамо праву од мноштва лажних узбуна којима смо изложени. Као и препознати праву идеју у мноштву идеја које мину нашим умом. Колико пута се десили да за неку идеју помислим; какве глупости све мени падају на памет. Али колико се пута десило да преиспитујући те глупости нађем мудрост.
Интелектуалци не преиспитују своје глупости и зато и не налазе мудрост и не разумеју духовне ствари. Немају интуицију да препознају око које своје глупости треба да чачкају и нађу мудрост. Малопре се дотакох разума; а Библија разликује два Разума. Један разум који је наш и други разум је онај који долази од Бога, Само је онај који долази од Бога прави разум, овај наш је превара интелекта и у њему нема разума.

Bože...:lol:
 
GROM:

Reči "intuicija" i " predosećaj", znače isto. I nema tu nikakvog delenja na "duhovni predosećaj" koji je finiji i "telesni" koji je grublji. Predosećaj (intuicija) je uvek telepatski primljena, odnosno, uhvaćena informacija iz etera koju je neko duhovno biće ili ovozemaljski čovek putem misli emitovao u eter. Ljudski mozak kada misli, a to važi i za duhovna bića, ima sposobnost da tu svoju misao ili osećanje emituje i širi kroz eter. A takođe ima i sposobnost da hvata tuđe misli koje su drugi ljudi ili duhovnma bića putem svojih misli emitovali u eter. Sa sposobnostima slanja svojih misli i primanja tuđih raspolaže svaki čovek, ali mu je ta sposobnost zakržljala jer je ne koristi, pošto se uvek radije oslanja na čula, koja tu sposobnost nemaju. To važi i za ljudsku "dušu" (svesno elektromagnetno polje koje obavija i prožima telo) koja telepatski može da prima i šalje svoje misli i kad nije prikopčana na telo, mozak i čula.

BOLJARINE:
Svoja pamet se ne dokazuje kuđenjem tuđeg znanja, već pokazivanjem svojeg.
 
GROM:

Reči "intuicija" i " predosećaj", znače isto. I nema tu nikakvog delenja na "duhovni predosećaj" koji je finiji i "telesni" koji je grublji. Predosećaj (intuicija) je uvek telepatski primljena, odnosno, uhvaćena informacija iz etera koju je neko duhovno biće ili ovozemaljski čovek putem misli emitovao u eter. Ljudski mozak kada misli, a to važi i za duhovna bića, ima sposobnost da tu svoju misao ili osećanje emituje i širi kroz eter. A takođe ima i sposobnost da hvata tuđe misli koje su drugi ljudi ili duhovnma bića putem svojih misli emitovali u eter. Sa sposobnostima slanja svojih misli i primanja tuđih raspolaže svaki čovek, ali mu je ta sposobnost zakržljala jer je ne koristi, pošto se uvek radije oslanja na čula, koja tu sposobnost nemaju. To važi i za ljudsku "dušu" (svesno elektromagnetno polje koje obavija i prožima telo) koja telepatski može da prima i šalje svoje misli i kad nije prikopčana na telo, mozak i čula.

.
Ми телепатски хватамо и тачне и нетачне информације, Интуицијом ми препознајемо праву, Значи није информација интуиција већ начин на који препознајемо праву информацију је интуиција. Зато је интуиција на тако лошем гласу јер многи ухвате за погрешне информације, Потребно је велико искуство и многе погрешке да би се изградио осећај којим би се информације филтрирале на праве и оне неважне. Као што на основу искуства разликујемо прави осмех пун љубави од презривог осмеха тако и искуством у интуицији ми разликујемо информације на вредне и безвредне. Када кажем информације мислим на мисли и идеје које се рађају у нашем уму.
 
Ми телепатски хватамо и тачне и нетачне информације, Интуицијом ми препознајемо праву, Значи није информација интуиција већ начин на који препознајемо праву информацију је интуиција. Зато је интуиција на тако лошем гласу јер многи ухвате за погрешне информације, Потребно је велико искуство и многе погрешке да би се изградио осећај којим би се информације филтрирале на праве и оне неважне. Као што на основу искуства разликујемо прави осмех пун љубави од презривог осмеха тако и искуством у интуицији ми разликујемо информације на вредне и безвредне. Када кажем информације мислим на мисли и идеје које се рађају у нашем уму.

Intuicija nije sposobnost uma već sposobnost duha. Odatle i sve zablude uma da je odgonetne.
Intuitivna znanja se unose direktno iz jednog u drugi duh, a razumom onoga u čiji je duh to znanje
unešeno, ono se prevodi u njegov logički niz. Vrednovanje nema nikakve veze sa intuicijom. Intuicija
ne vrednuje ništa. To je interno učenje, dakle učenje unutar samog duha. Naša riječ predosjećanje
govori da se radi o nečemu što prvo osjetimo a onda razumijemo (ako razumijemo). Da bi ga
razumijeli to znanje mora de se unese u naš razum i da se u njemu intelektom osvijetli. Svako
intuitivno znanje se prvo doživljava u bljesku, kao cjelina koju znamo-osjećamo odjednom, bez da je
možemo postaviti u njen logički red. Predsjećanje je dakle vodilja kojom to znanje tokom njegovog
prevoda postavljamo u njegov logički redosled, izravnavajući vibraciju logičkog prevoda sa vibracijom
doživljenog predosjećaja. Kada se frekevencije izravnaju znak je da smo intuitino unešeni sadržaj
uspješno preveli u njegovu logičku formu.
 
IJA KOJI JESAM:

ntuicija nije sposobnost uma već sposobnost duha. Odatle i sve zablude uma da je odgonetne.
Intuitivna znanja se unose direktno iz jednog u drugi duh, a razumom onoga u čiji je duh to znanje
unešeno, ono se prevodi u njegov logički niz. Vrednovanje nema nikakve veze sa intuicijom. Intuicija
ne vrednuje ništa. To je interno učenje, dakle učenje unutar samog duha. Naša riječ predosjećanje
govori da se radi o nečemu što prvo osjetimo a onda razumijemo (ako razumijemo). Da bi ga
razumijeli to znanje mora de se unese u naš razum i da se u njemu intelektom osvijetli. Svako
intuitivno znanje se prvo doživljava u bljesku, kao cjelina koju znamo-osjećamo odjednom, bez da je
možemo postaviti u njen logički red. Predsjećanje je dakle vodilja kojom to znanje tokom njegovog
prevoda postavljamo u njegov logički redosled, izravnavajući vibraciju logičkog prevoda sa vibracijom
doživljenog predosjećaja. Kada se frekevencije izravnaju znak je da smo intuitino unešeni sadržaj
uspješno preveli u njegovu logičku formu.

Sve što si rekao tačno je.

Sada ću ja da ispričam dva slučaja mojih intuitivnih spoznaja. Prvi se desio prilikom jednog od mojih "izlazaka iz tela", a dugi u normalnom, budnom stanju prilikom vožnje automobilom.

Jedne noći, kao i mnogo puta pre toga, "izašao sam uz tela" i sa terase prešao na krov pomećne zgrade pored kuće. Iznenada mi je palo na pamet da će Slovenija i Hrvatska da se odcepe od Jugoslavije. Veoma sam se zbunio jer sam bio siguran da će to da se desi, a istovremeno sam bio svestan da u to vreme još uvek nije bilo ni govora o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugosslavije. Onako zbunjen upitao sam sebe, ponovo u mislima "kako mogu da budem toliko siguran, čak je glupo i pomisliti da će to da se desi, kad u stvarnosti nema nikakve šanse da će to da se desi." I čim sam to pomislio, iza mojih leđa sam čuo glas koji mi je rekao: "Pa ja ti to govorim". Malo sam se iznenadio i okenuo da pogledam iza sebe, kada sam video grudvu bele svetlosti u čijoj sredini se nazirao ljudski lik, koji je izašao iza mojih leđa i stao ispred mene. Zbunjeno sam ga upitao: "Ko si ti?" Odgovorio mi je: "Ja sam Bog".

Ovo je bila jedna od mnogih lekcija koju mi je dao moj duhovni učitelj, "svetlosno biće", bez čije pomoći, inače, nikada ne bih ni mogao da "izađem iz tela". Iz ove lekcije sam praktično shvatio i naučio šta znači i kako se odvija dvosmerno, telepatsko slanje i primanje poruka putem misli. Takođe sam naučio odakle nekim ljudima (poznatom svetskim prorocima) sposobnost da predviđaju neke važne svetske događaje koji se kasnje uistinu i obistine. Jer, kao što je poznato, kasnije se i to proročanstvo odcepljivanja Sovenije i Hrvatske od Jugoslavije obistinilo, te bij ja na neki način, možda sebe kasnije prozvao prorokom, da nisam znao odakle potiče ta moja ideja o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, tj. da nisam znao da to nisam ja "predosetio", ni predskazao, već duhovno "svetlosno biće" sa sa kojim sam u jednom momentu ostvario i telepatski kontakt, a odmah zatim i vizuelni.

Drugi primer telepatskog, misaonog primanja informacija, takođe u vezi događaja koji će tek kasnije da se uistinu obistini, dasio se jednom prilikom dok sam se vraćao automobilom, sa porodicom sa izleta i iz ribolova. Pored mnogih automobila koji su prolazili pored mene iz suprotnog pravca prošao je i jedan dečko, kojeg sam ja video smo dva-tri puta pre toga, dakle, nisam ga gotovo uopšte ni poznavao, pogotovo je to vaižlo za moju suprugu koja ga je tada prvi put videla i to samo za tren u prolazu automobilom pored nas. I u tom trenutku meni je pala na pamet jedna misao u vezi tog dečka,jedan događaj, koji će tek da se desi, u koji sam takođe bio 100% siguran da će da se desi, isto kao i ono kad sam bio siguran da će Slovenija i Hrvatska da se odcepi od Jugoslavije. Od tog dana prolazile su nedelje, meseci, pa čak i pune dve godine , a ja sam i dalje bio 100% ubeđen da će to da se desi. Tog dečka sam i dalje s vremena na vreme viđao u prolazu, ali nikad ga nisam bliže upoznao sve do tog dana kad se to zaista i desilo, što sam još odavno znao da će da se desi. I kad se to zaista i desilo, pohitam ja da se pohvalim supruzi da joj kažem kako sam ja još pre pune dve godine znao da će to da se desi. I na moje veliko iznenađenje, supruga me je upitala: "Da li od onog dana kad smo pre dve godine išli na izlet, pa kad je taj dečko prošao pored nas automobilom? I ja sam od tog dana znala da će to da se desi, ali nisam nikada nikom rekla".

Dakle, ovde je telepatsko, intuitivno primanje informacija o događau koji će tek da se desi, bi dvostruk. Nije samo jedna osoba predvidela taj događaj, već dve osobe istovremeno . moja supruga i ja.

A ako vas zanima o kakvoj vrsti događaja se radilo, nije tajna. Taj dečko mi je, kako sam dve godine unapred to saznao, postao zet. Moja ćerka se poosle dve godine od onog mimoilaženja automobilom sa njim upznala sasvim slučajno, da ja i supruga nismo o tome ni znali i posle samo nekoliko dana nakon poznanstva su se potajno venčali, a da supruga i ja takođe nismo to znali. Posle kad su me prijatelji pitali da li sma ljut što mi se ćerka tako kriomice i bez mog znanja udala, bilo mi je smešno. Odkud bez mog znanja kad sam ja to znao dve godine pre pre nego su to i moja ćerka i moj zet znali.

Duhovni, za nas nevidljivi svet o nama mnogo više zna, nego što mi sami o sebi znamo. Mi uopšte i ne živimo i ništa ne radimo po svojoj volji, već volji duhovnog sveta. Mi samo mislimo da imamo slobodnu volju i da sve po svojoj volji radimo, ali stvari su drugačije. Veliko je pitanje čije mislu upravljaju našim delima, naše vlastite ili one koje u naše umove dolaze iz vana, koje mi ne možemo da prepoznamo da nisu naše. Možda i ovaj računar koji stoji ispred mene pojma nema da ja njime upravljam pomoću mausa iz vana, već misli da sve to što ja pomoću njega radim, da on sve to sam po svojoj volji radi. Pa se nešto mislim da možda i mi ljudi nismo samo mali računari koje su duhovna bića napravvila, pa nas podelila na Srbe, Hrvate, Engleze i Kineze, demokrate, komuniste i fašiste, katolike, pravoslavce i musliman, itd. pa nas onda zavade i igraju se sa nama Rata. Mirno sede zavaljeni u foteljama, mrdaju id daljine mausom i upravljaju našim mislima i umovima, kao deca na računarima sa igricama i zabavljaju se, a mi ovde, naivni i blesavi, izgibosmo i najebasmo. Da mi je samo znati koja li je duhovna "božanska", nebeska, bolesna ***** sa Hitlerovom glavom upravljala?

I pitanje je da li sam uopšte JA napisao ovaj post ili Onaj Odozgo što mi se za mozak prikačio?
 
Poslednja izmena:
IJA KOJI JESAM:



Sve što si rekao tačno je.

Sada ću ja da ispričam dva slučaja mojih intuitivnih spoznaja. Prvi se desio prilikom jednog od mojih "izlazaka iz tela", a dugi u normalnom, budnom stanju prilikom vožnje automobilom.

Jedne noći, kao i mnogo puta pre toga, "izašao sam uz tela" i sa terase prešao na krov pomećne zgrade pored kuće. Iznenada mi je palo na pamet da će Slovenija i Hrvatska da se odcepe od Jugoslavije. Veoma sam se zbunio jer sam bio siguran da će to da se desi, a istovremeno sam bio svestan da u to vreme još uvek nije bilo ni govora o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugosslavije. Onako zbunjen upitao sam sebe, ponovo u mislima "kako mogu da budem toliko siguran, čak je glupo i pomisliti da će to da se desi, kad u stvarnosti nema nikakve šanse da će to da se desi." I čim sam to pomislio, iza mojih leđa sam čuo glas koji mi je rekao: "Pa ja ti to govorim". Malo sam se iznenadio i okenuo da pogledam iza sebe, kada sam video grudvu bele svetlosti u čijoj sredini se nazirao ljudski lik, koji je izašao iza mojih leđa i stao ispred mene. Zbunjeno sam ga upitao: "Ko si ti?" Odgovorio mi je: "Ja sam Bog".

Ovo je bila jedna od mnogih lekcija koju mi je dao moj duhovni učitelj, "svetlosno biće", bez čije pomoći, inače, nikada ne bih ni mogao da "izađem iz tela". Iz ove lekcije sam praktično shvatio i naučio šta znači i kako se odvija dvosmerno, telepatsko slanje i primanje poruka putem misli. Takođe sam naučio odakle nekim ljudima (poznatom svetskim prorocima) sposobnost da predviđaju neke važne svetske događaje koji se kasnje uistinu i obistine. Jer, kao što je poznato, kasnije se i to proročanstvo odcepljivanja Sovenije i Hrvatske od Jugoslavije obistinilo, te bij ja na neki način, možda sebe kasnije prozvao prorokom, da nisam znao odakle potiče ta moja ideja o odcepljivanju Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, tj. da nisam znao da to nisam ja "predosetio", ni predskazao, već duhovno "svetlosno biće" sa sa kojim sam u jednom momentu ostvario i telepatski kontakt, a odmah zatim i vizuelni.

Drugi primer telepatskog, misaonog primanja informacija, takođe u vezi događaja koji će tek kasnije da se uistinu obistini, dasio se jednom prilikom dok sam se vraćao automobilom, sa porodicom sa izleta i iz ribolova. Pored mnogih automobila koji su prolazili pored mene iz suprotnog pravca prošao je i jedan dečko, kojeg sam ja video smo dva-tri puta pre toga, dakle, nisam ga gotovo uopšte ni poznavao, pogotovo je to vaižlo za moju suprugu koja ga je tada prvi put videla i to samo za tren u prolazu automobilom pored nas. I u tom trenutku meni je pala na pamet jedna misao u vezi tog dečka,jedan događaj, koji će tek da se desi, u koji sam takođe bio 100% siguran da će da se desi, isto kao i ono kad sam bio siguran da će Slovenija i Hrvatska da se odcepi od Jugoslavije. Od tog dana prolazile su nedelje, meseci, pa čak i pune dve godine , a ja sam i dalje bio 100% ubeđen da će to da se desi. Tog dečka sam i dalje s vremena na vreme viđao u prolazu, ali nikad ga nisam bliže upoznao sve do tog dana kad se to zaista i desilo, što sam još odavno znao da će da se desi. I kad se to zaista i desilo, pohitam ja da se pohvalim supruzi da joj kažem kako sam ja još pre pune dve godine znao da će to da se desi. I na moje veliko iznenađenje, supruga me je upitala: "Da li od onog dana kad smo pre dve godine išli na izlet, pa kad je taj dečko prošao pored nas automobilom? I ja sam od tog dana znala da će to da se desi, ali nisam nikada nikom rekla".

Dakle, ovde je telepatsko, intuitivno primanje informacija o događau koji će tek da se desi, bi dvostruk. Nije samo jedna osoba predvidela taj događaj, već dve osobe istovremeno . moja supruga i ja.

A ako vas zanima o kakvoj vrsti događaja se radilo, nije tajna. Taj dečko mi je, kako sam dve godine unapred to saznao, postao zet. Moja ćerka se poosle dve godine od onog mimoilaženja automobilom sa njim upznala sasvim slučajno, da ja i supruga nismo o tome ni znali i posle samo nekoliko dana nakon poznanstva su se potajno venčali, a da supruga i ja takođe nismo to znali. Posle kad su me prijatelji pitali da li sma ljut što mi se ćerka tako kriomice i bez mog znanja udala, bilo mi je smešno. Odkud bez mog znanja kad sam ja to znao dve godine pre pre nego su to i moja ćerka i moj zet znali.

Duhovni, za nas nevidljivi svet o nama mnogo više zna, nego što mi sami o sebi znamo. Mi uopšte i ne živimo i ništa ne radimo po svojoj volji, već volji duhovnog sveta. Mi samo mislimo da imamo slobodnu volju i da sve po svojoj volji radimo, ali stvari su drugačije. Veliko je pitanje čije mislu upravljaju našim delima, naše vlastite ili one koje u naše umove dolaze iz vana, koje mi ne možemo da prepoznamo da nisu naše. Možda i ovaj računar koji stoji ispred mene pojma nema da ja njime upravljam pomoću mausa iz vana, već misli da sve to što ja pomoću njega radim, da on sve to sam po svojoj volji radi. Pa se nešto mislim da možda i mi ljudi nismo samo mali računari koje su duhovna bića napravvila, pa nas podelila na Srbe, Hrvate, Engleze i Kineze, demokrate, komuniste i fašiste, katolike, pravoslavce i musliman, itd. pa nas onda zavade i igraju se sa nama Rata. Mirno sede zavaljeni u foteljama, mrdaju id daljine mausom i upravljaju našim mislima i umovima, kao deca na računarima sa igricama i zabavljaju se, a mi ovde, naivni i blesavi, izgibosmo i najebasmo. Da mi je samo znati koja li je duhovna "božanska", nebeska, bolesna ***** sa Hitlerovom glavom upravljala?

I pitanje je da li sam uopšte JA napisao ovaj post ili Onaj Odozgo što mi se za mozak prikačio?

Идеје су као менталне слике када се појаве у нашем уму ми после интелектом то претварамо речи и реченице покушавајући речима да пренесемо идеју. Али идеја се често речима не може описати нити исказати. Ти си видео неке ствари али твоји описи не помажу да се разуме шта ти причаш. Нарочито када други људи имају другачија искуства, ти видовитост мешаш а интуицијиом,
Видовитошћу си примио информацију да ће ти тај дечко постати зет а интуицијом си предосетио да је та информација она права.
Што се тиче тога да смо рачунари, то свакако јесмо на теленом нивоу, јер навике говоре да наше тело ради баш као рачунар, Духови су програми за извршавања осећања. итд. Док на духовном плану ко се роди као духован , више није рачунар већ има слободу да расуђује, што га чини разборитим и та моћ уз моћ воље га издиже изнад рачунара(тела) чинећи таквог човека господаром свога тела(рачунара)
 
GROM:

ти видовитост мешаш а интуицијиом,

Ne, nego ti ne znaš da su reči "vidovitost" i "intuicija" sinonimi, tj. reči koje označavaju jedan i isti pojam. "Intuicija" je latinska reč koja u prevodu znači "direktna spoznaja". Kod "vidovitosti", tj. kod "intuicije" ne može da bude zabune jer tu nema šta da se tumači. Kad ti, na primer, padne na pamet misao da će Slovenija i Hrvatska da se odcepe od Jugoslavije, i kad si siguran da će to da se desi, mada se jpš nije desilo, ta misao ne može pogrešno da se tumači jer ne postoje druge reči kojima bi ta misao mogla da se izrekne do upravo te koje su već sadržane u samoj misli koja je pala na pamet. Jer, "intuicija" nije osećanje, pa da moraš da tražiš reči kojima bi to osećanje izrazio, već je "direktna spoznaja" nekog konkretnog događaja u kojem nikakvog osećanja nema. Sem reči "intuicija" i "vidovitist" isto značenje imaju i reči "prekognicija" i "predosećanje". Možda ti mešaš reći "osećanje" i "predosećanje". Ove dve reči ne znače isto. "Osećanja" su ta koja teško mogu da se izraze rečima rečima, jer osećanja nisu vizuelni događaji, dok predosećanja uvek jesu. Kad je reč o "predosećanjima" prorok uvek ima viziju, tj. konkretnu sliku događaja koji će da se desi.

Видовитошћу си примио информацију да ће ти тај дечко постати зет а интуицијом си предосетио да је та информација она права.

Imati "viziju" tj. "videti" nešto što se nije desilo i "predosetiti", tj. biti siguran da će to i da se desi, su jedna i ista mentalna (umna), tj. psihička, svena pojava i radnja. Zato su ista što njen tvorac nije ljudski um, već ona u vidu telepatski primljene informacije uvek dlazi iz vana, koju u vidu misli šalje neki drugi um. Hoću da kažem to da ljudski um nema tu sposobnost da predviđa neplanirane događaje, već samo one koje planira. Tu moć nemaju ni duhovna bića, ali imaju moć da planiraju događaje i budu sigurna da te planove mogu i da ostvare, pa kad zemaljski čovek od duhovnog, vanzemaljskog bića telepatski primi informaciju o njegovom unapred planiranom događaju i kad je istovremeno i siguran da će taj događaj i da se ostvari, to osećanje sigurnosti takođe nije u svome umu stvorio ovozemaljski čovek, već mu je i to osećanje sigurnosti takođe telepatski prenešeno iz uma vanzemaljskog bića. Jer kako god telepatski, tj. misaono, mogu da se šalju i primaju slike nekih objekata ili događaja, isto tako telepatski mogu da se šalju i primaju i osećanja svake vrste. Imaš takvih primera dosta, kao na primer kad jedan brat blizabac ima osećaj bola zbog pokvarenog zuba, može da se desi da to isto osećanje bola zuba ima i njegov brat blizanac, iako je njegov zhub potpuno zdrav. Ispričaću ti jedan od mojih takvih doživljaja. Jedan moj prijatelj i školski drug je kad je išao u ribolov, pao sa jedne stene i nagrdio se. Kad je ozdravio više nije mogao normalno ni da diše ni govori, već je otežano i disao i govorio. I kad smo se posle tog njegovog oporavka sreli i počeli da razgovaramo, na moje veliko iznenađenje i ja sam počeo isto onako kao i on da teško dišem i da se gušim dok govorim kao i on. Imao sam još takvih sličnih doživljaja. Zasigurno i osećanja mogu telepatski da se prenose sa jednog čoveka na drugog. Zato i postoje manje ili više osećajni ljudi. Osećajni su oni koji mogu da osećaju patnju drugig. Manje su osećajni oni koji mogu da muče druge ljude zato jer tom prilikom sami ne osećaju ništa. Tuđa patnja ih ne pogađa. Ovaj naš ovozemaljski svet i život i jeste pun zločina zato što su većina ljudi potpuno bezosećajna bića. U onom trenutku kad se bude desilo da naša kolektivna svest siđe sa neba i obuhvati i prožme sve ljude sveta, tada svi ljudi da budu telepatski informatički povezani i tada više niko nikome neće moći ni da pomisli neko zlo, a kamo li da učini, jer će svako svačije zlo moći da oseća kao svoje vlastito. Isto kao i u ljudskom telu. Ma koji delić tela da nam strada i pati, to pogađa celo telo i celo telo zbog toga pati.

Духови су програми за извршавања осећања. итд. Док на духовном плану ко се роди као духован , више није рачунар већ има слободу да расуђује, што га чини разборитим и та моћ уз моћ воље га издиже изнад рачунара(тела) чинећи таквог човека господаром свога тела(рачунара)

Ovo razmišljanje i objašnjenje ti je totalno pogrešno. Biti "duhovan" je samo imati razvijeniju sposobnost telepatskog primanja tuđih misli i osećanja, nego što drugi ljudi imaju i ništa drugo.
 
Poslednja izmena:
GROM:



Ne, nego ti ne znaš da su reči "vidovitost" i "intuicija" sinonimi, tj. reči koje označavaju jedan i isti pojam. "Intuicija" je latinska reč koja u prevodu znači "direktna spoznaja". Kod "vidovitosti", tj. kod "intuicije" ne može da bude zabune jer tu nema šta da se tumači. Kad ti, na primer, padne na pamet misao da će Slovenija i Hrvatska da se odcepe od Jugoslavije, i kad si siguran da će to da se desi, mada se jpš nije desilo, ta misao ne može pogrešno da se tumači jer ne postoje druge reči kojima bi ta misao mogla da se izrekne do upravo te koje su već sadržane u samoj misli koja je pala na pamet. Jer, "intuicija" nije osećanje, pa da moraš da tražiš reči kojima bi to osećanje izrazio, već je "direktna spoznaja" nekog konkretnog događaja u kojem nikakvog osećanja nema. Sem reči "intuicija" i "vidovitist" isto značenje imaju i reči "prekognicija" i "predosećanje". Možda ti mešaš reći "osećanje" i "predosećanje". Ove dve reči ne znače isto. "Osećanja" su ta koja teško mogu da se izraze rečima rečima, jer osećanja nisu vizuelni događaji, dok predosećanja uvek jesu. Kad je reč o "predosećanjima" prorok uvek ima viziju, tj. konkretnu sliku događaja koji će da se desi.



Imati "viziju" tj. "videti" nešto što se nije desilo i "predosetiti", tj. biti siguran da će to i da se desi, su jedna i ista mentalna (umna), tj. psihička, svena pojava i radnja. Zato su ista što njen tvorac nije ljudski um, već ona u vidu telepatski primljene informacije uvek dlazi iz vana, koju u vidu misli šalje neki drugi um. Hoću da kažem to da ljudski um nema tu sposobnost da predviđa neplanirane događaje, već samo one koje planira. Tu moć nemaju ni duhovna bića, ali imaju moć da planiraju događaje i budu sigurna da te planove mogu i da ostvare, pa kad zemaljski čovek od duhovnog, vanzemaljskog bića telepatski primi informaciju o njegovom unapred planiranom događaju i kad je istovremeno i siguran da će taj događaj i da se ostvari, to osećanje sigurnosti takođe nije u svome umu stvorio ovozemaljski čovek, već mu je i to osećanje sigurnosti takođe telepatski prenešeno iz uma vanzemaljskog bića. Jer kako god telepatski, tj. misaono, mogu da se šalju i primaju slike nekih objekata ili događaja, isto tako telepatski mogu da se šalju i primaju i osećanja svake vrste. Imaš takvih primera dosta, kao na primer kad jedan brat blizabac ima osećaj bola zbog pokvarenog zuba, može da se desi da to isto osećanje bola zuba ima i njegov brat blizanac, iako je njegov zhub potpuno zdrav. Ispričaću ti jedan od mojih takvih doživljaja. Jedan moj prijatelj i školski drug je kad je išao u ribolov, pao sa jedne stene i nagrdio se. Kad je ozdravio više nije mogao normalno ni da diše ni govori, već je otežano i disao i govorio. I kad smo se posle tog njegovog oporavka sreli i počeli da razgovaramo, na moje veliko iznenađenje i ja sam počeo isto onako kao i on da teško dišem i da se gušim dok govorim kao i on. Imao sam još takvih sličnih doživljaja. Zasigurno i osećanja mogu telepatski da se prenose sa jednog čoveka na drugog. Zato i postoje manje ili više osećajni ljudi. Osećajni su oni koji mogu da osećaju patnju drugig. Manje su osećajni oni koji mogu da muče druge ljude zato jer tom prilikom sami ne osećaju ništa. Tuđa patnja ih ne pogađa. Ovaj naš ovozemaljski svet i život i jeste pun zločina zato što su većina ljudi potpuno bezosećajna bića. U onom trenutku kad se bude desilo da naša kolektivna svest siđe sa neba i obuhvati i prožme sve ljude sveta, tada svi ljudi da budu telepatski informatički povezani i tada više niko nikome neće moći ni da pomisli neko zlo, a kamo li da učini, jer će svako svačije zlo moći da oseća kao svoje vlastito. Isto kao i u ljudskom telu. Ma koji delić tela da nam strada i pati, to pogađa celo telo i celo telo zbog toga pati.



Ovo razmišljanje i objašnjenje ti je totalno pogrešno. Biti "duhovan" je samo imati razvijeniju sposobnost telepatskog primanja tuđih misli i osećanja, nego što drugi ljudi imaju i ništa drugo.

On lupa,a ti s tim lupetaš!
Predviđanje,slutnja tj."vizija" je produžena indukcija mozga i na granici je mašte.Ništa spektakularno što se čoveka tiče,ali...
Ali to i jeste metafizika "kako uopšte da to postoji"!
Našem pojavljivanju koje je sasvim čarolija i metafizika ne treba dodatna zavrzlama!
S novim zamotavanjina su šanse da se odgovori kao kad novčić baciš daleko u more da ćeš ga ikad više videti!
 
DRAGOLJUB:

On lupa,a ti s tim lupetaš!
Predviđanje,slutnja tj."vizija" je produžena indukcija mozga i na granici je mašte.Ništa spektakularno što se čoveka tiče,ali...

Znaš li šta je "lupetanje"? Lupetanje je kada "naučnik" pokušava da objasni nešto o čemu pojma nema, kao na primer, "intuiciju", pa kaže da je intuiciija "produžena indukcija mozga i na granici mašte". I onda "naučnik" to glasno izgovori, a papagaji to čuju, zapamte i počnu da kreče to što su čuli i zapamtili, da je "intuicija produžena indukvija mozga na granici mašte", a ni oni, naravno o tome pojma nemaju.

Ali to i jeste metafizika "kako uopšte da to postoji"!
Našem pojavljivanju koje je sasvim čarolija i metafizika ne treba dodatna zavrzlama!
S novim zamotavanjina su šanse da se odgovori kao kad novčić baciš daleko u more da ćeš ga ikad više videti!

Da, da... tako je ... to je "metafizika". Drugim rečima, to je nešto o čemu pojma nemamo šta je, ali, eto, dali smo mu ime "metafizika". I kad god se susretnemo sa tim fenomenom, reći ćemo: "aha... to ke "metafizika" i pravićempo se pametni kao da nam je sve jasno, a i dalje pojma nećemo imati da, čim smo izgovorili reč "metafizika", istog momenta smo počeli da lupetamo.

Nego ti, Dragoljube, ubuduće pažljivo i sa razumevanjem čitaj moje postove, da saznaš šta je i "intuicioja" i "metafizika", kako ubuduće ne bi više o tim stvarima lupetao.
 
Poslednja izmena:
DRAGOLJUB:

Ljubo,telpato matore,ša sam sad pomislio o telepatiji?
Moš i intuitivno!

Prvo moraš da znaš šta je telepatija. Kao drugo moraju se ispuniti uslovi za telepatsko sporazumevanje. Pa tek kao treće po redu dolazi telepatsko sporazumevanje. Ti nisi ispunio ni prvi ualov, tj. ne znaš ni šta je telepatija, a hteo bi sa mnom telepatski da komuniciraš.
 
Prvo moraš da znaš šta je telepatija. Kao drugo moraju se ispuniti uslovi za telepatsko sporazumevanje. Pa tek kao treće po redu dolazi telepatsko sporazumevanje. Ti nisi ispunio ni prvi ualov, tj. ne znaš ni šta je telepatija, a hteo bi sa mnom telepatski da komuniciraš.

On je hteo da proveri tvoje telepatske sposobnosti pri čemu bi on bio pasivni učesnik u toj telepatskoj komunikaciji.
Ovo navodi na interesantno pitanje za one koji imaju telepatske sposobnosti: da li je za telepatsku komunikaciju neophodno da obe strane učestvuju ili je dovoljna jedna strana. Drugim rečima, možeš li ti Ljubo čitati Dragčetove misli a da on za to ne zna?
 
COCO BILL:

Drugim rečima, možeš li ti Ljubo čitati Dragčetove misli a da on za to ne zna?

Naravno da ne mogu. Nije dovoljno da postoje samo pošiljalac i primalac informacija, već i medijum koji informacije prenosni, kojeg između ljudi nema. Sve dok se sa ljudima ne spoji njihova kolektivna svest i tako ih telepatski poveže. Što će da se desi kad se svet ujedini, smiri i uspostavi jedinstveni, pravedni svetski društveni u ekonomski poredak. Što je gotovo nemoguće da se desi bez "batine", tj. Trećeg svetskog rata.
 
COCO BILL:



Naravno da ne mogu. Nije dovoljno da postoje samo pošiljalac i primalac informacija, već i medijum koji informacije prenosni, kojeg između ljudi nema. Sve dok se sa ljudima ne spoji njihova kolektivna svest i tako ih telepatski poveže. Što će da se desi kad se svet ujedini, smiri i uspostavi jedinstveni, pravedni svetski društveni u ekonomski poredak. Što je gotovo nemoguće da se desi bez "batine", tj. Trećeg svetskog rata.

A kolektivnu svest je nemoguće stvoriti bez svesnih pojedinaca. I to je osnovni razlog zašto je tvoja terorija o pravednom svetskom poretku utopija, ma koliko ona humana bila.
 
Kao što sam već napisao:
Slutnja ,tj intuicija je jedini institut misli koji se smatra da ne stiže iz svesti ,već iz "negde iza nje"...
O intuiciji ipak ponešto znamo...
-Pogrešiva je jer ne koristi istu logiku kao um,već sledi prirodne algoritme koji često nisu pravilni i
greške nastaju kad tok naiđe na nepravilnost,
-Ne ukazuje jasno na razrešenja,već najčešće okvirno,uopšteno,
-Nije je lako prizvati,poseduje i svoju samostalnost i čudnu i posebnu volju,
-Metafizićna je po svojoj supstanciji,
-Teško je saznajna ( i ovaj opis to pokazuje) tako da je, pogrešno,idealisti,a i fenomenolozi,svrstavaju u transcedencije...itd
Šta još možemo reči o intuiciji,kakva je i kako deluje?


ako se radi o slutnji najčešće je potkrepljena(izazvana) strahom,
u drugim slučajevima je čista kalkulacija događaja pa nekad se i ubode pretpostavka kao tačna
 
ako se radi o slutnji najčešće je potkrepljena(izazvana) strahom,
u drugim slučajevima je čista kalkulacija događaja pa nekad se i ubode pretpostavka kao tačna

I gde je problem?
(Ne bih rekao da nastaje strahom,pre strepnjom ili zabrinutošću koji su blaži oblici,ali i karakterni izvori straha...Ovo je
približno po Jungu...U zagradi je jer spada u psihologiju!)
 
COCO BILL:

A kolektivnu svest je nemoguće stvoriti bez svesnih pojedinaca. I to je osnovni razlog zašto je tvoja terorija o pravednom svetskom poretku utopija, ma koliko ona humana bila.

Ljudska Kolektivna svest nije nešto što ljudi mogu da stvore. Ona je nestvoriva i od uvek postoji. Ljudi mogu da stvore samo uslov da se sjedine s njom, a to je jedinstvo sveta, mir i ravnopravan svetski društveni i ekonomski poredak.

Kolektivna svast čovečanstva ima i svoje ime - "HRIST". To nije Isus Hrist, već jedno posebno svesno elektromagnetno polje iz kojeg se na Zemlji inkarniraju sve ljudske duše i duše svih biljaka i životinja i u koju se na kraju uvek vraćaju. Ceo proces nastanka organske prirode na Zemlji, zajedno sa čovekom, zapravvp je proces materijalizacije te naše Kolektivne svesti. Gradeći od sebe same organsku prirodu na Zemlji, ona na taj način gradi svoje vlastito materijalno telo. Sa kojim će da se sjedini kad se to njeno telo razvije do kraja, tj. kad se ono formira u jedinstvenu samoorganizovanu svetsku društvenu i ekonomsku zajednicu i celinu.

Dakle, sjedinjavanje organske prirode i čovečanstva sa našom Kolektivnom svešću nije utopija, već ceo taj razvojni proces organske prirode nije doveden do kraja. Ali već je pri kraju i kad se to bude desilo to će da bude jedan veoma bolan i dramatičan događaj. Kao što je, na primer, rađanje i umiranje ljudskog bića dramatičan događaj. Taj dramatičan događaj bi ljudi mogli da dožive u obliku Trećeg svetskog rata, koji bi bio poslednja faza priprema za taj događaj. U Bibliji, celo Jovanovo Otkrivenje je posvećeno tom događaju i prpremi da se on desi. Sv. Jovan tu našu Kolektivnu svest naziva imenom "Jagnje", a spajanje čovečanstva sa njom, naziva imenom "Jagnjetova ženidba". U delima Karlosa Kastanede je ta naša kolektivna svest nazvana imenom "Veliki orao" koji "proždire" ljude kada umru. U staroegipatskoj religiji njeno ime je "Horus", a u hinduističkoj, "Hrišna" ili "Krišna". I isus Hrist je opisao taj događaj sjedinnjenja čovečanstva sa našom Kolektivnom svešću kao "munju koja seva od Istoka do Zapada" i kao veliku nevolju koja će da zadesi ljude. Ja lično imam iskustvo o tome kako će ljudi da dožive to spajanje sa našom Kolektivnom svećću. Doživeće kao kad čoveka udari jaka struja, koja će u ljudima da izazove smrtni strah i paniku, kao i potrebu da negde beže i bežanjem da se spašavaju. I Isus Hrist kada govori o tom događaju takođe naglašava da će tada ljudi početi negde da "beže! i bežanjem se spašavaju. Ja sam to doživeo nekoliko puta još u detinjstvu prilikom mojih prvih susreta i dodira sa "svetlosnim bićem", čije telo je takođe elektromagnetno polje. U početku prilikom prvih dodira sa tim "elektromagnetnim" poljem to bude dramatično i panično. A kasnije se vibracija našeg ljudskog elektromagnetnog polja i sama prilagodi toj vibraciji , pa panike više nema. Ja, na primer, kasnije, kada su još u detinjstvu moji dodiri sa "svetlosnim bićem" prestali i počeli da se ponavljaju u mojim zrelim godinama, kada sam navršio četrdesetu, svaki dodir sa "svetlosnim bićem", kad god bih osetioo da me trese lagana struja, to je za mene bio znak da mogu slobodno i po želji da "izađem iz tela" i po želji u njega da se vratim. Što znači da ja nikada nisam mogao sam da "izađem iz tela", već samo uz pomoć "svetlosnog bića". Na Internetu ima mnogo snimaka "svetlosnih bića" i danas svako može da vidi kako "svetlosna bića" izgledaju. A evo ja sam i detaljno opisao kako će ljudi da dožive dodir sa njima i sa našom Kolektivnom svešću kad se to bude desilo. Ja lično pretpostavljam da bi taj dramatični događaj spajanja sa našom Kolektivnom svešću mogao da zadesi upravo ovu sadašnju generaciju čovečanstva, koje je već ušlo dramatičnu fazu razvoja potrebnu da to može da se desi. Taj događaj se, inače, u hrišćanstvu očekuje i naziva imenom "Hristov drugi dolazak", koji će ujedno da bude i znak početka "Novog doba".
 
Ljubo, ima jedna priča koju sam jednom pročitao - možda baš na ovom forumu - o skitnici iz Londona.

Jedne večeri je taj skitnica, kao i svake druge noći, legao na klupu ispod mosta na Temzi, pokrio se starim novinama i lagano uronio u san.
Nije čestito ni oči sklopio kad se pojavi velika bela limuzina iz koje izađe prelepa devojka kraljevskih manira i pozva ga da pođe sa njom.
Zbunjen iznenadnom posetom, skitnica poslušno uđe u limuzinu koja ih odvede u prelep stari dvorac na domak grada.

Nije mogao verovati šta mu se dešava, malo pre je još uvek bio skitnica koji je sa ostalim londonskim skitnicama delio klupu ispod mosta na Temzi, a sad ga je prelepa plavuša smestila u ogromnu sobu sa mekanim i mirišljavim bračnim krevetom, prethodno mu omogućivši da se okupa i sredi za noćni počinak.
Kada je izašao iz tople kupke, zavukao se ispod mirišljavog jorgana i lagano uplovio u san.
Tada su se vrata sobe otvorila i u sobu je ušla lepotica u prozirnoj spavaćici.

"Pomeri se malo da i ja legnem", procvrkutala je umilnim glasom.

Pomerio se do ruba kreveta.

"Pomeri se još malo", rekla je.

Pomerio se i...probudio mokar u Temzi.


Ljubo, ne znam kakvo je tvoje buđenje, ali gledaj da barem ostaneš suv kad se probudiš iz svojih snova.
 
COC O BILLI:

Ljubo, ne znam kakvo je tvoje buđenje, ali gledaj da barem ostaneš suv kad se probudiš iz svojih snova.

E moj Billi ... znaš li ti šta su zaista ljudski lažni snovi, koji nemaju nikakve vede sa stvarnošću, zbog kojih su svi ljudi sveta stalno mokri. Ti lažni snovi su silno ljudsko neznanje koje im ne dozvoljava da vide stvarnost kakva jeste, zbog kojih moraju da žive lažnim životom, punim zababluda i patnji, od kojih će da se spase tek kad se probude, tj. kad budu uspeli da vide stvarnost onakvom kakva ona zaista jeste.

A ta prava i istinska stvarnost koja nije sačinjena od snova, jeste to da su se prvo elementarne čestice spojile sa svojom kolektivnom svešću i postale jedinstveno biće zvano atom, tek kad su putem samoorganizovanja napravile svoju ekonomsku zajednicu na bazi pravedne podele rada i rezultata rada. Da bi posle toga i atomi, na isti način postali jedinstveno živo biće zvano ćelija (ameba) tek kad su i oni putem, samoorganizovanja napravili svoj jedinstveni društveni i ekonomski poredak i i spojili se sa svojom klektivnom svešću. Da bi zatim, na isti način i po istoj mogućnosti i principu i jednoćeliski organizmi (amebe) putem samoorganizovanja napravili svoje jedinstvene društvene i ekonomske zajednice na bazi pravedne podele rada i rezultata rada, što je bio uslov da i oni uz pomoć svojih kolektivnih svesti postanu tela boljaka, životinja i ljudi. I sada je na redu da to isto urade i ljudi i to je istinska stvarnost u kojoj i ljudi treba da se probude kad uspeju da se oslobode ovog sadašnjeg lažnog života kojim sada žive.

Naravno, nekima to izgleda nestvarno, utopija, zato što to ne može lako da se sagleda, zbog toga što je to dugotrajan i veoma mukotrpan evolucioni proces koji traje milionima godina. Generacije i generacije čovečanstva se rode i umru da bi mogao samo jedan mali korak napred da bude primećen. Ali čovečanstvo je već doguralo do kraja. Već ova sadašnja generacija čovečanstva, živeći po principu demokratije, tj. borbe svega i svačega sa svim i svačim, u kojoj jači preživljava i u kojj su dozvoljena sva sredstva samoodržanja, će uskoro morati da bira između svog samouništenja ili spasenja kroz stvaranje jedinstvenog svetskog društvenog i ekonomskog poretka na bazi pravedne podele rada i rezultata rada. I to je prava stvarnost u kojoj svi treba da se probudimo, a sve ovo do sada je bilo samo laž i san.

Da li znaš da mravlja i pčelinja društva imaju svoje kolektivne svesti, koje im omogućuju visoku informatičku (telepatsku) povezanost, jedinstvo i harmoniju? Po tome su mravlja i pčelinja društva mnogo naprednija i daleko su ispred ljudskog.

Billi, ako hoćeš da se probudiš i da sagledaš stvarnost kakva jeste, malo manje čitaj novine i gledaj televiziju i manje slušaj šta političari i drugi svetski manipulatori i jebivetri pričaju, a više gledaj u zelenu travu, cveće, životinje, reke, planine, mora i jezera, u nebo itd. Ili probuši jedno jaje u kojemu se začinje i razvija pile i u tu rupu stavi mikroskop i posmatraj kakva čuda se dešavaju dok se pile razvija, da vidiš kakva inteligencija i kakvo znanje je potrebno da bi to moglo da se desi. Da bi shvatio da su sva dosadašnja ljudska znanja phičkin dim u odnosu na ona znanja koja u prirodi vladaju, po kojima priroda jeste to što jeste. Ljudi neće iz sna da se probude i biće i dalje mokri sve dok makar delić tog prirodnog znanja i prirodnih pravila i zakona ne shvate.
 
I gde je problem?
(Ne bih rekao da nastaje strahom,pre strepnjom ili zabrinutošću koji su blaži oblici,ali i karakterni izvori straha...Ovo je
približno po Jungu...U zagradi je jer spada u psihologiju!)

a okejj, neka bude strepnja...to mu dođe kao neka vrsta prigušenog straha koji tinja
zabrinut čovek je obavezno i uplašen tj. pod strepnjom, jer se ne manifestuje histeričnim ponašanjem
već pritajenom zebnjom...ako mogu tako, pomalo pesnički
 
p.s

nema nepogrešive intuicije, sve je to od slučaja do slučaja u zavisnosti
koliko i kakvim informacijama raspolažemo u vezi nekog događaja pa možemo pogoditi ili bar približno sled narednih

determinacija pretpostavki... jbg.
 

Back
Top