Ode nam Nebojša Glogovac

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Definitivno je preminuo od kancela pluća, koji je dobio kao posledicu strastvenog višegodišnjeg pušenja... Jeste da su naši stari ljudi ponekad pametni, ali uzrok za ovakvu dijagnozu su potvrdili eminentni lekari.... Ne želim da parafraziram šta je ko rekao, već pišem ono što ja mislim i ono što pouzdano znam... Vreme pre nego nas je napustio je proveo okružen onima koje je najviše voleo: Gavrilom, Milošem, Sunčicom, Minom i Milicom, roditeljima, prijateljima i kolegama... okružen ljubavlju, suštinom svog bića.... i nije razmišljao o ružnom vremenu u kome je živeo...nije imao vremena za to... bio je okrenut svojim voljenima, preplavljen ljubavi.

Nema sumnje da je takva osoba (bila) preplavljena ljubavlju i kad necim nije zadovoljna u drustvu (jer zivot nije samo onaj porodicni, vec i drustveni, profesionalni) i ne postavlja se pitanje dijagnoze, vec uzroka te dijagnoze i osim u pusenju koje je svakako vazan uzrok ali nei jedini (ne oboljevaju svi pusaci od kancera jel'?) njega treba traziti u samim njegovim recima nezadovoljstva drustvom i vrednostima, poslednjim intervjuima i ne samo poslednjim, vec i onim ranije. Na stranu sto je retkost (a zapravo i nije nije bas retkost u zadnje vreme, ocigledno) da osoba sa 48 godina tako ode od ove opake bolesti.

ja to rekoh vise puta kad ga videh kako prica kod ivana ivanovica znao sam da nije ok

Taj snimak je ako se ne varam iz 2014 god, a po njemu se def, nista nije moglo primetiti ni tad, pa cak ni u seriji "Nemanjici", pogotovu sto je i uloga bila takva. No svejedno, ovde smo na pdf "pozoriste" a ne naklapanja o njegovom izgledu i provizornim rekla - kazala temama iz zute stampe, ili "nepusackom kutku".
 
Molim te....ne vredjaj ni pdf. svojim nagadjanjima ni ovog velikog glumca nekakvim umisljenim ruznim (cudnim) izgledom od pre 4 godine.

Ja u ovakve vase povrsne diskusije nemam namerre da se upustam, jer ovo nije kampanja protiv pusenja, niti zuta stampa pa kako je proveo zadnje dane i sl.
 
Da li znate, draga, koju je rečenicu izgovorio kada je čuo reči eminentnih onkologa da je kancer koji ima neizlečiv i da mu je ostalo malo vremena?
Imate šansu da ne budete površni i da uvažite i tuđe mišljenje, "elito"... ipak, ne mirišete mi na mastiks...
 
koliko mi se ***** kada ljudi masovno glume neku zalost kad umre neko poznat :roll:

Hahahahah a realno... msm i meni je bio trip kad je umro, i svakako mu želim da počiva u miru, bio je veliki glumac i čovek... ali brate kad vidim one kenjatorske komentare tipa "Bio si svetlost u tami, bio si vatra koja nas je grejala i obasjavala" dodje mi da pucam u glavu tom ko piše takva sranja :lol:

Suzdrzavala sam se da dam komentar o tome, jer u onoj euforiji zalosti i prenemaganja, cesto sam JA bila zrtva, jer sam iskreno govorila kakav je ko. Ti komentari su odvratni i treba da predstave te koji komentarisu kao osobe, koje su imale ne znam kako "blizak" odnos s tim glumcem. JA nisam zaboravila ko je i sta je Manda i njegove odvale ne mogu da izbrisu njegovu politicku, preciznije, JULovsku proslost. Nebojsa Glogovac nije bio neki zanimljiv televizijski glumac, i ono "opravdanje" da je glumio za pare me ne zanima, s druge strane, par puta me je iznenadio u pozoristu, kako je lepo glumio. Ipak, ja njeg ne smatram nekim vanserijskim talentom niti "svetloscu koja me je vodila u zivotu", on je sasvim prosecan glumac, kojeg se niko ne seca vec posle par meseci. Kod nas ljudi moraju da nauce da odovoje tekst od nacina izvodjenja. To sto je Nikola Simic sizeo u svakoj ulozi ili sto je Zoran Radmilovic onako obucen kao klovn se drao u Radovanu III ne cini ih dobrim glumcima.
 
Suzdrzavala sam se da dam komentar o tome, jer u onoj euforiji zalosti i prenemaganja, cesto sam JA bila zrtva, jer sam iskreno govorila kakav je ko. Ti komentari su odvratni i treba da predstave te koji komentarisu kao osobe, koje su imale ne znam kako "blizak" odnos s tim glumcem. JA nisam zaboravila ko je i sta je Manda i njegove odvale ne mogu da izbrisu njegovu politicku, preciznije, JULovsku proslost. Nebojsa Glogovac nije bio neki zanimljiv televizijski glumac, i ono "opravdanje" da je glumio za pare me ne zanima, s druge strane, par puta me je iznenadio u pozoristu, kako je lepo glumio. Ipak, ja njeg ne smatram nekim vanserijskim talentom niti "svetloscu koja me je vodila u zivotu", on je sasvim prosecan glumac, kojeg se niko ne seca vec posle par meseci. Kod nas ljudi moraju da nauce da odovoje tekst od nacina izvodjenja. To sto je Nikola Simic sizeo u svakoj ulozi ili sto je Zoran Radmilovic onako obucen kao klovn se drao u Radovanu III ne cini ih dobrim glumcima.

cici mici don't lupeting
 
Uloga u filmovima Ubistvo s Predumisljajem i Klopka cini ga vrhunskim glumcem, a uloga u predstavi i filmu Hadersfild (2007) genijalnim glumcem filmskog platna (cineme) i pozorista, za TV glumiste me iskreno da ne kazem sta..., jer je TV s'ranje.

"Glogovac je proglašen Evropskim glumcem godine na Film festivalu u Italiji."
 
"KADA ZATVORIM OČI, TU SI" Kolege dirljivim i snažnim porukama otimaju Nebojšu Glogovca od zaborava u novoj monografiji Tanje Nježić


"Ne mislim da je umetnost samo kolač, već mislim da je umetnost kao so, nešto jako važno", govorio je Nebojša Glogovac. Kao i: "Sami smo odgovorni za svet u kojem živimo jer svako od nas je učestvovao u stvaranju ovakvih okolnosti u kojima smo danas". Ili: "Moj moto je - bolje je da je bolje".

Goran Paskaljević je o njemu rekao: "Kao što je u likove koje je igrao unosio ljudskost kakvi god da su - likove koje je igrao zapravo nije glumio, bivao je oni - tako je i u nama, u našoj kulturi, zauvek ostavio vrlo živi, najbolji mogući trag".

Jagoš Marković da je - pesnik scene: "Pamtim njegovu moć i njegovu spremnost za igru, i na sceni i u životu… Uvek do kraja u materiji, a nikad udavljen njom".

I tako dalje, i tako redom...

Početkom februara 2019. biće promovisana monografija o njemu rađena kao pripadajući deo nagrade "Dobričin prsten" koju Udruženje dramskih umetnika dodeljuje za životno delo (UDUS, "Vulkan" i Biblioteka grada Beograda), čiji je Glogovac laureat za 2018. godinu.

A navedeni citati su iz nje.

Kako je bilo raditi je...

Malo je reći da se čovek sreće sa velikim dilemama u nastojanju da sklopi svojevrstan portret impresivnog umetničkog i ljudskog bića, bića čije je ime Nebojša Glogovac, a na stranicama knjige, koja, kao i svaka, po prirodi stvari mora imati poslednju stranu. Odnosno monografije koja, opet po prirodi stvari, ima svoje zakonomernosti.

To kolika je čast bila prihvatiti se ovog posla, po odluci Predsedništva Udruženja dramskih umetnika Srbije, posebna je tema. Kao i pitanje odgovornosti, izazova, (ličnih) zebnji...

No, u pretraživanju i iščitavanju dokumentarnog materijala, iskristalisalo se nekoliko stvari.

Pišući o umetnosti glume, Ranko Munitić napominje da je to "najkompleksniji rebus umetničkog lavirinta", da je fenomen glume stariji i dublji od estetike, da seže "do samog dna antropologije" te da "odgovoriti na pitanje ko je glumac znači, u stvari, odgovoriti na upit šta je čovek". Isticao je, zatim, da samo najveći dosežu te visine.

Nebojša Glogovac je kroz svoje role činio upravo te (ne)moguće korake koji nas približavaju čudesnosti (tajne) života.

Svojim bavljenjem umetnošću glume otvarao je nove svetove, nove horizonte, nove vidike...

Godinu dana pre nego što će ga ubiti, veliki Federiko Garsija Lorka je rekao da je pozorište "jedan od najizražajnijih i najkorisnijih instrumenata za duhovno uzdizanje jedne zemlje i barometar koji određuje njenu veličinu ili njenu klonulost. Prijemčivo pozorište, dobro utemeljeno u svim svojim žanrovima od tragedije do vodvilja može, u roku od nekoliko godina, da promeni senzibilitet naroda; dok razoreno pozorište može da obezvredi i uspava čitavu naciju. Narod koji ne potpomaže i ne neguje svoje pozorište ili je mrtav ili je na umoru; isto kao što pozorište koje ne podržava pulsiranje društva, istorijsko pulsiranje, dramu svog naroda i nepatvorenu boju svog krajolika, sa smehom ili suzama, nema pravo da se zove pozorište…".

I ulogama i svojom rečju u javnosti, Nebojša Glogovac je bio otelotvorenje ovih Lorkinih misli, učinio da postanu od krvi i mesa. Život sam.

I male su reči da u njih stane sazvežđe - Nebojša Glogovac.


Ogromnu zahvalnost za nastanak knjige dugujem Mini Glogovac i Milici Glogovac, koje su mi ustupile čudesnu, veliku crnu kutiju sa belim tufnama i u njoj pregršt materijala, od svojevrsnog pres klipinga, preko mnoštva fotografija, do sitnica poput privezaka, pisamaca, pozivnica… Detalja koji čine da se odškrinu vrata čitavih svetova iako, u prvom trenutku, učine da se zanemi i da od pomoći ne mogu biti ni olovke, ni tastature, ni...

Naročitu pažnju zavređuju u knjizi sadržani prilozi dvadesetak naših velikih glumaca, reditelja, ljudi od pera…

Recimo, triling dama...

Jezgrovito i zdušno zapisala je Jelisaveta - Seka Sablić da je Glogovac bio "glumac zbog koga se gleda predstava, film, šta god da igra. (…)Jednostavan, naizgled skoro mangupski nezainteresovan, u toku proba on je sa lakoćom ignorisao tenzije, panike (koji su često pratioci procesa rada) iako je, na primer, u toj predstavi, sva odgovornost, zapravo, bila najviše na njemu".

Ksenija Marinković beleži: "'Ljubim tebe i djecu. Ne brini. Jak sam'. Ovo je poslednji SMS koji sam primila od Nebojše Glogovca, nekoliko dana prije nego što je umro.(…) A poslu je pristupao strastveno. Kao i životu..".

Nataša Ninković, između ostalog, citira njegove reči: "Znači, doktorka, žurka je gotova?" dodajući: "Šta više reći o čoveku koji, na strašne rezultate koje mu doktorka saopštava, ovako odgovara? Do kraja, u svom maniru, dostojanstven, sa dozom sarkazma i prema sebi i prema svetu koji napušta, bez patetike, bez viška reči".

Radivoje - Raša Andrić navodi: "Poezija je bila sarađivati sa Nebojšom. On je prosečne filmove činio dobrim, a reditelji su postajali bolji uz njega. To sa sigurnošću tvrdim jer ja sam uz njega postao bolji. /Nas, filmske ljude, bije glas da ne idemo mnogo u pozorište. S pravom. Fale nam krupni planovi, u pozorištu toga nema. Što bi rekao zagrebački reditelj Peđa Ličina, doći ću u kazalište kad raskadrirate. E pa, Glogi je umeo da glumi u krupnjaku i na sceni. Širok i visok portal, scena duboka, širok plan, skoro total u kojem u vesternima petočlana banda jaše, al’ ti vidiš samo Nebojšin krupnjak. Kako je to izvodio, ne znam, nisam ja ni izdaleka tako dobar pisac kao što je on bio dobar glumac da bih to rečima objasnio".

Aleksandar Popovski se priseća "Hamleta" i veli: "Prvo razgovaramo u Likvidu, kažem da bih hteo da igraš Hamleta. Odmah kažeš - ne, rasturiće nas da si mene uzeo za Hamleta. Reći će da sam star. Još kažeš da ne znaš ni da li bi mogao da ga odigraš. Meni se dopada što si takav. Svaki drugi bi rekao - daj. Daj mi i Ofeliju, i to ću odigrati. Ne, ti sumnjaš u sebe, u mene, prvo samog sebe proveravaš. Onda mi pričaš da ne želiš da patiš na sceni. Puno pričamo o nama, o našoj generaciji, o željama, idealima, snovima. Čemu smo se nadali, šta smo dobili, da li bi mi mogli biti Hamleti? Da li možemo da se ponovo iznenadimo kada vidimo da je učinjena nepravda kada smo to toliko puta videli i doživeli? Kako da reagiramo na glupost kada smo mislili da smo je krajem devedesetih duboko zakopali. Onda pričaš o nepravdi koja sve nas muči. Stavljeni smo na pijedstale neke duhovne vrednosti, a tretiraju nas kao crkvene miševe".

I opet; i tako dalje, i tako redom…

Na kraju, ali nikako na poslednjem mestu, nastojanju da se unutar korica knjige sklopi portret impresivne umetničke i ljudske veličine, Nebojše Glogovca, veliki doprinos dala je Maja Medić, urednica fotografije.

I šta reći za kraj...

"Umetnik je - ljubav na delu", kazao je Nebojša Glogovac.

PESMA BRANKE KATIĆ NEBOJŠI GLOGOVCU

Milo mi je da te vidim

Kosmos je mali da

sakrije ljubav.

Ti si sada vetar,

nebo plavo i nebo zvezdano.

Kada zatvorim oči, tu si.

Bude mi milo kada te vidim.

Nasmejano ćutiš,

gledaš me mangupski,

veselo je oko tvoje,

mudrice, barabo,

radosna sam kada mi

u suton dođeš.

Veliki glumac što

nikad ne glumi,

samo nežno u suštinu rije,

zmaj si snažni i lav strašni,

bubo svilena.

U srcu te nosim,

u sili prepoznajem,

grebem ti, Ćurane,

znam da ne mariš...

Volim te i sve tvoje volim, sve ljubavi tvoje grlim dušom svom.

(Volela bih da sam Milena Marković, pa da ti napišem

najlepšu pesmu...)

Nebojša Glogovac o slobodi

- Mislim da su ljudi ljubav, slobodu i te pojmove prebacili na kupovnu moć, da je sloboda da možeš da kupiš bilo šta kada odeš u neku prodavnicu. Što imaš veliki izbor i ponudu robe da možeš da pazariš. Taj izbor da možemo kupiti sve je zamena za slobodu, ili što možemo da odemo na internet i da nam se učini da je ceo svet u tom malom ekranu. To je postalo simbol slobode. Prava sloboda za kojom ljudska duša žudi je zaboravljena i negde skrajnuta, zatrpana komercijalizacijom i tokovima novca. Podrazumeva se da svi moraju puno da rade, da svi moraju da budu jako, jako zdravi, da dobro jedu. U stvari, sve to je neizvodljivo u jednom danu za čoveka, ali to je imperativ ovog vremena koji potiskuje prave stvari u zapećak: ljubav, slobodu, hrabrost, empatiju. Sve najlepše je besplatno, zato je i ukinuto.

Monografija

Knjiga na 250 strana obuhvata pet celina ilustrovanih sa blizu 100 fotografija; I deo "Scene i ekrani" u kojem su četiri teksta o Glogovčevom pozorišnom, filmskom, televizijskom opusu (Gorčin Stojanović, Aleksandar Milosavljević, Miroljub Stojanović, Dragan Ilić). II (koji obuhvata više od pola knjige) "Reči koje život znače" sazdan je od iskaza Nebojše Glogovca. III - Autorizovane beleške, IV Rekli su (Dejan Mijač, Branka Katić, Jagoš Marković, Ksenija Marinković, Goran Paskaljević, Nataša Ninković, Uglješa Šajtinac, Vojin Ćetković, Lenka Udovički, Jelisaveta Sablić, Rajko Grlić, Goran Šušljik, Aleksandar Popovski, Radivoje - Raša Andrić, Ante Tomić, Slobodan Unkovski, Voja Brajović) V deo - dokumentacija.
 
GODIŠNJICA SMRTI NEBOJŠE GLOGOVCA Ovi njegovi citati SLAMAJU SRCA "Svoju decu osećam i razumem, od života ne tražim previše"


Danas se navršava dve godine od smrti legendarnog Nebojše Glogovca, a svi smo voleli i divili se njegovom glumačkom umeću.

Glogovac je rođen u Trebinju, a o detinjstvu u južnim krajevima Bosne i Hercegovine pričao je jednom prilikom za medije.

diek9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTjJNN01EQV8vOTBkNzk0ZjVkNGU0NDZkN2RhMGY2YWMwMzIyNWE5MjQuanBlZ5GTAs0CQgCBAAU


- Pamtim samo neke prizore lepog i mirnog života, divnog okruženja i zaštićenosti, a za mene je to kao veza sa pupkom ili emotivnom bazom. Čuvao sam krave, čuvao sam ovce. Taj kontakt sa prirodom je za mene izuzetno dragocen - rekao je on tada, a o glumačkom pozivu kazao je:


- Nikad nisam znao da ću biti glumac, niti sam imao pojma šta je to glumac. Što bi rekli klinci, nisam se ložio na to. Ložio sam se na fudbal, na devojke, na sport. Bio sam odličan đak, ali to mi je bilo više onako, usput, lako. Dobro sam pisao, al' nisam bio naročito vredan. Više me zanimalo zezanje. Gluma je, ajd', možda bismo mogli reći, kad računam iz ove, sasvim naknadne perspektive, počela sa četiri godine, kad sam recitovao na Svetog Savu i kad sam se kao konj drao iz petnih žila jer su mi objasnili da to mora da se čuje. I svi su čuli. Pa su me one stare gospođe hvalile više nego ostalu decu. Valjda njih nisu čule. Ne znam, možda bismo mogli reći - tako je krenulo.

- Jedna od mojih teorija zašto sam upisao glumu je što nisam bio zadovoljan sobom. Želeo sam i trudio sam se godinama da se dopadnem devojkama. Mislio sam da loše izgledam, neko vreme sam bio debeo, a kad me je drmao pubertet, najgore sam izgledao - bio je iskren u intervjuu za jedan magazin Glogovac, kog publika pamti u ostvarenjima "Spasitelj", "Munje", "Kad porastem biću Kengur", "Ranjena zemlja", "Klopka" i drugim, dok se svojevremeno naširoko pisalo o njegovoj odluci da odbije ulogu u kontroverznom filmu Anđeline Džoli, "U zemlji krvi i meda".


- Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite, mi zaboravljamo na decu, na dušu, na ljubav. Mislim da je to pogubno, jer napredak ljudske vrste ne predstavljaju kola koja idu brže i tone informacija kojima smo zatrpani - kazao je Nebojša krajem 2016. godine u jednom intervjuu.

- Prava sloboda za kojom ljudska duša žudi je zaboravljena i negde skrajnuta, zatrpana komercijalizacijom i tokovima novca. Podrazumeva se da svi moraju puno da rade, da svi moraju da budu jako, jako zdravi, da dobro jedu. U stvari, sve to je neizvodljivo u jednom danu za čoveka, ali to je imperativ ovog vremena koji potiskuje prave stvari u zapećak: ljubav, slobodu, hrabrost, empatiju. Sve najlepše je besplatno, zato je i ukinuto - istakao je jednom prilikom Glogovac, koji je za sobom ostavio troje dece, ćerku Sunčicu i sinove Gavrila i Miloša.


- Ja svoju decu osećam i razumem, pomalo zbog onoga kakav sam, pomalo zbog prirode posla. Razumem koliko znaju, koliko ne znaju, mogu da se stavim u njihov položaj. Moguće je da koristim nešto iz svog ličnog iskustva, ali ne baš striktno i planski. Važno mi je da nauče da misle svojom glavom, da budu nezavisni, da znaju da su poštenje i iskrenost moralne vrednosti koje će im pomoći da budu bolji ljudi. Odemo, na primer, u zajedničku šetnju. Ja šetam kera dok oni voze bicikle. Stignem da odigram backgamon u kafiću u koji stalno dolazim. Obične stvari. Ne treba previše tražiti od života, treba nešto i zaslužiti. Treba imati meru - naveo je svojevremeno.


- Dobrota je prezrena, odnosno obezvređena. Sve te uzvišene i neopipljive vrednosti ljudskog duha poput hrabrosti, poštenja, vernosti, bezuslovnog prijateljstva i ljubavi, danas su ismejane i nisu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i mnogo ste pametni. Time dobijate poene i niko vas neće prezreti. Ili ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, pristaće na to da ste uspeli. Danas su teze zamenjene i u današnjem sistemu vrednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrednostima, jer su jedino one temelj ljudskog postojanja. Živimo u vremenu u kome, uz svu najstrašniju maštu, ne bih mogao da zamislim takvu perverziju koja u stvarnosti već nema svoj klub obožavalaca. Postoji jedna misao kako kada umremo sigurno idemo u raj, jer ovo što živimo ima sve atribute pakla - rekao je bio Nebojša pre nekoliko godina, koji je poslednje dve godine života bio u braku sa drugom suprugom Milicom, dok je od 1996. do 2014. bio oženjen Minom Glogovac.


93ek9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvT0dVN01EQV8vMjNiMTY1MTdmYWRkMjM0OTdkMjU0ZjQ3OTEzNDcwMGIuanBlZ5GTAs0CQgCBAAU



Nebojša Glogovac je preminuo u Beogradu u 48. godini, nakon borbe sa opakom bolešću.





 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top