Kada je Beč drugačije mislio

Poruka
7.967
Католичка енциклопедија:


While every other race in the Balkans, with the exception of the Western Serbs, called Hroats (Croats), went over to schism, the Roman Catholic faith remained secure in the fastnesses of northern Albania.
http://www.newadvent.org/cathen/01253b.htm

Diakovár is also the seat of a district court; in 1900 it contained 6824 inhabitants, mostly Catholics, of whom 65 per cent were Serbs and 28 per cent Germans.http://www.newadvent.org/cathen/04769c.htm

Since 1848 the Catholic Serbs, who are in large part subjects of the Austro-Hungarian Monarchy, have been under the spiritual jurisdiction of the Bishop of Diakovo, in Slavonia. Although freedom of religion was constitutionally guaranteed by the Congress of Berlin, the position of the Catholic Church is a disadvantageous one, as the Orthodox clergy put various difficulties in the way of parochial work. In the course of the nineteenth century negotiations were several times begun for the erection of a Latin bishopric in Servia.
http://www.newadvent.org/cathen/13732a.htm
 
Католичка енциклопедија:


While every other race in the Balkans, with the exception of the Western Serbs, called Hroats (Croats), went over to schism, the Roman Catholic faith remained secure in the fastnesses of northern Albania.
http://www.newadvent.org/cathen/01253b.htm

Diakovár is also the seat of a district court; in 1900 it contained 6824 inhabitants, mostly Catholics, of whom 65 per cent were Serbs and 28 per cent Germans.http://www.newadvent.org/cathen/04769c.htm

Since 1848 the Catholic Serbs, who are in large part subjects of the Austro-Hungarian Monarchy, have been under the spiritual jurisdiction of the Bishop of Diakovo, in Slavonia. Although freedom of religion was constitutionally guaranteed by the Congress of Berlin, the position of the Catholic Church is a disadvantageous one, as the Orthodox clergy put various difficulties in the way of parochial work. In the course of the nineteenth century negotiations were several times begun for the erection of a Latin bishopric in Servia.
http://www.newadvent.org/cathen/13732a.htm

Ovo je odličan primer ideološke istoriografije, odnosno, jedan u nizu dokaza da je današnja, od nje različita istoriografija, ideološka.

Ova je pisana dok su Obrenovići bili na vlasti. Bio je dogovoren konkordat.

Posle Velikog rata sve je promenjeno.

https://forum.krstarica.com/entry.php/40129-Katolička-enciklopedija
 
PS. I zato je jasno da pored toga što elitno nije srpska - Bohumil Hrabak, Fanula Papazoglu, Gregor Čremošnik, Georgije Ostrogorski, Jadran Ferluga, Božidar Ferjančič, Niko Županič itd. itd. - sprska istoriografija nema pravo da ne prihvati nacionalno povoljnu istoriografsku paradigmu koja, kao što vidimo, postoji u katoličkoj enciklopediji. Drugim rečima, msve naše istoriografe srpskog porekla koji nisu na liniji srbistike ipak smatram budalama.
 
Ova je pisana dok su Obrenovići bili na vlasti. Bio je dogovoren konkordat.

Posle Velikog rata sve je promenjeno.

Владимир Карић штампа 1887.године обимну научнус тудију о Краљевини Србији " Србија, опис земље, народа и државе", са подацима из географије, етнологије, права, историје,фолкора ....првом мапом климатских зона...
https://ia800708.us.archive.org/15/items/acz9214.0001.001.umich.edu/acz9214.0001.001.umich.edu.pdf

На мапи распрострањености Срба, нигде нема Хрвата ! ;)
Познати су му Немци, Талијани, Маџари, Арнаути, Турци, Бугари, Власи, Грци, Словаци и Словенци..али Хрвати не.
Непознато име.
:manikir:

стр 256
1hzeaq.png
 
Владимир Карић штампа 1887.године обимну научнус тудију о Краљевини Србији " Србија, опис земље, народа и државе", са подацима из географије, етнологије, права, историје,фолкора ....првом мапом климатских зона...
https://ia800708.us.archive.org/15/items/acz9214.0001.001.umich.edu/acz9214.0001.001.umich.edu.pdf

На мапи распрострањености Срба, нигде нема Хрвата ! ;)
Познати су му Немци, Талијани, Маџари, Арнаути, Турци, Бугари, Власи, Грци, Словаци и Словенци..али Хрвати не.
Непознато име.
:manikir:

стр 256
1hzeaq.png

Iako je on bio nešto umereniji...posebno kada se to ticalo primene u praksi, dok je radio na terenu vezano za propagandu po Staroj Srbiji, on je u etnografskim razmatranjima usvojio romantičarska shvatanja.

Politički trezven, naučno je bio jedan potpuni sanjar. To se ogleda u tom njegovom 'velikosrbizmu', obožavanju etničkog purizma i odbacivanju tj. ograđivanju od stranih uticaja, te njihovom omalovažavanju.

Npr. obratite pažnju kako tragično Karić doživljava razvoj zakonodavstva u Srbiji:

Karic.png


Biće da je upravo od njega preuzeo Nikola Stojanović te neke velikosrpske ideološke koncepte u vezi Hrvata.
 
Poslednja izmena:
Владимир Карић штампа 1887.године обимну научнус тудију о Краљевини Србији " Србија, опис земље, народа и државе", са подацима из географије, етнологије, права, историје,фолкора ....првом мапом климатских зона...





- - - - - - - - - -
Ovo se, naravno uklapa u dobro poznatu priču u kojoj su Nemci svim nacijama oslobođenim od Osmanlija postavili Nemaca za kralja u 19. veku, osim Srbima koji su imali narodnu disnastiju. Kao takvima, Nemci su imali dobre odnose sa Obrenovićima i ko zna kakvu bismo danas istoriju učili u školi da nije došlo do majskog prevrata i katastrofe jugoslavizma koju su nam doneli Karađorđevići.

Jasan je period nemačke istoriograske srbistike, koji završava sa odlaskom Obrenovića.

Nemačka istoriografija, a to je ona koju nažalost sledimo od osnovne do visoke škole u Srbiji, predstavlja produžetak i podršku nemačkoj geopolitici. To je njena suština i definicija.
 
Poslednja izmena:
Zar bi nam služilo na čast da budemo deo jedne takve fingirane političke istorije, kao što su to danas praktično svi srpski neprijatelji iz okruženja? Nemci ne rade ništa što ne rade drugi koji imaju moć u svojim rukama.

Ja ustvari uopšte ne razumem jedno 99% zamerki koje Mrkalj upućuje ovako tebi, meni i drugima i šta on to traži da se promeni...jednom sam ga direktno pitao da li je on za jednu totalnu politizaciju istorije pa da ovako krenemo i falsifikovati zarad nacionalnih interesa itd. i rekao je da nije slučaj...
 
Ja ustvari uopšte ne razumem jedno 99% zamerki koje Mrkalj upućuje ovako tebi, meni i drugima i šta on to traži da se promeni...jednom sam ga direktno pitao da li je on za jednu totalnu politizaciju istorije pa da ovako krenemo i falsifikovati zarad nacionalnih interesa itd. i rekao je da nije slučaj...

Tišina tamo! :mrgreen:

Uopšte se ne radi o tebi ili Koru. Radi se o suštni oslanjanja na polazne dogme, koje nisu dokazane. Te dogme treba izmeniti i oslanjati se na okvir koji nam ide u prilog.

Evo jedan notoran primer. U današnjoj slavistici pored naziva staroslovenki dozvoljava se za taj jezik naziv starobugarski iako se zna da je starobugarski dijalekat tatarskog.

I prestani da podmećeš da ja pozivam na falsifikovanje, a sam nisi u stanju da vidiš pozivanje na hipotezu postavljenu na pijedestal aksioma.
 
Zar bi nam služilo na čast da budemo deo jedne takve fingirane političke istorije, kao što su to danas praktično svi srpski neprijatelji iz okruženja? Nemci ne rade ništa što ne rade drugi koji imaju moć u svojim rukama.

Ma, ne. Ne radi se o tome. Slaven to zna.

Ima svega, kao što svako pametan zna, a pošten i priznaje. Što se tiče konkretnog pominjanja hipoteza, etimološka i komparativnolingvistička nauka je, što bi akademski rekli - ukurcu. Evo ti primera kako te hipoteze plivaju i potomažu da mačka juri svoj rep - primer kako se isti koren u toj "nauci" ne prepoznaje:

nakaradno: ✧ tal. gnaccara, nacchera: talambas ← arap. naqqāra, v. nakere

skaredno: ✧ prasl. *skaredъ, *skarędъ (rus. skáred, polj. szkarada: neman)

Žureza.:super:

E, ovo je sad baš nezgodno. Sad ispada da su Rimljani (ili neki drugi nesloveni) slučajno dali slovenska imena i Dravi (Dravus) i Savi (Savus) jer obe reke postoje u Poljskoj. Kako je moguće da to niko nije video u onolikim gomilama bezvredne stare hartije što čami po bibliotekama - mislim na radove domaćih istoričara i lingvista? Kako je moguće da niko nije latinsko Danubius objasnio preko slovenske reči za dno i desetine slovenskih hidronima po slovenskom severu (Dunajec, Dunav, Dunaj itd.)? Kako? Lako. Lingvisti se čuvaju istorijske dogme o odsustvu Slovena na sslovenskom jugu do 6. veka, a istom se istoriografija u potvrdi ovog stava poziva na autocenzurisane lingvističke zaključke. I tako mačka juri svoj rep, i to dobro funkcioniše. Ali ne zadugo.

Znamo da postoji i takvo mišljenje, a znamo i zašto. Germanski nije morao biti posrednik, a moje je mišljenje da nije bio jezik posrednik. Predstavljanje nečega što piše u nekoj knjizi kao apsolutne istine je tvoj problem, ne moj.


Ključni problem je ono gde mačka trči za svojim sopstvenim repom, odnosno kada se lingvistika dodvorava istoriografiji i odbacuje lingvističke mogućnosti koje se kose sa istoriografijom, a ta ista istoriografija se poziva na lingvistiku da stvori teorijski model koji isključuje nepoželjne delove te iste lingvistike. Ti meni, ja tebi, i onda sve ide po planu. :per:

Ja u istoriografiji i lingvistici ne polazim od teorije zavere, kojom me ti boljševički etiketiraš, ona je posledica, nego polazim od konstatacije da je previše nelogičnih teoretskih konstrukcija a premalo logičnih u postojećoj močvarnoslovenskoj paradigmi.


Kružni argument.

- - - - - - - - - -

PS. I ne samo lingvistika, u tom kolu je sada i haplogrupistika. Kod nas Krtinićeva haplogrupistička družina koja tumači genetičke rezultate prema istoriografskim smernicama.
 
Tišina tamo! :mrgreen:

Uopšte se ne radi o tebi ili Koru. Radi se o suštni oslanjanja na polazne dogme, koje nisu dokazane. Te dogme treba izmeniti i oslanjati se na okvir koji nam ide u prilog.

Evo jedan notoran primer. U današnjoj slavistici pored naziva staroslovenki dozvoljava se za taj jezik naziv starobugarski iako se zna da je starobugarski dijalekat tatarskog.

I prestani da podmećeš da ja pozivam na falsifikovanje, a sam nisi u stanju da vidiš pozivanje na hipotezu postavljenu na pijedestal aksioma.

Pa kako da podmećem kad sam samo rekao da sam te to pitao a ti negirao? :dontunderstand:
Mislim, meni jeste nejasna poruka koju pokušavaš poslati, a vidim da nisam u tome usamljen...često tako ponavljaš neke stvari, ali kada samo kažeš da neke stvari ne valjaju a nikada ne predložiš ijedno jedino rešenje, počinješ zvučati kao Kalimero. :D

Šta tačno konstituiše okvir koji ide u prilog? Kako ga odabrati, utvrditi...

To za starobugarski, pretpostavljam da misliš na strane slaviste, a ne na domaće? Nisam primetio da je u domaćoj nauci zastupljen taj naziv.
 
Poslednja izmena:
Владимир Карић штампа 1887.године обимну научнус тудију о Краљевини Србији " Србија, опис земље, народа и државе", са подацима из географије, етнологије, права, историје,фолкора ....првом мапом климатских зона...
https://ia800708.us.archive.org/15/items/acz9214.0001.001.umich.edu/acz9214.0001.001.umich.edu.pdf

На мапи распрострањености Срба, нигде нема Хрвата ! ;)
Познати су му Немци, Талијани, Маџари, Арнаути, Турци, Бугари, Власи, Грци, Словаци и Словенци..али Хрвати не.
Непознато име.
:manikir:

стр 256
1hzeaq.png


Ti kao moderatorka na ovoj Istoriji ne treba da postavljas ove gluposti i da hranis ljude poput Mrkalja (koji idu toliko daleko da falsifikuju podatke samo da sto vise ocrne Hrvate). Evo, postavicu Vuka koji je tvrdio koje desetljece ranije da su Cakavci i Kekavci Hrvati, a stokavski ikavci posrbljeni cakavci, da ne govorim o istorijskim izvorima o Hrvatima za koje nikad nisi ni cula... Na ovom mjestu, dozvoljava se ucesnicima otvoreno pljuvanje na Hrvate, Bugare, Albance, Vlahe, Cincare, Grke, Rumune, Crnogorce, Bosnjake, kompletne jedne skupine, niko ziv ne valja u okruzenju i stalno se potencira jedna krajnje izvitoperena etnocentricka patologija.

Ovo mjesto je postalo leglo teskog rasizma.

Srebrena, ovdje stalno pises o pravoslavlju, hriscanstvu, vjeri i duhovnosti, samo da te podsjetim, kao moderatorku, sto je napisao Panagiot Braciotis u Glasniku Srpske pravoslavne crke 1969.

Rasizam.jpg



PS. I zato je jasno da pored toga što elitno nije srpska - Bohumil Hrabak, Fanula Papazoglu, Gregor Čremošnik, Georgije Ostrogorski, Jadran Ferluga, Božidar Ferjančič, Niko Županič itd. itd. - sprska istoriografija nema pravo da ne prihvati nacionalno povoljnu istoriografsku paradigmu koja, kao što vidimo, postoji u katoličkoj enciklopediji. Drugim rečima, msve naše istoriografe srpskog porekla koji nisu na liniji srbistike ipak smatram budalama.

Najbolje da to budu ljudi poput tvoga idola ("genija", kako si ga nazvao), "istoricara" Gorana Sarica koji truje ljude u Srbiji teskim neistinama i glupostima. Treba posebnu temu otvoriti i razbucati tog ficfirica.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Tanduri, ne može i neće biti dopušteno ikakvo vređanje, uključiv negiranje postojanja, Bošnjaka, Hrvata, Crnogoraca, Albanaca, itd...sve te nacije koje si naveo, kao i bilo koje druge na svetu. To nije dopustivo Zakonom o zabrani diskriminacije (Sl. glasnik 22/2009) kao i Pravilnikom kojim je propisano postavljanje sadržaja konkretno na Forum Krstarice.

Ako ti vidiš nešto što ti smeta, s obzirom da moderacija nije sveprisutna, mnogo bi pomogao ako bi takve poruke i prijavio i onda će sporni sadržaj biti uklonjen sa foruma, a korisnici koji su napisali problematične stvari će biti kažnjeni. Slažem se sa tobom u izvesnoj meri da postoje problemi, ali kukanje o nekom problemu samo po sebi nije nikada ništa rešilo.

Što se tiče pravoslavlja, tako je, nacionalizam (posebno u svojim ekstremnim formama) potpuno je nespojiv sa iskrenom i duboko religioznom duhovnosti, to je nesporno, ali bih te podsetio na celo pitanje političke prirode sabora iz 1872. godine. Dok nije ništa što je bilo doneseno u njemu dogmatski sporno tj. sve te stvari koje su rekli jesu u redu, seti se koji je kontekst samog sabora (da fanarioti ne dozvole Bugarima Crkvu).

A što se tiče Gorana Šarića, dotični zabušant ima svoju temu na Bečko-berlinska isto kao i Slaviša Miljković, Slobodan Jarčević, Dragoljub Antić i drugi pojedinci sa slinim alternativnim idejama, tako da se tamo može slobodno kritički pristupiti njemu (kako jednim delom i jeste nekoliko korisnika).
Ne znam za Mrkalja, ne mogu govoriti u njegovo ime; meni deluje da je on u početku malo naseo na Šarića i da je u međuvremenu promenio mišljenje (posebno valjda sada, kada se vidi šta sve i koliko čovek tvrdi i koji su mu uzori; Mrkalju se čini da je delom posećivao Forum Krstarice i uzeo par stvari od njega ako sam dobro upamtio) mada možda grešim.

P. S. U vezi ove teme konkretno i Srebrene...pa ovo je istorija, pobogu. Ne samo da je dopušteno diskutovati o istorijskim fenomenima, koji uključuju i razne ideološke koncepte (od secesije plebejaca u Rimu do zalaganja za uvođenje višestranačkog sistema 1980-ih godina u SFRJ) nego se to i očekiva da se radi na Istoriji...ako ti ciljaš na temu Nesumnjivo Hrvati, niko tebe niti iko drugog ne sprečava da otvoriš sličnu temu o stranom etničkom elementu u srpskom narodu (koji nije nikakvo afričko ili tibetsko pleme i daleko da je od čistokrvnog).

Отвори тему о несрбима који су доприносили српској култури, науци... Помени цинцарско поријекло Алкебијада Нуше, њемачко Георга Вајферта... Прошири тему чак и на њемачке супруге Вука Караџића или Живојина Мишића. Очекуј да се и понеки Србин укључи у тему додајући још неко име попису оних који нису били српског поријекла, а оставили су неки траг у српској баштини

Pih, sijaset primera bi našao među ljudima koji nisu bili rođeni kao Srbi, ili sa jedne ili obe strane imaju pretke koji nisu bili Srbi, odnosno za koje postoji doza sumnje - Pavle Jurišić, Đorđe Vajfert, Branislav Nušić, Ivo Andrić, Stanislav i Avram Vinaver, Josif Pančić, Lazar i Jovan Paču, Nikola Pašić, Marija Prita, Mihajlo Pupin, Jovan Sterija Popović, Taško Načić, Filota i Toma Fila, Geca Kon, Petar Ičko, Konda Bimbaša, David Albahari, Frenki Simatović, Fedor Herbut, Ivan Gutman, Stevo i Ivana Žigon, Isidora Žebeljan, Vladan Đorđević, Cincar-Janko Popović, Cincar-Marko Kostić (i potomci svi Cincar-Markovići), Naum Krnar, Jovan Karamata, Kosta Kumanudi, Milan Grol, Hugo i Ivan Klajn, Fanula Papazoglu, Marijana Ricl, Moša Pijade, Predrag Ejdus, Danilo Kiš, Sonja Liht, Filip David, Leon Koen, Leon Kojen, Eva Ras, Koča Popović, Aleksandar Vučo, porodica Spirta, Atanasije Puljo, Marko T. Leko, Mihailo Polit Desančić, Laza Kostić, Stevan Sremac, Jovan Jovanović Zmaj, Dragutin Dimitrijević Apis, Miša i Dimitrije Anastasijević i još nebrojeno puta više ličnosti drugih koji mi na pamet uopšte nije palo da se za njih kaže ovo ili ono.

Ukoliko se iz jasnih razloga iz spiska izbace osobe koje bi na jednoj takvoj temi bile predmet spora (i verovatno zauzimale barem 50% njenog sadržaja), kao recimo Andrić ili Pančić, spisak ostaje i dalje pozamašan.
 
Poslednja izmena:
S obzirom da sam ja u predlogu moderaciji dao naslov temi i predvideo da tema bude dokumentarna, a komentari su dobrodošli, kao prilog temi možemo postaviti i ovaj dokument tzv. "rane slavistike" (ovaj ideologem koristi se da je obeleži kao pogrešnu):

Preuranjena makedonska paradigma sredinom 19. veka kao svedočanstvo trajne germanske namere ograničavanja srpstva u državotvornom usponu


U doba rane slavistike njeni su oci smatrali kako je staroslovenski jezik, kao neupitno južnoslovenski jezik, nastao na srpskoj organskoj osnovici srpskog dijalekta okoline Soluna.

qrai0oE.jpg

KOPITAR, Gramatika: Alt-Slavisch = Alt-Serbisch, Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steyermark ,1808.

Da bismo ovo prikazali opisaćemo kako je nordijska slavistika promenila tri paradigme u traženju za Germane ideološki što prihvatljivijeg odnosno što neutralnijeg prikaza nastanka staroslovenskog jezika (ili prikaza ćirilometodske standardizacije staroslovenskog), a u stvarnosti starosrpskog jezika.

1. Starosrpski. Na početku slavistike, ceo južnoslovenski prostor istočno od franačke granice smatran je srpskim. Kada gledamo kako Nemanjići "osvajaju" Ras, "osvajaju" Prizren, "osvajaju" Skoplje itd. oni ustvari uspostavljaju vlast autohtonog srpskog naroda na svojem sopstvenom prostoru oslobađajući ga od Grka-Romeja i Tatara-Bugara.

2. Starobugarski. Politički forsiranu promenu srpsko-južnoslovenske paradigme možemo pratiti kroz drugostepenu i trećestepenu korekciju početnog i naučno-iskrenog stava: drugostepena korekcija kaže: staroslovenski jezik nije dijalekat srpskog već je dijalekat bugarskog jezika. Razlog za izmenu starosrpski u starobugarski leži u činjenici da je u to doba Nemac postao kralj Bugarske, te da se radije pristajalo na istorijsko pravo i prostorno protezenje Bugara prema Solunu nego Srba, koji su pokazivali značajno viši stepen suvereniteta kako su se sami oslobodili osmanske vlasti. Tako u dobrom delu slavističke literature iz 2. 1/2 19. veka imamo poistovećivanje staroslovenskog sa starobugarskim, dok neki autori čak isključivo koriste ovaj drugi naziv - "starobugarski jezik" u značenju staroslovenskog ćirilometodskog standardnog jezika. I dok anglosaksonska literatura znatno duže istrajava na početnoj poziciji otaca slavistike, da je crkvenoslovenski jezik stari srpski dijalekat, pa pišu kako "srpski narod ima prevod Biblije na svom jeziku iz 9. veka" dotle bugarski slavisti do današnjeg dana "nejebući živu silu" staroslovenski jezik nazivaju starobugarskim, iako su stari Bugari govorili tatarskim jezikom. :tease:

Ovde i ne ulazimo u geografsko lutanje - u kome ni dan danas nema konsenzusa - je li staroslovenski jezik nastao na organskoj osnovici slovenskog dijalekta iz okoline Soluna ili pak na osnovici slovenskog dijalekta Velike Moravske što bi ukazivalo na prostor južne Panonije, tačnije Srema, još tačnije - Sremske Mitrovice. I zaista, Vaš autor vrlo čvrsto smatra da je gramatička osnova slovenskih dijalekta na krajnjem južnoslovenskom jugu, kako danas, tako i u prošlosti, usled neprestanog i masovnog mešanja Srba sa neslovenima tokom starog veka doživljavala pojednostavljivanja jezičke gramatičke strukture. A da je zaista tako u starom veku bilo na jug do Moreje i Krita govore u prilog tvrdnje o tačkastoj koncentraciji helenskog stanovništva raspoređenog dominantno u priobalje, govori činjenica o tačkastoj organizaciji polisa, gradova-državica koji su, sva je prilika, u najbliskijem zaleđu imali Srbe i Romane stočare. Samim tim jezik Makedonije i Trakije bio je podložan gramatičkim pojednostavljenjima čije učinke možemo sagledati kako u današnjem makedonskom i bugarskom jeziku tako u devetovekovnim srpskim dijalektima tih oblasti. Staroslovenski je, dakle, dijalekat srpskog Srema, Sremske Mitrovice, a ne Soluna. Da je kojim slučajem prihvaćena ova teza o sremskom dijalektu kao osnovici staroslovenskog, umesto očiglrdne srpske paradigme, danas bismo imali narativ o "panonskom dijalektu" kao organskoj osnovi ćirilometodskog staroslovenskog standarda.

3. Makedonski. Trećestepeno, korektivno, skretanje sa osnovne slavističke naučno-korektne paradigme o srpskom jeziku kao osnovici staroslovenskog jezika dolazi kao konačno slovenofobno distanciranje germanocentrične istoriografije od nacionalnih predznaka staroslovenskog dajući mu konačne regionalne obrise nazvavši ga "makedonskim dijalektom" južnoslovenskog jezika krajem 19. veka (? naći tačnu godinu).

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Ova preuranjena makedonska paradigma ima analoškog sabrata u preuranjenoj bošnjačkoj paradigmi tj. stvaranju bošnjačkog jezika i nacije koju je pokušao da nametne i sprovede u život Benjamin Kalaj po svom nameštenju za bečkog upravnika Bosne nakon Berlinskog kongresa. Ovaj proces je od Kalajevog pokušaja 1882. čekao u smrznutom stanju sve do 1992. Tek krajem XX veka rađaju se bošnjačka nacija i bošnjački jezik.


***

Ako stvari postavimo korektno, Prusi su takođe Sloveni, odnosno, ako sledimo nordijsku paradigmu razbijanja slovenskog korpusa, onda su Balti. Ne znam po kom koriterijumu su i Englezi i Bavarci - Germani, ali, iako su jezički sličniji ili makar "tu negde" sa Slovenima, Litvanci i Pusi su - Balti, a ne Sloveni. Zašto? Zato što za germansku istoriografsku školu ne može biti drugačije nego da su "Sloveni izašli iz jedne male močvare kod Černobilja, nakotili se i popunili pola Evroazije". Kada bi se takozvani Balti (ovde govorimo iskuljučivo po pitanju jezika) smatali Slovenima kao što se Englezi smatraju Germanima, onda bi se odmah videlo da su Sloveni zauzimali pola Evrope već u starom veku.
 
S obzirom da sam ja u predlogu moderaciji dao naslov temi i predvideo da tema bude dokumentarna, a komentari su dobrodošli, kao prilog temi možemo postaviti i ovaj dokument tzv. "rane slavistike" (ovaj ideologem koristi se da je obeleži kao pogrešnu):

Preuranjena makedonska paradigma sredinom 19. veka kao svedočanstvo trajne germanske namere ograničavanja srpstva u državotvornom usponu


U doba rane slavistike njeni su oci smatrali kako je staroslovenski jezik, kao neupitno južnoslovenski jezik, nastao na srpskoj organskoj osnovici srpskog dijalekta okoline Soluna.

qrai0oE.jpg

KOPITAR, Gramatika: Alt-Slavisch = Alt-Serbisch, Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steyermark ,1808.

Da bismo ovo prikazali opisaćemo kako je nordijska slavistika promenila tri paradigme u traženju za Germane ideološki što prihvatljivijeg odnosno što neutralnijeg prikaza nastanka staroslovenskog jezika (ili prikaza ćirilometodske standardizacije staroslovenskog), a u stvarnosti starosrpskog jezika.

1. Starosrpski. Na početku slavistike, ceo južnoslovenski prostor istočno od franačke granice smatran je srpskim. Kada gledamo kako Nemanjići "osvajaju" Ras, "osvajaju" Prizren, "osvajaju" Skoplje itd. oni ustvari uspostavljaju vlast autohtonog srpskog naroda na svojem sopstvenom prostoru oslobađajući ga od Grka-Romeja i Tatara-Bugara.

2. Starobugarski. Politički forsiranu promenu srpsko-južnoslovenske paradigme možemo pratiti kroz drugostepenu i trećestepenu korekciju početnog i naučno-iskrenog stava: drugostepena korekcija kaže: staroslovenski jezik nije dijalekat srpskog već je dijalekat bugarskog jezika. Razlog za izmenu starosrpski u starobugarski leži u činjenici da je u to doba Nemac postao kralj Bugarske, te da se radije pristajalo na istorijsko pravo i prostorno protezenje Bugara prema Solunu nego Srba, koji su pokazivali značajno viši stepen suvereniteta kako su se sami oslobodili osmanske vlasti. Tako u dobrom delu slavističke literature iz 2. 1/2 19. veka imamo poistovećivanje staroslovenskog sa starobugarskim, dok neki autori čak isključivo koriste ovaj drugi naziv - "starobugarski jezik" u značenju staroslovenskog ćirilometodskog standardnog jezika. I dok anglosaksonska literatura znatno duže istrajava na početnoj poziciji otaca slavistike, da je crkvenoslovenski jezik stari srpski dijalekat, pa pišu kako "srpski narod ima prevod Biblije na svom jeziku iz 9. veka" dotle bugarski slavisti do današnjeg dana "nejebući živu silu" staroslovenski jezik nazivaju starobugarskim, iako su stari Bugari govorili tatarskim jezikom. :tease:

Ovde i ne ulazimo u geografsko lutanje - u kome ni dan danas nema konsenzusa - je li staroslovenski jezik nastao na organskoj osnovici slovenskog dijalekta iz okoline Soluna ili pak na osnovici slovenskog dijalekta Velike Moravske što bi ukazivalo na prostor južne Panonije, tačnije Srema, još tačnije - Sremske Mitrovice. I zaista, Vaš autor vrlo čvrsto smatra da je gramatička osnova slovenskih dijalekta na krajnjem južnoslovenskom jugu, kako danas, tako i u prošlosti, usled neprestanog i masovnog mešanja Srba sa neslovenima tokom starog veka doživljavala pojednostavljivanja jezičke gramatičke strukture. A da je zaista tako u starom veku bilo na jug do Moreje i Krita govore u prilog tvrdnje o tačkastoj koncentraciji helenskog stanovništva raspoređenog dominantno u priobalje, govori činjenica o tačkastoj organizaciji polisa, gradova-državica koji su, sva je prilika, u najbliskijem zaleđu imali Srbe i Romane stočare. Samim tim jezik Makedonije i Trakije bio je podložan gramatičkim pojednostavljenjima čije učinke možemo sagledati kako u današnjem makedonskom i bugarskom jeziku tako u devetovekovnim srpskim dijalektima tih oblasti. Staroslovenski je, dakle, dijalekat srpskog Srema, Sremske Mitrovice, a ne Soluna. Da je kojim slučajem prihvaćena ova teza o sremskom dijalektu kao osnovici staroslovenskog, umesto očiglrdne srpske paradigme, danas bismo imali narativ o "panonskom dijalektu" kao organskoj osnovi ćirilometodskog staroslovenskog standarda.

3. Makedonski. Trećestepeno, korektivno, skretanje sa osnovne slavističke naučno-korektne paradigme o srpskom jeziku kao osnovici staroslovenskog jezika dolazi kao konačno slovenofobno distanciranje germanocentrične istoriografije od nacionalnih predznaka staroslovenskog dajući mu konačne regionalne obrise nazvavši ga "makedonskim dijalektom" južnoslovenskog jezika krajem 19. veka (? naći tačnu godinu).

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Ova preuranjena makedonska paradigma ima analoškog sabrata u preuranjenoj bošnjačkoj paradigmi tj. stvaranju bošnjačkog jezika i nacije koju je pokušao da nametne i sprovede u život Benjamin Kalaj po svom nameštenju za bečkog upravnika Bosne nakon Berlinskog kongresa. Ovaj proces je od Kalajevog pokušaja 1882. čekao u smrznutom stanju sve do 1992. Tek krajem XX veka rađaju se bošnjačka nacija i bošnjački jezik.


***

Ako stvari postavimo korektno, Prusi su takođe Sloveni, odnosno, ako sledimo nordijsku paradigmu razbijanja slovenskog korpusa, onda su Balti. Ne znam po kom koriterijumu su i Englezi i Bavarci - Germani, ali, iako su jezički sličniji ili makar "tu negde" sa Slovenima, Litvanci i Pusi su - Balti, a ne Sloveni. Zašto? Zato što za germansku istoriografsku školu ne može biti drugačije nego da su "Sloveni izašli iz jedne male močvare kod Černobilja, nakotili se i popunili pola Evroazije". Kada bi se takozvani Balti (ovde govorimo iskuljučivo po pitanju jezika) smatali Slovenima kao što se Englezi smatraju Germanima, onda bi se odmah videlo da su Sloveni zauzimali pola Evrope već u starom veku.

Ovo gluposti su vec postavljane na Forumu. Na Jeziku se nekad moglo procitati zanimljivih stvari, nije bila najposjecenija diskusija, ali se pricalo o razlicitim temama. Tamo je uspostavljena vlast, jednoobrazna klika koja samo prdi o Germanima, kako na svaki moguci nacin tiranisu Slovene, ne samo preko jezika i istorije, non-stop se podastiru autohtonisticke ideje koje se zasnivaju na ekstremnom nacionalizmu. Da nema Igora tamo, zavladala bi totalna ludnica. Nije dosta sto je tamo upropasteno, pa jos treba ovdje slusati tvoje price. Boris se protiv germanocentrizma na najgori moguci nacin, istim nacinom, koji je Hica zastupao. Isto tako, rugas se Hrvatima da falsfikuju, a sam falsifikujes, i zastupas teze o srpskom drzavnom pravu, vjekovnim teritorijama i granicama, koje su nepobitne.
 
Saric (javljao se ovdje pod registrovanim nadimkom) je preuzeo sa Krstarice neke stvari, medju njima "cinjenicu" da se Cetina i Krka spominju u antickim izvorima, sto je cista glupost koja je stajala na Mrkaljevom blogu dugo vremena.


Opet, nema veze s temom.

Ako hoćeš da kažeš da je Šarić (navodiš identitet realne osobe) pisao ovde na forumu, onda moraš reći odakle ti taj podatak.

S druge strane, nemaju strah od greške svi kao ti. Projektuješ svoje nesvesno u nesvesno drugih. Dobronamerni ljudi svoje greške priznaju i poprave ono što je moguće.

S druge strane, video si kakav je neustrašivi mudonja, za razliku od tebe, Katičić, koji ne proverava izvore, pa je opet "il numero uno" i (siva) emaniencija evropske slavistike.

Tema je - dokumenti u kojima se vidi da je Beč drugačije mislio.
 
Možda naziv teme nije baš najbolji. Prvi dokument je iz Vatikana, a drugi iz Beograda.


Naziv teme je odličan. Treći dokument (Froelich) je zato baš iz Beča, kao i četvrti (Kopitar), a doći će ih još mnogo, mnogo, baš iz Beča. Mlada je noć.

Katolička enciklopedije niti je pisana u Vatikanu niti su je pisale papa i kardinali.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sve što je u Katoličkoj enciklopediji napisano o Srbima pisano je na korpusu stručne literature iz 19. veka. Ovde se možemo obavestiti o autorima:
https://forum.krstarica.com/entry.php/40129-Katolička-enciklopedija

On January 11, 1905, Charles G. Herbermann, Professor of Latin and Librarian of the College of the City of New York, Edward A. Pace, then Professor of Philosophy in the Catholic University, Condé B. Pallen, Editor, Rt. Rev. Thomas J. Shahan, then Professor of Church History in the Catholic University, and John J. Wynne, S.J., Editor of The Messenger, held their first editorial meeting at the office of The Messenger, in West Sixteenth Street, New York. Between that date and April 19, 1913, they held 134 formal meetings to consider the plan, scope and progress of the work, besides having frequent informal conferences and constant intercommunication by letter.

A ovo su primeri bečke paradigme o kojoj će dokumenti na ovoj temi biti prilagani, pa će se videti i tačan vremenski okvir istoriografskog zaokreta, da ne prejudiciramo:


Izvor: Katolička enciklopedija

link: http://www.newadvent.org/cathen/01253b.htm
Albanija

While every other race in the Balkans, with the exception of the Western Serbs, called Hroats (Croats), went over to schism, the Roman Catholic faith remained secure in the fastnesses of northern Albania.

Izvor: Katolička enciklopedija
link: http://www.newadvent.org/cathen/13732a.htm

Hrvatska
Since 1848 the Catholic Serbs, who are in large part subjects of the Austro-Hungarian Monarchy, have been under the spiritual jurisdiction of the Bishop of Diakovo, in Slavonia. Although freedom of religion was constitutionally guaranteed by the Congress of Berlin, the position of the Catholic Church is a disadvantageous one, as the Orthodox clergy put various difficulties in the way of parochial work. In the course of the nineteenth century negotiations were several times begun for the erection of a Latin bishopric in Servia.


Izvor: Katolička enciklopedija
link: http://www.newadvent.org/cathen/04769c.htm

Hrvatska - Đakovo.

Diakovár is also the seat of a district court; in 1900 it contained 6824 inhabitants, mostly Catholics, of whom 65 per cent were Serbs and 28 per cent Germans.


Izvor: Katolička enciklopedija
link: http://www.newadvent.org/cathen/07663a.htm

Austrougarska
The name of Illyria then disappeared from history, only to acquire new significance through the modern history of Austria. Under Leopold I (1636-1705) the Serbs or Raizi, who had been established on Hungarian territory since 1690, were designated as the Illyrian nation; to provide for their protection against Magyar incursions a special office was created at the Court of Vienna, known as the Illyrian Court Deputation, which was abolished in 1777, and in 1791 enjoyed a brief revival as the "Illyrian Imperial Chancery." Napoleon united the territories on the Adriatic Sea, ceded by Austria in the Peace of Schoenbrunn, in 1809, with Croatia and Ragusa, under the title of the "Seven Illyrian Provinces," made them a part of the French empire, and placed their administration in the hands of a governor general (Marmont, Funot, and Fouqué).​



Izvor: Katolička enciklopedija
link: http://www.newadvent.org/cathen/10529c.htm

Crna Gora

Montenegro has an area of 3630 sq. miles and a population of 250,000 inhabitants, of whom the great majority are of unmixed Serb stock. About 223,500 belong to the Greek Orthodox Church; 12,900 are Catholics (mostly Albanians), and about 14,000 are Mohammedans. The capital is Cetinje.​



Izvor: Katolička enciklopedija
link: http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm

Bosna i Hercegovina
According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs. Although one in race, the people form in religious beliefs three sharply separated divisions: the Mohammedans, about 550,000 persons (35 per cent), Greek Schismatics, about 674,000 persons (43 per cent), and Catholics, about 334,000 persons (21.3 per cent).​


Izvor: Katolička enciklopedija
link:http://www.newadvent.org/cathen/04490a.htm
Križevci

About the year 1600 numerous Serbs emigrated from Servia and Bosnia to Croatia, where they found coreligionists, known to historians since the fourteenth century as Wallachians. The emigrants soon took the same name. Some of them were converted to Catholicism through the efforts of Dimitrovich, Latin Bishop of Agram, who granted their leader, the monk Simeon Vratania.


1.gif



Eto, ovo stavimo u naše udžbenike istorije pod izgovorom verske tolerancije prema rimikatoličkoj doktrini.

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
...
 
3. Makedonski. Trećestepeno, korektivno, skretanje sa osnovne slavističke naučno-korektne paradigme o srpskom jeziku kao osnovici staroslovenskog jezika dolazi kao konačno slovenofobno distanciranje germanocentrične istoriografije od nacionalnih predznaka staroslovenskog dajući mu konačne regionalne obrise nazvavši ga "makedonskim dijalektom" južnoslovenskog jezika krajem 19. veka (? naći tačnu godinu).

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Ova preuranjena makedonska paradigma ima analoškog sabrata u preuranjenoj bošnjačkoj paradigmi tj. stvaranju bošnjačkog jezika i nacije koju je pokušao da nametne i sprovede u život Benjamin Kalaj po svom nameštenju za bečkog upravnika Bosne nakon Berlinskog kongresa. Ovaj proces je od Kalajevog pokušaja 1882. čekao u smrznutom stanju sve do 1992. Tek krajem XX veka rađaju se bošnjačka nacija i bošnjački jezik.

Ideja (nacrt) o stvaranju bosnjacke nacije (to nije originalno Kalajev model) se pojavila 1866. godine u Bosanskom vjesniku, iza toga stoji Topal Serif Osman-pasa, turski namjesnik u Bosni, a obuhvatala bi sve stanovnike BiH. To nije maslo tvoje voljene Austrije, odnosno Beca.

Gdje je tacno Hobsbaum napisao "da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju"?
 
Naziv teme je odličan. Treći dokument (Froelich) je zato baš iz Beča, kao i četvrti (Kopitar), a doći će ih još mnogo, mnogo, baš iz Beča. Mlada je noć.

Katolička enciklopedije niti je pisana u Vatikanu niti su je pisale papa i kardinali.

Pa ne znam šta će Karić onda ovde?

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Stvarno, ovo sada i mene interesuje.

Dakle, kako reče Hobsbaum, inspiratori nordijske istoriografske škole postave okvir, dogmu (ne preispituje se) koji njihovi đaci imaju zadatak da popune.

O čemu se tu tačno radi?

To sto radis, za to postoji poljski WC ili diskusija Jezik (tamo mozes vrsiti nuzdu), ispravi to gore u tekstu, nije Kalaj kumovao stvaranju bosanske nacije nego turska administracija. Druga stvar, nije prvi put da izvrces na politikantski nacin Hobsbaumove citate, ranije si ga koristio da dokazes da su Srbi proto-narod, a Hrvati ne. Gdje je objavljen taj njegov citat?

Ako ga nema u literaturi ili u medijima, onda je falsifikat. Srebrena, tebi nije stalo da se dokaze na ovoj temi je li citat vjerodostojan ili ne, ali si odmah radosno poletila da postavis onu glupu mapu sto negira Hrvate?

Pazi npr. jedan komentar koji je u vezi srpske nacije u slučaju perioda posle Drugog svetskog rata napisao (Doba revolucija, str. 140, fusnota):

eric_hobsbawm_author.jpg


Erik Hobzbaum:
Značajno je što je sadašnji jugoslovenski režim razbio ono što je nekada bilo klasifikovano kao srpska nacija u mnogo realnije podnacionalne republike i jedinice Srbije, Bosne, Crne Gore, Makedonije i Kosova i Metohije. Po lingvističkim standardima nacionalizma devetnaestog veka većina ovih pripadala je jedinstvenom "srpskom" narodu, izuzev Makedonaca, koji su bliži Bugarima, i albanske manjine na Kosmetu. Ali u stvarnosti one nikada nisu razvile jedinstveni srpski nacionalizam.

I sada, ako imamo na umu i opasku Erika Hobsbauma da učitelji-inspiratori nordijske istoriografske škole prvo uspostave političko-ideološku paradigmu kao okvir koji onda njihovi đaci postepeno popunjavaju, vidimo koliko je uspostava "makedonskog" jezika-dijalekta u 2. 1/2 19. veka, ustvari, ili prejudiciranje ili simptom ciljeva nemačke imperijalističke politike koja je svoje lice otvoreno prikazala tek sredinom 20. veka, 1947. kada je stvoren makedonski standardni jezik kao definitivno okončanje procesa stvaranja makedonske nacije.

Ovde bi verovatno bilo vrlo interesantno ukazati da su za Hobzbauma početkom XX stoleća primeri naroda bez svojih država Makedonci i Katalonci.

Hobsbawm_Macedonians.png


Dok čekamo na verifikaciju Hobzbaumovih tvrdnji, ne bi bilo loše osvrnuti se na ovaj citat:

Jedan od najvećih modernih istoričara ali i najvećih stručnjaka za nacionalizam Erik Hobsbaum, iako je bio ljevičar i modernista – dakle, smatrao je da su nacije produkt 19. vijeka – ipak je priznao da postoji nekoliko istorijskih naroda (on ih zove proto-narodi), koji su posjedovali proto-nacionalne veze prije 19.vijeka; dva su iz Zapadne Evrope (Englezi i Francuzi) i dva iz Istočne (Srbi i Rusi).

Naime, u okviru ovih nacija, prema Hobzbaumu, očuvana su sjećanja na dugotrajnu političku zajednicu, obično srednjovekovnu monarhiju, kao i na crkvu u okviru koje je čuvano ovo sjećanje; posebno je u slučaju Srbije čuvano sjećanje na Nemanjiće i njima predvođenu političku zajednicu.

Ovako glasi to što piše Hobsbaum u svojoj knjizi (Nacije i nacionalizam, str. 75-76):

Erik Hobzbaum:
No, na ovaj ili onaj način, pripadanje istorijskoj (ili stvarnoj) državi u prošlosti ili sadašnjosti može uticati na zajedničku svest naroda dovodeći do proto-nacionalizma - ili možda čak, kao što smo videli na primeru Engleske Tjudora, nešto približno modernom patriotizmu. Nema razloga osporiti proto-nacionalna osećaja Srba, ne zbog toga što su bili pravoslavci nasuprot susednim katolicima i muslimanima ― ovo ih nije moglo razlikovati od Bugara ― već zbog toga što je sećanje na staro kraljevstvo koje su porazili Turci bilo očuvano kroz pesmu i junačko pripovedanje, i možda, u izvesnoj meri, svakodnevnu liturgiju Srpske crkve koja je kanonizovala većinu njihovih tih kraljeva. To što je postojao car u Rusiji, nesumnjivo je pomoglo Rusima da se prepoznaju kao nešto nalik naciji. Jasan je potencijal privlačnosti državne tradicije za moderni nacionalizam, čiji je cilj uspostava nacije kao teritorijalizovane države. To je dovelo do toga da neki pokreti otiđu daleko u prošlost pre stvarnog sećanja svojih naroda tražeći odgovarajuću nacionalnu državu u prošlosti, kao što je slučaj sa Jermenima, čije se poslednje značajno kraljevstvo pronalazi tek u 1. stoleću pre naše ere, ili kod Hrvata, čiji su se nacionalisti (neuverljivo) videli kao naslednici plemenite "hrvatske političke nacije". Kao i uvek, devetnaestovekovna propaganda je loše predstavljala svetonazore običnog naroda pre nego što su oni počeli da prizivaju nacionalne ciljeve. Ovo, naravno, ne znači da među Jermenima ili, iako verovatno u značajnoj meri, kod preddevetnaestovekovnih hrvatskih seljaka, nije bilo protonacionalne identifikacije na temelju koje bi se docnije nacionalizam gradio.
 
Poslednja izmena:

Back
Top