To je jasno...ali postoji
nacionalna književnost i ona se kao celina u užem smeru usavršavanja proučava.
Na crnogorskim univerzitetima proučavaju se
južnoslovenska književnsot zajedno sa jezikom (koji god da je, srpski, crnogorski ili neki drugi). Slično je tako u Beogradu, gde su lingvistika i literatura odvojeni, pa se tako proučava
srpska književnost sa južnoslovenskim književnostima.
U Novom Sadu je malo drugačije. Podučava se
srpska književnost koja uključuje slično beogradskom programu proučavanje i dubrovačke književnosti renesanse i baroka. Slična je situacija i u Nišu, gde se proučava
srbistika, koja podrazumeva
okvirni uvid u južnoslovenske književnosti. O izmeštenom prištinskom univerzitet u Kosovskoj Mitrovici nemam podatke, ali mi se čini da je slična situacija.
Nasuprotv učenju na visokoškolskom nivou, u srednjoškolskom programu dubrovačka književnost zauzima vrlo maleno mesto, u prvim razredima srednjih škola:
https://knjigoljupci.files.wordpres...0bad19ad0b8d0b6d0b5d0b2d0bdd0bed181d182-1.pdf
Čitaju se Šiško Menčetić, Džore Držić i Marin Držić. Pored njih, proučava se još i Ivan Gundulić, ali samo u odlomcima.
Ako postoji razlog da dubrovačku književnost čitaju i proučavaju Srbi i Hrvati, da li postoji da to čine i Crnogorci i Bošnjaci?