Zakon privlacenja i vasa iskustva

milica_vjestica

Početnik
Poruka
2
Postovani forumasi!

Sigurno ste cesto culi: Kakve su ti misli ,takav ti je zivot;ono sto najvise mrzim,to me stiglo;svako je kovac svoje srece;pazi sta zelis,mozda ti se ispuni isl.
Ili da vas nazove neko na koga mislite citav dan,a ne uspijevate da ga nazovete!

Mi smo to cesto culi,ali nismo razmisljali o sustini tih misli.

Sasvim mi je jasno da zavisi od nas samih kako cemo posmatrati casu sa vodom(za mene je uvijek napola puna),kako cemo izaci na kraj sa teskocama u zivotu,da li smo kukavice ili borci itd.
Skoro naletih na netu o zakonu privlacenja.Jako mi je to bilo interesantno i mislim da u tome ima bar nesto istine.Ne znam da li je neko isprobao tehniku i da li ona funkcionise?
U smislu da se pojavi nova ljubav u vasem zivotu,bolje radno mjesto,novi prijatelji? Postoje oni koji misle da su to obicne budalastine.
Posto sam u horoskopu skorpija,a ova godina je odlicna za sve skorpione,ja ocekujem da se dese cuda u mom zivotu!
:heart: :p
Koliko zaista mozemo mislima da uticemo na nas zivot,da ga pokrenemo na bolje? Voljela bih da sa mnom podijelite vasa iskustva.
O toj temi sam porucila 2 knjige sa Amazona koje su bile bestseleri,pa cu da virnem.

Da li vjerujete u zakon privlacenja? :bye:
 
Iskreno - ne. Ja sam uvek život shvatao više kao splet gomile okolnosti nego nešto na šta bi mogao da utičeš samo svojim mislima.
Sad, ako neko ima taj dar da život shvata uvek u generalno pozitivnom svetlu onda on valjda nauči da pojedine okolnosti prihvata bolje nego što one realno jesu. To je jedino što bih ja mogao da povežem sa tom izrekom "kakve su ti misli takav ti je život".
 
mda, dugo sam bio u nju ejdž fazonu...
proučavao sam najviše ošoa i kastanedu, čitao džozefa marfija, skot peka, ken keyes jr. - a, antoni de mela, nisargadatu, svami satjanandu, gurđijeva, majster ekarta, lao cea, vladiku nikolaja...
and many others...

o zakonu privlačenja jedno razmišljanje...
mislim da privlačenje zavisi od količine energije koju neko poseduje...
npr. znamo da se planete vrte oko sunca...
po mom razmišljanju, duša je neko svetlo u čoveku, svetlo, manje ili veće...
"malo sunce"...
koje možda može da raste...
nerasipanjem energija na gluposti, mržnju, zavist, negativne emocije itd. ...

but, then again, i zvezde, vremenom, eksplodiraju...

:think:
 
Loše stvari se dešavaju pozitivnim ljudima i obrnuto.

Ne verujem da je dovoljno misliti o "novom poslu" i verovati da će postati naš, ali verujem da će nam pozitivan stav dati samopouzdanje i volju da se borimo za taj "novi posao". Tako da ok je razmišljati pozitivno, ali ostati realan i raditi na sebi osim razvijanja pozitivnog stava.

Optimizam i pozitivnost u tom smislu su po mom mišljenju veoma korisni i smatram da takvi ljudi žive kvalitetnije živote od negativnih osoba, kvalitetnije po
ličnom stavu i sreći. Takođe su privljačniji drugim ljudima, pa time i više prijatelja, prilika i nekih ljubavi.
 
Zakon privlačenja... to je što se vidi na ovozemaljskom nivou, a uistinu je to princip projekcije koji se samo može vidjeti na metafizičkom neivou stvarnosti.
No, bez obzira kako ga vidjela, postoji, radi, evo upravo sad kad čitaš ovo što pišem.

Kako znam? ZNAM. Direktno iz izvora. Svi smo povezani sa tim izvorom ali nismo ga svi svjesni. Oni koji su svjesni ovog principa znaju kako funkcioniše, oni koji nisu slute, sumnjaju u ono što čuju od drugih ili im pak vjeruju.
Dakle, ne samo da postoji, već si ti ovdje i sada, upravo zahvaljujući vjeri u taj princip, i evo: 'privukla si mene' da ti to potvrdim.

Dakle, u pitanju je "Princip 3 koraka" a metod sam već par puta opisao i upravo par sedmica unazad sam ga opet na jednoj od tema i ponovio. Evo, kopiram text sa teme 'Samoća'.
Opet kažem, radi se o istom mehanizmu nešto drugačije shvaćenom, a ti vidi šta tebi trenutno više odgovara, šta ti je lakše za prihvatiti: 'Zakon privlačenja' ili 'Princip projekcije'... pročitaj pa vidi.


Jesi li ti čuo za recimo 'zakon privlačenja'? Ja taj isti zakon i ne nazivam zakon, jer mislim da je pogrešno shvaćen i sad se prihvaćena greška konstantno ponavlja od jednog do drugog čovjeka koji je koristi.
Taj 'zakon' je uistinu 'Princip projekcije'. Šta je to princip? To je načelo po kojemu se bilo šta dešava i na koje ne možeš uticati ali ako ga shvatiš i razumiješ svojim shvatanjem možeš da utičeš na ishod njegovog dejstva.
Ja ga još preciznije nazivam 'Princip 3 koraka'.

Evo zašto ti to ispričah:
Sve što nam se u dešava dešava se našim izborom, bilo da izbor činimo svjesno ili pak nesvjesno, aktivno ili pasivno. Očito mi je da si upao i pasivnost te ti je izbor postao nesvjestan. Čega si nesvjestan? Nesvjestan si ubjeđenja koje vlada nad tvojim mentalnim sklopom a koje koristiš kao zamajac kojim se krećeš kroz realnost. Nezadovoljan si izborom djevojaka, jer o djevojkama je riječ, i to je sasvim u redu, jer si stvorio nekakve norme koje sad moraš ispuniti. Međutim, ako si svjestan da u tom mjestu nema djevoljaka koje te norme ispunjavaju, normalno bi bilo jedna od dvije opcije:

1. da izađeš do obližnjih mjesta (kad neće brdo Muhamedu hoće Muhamed brdu).
2. da 'prizoveš', da 'privučeš' tu enrgiju koju želiš, obraćajući se univerzumu, svom Višem Ja, Bogu, nazovi kako ti volja.

Brioj 1. zahtijeva fizičko pomijeranje, traganje i nuđenje. Dakle, moraš se pomjeriti i ponuditi se, investirati se u akciju, kao kad na izložbi postaviš sliku, ponudio si je svijetu. Da li će se slika nekome toliko sviđati da iz džepa izvuče novčanik, to je diskutabilno. Ono što nije diskutabilno jeste da si je ponudio. Tako i sebe moraš ponuditi svijetu da bi od svijeta mogao nešto dobiti.

Broj 2. je ono što ne zahtijeva fizičko pomijeranje ali zahtijeva znanje i voljnost da se to znanje isproba. Naime, radi se o jednostavnom metodu kojeg možeš sagledati u 3 koraka:

Korak 1. Ideja
Korak 2. Ideja definisana i izrečena u potvrdnoj formi i sa zahvalnošću.
Korak 3. vizualizacija formulisane ideje.

1. Ideja ti je recimo: Ljubav, zainteresovanost u nekoga, radost davanja sebe zarad zajedničkog ispunjenja, zaljubljenost (?), šta god, to ti moraš perfektno znati u sebi. Do tebe je da to i odrediš.
Dakle, ovom, prvom koraku se mora pristupiti sa potpunom iskrenošću. Ideja mora biti kristalno jasna. Jednom kada u potpunosti definišeš ideju prijeđi na Korak 2.

2. Recimo ovako (primjer, izgradi formulaciju po sebi): "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " (Imenuj, izaberi šta ti je volja i kome ili čemu se obraćaš po svom shvatanju o postojanju). "Zahvalan sam ti za ovu osobu koja me intrigira, ispunjava, čini me budnim i radosnim, hvala ti za.... izaberi šta ti uistinu želiš (to određuješ u Koraku 1.) Kada si stvorio formu izraza, možeš je koristiti bez napora kad god poželiš da pokreneš proces njene projekcije. Prijeđi tad na Korak 3.

3. Zatvori oči. Udahni i izdahni par puta lagano dok ne osjetiš smirenost. Onda izreci formulisanu ideju: "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " simultano vizualizujući željeni ishod doživljaja. Transcendiraj volju u projekciju kao da se ona već dešava sada i stvarno. Osjeti. (Ne pokušavaj vizualizirati lica i oblike osobe, radije vizualizuj osjećaj njenog energetskog prisustva, osjećaj dijeljenja mometa u radosti, zadovoljstvu, u sreći sa tom energijom, radije osjeti njenu suštinu koja ti se iskreno daje dok joj se bez straha i sumnje i ti takođe iskreno nudiš i daješ... Ponovi Korak 3, tri puta a onda otvori oči i nastavi sa dnevnim aktivnostima kao da nikada i ništa nisi projektovao, kao da ništa nisi vizualizovao.

Zašto baš tako i zašto tri puta? Čini tako jer na taj način nećeš ograničiti svoj izbor svojim rigidnim ubjeđenjima i sudom baziranim na izgledu osobe, a tri puta jer prvi put vizualizuješ da stvoriš doživljaj, drugi put da doživljaj potvrdiš a treći put da ga učvrstiš u svom podsvjesnom razumu poptuno odstranjujući sumnju iz djelovanja. Podsvjesni razum je tvorac mogućnosti. On stvara mogućnosti u svakom trenu i projektuje ih za nas na osnovu našeg izbora. Pri tom našem svjesnom razumu ta radnja stvaranja mogućnosti ostaje nevidljiva, nesvjesni smo je, ali usmjerenjem akcije koju činimo i osvješćavamo našim svjesnim razumom mi nesvjesno činimo i izbor sledeće mogućnosti iz podsvjenog dijela razuma. I tako se dešava svakog trena. Zato svaki tren, svako sada i jeste jedino istinsko vrijeme u kojemu se i promjena može desiti. Kroz ovaj 3 Korak Princip projekcije ti uistinu u svoj podsvjesni razum svjesno usađuješ mogućnost koju želiš da iskusiš, a vizualizujući je i osjećajući je kao već manifestujuću stvarnost ti je uistinu svjesno aktiviraš i postavljaš je kao motiv izbora, predajući tu mogućnost na uvid Bogu, univerzumu, svom Višem Ja, koje će je za tebe odobriti (ono ne bira za tebe). Samim tim će ti u stvarnost predstaviti 'iznenađenje'; osobu koja će te ispuniti, koja će ti dati sebe. To će se desiti ukoliko proces odradiš besprekorno, bez sumnje u ishod i sa potpunim povjerenjem u pozitivan ishod svjesnog djelovanja svoje volje. Vrijeme manifestacije je određeno snagom tvoje vjere i koncenrtacije. Ukoliko to činiš besprekorno može se desiti da to 'ostvariš' instantno, da kad otvoriš oči neko u tom trenu pokuca na vrata, te kad ih otvoriš i ugledaš... a ona te 'skine s nogu' recimo... da kad se ugledate samo leptirčiće vidite ispred očiju i ne umijete da prestati da 'trepćete'. :)

Ne očekuj ništa. Odradi proces i dopusti.
 
Jao, ako je ova godina odlična za škoripione, za sve je odlična.
Kad je vama dobro, konačno i drugi mogu da odahnu. :lol:

- - - - - - - - - -

Čitav se život mučim sa tim da škorpije oko mene budu zadovoljne, da se ne bi
njihov bes obrušio na mene. I ne da mi ne ide, nego užas...

Kako li sam to privukla u svoj život, da mi je znati.
 
Postovani forumasi!

Sigurno ste cesto culi: Kakve su ti misli ,takav ti je zivot;ono sto najvise mrzim,to me stiglo;svako je kovac svoje srece;pazi sta zelis,mozda ti se ispuni isl.
Ili da vas nazove neko na koga mislite citav dan,a ne uspijevate da ga nazovete!

Mi smo to cesto culi,ali nismo razmisljali o sustini tih misli.

Sasvim mi je jasno da zavisi od nas samih kako cemo posmatrati casu sa vodom(za mene je uvijek napola puna),kako cemo izaci na kraj sa teskocama u zivotu,da li smo kukavice ili borci itd.
Skoro naletih na netu o zakonu privlacenja.Jako mi je to bilo interesantno i mislim da u tome ima bar nesto istine.Ne znam da li je neko isprobao tehniku i da li ona funkcionise?
U smislu da se pojavi nova ljubav u vasem zivotu,bolje radno mjesto,novi prijatelji? Postoje oni koji misle da su to obicne budalastine.
Posto sam u horoskopu skorpija,a ova godina je odlicna za sve skorpione,ja ocekujem da se dese cuda u mom zivotu!
:heart: :p
Koliko zaista mozemo mislima da uticemo na nas zivot,da ga pokrenemo na bolje? Voljela bih da sa mnom podijelite vasa iskustva.
O toj temi sam porucila 2 knjige sa Amazona koje su bile bestseleri,pa cu da virnem.

Da li vjerujete u zakon privlacenja? :bye:

Koliko vidim ti samo verujes u sujeverje
 
Optimizam i pozitivnost u tom smislu su po mom mišljenju veoma korisni i smatram da takvi ljudi žive kvalitetnije živote od negativnih osoba, kvalitetnije po
ličnom stavu i sreći. Takođe su privljačniji drugim ljudima, pa time i više prijatelja, prilika i nekih ljubavi.



Ne radi se o optimizmu već o shvatanju principa po kojemu eto upravo sad postaješ 'čovjek' i po kojemu upravo sad doživljavaš realnost kakvu doživljavaš. Shvatajući princip možeš da ga primijeniš na bilo koju situaciju, pa i na svjesno stvaranje željene realnosti iako u ovom trenu za to skoro pa i nema nikakvih realnih uslova. Poenta svjesne projekcije željene stvarnosti jeste uticaj na tvoj Podsvjesni razum, koji je istinska fabrika mogućnosti. Ako se u njemu stvori mogućnost a uz to i jak motiv onda je ostavrenje cilja veoma moguće i lako. Ako svjesno ne uspiješ da stvoriš jači motiv 'uspjeha', normalno je da će pobijediti motiv koji si nesvjesno stvorio, a to je motiv stvoren sumnjom u uspjeh, tj. jači motiv će ti nesvjesno biti da ostrvariš neuspjeh.

Da bi shvatio stvarnu vrijednost ovog principa, svoj Centar volje moraš uzdići iznad svakodnevene realnosti i vidjeti je kao posledicu manifestacije svog izbora na metafizičkom nivou. U drugom slučaju tvoj napor će se završiti na nesvjesnom biranju motiva a to je onda 'igra na sreću.' Za tebe je to igra na sreću ali za onoga koji ti omogućava 'privlačnost'; univerzum, Bog, to je samo stvar izvršenja tvoje naredbe.

Kako taj princip radi na tom metafizičkom nivou?

Zamisli da je univerzum ili Bog nešto ili neko ko ti dopušta i omogućava ostavrenje želja, da izvršava tvoje naredbe. (Svaka misao je uistinu naredba Bogu, univerzumu, šta da ti odobri).
Zamisli da ti i Bog sjedite za stolom a na stolu su iscrtani 7 pravougaonika, 7 praznih polja iscrtanih linijom i da svaki pravougaonik uistinu predstavlja jedan dan u sedmici: ponedeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i nedelja.

Zamisi sad da ti Bog u ruke da dvije karte.
Na jednoj piše: Bože, molim te da mi daš novi auto!
Na drugoj piše: Hvala ti Bože za ovaj novi auto!

Bog ti dakle u ruke da te dvije karte a onda ti kaže da jednu od njih izabereš i postaviš na pravougaonik na stolu koji označava ovaj dan u kojemu si.
Recimo da je danas ponedeljak i ti u ponedeljak postaviš svoju želju, svoju izabranu kartu i predaš svoju želju Bogu na odobrenje/ izvršenje. Šta će se desiti?
Za tebe, dani su prolazni i treba ti vrijeme da se od ponedeljka pomjeriš u utorak, srijedu, nedelju i mjesece... ali za Boga nije tako. Bog vidi sve dane odjednom na stolu. Za Boga je i ponedeljak i utorak i svi dani uvijek u istom SADA. Tako će, i kad za tebe prođe mjesec dana, za Boga to biti u istom SADA. I recimo, u tvojoj zemaljskoj realnosti podese se uslovi da se tvoja želja manifestuje, ostvari u utorak, mjesec dana kasnije. Tog dana ćeš dobiti istinski odgovor od Boga. Tog dana Bog je odobrio tvoju želju i dao ti je ono što tražiš, jer si toga dana spreman da je prihvatiš. A šta si ti dobio? Dobio si osjećanje da još uvijek želiš novi auto, jer ga nisi dobio. Dobio si samo produžetak željenja.

Zašto tako?
Ispred Boga si postavio kartu s natpisom: "Bože, molim te da mi daš novi auto!" i Bog je pomjerio kartu sa ponedeljka na utorak. Na stolu isrped njega utorak je uvijek SADA, kao i ponedeljak u kojemu si postavio kartu. Takođe se ni pisanje na karti nije promijenilo. I dalje na karti piše isto: "Bože, molim te da mi daš novi auto!". Dakle, tvoja želja se preslikala u vremenu, i dalje je samo želja a od auta ni traga ni glasa.

Gdje si pogriješio?
Pogriješio si u izboru karata, u izboru načina obraćanja Bogu.
Bog ne misli za tebe, ne misli kako ćeš mu predstaviti svoju misao, to je tvoj zadatak. Bog ti odobrava ono što si sam sebi smislio i kako si mu to predočio.
Stoga, da bi dobio to što želiš mora da postoji zahvalnost, istinska zahvalnost za ono što tražiš kao da to već imaš u SADA. To sam opisao u gornjem komentaru u Principu 3 koraka.

Dakle, Bog ne misli za tebe. Bog ne odlučuje za tebe šta ćeš imati a šta nećeš. Ti odlučuješ i zato moraš biti svjestan šta je to što si odlučio da imaš. Moraš stoga biti svjestan kako formulišeš svoju rečenicu kojom se obraćaš Bogu.

Prva rečenica "Bože, molim te da mi daš novi auto!", govori da Boga moliš da ti da ono što bi htio a u sebi nemaš, a to što nemaš, za Boga je ono što shvata da istinski u sebi imaš: NEIMANJE. Ono što istinski imaš jeste Molitva kojom mu kazuješ da auto nemaš, zato i dobijaš samo mogućnost da se ponovo moliš. I ako nastaviš da se na isti način obraćaš Bogu zauvijek ćeš se samo moliti.

Imanje je dakle jedini jezik koji Bog shvata. Moraš mu pokazati i svojim osjećanjem potvrditi svoje IMANJE. On će ti ga odobriti.

Dakle ako kažeš "Hvala ti Bože za ovaj novi auto!", svojom zahvalnošću govoriš Bogu o tome što već IMAŠ u svom 'srcu'.
Bog odobrava, izvršava, manifestuje za tebe želju u realnost.
Ovaj put u taj 'utorak' ćeš dobiti željeni auto.
 
Poslednja izmena:
Ne radi se o optimizmu već o shvatanju principa po kojemu eto upravo sad postaješ 'čovjek' i po kojemu upravo sad doživljavaš realnost kakvu doživljavaš. Shvatajući princip možeš da ga primijeniš na bilo koju situaciju, pa i na svjesno stvaranje željene realnosti iako u ovom trenu za to skoro pa i nema nikakvih realnih uslova. Poenta svjesne projekcije željene stvarnosti jeste uticaj na tvoj Podsvjesni razum, koji je istinska fabrika mogućnosti. Ako se u njemu stvori mogućnost a uz to i jak motiv onda je ostavrenje cilja veoma moguće i lako. Ako svjesno ne uspiješ da stvoriš jači motiv 'uspjeha', normalno je da će pobijediti motiv koji si nesvjesno stvorio, a to je motiv stvoren sumnjom u uspjeh, tj. jači motiv će ti nesvjesno biti da ostrvariš neuspjeh.

Da bi shvatio stvarnu vrijednost ovog principa, svoj Centar volje moraš uzdići iznad svakodnevene realnosti i vidjeti je kao posledicu manifestacije svog izbora na metafizičkom nivou. U drugom slučaju tvoj napor će se završiti na nesvjesnom biranju motiva a to je onda 'igra na sreću.' Za tebe je to igra na sreću ali za onoga koji ti omogućava 'privlačnost'; univerzum, Bog, to je samo stvar izvršenja tvoje naredbe.

Kako taj princip radi na tom metafizičkom nivou?

Zamisli da je univerzum ili Bog nešto ili neko ko ti dopušta i omogućava ostavrenje želja, da izvršava tvoje naredbe. (Svaka misao je uistinu naredba Bogu, univerzumu, šta da ti odobri).
Zamisli da ti i Bog sjedite za stolom a na stolu su iscrtani 7 pravougaonika, 7 praznih polja iscrtanih linijom i da svaki pravougaonik uistinu predstavlja jedan dan u sedmici: ponedeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota i nedelja.

Zamisi sad da ti Bog u ruke da dvije karte.
Na jednoj piše: Bože, molim te da mi daš novi auto!
Na drugoj piše: Hvala ti Bože za ovaj novi auto!

Bog ti dakle u ruke da te dvije karte a onda ti kaže da jednu od njih izabereš i postaviš na pravougaonik na stolu koji označava ovaj dan u kojemu si.
Recimo da je danas ponedeljak i ti u ponedeljak postaviš svoju želju, svoju izabranu kartu i predaš svoju želju Bogu na odobrenje/ izvršenje. Šta će se desiti?
Za tebe, dani su prolazni i treba ti vrijeme da se od ponedeljka pomjeriš u utorak, srijedu, nedelju i mjesece... ali za Boga nije tako. Bog vidi sve dane odjednom na stolu. Za Boga je i ponedeljak i utorak i svi dani uvijek u istom SADA. Tako će, i kad za tebe prođe mjesec dana, za Boga to biti u istom SADA. I recimo, u tvojoj zemaljskoj realnosti podese se uslovi da se tvoja želja manifestuje, ostvari u utorak, mjesec dana kasnije. Tog dana ćeš dobiti istinski odgovor od Boga. Tog dana Bog je odobrio tvoju želju i dao ti je ono što tražiš, jer si toga dana spreman da je prihvatiš. A šta si ti dobio? Dobio si osjećanje da još uvijek želiš novi auto, jer ga nisi dobio. Dobio si samo produžetak željenja.

Zašto tako?
Ispred Boga si postavio kartu s natpisom: "Bože, molim te da mi daš novi auto!" i Bog je pomjerio kartu sa ponedeljka na utorak. Na stolu isrped njega utorak je uvijek SADA, kao i ponedeljak u kojemu si postavio kartu. Takođe se ni pisanje na karti nije promijenilo. I dalje na karti piše isto: "Bože, molim te da mi daš novi auto!". Dakle, tvoja želja se preslikala u vremenu, i dalje je samo želja a od auta ni traga ni glasa.

Gdje si pogriješio?
Pogriješio si u izboru karata, u izboru načina obraćanja Bogu.
Bog ne misli za tebe, ne misli kako ćeš mu predstaviti svoju misao, to je tvoj zadatak. Bog ti odobrava ono što si sam sebi smislio i kako si mu to predočio.
Stoga, da bi dobio to što želiš mora da postoji zahvalnost, istinska zahvalnost za ono što tražiš kao da to već imaš u SADA. To sam opisao u gornjem komentaru u Principu 3 koraka.

Dakle, Bog ne misli za tebe. Bog ne odlučuje za tebe šta ćeš imati a šta nećeš. Ti odlučuješ i zato moraš biti svjestan šta je to što si odlučio da imaš. Moraš stoga biti svjestan kako formulišeš svoju rečenicu kojom se obraćaš Bogu.

Prva rečenica "Bože, molim te da mi daš novi auto!", govori da Boga moliš da ti da ono što bi htio a u sebi nemaš, a to što nemaš, za Boga je ono što shvata da istinski u sebi imaš: NEIMANJE. Ono što istinski imaš jeste Molitva kojom mu kazuješ da auto nemaš, zato i dobijaš samo mogućnost da se ponovo moliš. I ako nastaviš da se na isti način obraćaš Bogu zauvijek ćeš se samo moliti.

Imanje je dakle jedini jezik koji Bog shvata. Moraš mu pokazati i svojim osjećanjem potvrditi svoje IMANJE. On će ti ga odobriti.

Dakle ako kažeš "Hvala ti Bože za ovaj novi auto!", svojom zahvalnošću govoriš Bogu o tome što već IMAŠ u svom 'srcu'.
Bog odobrava, izvršava, manifestuje za tebe želju u realnost.
Ovaj put u taj 'utorak' ćeš dobiti željeni auto.

Stvarno sam se potrudila da sa razumevanjem pročitam tvoj odgovor na moj post.
Opet ne mogu da se složim. Da li to napisano znači da bukvalno vreme treba da potrošimo tako što ćemo
"vežbati" pozitivno mišljenje i pravilnu formulaciju svojih želja, a ne raditi na sebi u drugom smislu napredovanja i realnog zarađivanja novca
za taj novi auto, sa optimizmom i verom u sebe i svoje mogućnosti.
Nemam nameru da banalizujem tvoja shvatanja, jednostavno ne razumem.
 
Stvarno sam se potrudila da sa razumevanjem pročitam tvoj odgovor na moj post.
Opet ne mogu da se složim. Da li to napisano znači da bukvalno vreme treba da potrošimo tako što ćemo
"vežbati" pozitivno mišljenje i pravilnu formulaciju svojih želja,
a ne raditi na sebi u drugom smislu napredovanja i realnog zarađivanja novca
za taj novi auto, sa optimizmom i verom u sebe i svoje mogućnosti.
Nemam nameru da banalizujem tvoja shvatanja, jednostavno ne razumem.

To je kao kada bi se beba pitala, dali treba da potroši vreme da bi naučila da hoda,
kad već ume fino da puzi.

Nešto smo propustili da naučimo. Nešto bez čega u život nismo trebali ni da
krećemo i što je osnova svega, nismo dobili ni od roditelja, ni od obrazovnog
sistema.
 
Da li to napisano znači da bukvalno vreme treba da potrošimo tako što ćemo
"vežbati" pozitivno mišljenje i pravilnu formulaciju svojih želja, a ne raditi na sebi u drugom smislu napredovanja i realnog zarađivanja novca
za taj novi auto, sa optimizmom i verom u sebe i svoje mogućnosti.


Ja rekoh da se ne radi o pozitivnom mišljenju već o ispravnom shvatanju Principa po kojima stvaramo realnost.
Dakle, čitav naš život mi provodimo formulišući naše želje, svjesno ili nesvjesno, pokušavajući da ih ostvarimo. Naše 'pozitvno mišljenje' nam ne donosi uvijek i željene rezultate. Ako mislimo pozitivno a ipak nam se dešavaju negativne stvari, znak je da manifestacija želje (cilja) ne zavisi od pozitivnog mišljenja već do nečeg dubljeg. To dublje jeste MOTIV koji vlada nad našim podsvjesnim razumom. Ako nismo svjesni istinskog motiva kojim se upravlja naša volja onda nismo u kontroli nad izborom i konsekventno nad ishodom manifestacije. Motiv otkrivamo osjećanjem dok o nečemu željenom mislimo. Ako nam je osjećanje pozitivno tad su nam želja i motiv sjedinjeni, izravnati u frekvenciji, dok ako se osjećamo negativno, ako se u nama javi sumnja, neugodnost, znak je da u nama postoji nesvjesni motiv koji je drugačiji od svjesne namjere. Pošto smo ga nesvjesni jači je od naše svjesne želje. Jači je jer ne znamo odakle djeluje na naš izbor. Taj motiv se mora osvijestiti da bismo svoju želju, svoj cilj mogli ostvariti. To i jeste poenta poznavanja Principa.


Nemam nameru da banalizujem tvoja shvatanja, jednostavno ne razumem.

Ne brini, i da hoćeš ne možeš banalizovati moja shvatanja, to će uvijek biti tvoja banalna shvatanja mojih shvatanja. :) No, shvatam da ne razumiješ pa zato pišem još malo...
A opet, probaj par puta pročitati. Polako, možda jedna razumljena riječ okrene čitavo shvatanje. Ako ne, onda možda moje objašnjenje jednosatvno nije najbolje objašnjenje za tebe.
Zato i postoji mnoštvo različitih objašnjenja. Neka su nam uvijek bliža i lakša za shvatiti i razumjeti od drugih. To je noramalno.
 
Poslednja izmena:
Slavninski je napravio Kreaton. I tu se činilo prilično jednostavno. Nešto se kreira,
nešto diskreira. Pa život liči kao da imaš grafitnu olovku i gumicu, i crtaš i brišeš
po volji.
Ali čijoj volji?
Poslednji sistem koji je napravio je Duboki Peat. Gde se otkrivaju praiskonski
polariteti. Oni po čijoj se volji krećemo od nemila do nedraga, pa nanovo.

Ne znam koliko je praiskonskih polariteta do sada otkriveno. I što ih je više,
sve je jasnije da nije ni blizu cilja. Praiskonski polaritet mora biti jedan.
 
da evo pomislim jogurt i odjednom se stvori jogurt pored mene :think:

- - - - - - - - - -

ali moram da se kontrolišem jer zamisli ako pomislim 100 puta

- - - - - - - - - -

i odakle je uopšte došao taj jogurt, da li sam ga ukrala od nekud? :eek: ili je to jogurt ni iz čega

- - - - - - - - - -

nešto sam i pametna sada :P
 
Ja rekoh da se ne radi o pozitivnom mišljenju već o ispravnom shvatanju Principa po kojima stvaramo realnost.
Dakle, čitav naš život mi provodimo formulišući naše želje, svjesno ili nesvjesno, pokušavajući da ih ostvarimo. Naše 'pozitvno mišljenje' nam ne donosi uvijek i željene rezultate. Ako mislimo pozitivno a ipak nam se dešavaju negativne stvari, znak je da manifestacija želje (cilja) ne zavisi od pozitivnog mišljenja već do nečeg dubljeg. To dublje jeste MOTIV koji vlada nad našim podsvjesnim razumom. Ako nismo svjesni istinskog motiva kojim se upravlja naša volja onda nismo u kontroli nad izborom i konsekventno nad ishodom manifestacije. Motiv otkrivamo osjećanjem dok o nečemu željenom mislimo. Ako nam je osjećanje pozitivno tad su nam želja i motiv sjedinjeni, izravnati u frekvenciji, dok ako se osjećamo negativno, ako se u nama javi sumnja, neugodnost, znak je da u nama postoji nesvjesni motiv koji je drugačiji od svjesne namjere. Pošto smo ga nesvjesni jači je od naše svjesne želje. Jači je jer ne znamo odakle djeluje na naš izbor. Taj motiv se mora osvijestiti da bismo svoju želju, svoj cilj mogli ostvariti. To i jeste poenta poznavanja Principa.




Ne brini, i da hoćeš ne možeš banalizovati moja shvatanja, to će uvijek biti tvoja banalna shvatanja mojih shvatanja. :) No, shvatam da ne razumiješ pa zato pišem još malo...
A opet, probaj par puta pročitati. Polako, možda jedna razumljena riječ okrene čitavo shvatanje. Ako ne, onda možda moje objašnjenje jednosatvno nije najbolje objašnjenje za tebe.
Zato i postoji mnoštvo različitih objašnjenja. Neka su nam uvijek bliža i lakša za shvatiti i razumjeti od drugih. To je noramalno.

Kako osvestiti nesvesni motiv?
 
Kako osvestiti nesvesni motiv?

Slušaj šta pričaš. Obrati pažnju na ono o čemu razmišljaš.

Ne postoji nekakva jasna granica između svesnog i nesvesnog.
U jednom trenutku nešto planiramo, u sledećem već zaboravimo plan i pođemo za nekom
asocijacijom, drugom, trećom, onda se setimo plana ali razrađujemo ideje o tome na koje
bi sve načine moglo krenuti naopako, pa zazvoni telefon i krenemo dalje..
Ovo razgrađivanje plana nam promakne i to onda zovemo nesvesno.
Isto tako i pričamo nesvesno. I naglas pred nekim možemo razgrađivati plan, pa se posle
toj istoj osobi žaliti kako je sve krenulo naopako.

- - - - - - - - - -


Ti pazi milku sa pašnjaka da ne dovučeš sledeći put. :mrgreen:
 

Back
Top