Negativna ekonomska spirala Srbije

gost 401905

Elita
Poruka
19.065
Na forumu trenutno "zivi" nekoliko tema koje posmatraju jedan negativan proces iz razlicitih uglova.

Vrednost doznaka iz inostranstva, neocekivana stabilnost kursa evra, dominacija uvoza u potrosnji, problemi sa jacanjem izvoza i proizvodnje, odlazak mladog radno sposobnog stanovnistva, kvalifikovanog i nekvalifikovanog.

Ulaz doznaka u Srbiju u ovako velikim kolicinama, stvara "visak" strane valute, uglavnom evra.

Ovaj visak strane valute, olaksava Narodnoj Banci da kontrolise cenu evra. Kad ovaj priliv ne bi postojao vrednost evra bi stalno varirala i uglavnom bi rasla u odnosu na dinar.

Stabilan kurs evra i nizi nego sto nasa ekonomija moze da podrzi utice da raste kupovna moc stanovnistva. Minimalna plata izrazena u evrima vredi oko 200 evra, kad bi evro imao vecu cenu ista plata bi vredela manje, mozda cak i 150 evra.

Ova kupovna moc pospesuje uvoz, ali i otezava izvoz, a to otezava ozivljavanje proizvodnje.

Nedostatak velikih proizvodjaca, smanjuje broj dobro placenih poslova, a to uslovljava mlade ljude da traze posao van zemlje.

Kada odu i uspeju da se stabilizuju u inostranstvu, oni barem neko vreme salju novac roditeljima i bliskim rodjacima. Ili u slucaju klasicnih gastarbajtera, salju, tj. donose svoju platu kuci, porodici. Na taj naci odrzavajuci priliv doznaka.
 
Na ovako niskom nivou zarada i prizvodnje proizvoda sa niskom dodatom vrednošću kurs nema neki veliki uticaj. Imao bi da smo Kina ili Indija, ali na Srbiju nema neki uticaj u ovom trenutku.

Veći problem je korupcija, kriminal, zaštita privatne svojine, loše obrazovanje, slaba zaštita konkurencije... Kod nas su fundamenti ekonomije u problemu, a kurs je šminka.
 
Na ovako niskom nivou zarada i prizvodnje proizvoda sa niskom dodatom vrednošću kurs nema neki veliki uticaj. Imao bi da smo Kina ili Indija, ali na Srbiju nema neki uticaj u ovom trenutku.

Veći problem je korupcija, kriminal, zaštita privatne svojine, loše obrazovanje, slaba zaštita konkurencije... Kod nas su fundamenti ekonomije u problemu, a kurs je šminka.

Zavisi da li je realan ili je ozbiljno pomeren.

Sa ucescem doznaka od 9% BDP, evro je bitno nizi nego sto nasa ekonomija moze da podrzi.
I znatno vidljiviji je efekat jeftinog uvoza.

Zatim bitna je i socijalna sigurnost, kada bi minimalna plata bila 100 evra, a najnize penzije oko 60 evra u zemlji bi vladala glad.
 
Zavisi da li je realan ili je ozbiljno pomeren.

Sa ucescem doznaka od 9% BDP, evro je bitno nizi nego sto nasa ekonomija moze da podrzi.
I znatno vidljiviji je efekat jeftinog uvoza.

Zatim bitna je i socijalna sigurnost, kada bi minimalna plata bila 100 evra, a najnize penzije oko 60 evra u zemlji bi vladala glad.

Nije bitno koliko je minimalna plata u evrima. Bitno je šta za tu minimalnu platu možeš da kupiš. Ovako "jak dinar" odgovara samo uvoznicima, jer postižu ekstra profit.
 
Nije bitno koliko je minimalna plata u evrima. Bitno je šta za tu minimalnu platu možeš da kupiš. Ovako "jak dinar" odgovara samo uvoznicima, jer postižu ekstra profit.

Jeftin uvoz korosti vecini stanovnistva, proizvodjaci i izvoznici osecaju najveci pritisak, ali cak i oni imaju neku korist.
Oni mogu da iskoriste jeftiniju robu i ugrade je u svoj proizvod ili mogu da priuste kvalitetniji robu i ostvare bolje rezultate rada. Medjutim cesto ne mogu da se postignu isti odnos cena/kvalitet kao roba iz uvoza i to je veliki problem za njih.
 
Jeftin uvoz korosti vecini stanovnistva, proizvodjaci i izvoznici osecaju najveci pritisak, ali cak i oni imaju neku korist.
Oni mogu da iskoriste jeftiniju robu i ugrade je u svoj proizvod ili mogu da priuste kvalitetniji robu i ostvare bolje rezultate rada. Medjutim cesto ne mogu da se postignu isti odnos cena/kvalitet kao roba iz uvoza i to je veliki problem za njih.

Slabo mi uvozimo sirovinu za domaću proizvodnju, mi uglavnom izvozimo sirovinu ili polufabrikate, što nije dobro jer veća je zarada na višem nivou prerade.
 
Slabo mi uvozimo sirovinu za domaću proizvodnju, mi uglavnom izvozimo sirovinu ili polufabrikate, što nije dobro jer veća je zarada na višem nivou prerade.
Uvozimo sve i svasta od sirovina, npr. skoro sve firme koje preradjuju plastiku uvoze razlicit repromateijal, uvozimo koks, delom i rudu gvozdja, hemijske preprate, tehnologiju, masine....
Malo je proizvoda koji su napravljeni samo nasim znanjem i materijalima proizvedenim u Srbiji.

Ali imamo malo proizvodjaca koji prave kvalitet, grade i stite svoj brend, a na tome se uzima dobra marza.
 
Uvozimo sve i svasta od sirovina, npr. skoro sve firme koje preradjuju plastiku uvoze razlicit repromateijal, uvozimo koks, delom i rudu gvozdja, hemijske preprate, tehnologiju, masine....
Malo je proizvoda koji su napravljeni samo nasim znanjem i materijalima proizvedenim u Srbiji.

Ali imamo malo proizvodjaca koji prave kvalitet, grade i stite svoj brend, a na tome se uzima dobra marza.

Problem je zatrpanost tržišta jeftinom a kvalitetnom robom iz Azije i našom zastarelom tehnologijom.
 
Na forumu trenutno "zivi" nekoliko tema koje posmatraju jedan negativan proces iz razlicitih uglova.

Vrednost doznaka iz inostranstva, neocekivana stabilnost kursa evra, dominacija uvoza u potrosnji, problemi sa jacanjem izvoza i proizvodnje, odlazak mladog radno sposobnog stanovnistva, kvalifikovanog i nekvalifikovanog.

Ulaz doznaka u Srbiju u ovako velikim kolicinama, stvara "visak" strane valute, uglavnom evra.

Ovaj visak strane valute, olaksava Narodnoj Banci da kontrolise cenu evra. Kad ovaj priliv ne bi postojao vrednost evra bi stalno varirala i uglavnom bi rasla u odnosu na dinar.

Stabilan kurs evra i nizi nego sto nasa ekonomija moze da podrzi utice da raste kupovna moc stanovnistva. Minimalna plata izrazena u evrima vredi oko 200 evra, kad bi evro imao vecu cenu ista plata bi vredela manje, mozda cak i 150 evra.

Ova kupovna moc pospesuje uvoz, ali i otezava izvoz, a to otezava ozivljavanje proizvodnje.

Nedostatak velikih proizvodjaca, smanjuje broj dobro placenih poslova, a to uslovljava mlade ljude da traze posao van zemlje.

Kada odu i uspeju da se stabilizuju u inostranstvu, oni barem neko vreme salju novac roditeljima i bliskim rodjacima. Ili u slucaju klasicnih gastarbajtera, salju, tj. donose svoju platu kuci, porodici. Na taj naci odrzavajuci priliv doznaka.

Na ovako niskom nivou zarada i prizvodnje proizvoda sa niskom dodatom vrednošću kurs nema neki veliki uticaj. Imao bi da smo Kina ili Indija, ali na Srbiju nema neki uticaj u ovom trenutku.

Veći problem je korupcija, kriminal, zaštita privatne svojine, loše obrazovanje, slaba zaštita konkurencije... Kod nas su fundamenti ekonomije u problemu, a kurs je šminka.

Negativna selekcija je prouzrokovala da kod nas u Srbiji državne poslove vode najgori ljudi, najnekvalifikovaniji ljudi. A onda su takvi ljudi napravili pravni, politički i ekonomski sistem kakav danas postoji, koji stvara loše rezultate.

Nama je privreda skroz politikalizovana. Sve ide preko političke linije, ili preko rodbinskih veza. Tenderi se nameštaju. Tržište se osvaja preko koverte sa parama.

Ako nećeš da igraš prema njihovim banditskim pravilima onda ti oni šalju inspekciju, pa ne možeš da radiš, pa ti sto čuda naprave i tako te izbacuju sa tržišta. Dok konkurencija krši svaki mogući zakon, ali oni lepo kovertu sa parama, pa u džep kome treba, obično nekom političaru. Platiš i ti si miran. Više ne moraš da poštuješ zakone.

A oni ako hoće da nađu gde si prekršio zakon, oni će uvek nešto naći, ali uvek. A onda će na osnovu toga da te ucenjuju. A kad platiš tamo nekom inspektoru, janku, marku, e onda ti se sve može. Platiš im ručak, da jedu i da piju i kovertu elegantno na sto, i odjednom sve može.

To kako se u Srbiji posluje, to je na nivou bandi divljeg zapada, samo što svi nose ispeglana odela.

O kakvoj državi mi pričamo kad država krši zakone koje je sama izglasala. Nema tu države, nema tu ništa, to je kočijaška enklava.

Jedini način da se to promeni jeste da se promeni vrh države. Ali kako promeniti vrh države? Kako kad je narod opijen lažima umobolnog predsednika. Narod je zaluđen, ovi što rade po državnim firmama oni moraju da glasaju za aktuelnu vlast, inače ide otkaz i problemi, ovi ostali ne izlaze ne izbore i tako 25% stanovništva odluči da ludak bude novi vođa.

Pogledaj samo koliko ljudi radi na crno. Nisu prijavljeni. Ovi domaći privatnici se ponašaju kao robovlasnici. Njih deru porezima i taksama, oni deru radnike. Na kraju radnička klasa najgore prolazi. Šta će da rade mladi ljudi? Da čekaju da neko ode u penziju pa da nađu neku vezu, ili da odu u inostranstvo gde mogu lepo da rade i da žive.

Gde god su se naši političari umešali to je propalo, raspalo se i bankrotiralo. A naši političari funkcionišu kao mafija. Bukvalno. Nema, to je mafija, jedna organizovana mafijaška organizacija koja je od Srbija napravila državu prema svojim vrednostima. Jedini privredni sektor gde se ova srpska politička mafija nije umešala (nije mogla) jeste IT sektor, i gle čuda to je jedini, jedan od retkih sektora koji napreduje i koji je veoma profitabilan u Srbiji. Baš se pitam što.

Ova politička mafija koju čini oko 80% svih političara (i opozicija i pozicija) formirana je početkom devedesetih godina (tako danas gledamo kako se jedni te isti političari vrte po istim funkcijama već 20 i 30 godina) jedino što rade jeste sviranje qrxa i parazitiranje, samo gledaju gde mogu da se ugrade, gde mogu nešto da pokradu, da prodaju nešto što nije njihovo (privatizacija) i to je sve. Politička mafija zajedno sa većinom državnih firmi je ogromno parazitsko telo koje je kao kancer polako jede celu državu i od kojeg nema leka.
 
Sve što kažeš si debelo u pravu, ali koga postaviti na čelo države a da nema putera na glavi?

Srbija je 1989. godine bila daleko naprednija zemlja od Bugarske, sa daleko većim potencijalom od Bugarske. Danas, posle skoro 30 godina Srbija je iza Bugarske. Prestigli su nas i Bugari. A uzimam tu godinu jer je to pad istočnog bloka i početak velikih društvenih i ekonomskih promena.

Jedina razlika između Srbije i Bugarske je ta što je Bugarska na vreme imala bugarski scenario, a mi ga nikada nismo ni imali.


Za početak bi na mesto predsednika mogao da bude neko ko ima makar jedan radni dan u životu. Mi imamo predsenika koji nikada ništa u životu nije radio.

Bolje bi bilo da je Vuk Jeremić predsednik, ili onaj Srbin iz Kanade na čelu DJBa, pa čak i izmišljeni lik u vunenim čarapama i na belom konju bio bio bolji predsednik od ovog ludaka.

A pogledaj najbogatije ljude u Srbiji, nema nijedan preduzetnik. Sve sami krimosi iz organizovanog privrednog kriminala. Obogatili u banditskoj privatizaciji. Pokupovali su državne firme po sniženim cenama parama koje su pokrali devedestih, iz vremena kada se u džakovima novac iznosio iz države i kada su se švercovale nafata i cigare i kada se oružije i municija prodavala Hrvatima i Muslimanima.

Sad imaš tako neke likove poput Predraga Rankovića Peconija koji sad važi za nekakvog uglednog građanina, cenjenog biznismena, jednog od najbogatijih Srba, vlasnika mnogobrojnih restorana, noćnih klubova i firmi. Svoju karijeru je počeo tako što je obijao i krao automobile. Pa ga je udba angažovala u Slobino vreme da "jaše džakove sa parama" kako se hvalio. A sad je jedan od najbogatijih ljudi u džavi.

Kakva je to država kad jednog takvog lika čiju priglupu i kriminalnu facu ne mogu da sakriju ni najskulja armani odela nazivaju biznismenom i preduzetnikom?


Miroslav Mišković, svoju karijeru ju isto počeo početkom devedesetih u Geneksu kada su imali jednu prostoriju gde su ubacivali pare pa nisu ni znali koliko su se nakrali. Kakvi su to preduzetnici? Koji su to njihovi proizvodi? Šta to oni proizvode i prodaju? Šta su njihove usluge?

To su sve lopovi koji su pokrali državnu imovinu utaljeni sa političarima.
 
Mislim da je veci problem nedostatak trzista da se razviju lokalni proizvodi, koji bi vremenom mogli da se unaprede. Ali, to su razlicite strane istog novcica.

Pa nije baš tako.

Postoje industrijske grane u Srbiji koje već jesu razvijene ili za koje nije potreban razvoj kao u tehnici, već su potrebni prirodni uslovi kao što je u poljoprivredi. Pogledaj industirju malina. Srbija je bila u prednosti jer nije imala jaku konkurenciju na svetkom tržištu, što je neverovatna prednost jer je to izvoz.

Šta se dogodilo? Šta je problem sa tom industrijom? Što stagnira?


Umešali se političari, hteli malo da se ogrebu. Stagnira zato što se politička mafija ugradila od samog početka. Mafija drži uvoz izvoz i diktira cene proizvođačima. Tako je za celokupnu poljoprivredu. Zato poljoprivreda i propada u zemlji Srbiji među pašnjacima i šljivicima. To je samo po sebi tragično i ironično.


A to kod političara tako ide, prvo malo se ogrebu, a onda se obezobraze pa se vrlo brzo pokaže da kod naših političara bahatost nema granica.

Industrija malina je ogromna grana, mnogo se novca tu obrće, i nravno vlo brzo su političke njuške nanjušile kintu. A kad su se malinari pobunili i digli protiv ove mafije, šta se dogodilo? Sačekala ih je policija i premlatila kao najveće huligane. Huligane ne tuku, a zemljoradnike tuku. Imaju snimci pa pogledajte pa se sami uverite. To je bilo 2011. godine. Tukli su seljake, radnike, one čiče sa šajkačama što ih viđamo samo na razglednicama i iz istorijskih udžbnika, one stare srbende šumadince. Premlatili ih na mrtvo i još im porazbijali traktore. Tada je ministar unutrašnjih poslova bio još jedan isprdak iz devedesetih.

Tako to bude kad se narod pobuni protiv mafije - država kojom upravlja mafija pošalje pliciju da ih premlati.

Vi ne shvate u kakvoj "državi" živite.
 
Pa nije baš tako.

Postoje industrijske grane u Srbiji koje već jesu razvijene ili za koje nije potreban razvoj kao u tehnici, već su potrebni prirodni uslovi kao što je u poljoprivredi. Pogledaj industirju malina. Srbija je bila u prednosti jer nije imala jaku konkurenciju na svetkom tržištu, što je neverovatna prednost jer je to izvoz.

Šta se dogodilo? Šta je problem sa tom industrijom? Što stagnira?


Umešali se političari, hteli malo da se ogrebu. Stagnira zato što se politička mafija ugradila od samog početka. Mafija drži uvoz izvoz i diktira cene proizvođačima. Tako je za celokupnu poljoprivredu. Zato poljoprivreda i propada u zemlji Srbiji među pašnjacima i šljivicima. To je samo po sebi tragično i ironično.


A to kod političara tako ide, prvo malo se ogrebu, a onda se obezobraze pa se vrlo brzo pokaže da kod naših političara bahatost nema granica.

Industrija malina je ogromna grana, mnogo se novca tu obrće, i nravno vlo brzo su političke njuške nanjušile kintu. A kad su se malinari pobunili i digli protiv ove mafije, šta se dogodilo? Sačekala ih je policija i premlatila kao najveće huligane. Huligane ne tuku, a zemljoradnike tuku. Imaju snimci pa pogledajte pa se sami uverite. To je bilo 2011. godine. Tukli su seljake, radnike, one čiče sa šajkačama što ih viđamo samo na razglednicama i iz istorijskih udžbnika, one stare srbende šumadince. Premlatili ih na mrtvo i još im porazbijali traktore. Tada je ministar unutrašnjih poslova bio još jedan isprdak iz devedesetih.

Tako to bude kad se narod pobuni protiv mafije - država kojom upravlja mafija pošalje pliciju da ih premlati.

Vi ne shvate u kakvoj "državi" živite.

Vidi, ako zelis da pises o kriminalizaciji Srbije, pisi i na ovoj, i na svim temama, neces pogresiti.
Ako hoces da promenis situaciju, odrekni se KiM i daj sve od sebe da udjemo u EU, jer 5-10 godina posle ulaska u EU moc nasih politicara ce znatno opasti, a privrednika ce porasti.

A na temi govorim o negativnom efektu toka novca.

Drugo, razvoj proizvoda tece tako sto se na lokalnom trzistu razvijaju proizvodi, a onda se prosiruje proizvodnja i ti isti proizvodi se plasiraju u inostranstvo. Na primeru malina upravo pokazujes da lokalnog trzista nema, da nema preradjenih proizvoda od maline i da je neko pokusao na silu da organizuje proizvodnju malina za izvoz i to funckionise kako funkcionise.
 
Srbija je 1989. godine bila daleko naprednija zemlja od Bugarske, sa daleko većim potencijalom od Bugarske. Danas, posle skoro 30 godina Srbija je iza Bugarske. Prestigli su nas i Bugari. A uzimam tu godinu jer je to pad istočnog bloka i početak velikih društvenih i ekonomskih promena.

Jedina razlika između Srbije i Bugarske je ta što je Bugarska na vreme imala bugarski scenario, a mi ga nikada nismo ni imali.


Za početak bi na mesto predsednika mogao da bude neko ko ima makar jedan radni dan u životu. Mi imamo predsenika koji nikada ništa u životu nije radio.

Bolje bi bilo da je Vuk Jeremić predsednik, ili onaj Srbin iz Kanade na čelu DJBa, pa čak i izmišljeni lik u vunenim čarapama i na belom konju bio bio bolji predsednik od ovog ludaka.

A pogledaj najbogatije ljude u Srbiji, nema nijedan preduzetnik. Sve sami krimosi iz organizovanog privrednog kriminala. Obogatili u banditskoj privatizaciji. Pokupovali su državne firme po sniženim cenama parama koje su pokrali devedestih, iz vremena kada se u džakovima novac iznosio iz države i kada su se švercovale nafata i cigare i kada se oružije i municija prodavala Hrvatima i Muslimanima.

Sad imaš tako neke likove poput Predraga Rankovića Peconija koji sad važi za nekakvog uglednog građanina, cenjenog biznismena, jednog od najbogatijih Srba, vlasnika mnogobrojnih restorana, noćnih klubova i firmi. Svoju karijeru je počeo tako što je obijao i krao automobile. Pa ga je udba angažovala u Slobino vreme da "jaše džakove sa parama" kako se hvalio. A sad je jedan od najbogatijih ljudi u džavi.

Kakva je to država kad jednog takvog lika čiju priglupu i kriminalnu facu ne mogu da sakriju ni najskulja armani odela nazivaju biznismenom i preduzetnikom?


Miroslav Mišković, svoju karijeru ju isto počeo početkom devedesetih u Geneksu kada su imali jednu prostoriju gde su ubacivali pare pa nisu ni znali koliko su se nakrali. Kakvi su to preduzetnici? Koji su to njihovi proizvodi? Šta to oni proizvode i prodaju? Šta su njihove usluge?

To su sve lopovi koji su pokrali državnu imovinu utaljeni sa političarima.

Jeremić mi deluje ok pokazao se dobru u UN. Što se tiče najbogatijih, kako možeš očekivati da se neko poštenim radom obogati za 30 godina za to su potrebne generacije, ili lopovluk u našem slučaju.
 

Back
Top