Latinica - zamena dvojnih slova

The5thElement

Obećava
Poruka
82
Glavna nelogičnost ove naše južnoslovenske latinice je postojanje tri dvojna slova, "nj", "lj" i "dž". Mnogo je toga rečeno, polemisano i objašnjeno o ovome, verovatno i na forumu pa ne bih da trošim vaše vreme pisanjem o tome, bar ne u ovom uvodnom delu.
Lično mislim da bi korak napred bilo uvođenje jedinstvenih slova za ova tri glasa a negde pročitah sličnu ideju po kojoj bi rešenja za to bila već postojeća latinična slova iz drugih varijanti latiničnih pisama (Poljska, Češka):
Lj - Ł
Nj - Ń
Dž - Ď
Naravno, ovo je primer, mogu biti i drugačiji znakovi ali suština ideje je dostići pravilo jedno slovo jedan glas.

Šta mislite o ovome?
 
Љ, Њ, Ђ. Ћирилица већ има сва потреба слова.

Препустимо хрватску трансилтерацију српске ћирилице Хрватима и пишимо својим традиционалним писмом. Проблем решен.
 
Poslednja izmena:
Glavna nelogičnost ove naše južnoslovenske latinice je postojanje tri dvojna slova, "nj", "lj" i "dž". Mnogo je toga rečeno, polemisano i objašnjeno o ovome, verovatno i na forumu pa ne bih da trošim vaše vreme pisanjem o tome, bar ne u ovom uvodnom delu.
Lično mislim da bi korak napred bilo uvođenje jedinstvenih slova za ova tri glasa a negde pročitah sličnu ideju po kojoj bi rešenja za to bila već postojeća latinična slova iz drugih varijanti latiničnih pisama (Poljska, Češka):
Lj - Ł
Nj - Ń
Dž - Ď
Naravno, ovo je primer, mogu biti i drugačiji znakovi ali suština ideje je dostići pravilo jedno slovo jedan glas.

Šta mislite o ovome?

Nemoj ko Boga te molim. Crnogorci odmah vracaju slovo Lj umesto Ł .
 
Temi bismo mogli da dodamo i moguće poteškoće, poput perioda prilagođavanja na već duboko ukorenjenu naviku na dvojna latinična slova, naviku koje skoro da nije bilo pre više od 100 godina jer je daleko manji procenat ljudi bio pismen a i latinica se slabo ili uopšte nije koristila u ta vremena za razliku od sadašnjeg pa je reforma mogla biti daleko lakše uvedena.
Drugo bi bilo prilagođavanje tastature novim slovima i nalaženje najboljeg rešenja za to što ne bi bilo jednostavno ili bar tako deluje na prvi pogled.
Treća poteškoća je mogućnost konačnog uvođenja tih "novih" slova u standard tj. potrebna velika podrška institucija i mnogih viđenijih imena iz sveta nauke za to.
A ipak bi latinica bila funkcionalnija i prilagođenija na kraju. z:)

Љ, Њ, Ђ. Ћирилица већ има сва потреба слова.
пишимо својим традиционалним писмом. Проблем решен.
To bi bilo svakako trenutno najbolje rešenje za srpski jezik.
Ali to nije ovde tema već potencijalno popravljanje latinice da bude bolja nego što je sada tj. da ispuni formu "jedno slovo - jedan glas" kao što već jeste slučaj u ćirilici.

Srbi i Hrvati imaju iste glasove samo različita slova za te iste glasove tako da je to samo trivijalnost. Isto kao što je suvišno i nepotrebno u raspravama o pismu srpskog jezika spominjati druge nacije, bar po mom mišljenju. Davati nacionalnost latiničnom južnoslovenskom pismu je isto kao npr. proglasiti postojanje crnogorskog jezika - može da se proglasi, nije problem, ali je nebulozno.

Nemoj ko Boga te molim. Crnogorci odmah vracaju slovo Lj umesto Ł .
z:D
 
Ali to nije ovde tema već potencijalno popravljanje latinice da bude bolja nego što je sada tj. da ispuni formu "jedno slovo - jedan glas" kao što već jeste slučaj u ćirilici.

Davati nacionalnost latiničnom južnoslovenskom pismu....

И ја не видим зашто би поправљали туђе писмо, оно је било несавршено од почетка и за појединачне гласове.
Двојна слова морају да постоје јер постоје два гласа, односно глас и половина, и то је у предвуковској ћирилици било сјајно решено.
...свака реформа коју је наше писмо претрпело, говорим о ћириличном писму наравно, била је уназађење .

Писма,наравно, не могу да имају националност..али имају порекло, и порекло латинице везе нема са Србима па ни са Хрватима, бити је то икакво јужнословенско писмо. А и то је мање важно од чињенице да је латиница апсолутно сиромашно писмо које не задовољава основну функцију писма и посебно је погрешна за записивање гласова у језицима словенских народа. Она је у оптицају у европском свету дуги низ векова само због примата католичке цркве у западним земљама, а не зато што вреди као писмо.
 
Poslednja izmena:
И ја не видим зашто би поправљали туђе писмо, оно је било несавршено од почетка и за појединачне гласове.
Ja ne vidim zašto ne bismo. (Inače se latinica koristi u Srbiji pa je diskutabilno njeno tuđinstvo ali o tome u drugoj temi.)
Ja volim da popravljam stvari, makar onako uz put. To mi je zanimljivo. z:)

Двојна слова морају да постоје јер постоје два гласа, односно глас и половина, и то је у предвуковској ћирилици било сјајно решено.
...свака реформа коју је наше писмо претрпело, говорим о ћириличном писму наравно, била је уназађење .
Sudeći po kontekstu ove teme, hoćeš da kažeš da bi i u ćirilici trebalo Љ da pišemo kao Лј?
Ako misliš na to da bi neke glasove kojih ima a koji nisu definisani pismom trebalo uvesti u nekoj novoj reformi jezika, to je jako interesantna tema ali je to druga tema. Verujem da reforme koje su bile vršene na predvukovskoj ćirilici jesu bile unazađivačke ali o tome bi trebalo pokrenuti novu temu na forumu i ona nema direktne veze sa ovom.

Vezano za drugi deo komentara sam odgovorio u drugoj temi:
https://forum.krstarica.com/showthr...смо-државе?p=35319119&viewfull=1#post35319119
 
Ja ne vidim zašto ne bismo. (Inače se latinica koristi u Srbiji pa je diskutabilno njeno tuđinstvo ali o tome u drugoj temi.)
Ja volim da popravljam stvari, makar onako uz put. To mi je zanimljivo. z:)

То је лепо чути, да волиш ред и да све функционише у најбољем реду.

Упореди Италију : они су своје једино писмо, латиницу , прилагодили свом језику и имају начине да напишу гласове ђ, љ и слично. Истовремено, Италија има закон који и поштује, д а на националној ТВ мрежи, мора да буде 80 посто националног садржаја, наравно позитивног)) Остатак програма може да се попуњава шаролико.

Кад код нас средимо, намерно или успут, да користимо у јавности и у медијима 80 посто националног садржаја, значи и писма (значи ћирилице) и све код нас буде цакум-пакум, онда можемо да усавршавамо и туђа писма.

Што се тиче туђинства, ја сам заволела и често у кухињи користим тзв. готов Ворчестер-сос, али то што он постоји у продаји у Србији, уопште га не чини српским.

Што не узмеш, кад си радишан и вредан, да средиш записе на рабошу или неке назови руне .
То би било јако корисно.
 
Да, свакако је и био план латиничним двословима временом наћи једнословне замене, било је више предлога али нису усвојени. Но, не видим потребу за двама писмима код нас данас, мислим да такво стање непотребно усложњава ствари.
 
Poslednja izmena:
Glavna nelogičnost ove naše južnoslovenske latinice je postojanje tri dvojna slova, "nj", "lj" i "dž". Mnogo je toga rečeno, polemisano i objašnjeno o ovome, verovatno i na forumu pa ne bih da trošim vaše vreme pisanjem o tome, bar ne u ovom uvodnom delu.
Lično mislim da bi korak napred bilo uvođenje jedinstvenih slova za ova tri glasa a negde pročitah sličnu ideju po kojoj bi rešenja za to bila već postojeća latinična slova iz drugih varijanti latiničnih pisama (Poljska, Češka):
Lj - Ł
Nj - Ń
Dž - Ď
Naravno, ovo je primer, mogu biti i drugačiji znakovi ali suština ideje je dostići pravilo jedno slovo jedan glas.

Šta mislite o ovome?

Nema potrebe jer se ovako već sviklo , a i hteli ne hteli ljudi bi po nekom nagonu uvek to Ł čitali kako L.

To bi bio napad na mozak kao da čitaš stare latiničke spise franjevaca iz početka 19-veka dok su se još zabeležavali poluglasovi reči tipa "Prvi-Pervi , Krvav-Kervav".... , i ja kao laik za jezik i psimo nisam se mogao odmaknuti od vizuelnog napada pa sam po nagonu čitao to vukovski bez obzira što sam već znao da je to samo beleženje poluglasova.
 
И ја не видим зашто би поправљали туђе писмо, оно је било несавршено од почетка и за појединачне гласове.
Двојна слова морају да постоје јер постоје два гласа, односно глас и половина, и то је у предвуковској ћирилици било сјајно решено.
...свака реформа коју је наше писмо претрпело, говорим о ћириличном писму наравно, била је уназађење .

Писма,наравно, не могу да имају националност..али имају порекло, и порекло латинице везе нема са Србима па ни са Хрватима, бити је то икакво јужнословенско писмо. А и то је мање важно од чињенице да је латиница апсолутно сиромашно писмо које не задовољава основну функцију писма и посебно је погрешна за записивање гласова у језицима словенских народа. Она је у оптицају у европском свету дуги низ векова само због примата католичке цркве у западним земљама, а не зато што вреди као писмо.

Molim?? , unazađenje?? kako to molim te??

Šta je to bilo sjajno rešeno reci?? , da nije mnoštvo poluglasova,jerova,jusova,...i svih celih 38 slovnih znakova sjajno rešenje koje bi iovako nepismen narod doveo do ludila jer i u ono predvukovsko vreme upravo to "sjajno rešenje" je bio jedan od problema za masovniju pismenost.


Kako je to latiinca tuđe pismo??? , a ćirilica naše domaće?? , da nisu možda ona predvukovska rusko-slavjanska ćirilica i jezik naši??

Svako pismen Srbin iz perioda pre Vuka bi razumeo pre svaki latinični tekst iz Hrvatske nego bilo koji ćirilični kod Srba, kako jezički tako i jednostavnošću pisma.

Ovo retrogradno promišljanje dolazi iz čiste obesti i mržnje spram bilo čega drugačijeg a ne zbog same funkcije pisma , jer očito vama je pismo nacionalni ukras a ne sredstvo , što dovoljno govori da tvoja priča i pričajoš nekih pojedinaca apsolutno nema veze sa lingvistikom i naukom , a bogami i logikom.
 
Да, свакако је и био план латиничним двословима временом наћи једнословне замене, било је више предлога али нису усвојени. Но, не видим потребу за двама писмима код данас, мислим да такво стање непотребно усложњава ствари.
Неки од Даничићевих предлога су усвојени, други нису.

Како год, латиница не само да Србима није потребна, већ њена даља употреба представља претњу по опстанак нашег вишецековног традиционалног писма. Јасно је шта нам ваља чинити.
 
Кад код нас средимо, намерно или успут, да користимо у јавности и у медијима 80 посто националног садржаја, значи и писма (значи ћирилице) и све код нас буде цакум-пакум, онда можемо да усавршавамо и туђа писма.

Што се тиче туђинства, ја сам заволела и често у кухињи користим тзв. готов Ворчестер-сос, али то што он постоји у продаји у Србији, уопште га не чини српским.

Што не узмеш, кад си радишан и вредан, да средиш записе на рабошу или неке назови руне .
То би било јако корисно.
Pa dobro, nisam ja protiv da se razmatra reforma pisanja glasova ali takva reforma bi dokačila jednako i ćirilicu i latinicu pa nema veze sa ovom temom a i to je prilično daleka i složenija tema. A ako bi ćirilica postala de facto jedino pismo u srpskom jeziku (prvi bih podržao tako nešto) ne bi ni bilo potrebe da se bavimo latinicom, isto bi bilo i ako bi latinica to postala samo u obrnutom smeru.

Ali iako nije naš, ti taj sos spremaš jer je dobar a ako bi postao šire korišćen kao npr. sarma onda bi postao i naš kao i sarma, ne samo naš ali i naš (ni hrani ne volim da dajem nacionalnost jer je besmisleno). Vremenom bi evoluirao verovatno i postao neko još "naškije" jelo ali ipak, nemojmo porediti sarmu sa pismom i jezikom. Dve vrste sosa možeš da jedeš istovremeno ako želiš ali jednu reč da napišeš i ćirilicom i latinicom istovremeno ne možeš, moraš da se odlučiš inače ćeš biti u problemu (ali o tome u drugoj temi o zvaničnom pismu).
Naizmeničnu struju je otkrio Srbin pa ona ipak nije samo srpska.

Pa ne bavim se runama jer se one ne koriste u spskom jeziku za razliku od latinice za koju se to apsolutno nikako ne može reći.


Nema potrebe jer se ovako već sviklo , a i hteli ne hteli ljudi bi po nekom nagonu uvek to Ł čitali kako L.
U početku svakako bi, to sam gore i napomenuo kao jednu od poteškoća u realizovanju ovakve promene. Ali vremenom bi se ljudi privikli kao što su se privikli i na ovo još neprirodnije rešenje jer je to kao što i sam kažeš, navika a navike se menjaju.
Da je poteškoća, jeste, ali ne bih rekao baš da nema potrebe za tim jer ova dvodelnost slova pravi dosta nelogičnosti i neregularnosti u pisanju i čitanju. Neprirodna su ta tri "lova" iako smo odavno navikli na njih.
 
Poslednja izmena:
И ја не видим зашто би поправљали туђе писмо, оно је било несавршено од почетка и за појединачне гласове.
Двојна слова морају да постоје јер постоје два гласа, односно глас и половина, и то је у предвуковској ћирилици било сјајно решено.
...свака реформа коју је наше писмо претрпело, говорим о ћириличном писму наравно, била је уназађење.
- Тако у старословенској ћирилици нема посебних слова за гласове ђ, ј, љ, њ, ћ, и џ - и она испада по твојим "мерилима" несавршена, и шта сада?

- У изговору гласова љ, њ, џ нема никаквога "гласа и половине", што штавише и не значи ништа

- Стандарда пре Вукове реформе није било, на страну што се углавном писало на више или мање посрбљеној руској рецензији старословенскога, бележени су нпр. гласови које Срби нису изговарали већ вековима, други су бележени и на четири начина док за треће није било одговарајућих слова.

- Мркаљ и Вук прилагодили су писмо језику и унапредили нашу писменост, потпуно је неосновано то називати уназађивањем.

- Ја једино сматрам непотребним Вуково увођење латиничнога слова ј наместо ћириличнога и Мркаљевога і.
Molim?? , unazađenje?? kako to molim te??
Šta je to bilo sjajno rešeno reci?? , da nije mnoštvo poluglasova,jerova,jusova,...i svih celih 38 slovnih znakova sjajno rešenje koje bi iovako nepismen narod doveo do ludila jer i u ono predvukovsko vreme upravo to "sjajno rešenje" je bio jedan od problema za masovniju pismenost.

Svako pismen Srbin iz perioda pre Vuka bi razumeo pre svaki latinični tekst iz Hrvatske nego bilo koji ćirilični kod Srba, kako jezički tako i jednostavnošću pisma.

Ovo retrogradno promišljanje dolazi iz čiste obesti i mržnje spram bilo čega drugačijeg a ne zbog same funkcije pisma , jer očito vama je pismo nacionalni ukras a ne sredstvo , što dovoljno govori da tvoja priča i pričajoš nekih pojedinaca apsolutno nema veze sa lingvistikom i naukom , a bogami i logikom.

Потпуно си у праву, али некима је тешко да отворе књигу и науче нешто. z:)
 
Poslednja izmena:
U početku svakako bi, to sam gore i napomenuo kao jednu od poteškoća u realizovanju ovakve promene. Ali vremenom bi se ljudi privikli kao što su se privikli i na ovo još neprirodnije rešenje jer je to kao što i sam kažeš, navika a navike se menjaju.
Da je poteškoća, jeste, ali ne bih rekao baš da nema potrebe za tim jer ova dvodelnost slova pravi dosta nelogičnosti i neregularnosti u pisanju i čitanju. Neprirodna su ta tri "lova" iako smo odavno navikli na njih.

Tačno , navike se menjaju ali ovde diktatoriskim dekretima i nikako drugačije , jer i ovaj pravopis i samo pismo je dekretima od kraljevine Srbije do SFRJ uvođeno a ne slobodnim izborom gde će obrazovani narod će shvatiti nužnost promena.

Pogledaj čoveče ovde ima većina ljudi koji misle da je pismo obeležje nacije i da bi ukidali i latinicu , i vratili nas sve u pećinu sprskih momaha u raskošnom 15.veku gde se pisala "prava i istinska SRPSKA ćirilica".

Dvoslovnost glasova nikako ne pravi probleme niti nelogičnosti , kao što jednoslovnost glasova ne pravi veliki napredak niti bilo šta biva zbog toga više logično.

Meni lično ne bi smetalo i da se to uvede uz to naravno da nije dekretom i da se ne tera iko tako pisati , jer živimo u demokratksom pluralnom društvu a ne na dvoru kralja Milutina kako se ovde mnogi osećaju.
 
- Тако у старословенској ћирилици нема посебних слова за гласове ђ, ј, љ, њ, ћ, и џ - и она испада по твојим "мерилима" несавршена, и шта сада?

- У изговору гласова љ, њ, џ нема никаквога "гласа и половине", што штавише и не значи ништа

- Стандарда пре Вукове реформе није било, на страну што се углавном писало на више или мање посрбљеној руској рецензији старословенскога, бележини су нпр. гласови које Срби нису изговарали већ вековима, неки гласови могли су се бележити и на четири начина док за друге није било одговарајућих слова.

- Мркаљ и Вук прилагодили су писмо језику и унапредили нашу писменост, потпуно је неосновано то називати уназађивањем.

- Ја једино сматрам непотребним Вуково увођење латиничнога слова ј наместо ћириличнога и Мркаљевога і.


Потпуно си у праву, али некима је тешко да отворе књигу и науче нешто. z:)

Vuk je ubacio Đerv koji je prvobitno bio u glagoljici ali ga ima i u nekim određenim srednjovekovim ćiriličkim srpskim spisima kao i u tzv.bosančici.
Đerv je slovo i za glas ć i glas đ bio u srednjme veku pa ga je Vuk modifikovao produživši kvačicu za đ.

Ako se pisala ijekavica moralo se uvesti slovo "j" i ćirilicu , zar ne?? , ali nije samo to razlog bio uvđenja slova "j".
Zašto bi Vuk uvodio nešto nepotrebno?? , ja mislim da on ništa nije radio iz obesti i ličnih afiniteta već ga je vodila naučna logika i jednostvnost jezika i izraza.
 
Vuk je ubacio Đerv koji je prvobitno bio u glagoljici ali ga ima i u nekim određenim srednjovekovim ćiriličkim srpskim spisima kao i u tzv.bosančici.
Đerv je slovo i za glas ć i glas đ bio u srednjme veku pa ga je Vuk modifikovao produživši kvačicu za đ.

Ako se pisala ijekavica moralo se uvesti slovo "j" i ćirilicu , zar ne?? , ali nije samo to razlog bio uvđenja slova "j".
Zašto bi Vuk uvodio nešto nepotrebno?? , ja mislim da on ništa nije radio iz obesti i ličnih afiniteta već ga je vodila naučna logika i jednostvnost jezika i izraza.
Ђерв је изворно служио за бележење одређенога грчкога гласа у речима грчкога порекла попут 'анћелъ', тек вековима касније се може наћи како означава гласове ђ и ћ. Тих гласова није било у старословенском језику, а када би писали на народном језику у којем их је било, Срби су их бележили првобитно словом г, односно к нпр. 'госпогiа', 'мокь' . Глас ј бележен је као и глас и словима и, i зато је Мркаљ изворно био предложио слово i за глас ј.
 
Poslednja izmena:
- Тако у старословенској ћирилици нема посебних слова за гласове ....ј,...

Глас ј бележен је као и глас и словима и, i зато је Мркаљ изворно био предложио слово i за глас ј.


нема?има?нема?има?нема?има?нема?има?нема?има?нема?има?нема?има?

Primeri-za-HU-1-w.jpg


има ли или не , that is a question.
 
Dvoslovnost glasova nikako ne pravi probleme niti nelogičnosti , kao što jednoslovnost glasova ne pravi veliki napredak niti bilo šta biva zbog toga više logično.
Moje mišljenje je da ih dvoslovnost slova pravi iako smo se navikli na njih. "Nj" npr. nije slovo nego dva spojena slova i mi ih na pojedinim mestima čitamo kao њ zato što po sluhu znamo da na tom mestu treba da bude њ. "Njiva". Ali u suštini tu piše "нјива". Mogli bismo i da spomenemo onaj školski i verovatno već apsolvirani primer "injekcija - ињекција - инјекција". A recimo "Ñiva" ili "iñekcija" bi bilo potpuno jasno i nedvosmisleno pročitani.

Łułaška ili Ḓivḓan (Ďivd̂an) ili oḓak ili Oplemeñivañe bi bile nedvosmisleno pročitane reči. Grafeme za ova tri slova mogu da izgledaju i drugačije, ovo je samo primer.
 
The5thElement ,
а шта мислиш о немачком сналажењу ? Шта све ту треба поједноставити?

Slovo Ä se izgovara kao slovo E.
Slovo Ö se izgovara tako sto namestimo usta za slovo O, a izgovorimo E.
Slovo Ü se izgovara tako sto namestimo usta za slovo U, a izgovorimo I.
Slovo ß se zove "ostro es" i izgovara se kao duplo slovo s.

EI se cita kao AI (mein, dein = moj, tvoj)

IE se cita kao produzeno I (vier, hier = cetri, ovde)

EU se cita kao OJ (Europa, Euro = Evropa, Evro)

ÄU se cita kao OJ (äußerst, äussern = izuzetno, izraziti)

SP se skoro uvek na pocetku reci ili reci u slozenici cita kao ŠP (sparen, sprechen = stedeti, govoriti)

ST se skoro uvek na pocetku reci ili reci u slozenici cita kao ŠT (stehen, stress = stajati, stres)

Slovo Z se cita kao C (Zentrale, zehn = centrala, deset)

Slovo C se cita kao C (Cäsar, Cezar)

Slovo S se na pocetku reci cita kao Z (sieben, sein = sedam, biti)

Slovo V se skoro uvek na pocetku reci ili reci u slozenici cita kao F (Vater, Vorhang = otac, zavesa)

Slovo H ce u sredini reci cesto ne cita, nego se samoglasnik pored koga stoji produzuje)

CH se cita kao H (Chemie = hemija)

SCH se cita kao Š (Schule = skola)

TSCH se cita kao Č (Tschernobyl = Cernobil)


Slovo Q se cita kao KU (Quadrat = kvadrat)

Slovo W secita kao V (Witwe = udovica)

Slovo Y se cita kao Ü (Yttrium = itrijum) ili kao J (Yugoslawien = Jugoslavija)

Slovo X se cita kao KS (Taxi = taksi)

napr: tschüss (zdravo):zblesav:
 
Srebrena, da li bi po tvom mišljenju trebalo pisati "Лјулашка", "оджак" и "оплеменјиванје"?
Nemački jezik ima svoja pravila i principe a srpski svoje. Promena i reforma u tom pravcu je jedna, iako zanimljiva, skroz druga i nova tema u odnosu na ovu ovde.

Logika i struktura našeg pisma je takva kakva je a ako misliš da to treba menjati (ne osporavam da nije pogrešno o tome razmišljati) onda treba menjati celokupnu strukturu pisama i pismenosti a to bi jednako važilo i za ćirilicu i latinicu a takva opsežna i dubinska reforma je sasvim druga tema. Ovde samo razmišljam o izjednačavanju latinice sa ćirilicom u okviru pravila koja sada imamo i koristimo u srpskom jeziku. Tako nešto je iako ne lako, ipak neuporedivo lakše i realnije primeniti u praksi nego jedna takva reforma o kojoj potencijalno govoriš.
 
Ђерв је изворно служио за бележење одређенога грчкога гласа у речима грчкога порекла попут 'анћелъ', тек вековима касније се може наћи како означава гласове ђ и ћ. Тих гласова није било у старословенском језику, а када би писали на народном језику у којем их је било, Срби су их бележили првобитно словом г, односно к нпр. 'госпогiа', 'мокь' . Глас ј бележен је као и глас и словима и, i зато је Мркаљ изворно био предложио слово i за глас ј.

Kad ih je nesloven standardizovao sa digrafima. Čak i ti znaš da ovi glasovi u tzv. praslovenskom postoje.

I, koja je onda poenta tvog posta? Nema je.
 

Back
Top