- Poruka
- 82.681
I jedno i drugo jednako u borbi za spas ljudskog duha, a rezultati nikakvi.
Nije li greška u tome što i duhovni učitelji i psiholozi smatraju da je čovek svestan?
Otac Tadej kao lek za depresiju prepisuje pesmu. Savremena medicina, lekić.
I čovek jednako ne može da se seti niti da peva, niti da uzme lekić na vreme.
Pa nekako, neki tajmer može da se podesi, pa da zvoni u vreme kada lek treba progutati.
Al kakav tajmer napraviti da se setiš da pevaš svaki put kada te obuzmu negativne misli?
Ne kažem da savet nije dobar. Odličan je.
Pita li se ko, zašto nismo sposobni da savet primenimo?
Savremena psihologija, istražujući nesvesno, nekako je nabasala na trag problema.
Jung kaže ''Dokle god ne osvestiš nesvesno, ono će upravljati tvojim životom i ti ćeš to
nazivati sudbinom.''
Šta je to nesvesno? Kako nesvesno upravlja?
Kako se ljudi mogu nazivati hrišćanima, budistima, muslimanima, ako je veći deo
njihovog vremena kontrolisan nesvesnim, koje neće ni da čuje za odluku da neko
učenje treba slediti. U jednom trenutku čovek se seti da je hrišćanin, u sledećem već
osuđuje nešto što mu nije po volji. Zaboravi se.
Nije li čitav problem u zaboravljanu?
Ko bi se uopšte bavio negativnim mislima, kada bi ih svestan bio?
Čime bi se religija i psihologija bavile, kada bi ljudi svesni bili?
Nije li greška u tome što i duhovni učitelji i psiholozi smatraju da je čovek svestan?
Otac Tadej kao lek za depresiju prepisuje pesmu. Savremena medicina, lekić.
I čovek jednako ne može da se seti niti da peva, niti da uzme lekić na vreme.
Pa nekako, neki tajmer može da se podesi, pa da zvoni u vreme kada lek treba progutati.
Al kakav tajmer napraviti da se setiš da pevaš svaki put kada te obuzmu negativne misli?
Ne kažem da savet nije dobar. Odličan je.
Pita li se ko, zašto nismo sposobni da savet primenimo?
Savremena psihologija, istražujući nesvesno, nekako je nabasala na trag problema.
Jung kaže ''Dokle god ne osvestiš nesvesno, ono će upravljati tvojim životom i ti ćeš to
nazivati sudbinom.''
Šta je to nesvesno? Kako nesvesno upravlja?
Kako se ljudi mogu nazivati hrišćanima, budistima, muslimanima, ako je veći deo
njihovog vremena kontrolisan nesvesnim, koje neće ni da čuje za odluku da neko
učenje treba slediti. U jednom trenutku čovek se seti da je hrišćanin, u sledećem već
osuđuje nešto što mu nije po volji. Zaboravi se.
Nije li čitav problem u zaboravljanu?
Ko bi se uopšte bavio negativnim mislima, kada bi ih svestan bio?
Čime bi se religija i psihologija bavile, kada bi ljudi svesni bili?