Post? Kako? Zašto?

GiovannaD

Primećen član
Poruka
940
Mnogi ljudi ne shvataju suštinu posta, pa čak ni ja u potpunosti, pa eto ova tema, da prodiskutujemo o tome. Elem...

Masu puta sam čula da ljudi poste da bi smršali i zdravstvenih razloga. To mi definitivno nema veze sa mozgom, jer je najpre post deo religijske prakse, a drugo, ja kad god pokušam da postim meni organizam kolabira i po 2 nedelje me boli želudac neprestano maltene.

Godinama za redom sam pokušavala da postim na različite načine. Probala samo nedelju dana, pa 3 dana praznik, pa probala samo da ne jedem meso a mlečne prozvode sam jela isl. i svaki put moj stomak strada. Meni neki ljudi ne veruju, pa mi kažu "ma tebi je to psihološki!". Užasno me to iznervira, jer zašto bih izmišljala da me boli stomak, zaboga?? I to po nedelju dve.

Dakle, stvarno sam pokušavala i mučila se da mi savest bude mirna i to jer sam htela sama, nije me niko ni na šta terao.

Dođe tako ovaj Božić i ja, shodno svemu predhodno napisanom, odlučim da postim samo Badnji dan i da na Božić odem da se pričestim. Tom prilikom sam bila "napadnuta" od strane mame i sestre, pa su me pitale i kako će meni savest da bude čista da ja stanem u red za pričest, ja postila 1 dan, a neko četiri nedelje. I ja im ponovim priču o zdravstvenim problemima i onda je tu krenula polemika zbog koje i sa vama pokrećem ovu temu...

Za mene post u kontekstu hrane je nebuloza. Zašto? Da li zaista neko može da mi kaže da je ok da bude govedo od osobe, ali nema veze - posti! boktečoveče, pa je onda okej. Što se mene tiče, ako je neko dobar i plemenit, verujem da će takav i u božijim očima biti naspram nekih, pa makar prase jeo na Badnje veče. Onda se postavlja pitanje kako poste vegani? Kako posti neko ko zbog zdravlja ne sme da jede mlečne proizvode? Jesu li oni pošteđeni posta ili ne?

E onda dolazimo na priču da je u vreme posta zabranjeno i pušiti cigare, upražnjavati seks, piti alkohol... Kao da je to nešto nemoralno?! To su, zapravo, kako moja mama i sestra rekoše, one stvari bez kojih se može, a užitak su ti, i one smatraju da ako ne možeš sa hranom, onda možeš postiti odrcanjem od tih nekih stvari.

A pritom, što se seksa tiče... AKo si sa nekim u vezi ko po svom ličnom izboru neće, kao što ti po svojoj slobodi eventualno hoćeš da postiš, onda nije u redu da ti svojim odbijanjem uskraćuješ drugu osobu. Tvoja je stvar ako hoćeš da postiš, ali ne nužno i tvog partnera.

A onda sledi pitanje: kako da posti neko ko je vegetarijanac, single, nepušač i alkohol mu nije od krucijalnog značaja u životu pa i ne vidi to kao odricanje?

Pa sve i da se sve to stavi po strani u vreme posta, svaka od navedenih stavki i dalje to nije onako kako ti Crkva nalaže.

I zašto običan narod posti? Ja mislim da je bitnije da čovek bude dobar, plemenit, milostiv, da ume da oprosti, da ceni i poštuje ono što ima u životu, da poštuje i pomaže i druga božija bića od životinje do drugog čoveka... Bog je svet stvorio iz Ljubavi, a valjda je bitnije da mi tu Ljubav dalje gajimo i delimo? Moja sestra kaže da se to podrazumeva, to da je čovek dobar. Za mene je ta izjava idiotizam. Naravno da se ne podrazumeva, zato postoje opoziti, da sam odabereš dobro ili loše, a ništa se ne podrazumeva.

Isus Hristos jeste postio, poste monasi koji gledaju da žive njegovim primerom. Nisam naišla nigde u i Bibliji da običan narod posti.

Dakle, kako vi razmišljate na ovu temu? Ja što više razmišljam, sve mi je manje jasno, sem ovog dela o tome da su ljubav, dobrota i plemenitost prema Svetu i svemu u njemu najbitniji.
 
Poslednja izmena:
Kome je do zdravlja, treba umereno da jede. Za to čak i ima jedna božja zapovest.

Post koji danas praktikuje crkva je po meni besmislica koja nema veze sa Hristom i njegovim učenjem.

Ja tokom cele godina vodim računa da ne jedem previše i da ne jedem gluposti. Nekome je slađe da se prežderava tokom cele godine, da bi na postu pokazao koliko voli Boga.
 
Kome je do zdravlja, treba umereno da jede. Za to čak i ima jedna božja zapovest.

Post koji danas praktikuje crkva je po meni besmislica koja nema veze sa Hristom i njegovim učenjem.

Ja tokom cele godina vodim računa da ne jedem previše i da ne jedem gluposti. Nekome je slađe da se prežderava tokom cele godine, da bi na postu pokazao koliko voli Boga.

Pa da, to i ja kažem, treba uvek voditi računa i živeti zdravo, čuvati to telo koje ti je dato da njime "upravljaš".

Koja je poenta da jedeš četiri nedelje fino i umereno, ako ćeš posle 7. januara da ždrljekaš kao stoka? Šta se time postiglo? Ništa, samo šok za mučeni organizam.
 
Post prema Bibliji nije strogo određen na datume ali se na njemu insistira. Rani Hrišćani kao i Jevreji su postili prema potrebi. Ona je pre svega vezana za jačanje duhovnosti kroz molitvu i posvećenje Bogu tog dana. On se sastoji uglavnom od uzdržanja od teške hrane ali i strožiji bez hrane ceo dan. Tako su postili recimo Jovan Krstitelj, Isus Hristos i Jestira. Ovaj prvi vid su praktikovali prorok Danilo mada je on i ovaj drugi strožiji upražnjavao. Dakle, pravi post jeste potpuno uzdržanje od hrane i pića tog dana.

On ima praktičnu svrhu da se vernici dakle usredsrede na molitvu i pokajanje pred Bogom. Čovek svestan svoje grešnosti i uvidevši neke mane koje hoće da popravi (recimo međuljudski odnosi, požuda, pohlepa itd...) i sada želi da odredi dan u kome će se intenzivno moliti za to da mu Bog pomogne. Taj dan je dobar i za ispovest u smislu da ako neko ima kakvu razmiricu sa bližnjim i bratom po veri da mu zatraži da mu oprosti i da se pomire. Post može biti i kolektivni kada se braća i sestre po veri odluče da se mole tog dana za neke krupnije stvari koje se tiču same zajednice. I tada se može organizovati post. Tako se Danilo molio sa svojim prijateljima Misahom i Avdenagom da Bog otkrije značenje sna koje je imao car Navuhodunosor u protivno bi stradali ako ne budu to razjasnili. Može se moliti i postiti i za pojedince i grupe van Crkvene zajednice da im Bog pomogne i prosvetli njihove misli za jevanđelje. Molitva i post može isto tako da se organizuje za ozdravljenja da Bog pokaže svoju moć isceljenja i pokazalo se u mnogim slučajevima da je udružena molitva i post zaista pomogla mnogima zbog kojih je organizovan. Eto u kratkim crtama kako i zbog čega se post može organizovati.

Pozdrav.
 
Pricescu ne treba pristupati bez prethodne pripreme ,ispitivanja savesti ,oprostaja svima i ispovesti -obavezno ....ljudi olako pristupaju pricescu ,i to pod smrtnim gresima...a to nije dobro ,svestenici treba da ukazuju na takve stvari ,nego to je sada postalo pomodarstvo...moda

- - - - - - - - - -

Postu se ne pristupa samostalno ,nego po blagoslovu svestenika ,a i ima dana koji su odredjeni za to ,,,mada istinski post uvek traje ,,,,,to je duhovni post ,rad na sebi ,molitva ,iskusenja ,duhovna borba......
 
Pricescu ne treba pristupati bez prethodne pripreme ,ispitivanja savesti ,oprostaja svima i ispovesti -obavezno ....ljudi olako pristupaju pricescu ,i to pod smrtnim gresima...a to nije dobro ,svestenici treba da ukazuju na takve stvari ,nego to je sada postalo pomodarstvo...moda

- - - - - - - - - -

Postu se ne pristupa samostalno ,nego po blagoslovu svestenika ,a i ima dana koji su odredjeni za to ,,,mada istinski post uvek traje ,,,,,to je duhovni post ,rad na sebi ,molitva ,iskusenja ,duhovna borba......

Post možeš organizovati i sam jer je to pre svega stvar između tebe i Boga i nikoga drugoga. Možeš i u konsultaciji sa sveštenikom svakako ali svrha posta je rad na tvom odnosu sa Bogom. Zato u Bibliji imamo samo poziv na post. Organizacija na praznike jeste nastala kasnije i svakako se i tada može post organizovati ali vratimo li se izvornoj svrsi posta videćemo da je to kao što rekoh stvar odnosa čoveka i Boga i Bog je taj koji daje blagoslov tom činu.

Pozdrav.
 
Original postavioBranimir76
Kome je do zdravlja, treba umereno da jede. Za to čak i ima jedna božja zapovest.
Post koji danas praktikuje crkva je po meni besmislica koja nema veze sa Hristom i njegovim učenjem.
Ja tokom cele godina vodim računa da ne jedem previše i da ne jedem gluposti. Nekome je slađe da se prežderava tokom cele godine, da bi na postu pokazao koliko voli Boga.


Ti sto ti pises nema veze ni sa postom ni sa Bogom ,to je obicna dijeta i nista vise ,ako covek ne radi na sebi ,ne strazi nad svojim mislima ,recima ,delima ,uzdrzavanju ,umnozavanju dobrocinstava ,ne bori se protiv strasti ,zelja ,navika ,djavola ,,ili je pocetnik u veri ili ne poznaje Hriscansku veru.,.

- - - - - - - - - -

Post možeš organizovati i sam jer je to pre svega stvar između tebe i Boga i nikoga drugoga. Možeš i u konsultaciji sa sveštenikom svakako ali svrha posta je rad na tvom odnosu sa Bogom. Zato u Bibliji imamo samo poziv na post. Organizacija na praznike jeste nastala kasnije i svakako se i tada može post organizovati ali vratimo li se izvornoj svrsi posta videćemo da je to kao što rekoh stvar odnosa čoveka i Boga i Bog je taj koji daje blagoslov tom činu.

Pozdrav.

Bez blagoslova nista

- - - - - - - - - -

Kako?A kada postite namazite glavu svoju uljem ,da vas ne vide ljudi gde postite "to nam kaze Gospod ,da ne budemo licemerni da nas ljudi vide ,nego isto kao ona prica da ne zna levica sta radi desna ruka ,kada daje ,kada radi nesto ,da ne trubi i tome ,,,,to su osnove...da ne budemo sujetni
 
Mnogi ljudi ne shvataju suštinu posta, pa čak ni ja u potpunosti, pa eto ova tema, da prodiskutujemo o tome. Elem...

Masu puta sam čula da ljudi poste da bi smršali i zdravstvenih razloga. To mi definitivno nema veze sa mozgom, jer je najpre post deo religijske prakse, a drugo, ja kad god pokušam da postim meni organizam kolabira i po 2 nedelje me boli želudac neprestano maltene.

Godinama za redom sam pokušavala da postim na različite načine. Probala samo nedelju dana, pa 3 dana praznik, pa probala samo da ne jedem meso a mlečne prozvode sam jela isl. i svaki put moj stomak strada. Meni neki ljudi ne veruju, pa mi kažu "ma tebi je to psihološki!". Užasno me to iznervira, jer zašto bih izmišljala da me boli stomak, zaboga?? I to po nedelju dve.

Dakle, stvarno sam pokušavala i mučila se da mi savest bude mirna i to jer sam htela sama, nije me niko ni na šta terao.

Dođe tako ovaj Božić i ja, shodno svemu predhodno napisanom, odlučim da postim samo Badnji dan i da na Božić odem da se pričestim. Tom prilikom sam bila "napadnuta" od strane mame i sestre, pa su me pitale i kako će meni savest da bude čista da ja stanem u red za pričest, ja postila 1 dan, a neko četiri nedelje. I ja im ponovim priču o zdravstvenim problemima i onda je tu krenula polemika zbog koje i sa vama pokrećem ovu temu...

Za mene post u kontekstu hrane je nebuloza. Zašto? Da li zaista neko može da mi kaže da je ok da bude govedo od osobe, ali nema veze - posti! boktečoveče, pa je onda okej. Što se mene tiče, ako je neko dobar i plemenit, verujem da će takav i u božijim očima biti naspram nekih, pa makar prase jeo na Badnje veče. Onda se postavlja pitanje kako poste vegani? Kako posti neko ko zbog zdravlja ne sme da jede mlečne proizvode? Jesu li oni pošteđeni posta ili ne?

E onda dolazimo na priču da je u vreme posta zabranjeno i pušiti cigare, upražnjavati seks, piti alkohol... Kao da je to nešto nemoralno?! To su, zapravo, kako moja mama i sestra rekoše, one stvari bez kojih se može, a užitak su ti, i one smatraju da ako ne možeš sa hranom, onda možeš postiti odrcanjem od tih nekih stvari.

A pritom, što se seksa tiče... AKo si sa nekim u vezi ko po svom ličnom izboru neće, kao što ti po svojoj slobodi eventualno hoćeš da postiš, onda nije u redu da ti svojim odbijanjem uskraćuješ drugu osobu. Tvoja je stvar ako hoćeš da postiš, ali ne nužno i tvog partnera.

A onda sledi pitanje: kako da posti neko ko je vegetarijanac, single, nepušač i alkohol mu nije od krucijalnog značaja u životu pa i ne vidi to kao odricanje?

Pa sve i da se sve to stavi po strani u vreme posta, svaka od navedenih stavki i dalje to nije onako kako ti Crkva nalaže.

I zašto običan narod posti? Ja mislim da je bitnije da čovek bude dobar, plemenit, milostiv, da ume da oprosti, da ceni i poštuje ono što ima u životu, da poštuje i pomaže i druga božija bića od životinje do drugog čoveka... Bog je svet stvorio iz Ljubavi, a valjda je bitnije da mi tu Ljubav dalje gajimo i delimo? Moja sestra kaže da se to podrazumeva, to da je čovek dobar. Za mene je ta izjava idiotizam. Naravno da se ne podrazumeva, zato postoje opoziti, da sam odabereš dobro ili loše, a ništa se ne podrazumeva.

Isus Hristos jeste postio, poste monasi koji gledaju da žive njegovim primerom. Nisam naišla nigde u i Bibliji da običan narod posti.

Dakle, kako vi razmišljate na ovu temu? Ja što više razmišljam, sve mi je manje jasno, sem ovog dela o tome da su ljubav, dobrota i plemenitost prema Svetu i svemu u njemu najbitniji.

Sestro ,veza u Pravoslavlju ,tj.seks pre braka je blud ,smrtni greh,,,,da me ne shvatis pogresno ,moze se imati veza ,ali odnos ,ne bi smelo ....

- - - - - - - - - -

Sustina posta je odricanje sebe ,i nosenje svoga krsta bez roptanja ,tako cemo najbolje ugoditi Bogu

- - - - - - - - - -

Sustina posta je predavanje volji Bozijoj,duhovno uzrastanje i uzdizanje van ovog materijalnog sveta ,briga za spasenje duse ,za spasenje bliznjih ,,,e to su prave vrednosti posta ,bolje receno rezultati ,sustina posta je i da dobijemo Svetoga Duha u sebi ,to je i cilj hriscanina ,zadobijanje Sv.Duha .....
 
Mnogi ljudi ne shvataju suštinu posta, pa čak ni ja u potpunosti, pa eto ova tema, da prodiskutujemo o tome. Elem...

Masu puta sam čula da ljudi poste da bi smršali i zdravstvenih razloga. To mi definitivno nema veze sa mozgom, jer je najpre post deo religijske prakse, a drugo, ja kad god pokušam da postim meni organizam kolabira i po 2 nedelje me boli želudac neprestano maltene.

Godinama za redom sam pokušavala da postim na različite načine. Probala samo nedelju dana, pa 3 dana praznik, pa probala samo da ne jedem meso a mlečne prozvode sam jela isl. i svaki put moj stomak strada. Meni neki ljudi ne veruju, pa mi kažu "ma tebi je to psihološki!". Užasno me to iznervira, jer zašto bih izmišljala da me boli stomak, zaboga?? I to po nedelju dve.

Dakle, stvarno sam pokušavala i mučila se da mi savest bude mirna i to jer sam htela sama, nije me niko ni na šta terao.

Dođe tako ovaj Božić i ja, shodno svemu predhodno napisanom, odlučim da postim samo Badnji dan i da na Božić odem da se pričestim. Tom prilikom sam bila "napadnuta" od strane mame i sestre, pa su me pitale i kako će meni savest da bude čista da ja stanem u red za pričest, ja postila 1 dan, a neko četiri nedelje. I ja im ponovim priču o zdravstvenim problemima i onda je tu krenula polemika zbog koje i sa vama pokrećem ovu temu...

Za mene post u kontekstu hrane je nebuloza. Zašto? Da li zaista neko može da mi kaže da je ok da bude govedo od osobe, ali nema veze - posti! boktečoveče, pa je onda okej. Što se mene tiče, ako je neko dobar i plemenit, verujem da će takav i u božijim očima biti naspram nekih, pa makar prase jeo na Badnje veče. Onda se postavlja pitanje kako poste vegani? Kako posti neko ko zbog zdravlja ne sme da jede mlečne proizvode? Jesu li oni pošteđeni posta ili ne?

E onda dolazimo na priču da je u vreme posta zabranjeno i pušiti cigare, upražnjavati seks, piti alkohol... Kao da je to nešto nemoralno?! To su, zapravo, kako moja mama i sestra rekoše, one stvari bez kojih se može, a užitak su ti, i one smatraju da ako ne možeš sa hranom, onda možeš postiti odrcanjem od tih nekih stvari.

A pritom, što se seksa tiče... AKo si sa nekim u vezi ko po svom ličnom izboru neće, kao što ti po svojoj slobodi eventualno hoćeš da postiš, onda nije u redu da ti svojim odbijanjem uskraćuješ drugu osobu. Tvoja je stvar ako hoćeš da postiš, ali ne nužno i tvog partnera.

A onda sledi pitanje: kako da posti neko ko je vegetarijanac, single, nepušač i alkohol mu nije od krucijalnog značaja u životu pa i ne vidi to kao odricanje?

Pa sve i da se sve to stavi po strani u vreme posta, svaka od navedenih stavki i dalje to nije onako kako ti Crkva nalaže.

I zašto običan narod posti? Ja mislim da je bitnije da čovek bude dobar, plemenit, milostiv, da ume da oprosti, da ceni i poštuje ono što ima u životu, da poštuje i pomaže i druga božija bića od životinje do drugog čoveka... Bog je svet stvorio iz Ljubavi, a valjda je bitnije da mi tu Ljubav dalje gajimo i delimo? Moja sestra kaže da se to podrazumeva, to da je čovek dobar. Za mene je ta izjava idiotizam. Naravno da se ne podrazumeva, zato postoje opoziti, da sam odabereš dobro ili loše, a ništa se ne podrazumeva.

Isus Hristos jeste postio, poste monasi koji gledaju da žive njegovim primerom. Nisam naišla nigde u i Bibliji da običan narod posti.

Dakle, kako vi razmišljate na ovu temu? Ja što više razmišljam, sve mi je manje jasno, sem ovog dela o tome da su ljubav, dobrota i plemenitost prema Svetu i svemu u njemu najbitniji.

Narod se danas izjasnjava da veruje i slavi slavu a nema pojma zasto to radi a u pojedinim slucajevima ne zna kog sveca obelezava.
Vecina ne voli crkvu i psuje popove (neke bez razloga a neke i sa razlogom).

Post se ne svodi samo na hranu, vecina post ne posmatra u nekom sirem smislu vec simi samo taj jedan deo.
Svrha posta je da se priblize Bogu, da poprave sebe.

Sto se tice seksa, to pre braka ne moze ako si vernik.
Tvoj partner treba da te razume a ne da kuka kako mu ne das 40 dana i da trazi drugu priliku za svoje potrebe.
 
Nije post,nejesti nista.Ima toliko posne hrane,da nikako ne mozes biti gladan.Drugo je kada neko hoce da se pricesti,pa mora da jede samo na vodi,ali ni to nije ceo post,vec samo tu nedelju pred pricest.obican post za dorucak hleb,biljna mast(margarin) i marmelada,za rucak,posni pasulj,sa kiselim kupuso za salatu,kuseli krastavcici,kisela paprika.Za veceru opet parce hleba i ajvar.kada je na vodi,onda za dorucak hleb i marmelada,za rucak kuvana psenica ili varica,gde ima i psenice i kukuruza i pirinca,kuvano na vodi,a uvece opet hleb i marmelada.Znaci za pricest ne bi trebalo koristiti ni ulje ni margarin,jer to je masnoca iako biljna.za bolesne koji moraju piti dosta lekova,ili koriste jake lekove,mogu koristiti hranu spremljenu i na ulju i paroh ce ga opet pricestiti/da ne pricam o posnoj sarmi,pecenoj ili przenoj ribi.A kao sto postavljac posta kaze ima i takvih osoba da im oganizam ne podnosi posnu hranu,pa je dovoljno da i jedan dan pre pricesti ne jede mrsnu hranu,pa cega paroh opet pricestiti.
 
Bez blagoslova nista

Blagoslov je od Boga. Svakako. Sećaš se kako je pobožni Kornilije postio:"A Kornilije reče: od četvrtog dana do ovoga časa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; i gle čovek stade preda me u haljini sjajnoj", Dela 10,30. Kornilije je samoinincijaivno odabrao post da bi se ponizio pred Gospodom i kao uzrok toga Bog mu šalje Petra itd. To je isto kao i molitva. Odabiraš kada ćeš se moliti i zašto isto kao i post. To je ono što imamo u Novom Zavetu kao i u Tori. Važna je pobuda i iskrena želja da Bog delujue u našem životu a post je kao i molitva tvoja čična potreba.

Pozdrav.
 
Nije post,nejesti nista.Ima toliko posne hrane,da nikako ne mozes biti gladan.Drugo je kada neko hoce da se pricesti,pa mora da jede samo na vodi,ali ni to nije ceo post,vec samo tu nedelju pred pricest.obican post za dorucak hleb,biljna mast(margarin) i marmelada,za rucak,posni pasulj,sa kiselim kupuso za salatu,kuseli krastavcici,kisela paprika.Za veceru opet parce hleba i ajvar.kada je na vodi,onda za dorucak hleb i marmelada,za rucak kuvana psenica ili varica,gde ima i psenice i kukuruza i pirinca,kuvano na vodi,a uvece opet hleb i marmelada.Znaci za pricest ne bi trebalo koristiti ni ulje ni margarin,jer to je masnoca iako biljna.za bolesne koji moraju piti dosta lekova,ili koriste jake lekove,mogu koristiti hranu spremljenu i na ulju i paroh ce ga opet pricestiti/da ne pricam o posnoj sarmi,pecenoj ili przenoj ribi.A kao sto postavljac posta kaze ima i takvih osoba da im oganizam ne podnosi posnu hranu,pa je dovoljno da i jedan dan pre pricesti ne jede mrsnu hranu,pa cega paroh opet pricestiti.

Ako neko ima problema sa telesnim postom ,teze izdrzava ,onda pita svog duhovnika ako ga ima)ili parohijskog svestenika ,i on treba da ukaze i da blagoslov kako ce neko prema svojim mogucnostima i snazi da posti.....

Ako covek misli na taj telesni post ,on ce da zapostavi onaj glavni ,duhovni post ,a to se obicno desava pocetnicima u veri...

Moj bivsi duhovnik mi je dao blagoslov ,da ako mogu tri dana pred pricest budem na vodi ,sto se tice tog telesnog posta ,a najmanje jedan ,,,znaci nije kod svakog coveka isto ....


I naravno bez ispovesti nikako ne pristupati pricescu ,ispitati sebe i svoju savest ,ispitati kakve misli i pomisli se vrzmale po glavi ,i ne tajiti od svestenika ,pa kada on da razresenje ,onda se moze pristupiti pricescu ....tako bi trebalo da se radi

- - - - - - - - - -

Blagoslov je od Boga. Svakako. Sećaš se kako je pobožni Kornilije postio:"A Kornilije reče: od četvrtog dana do ovoga časa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; i gle čovek stade preda me u haljini sjajnoj", Dela 10,30. Kornilije je samoinincijaivno odabrao post da bi se ponizio pred Gospodom i kao uzrok toga Bog mu šalje Petra itd. To je isto kao i molitva. Odabiraš kada ćeš se moliti i zašto isto kao i post. To je ono što imamo u Novom Zavetu kao i u Tori. Važna je pobuda i iskrena želja da Bog delujue u našem životu a post je kao i molitva tvoja čična potreba.

Pozdrav.
Bog daje blagoslov preko svestenika ,On preko svestenika deluje ,svestenik ima tu svestenicku blagodat koju dobije prilikom rukopolozenja ...tako da moze da obavlja svete tajne ,krstenja ,miropomazanja ,braka ,pricesca,.....
 
Mnogi ljudi ne shvataju suštinu posta, pa čak ni ja u potpunosti, pa eto ova tema, da prodiskutujemo o tome. Elem...

Masu puta sam čula da ljudi poste da bi smršali i zdravstvenih razloga. To mi definitivno nema veze sa mozgom, jer je najpre post deo religijske prakse, a drugo, ja kad god pokušam da postim meni organizam kolabira i po 2 nedelje me boli želudac neprestano maltene.

Godinama za redom sam pokušavala da postim na različite načine. Probala samo nedelju dana, pa 3 dana praznik, pa probala samo da ne jedem meso a mlečne prozvode sam jela isl. i svaki put moj stomak strada. Meni neki ljudi ne veruju, pa mi kažu "ma tebi je to psihološki!". Užasno me to iznervira, jer zašto bih izmišljala da me boli stomak, zaboga?? I to po nedelju dve.

Dakle, stvarno sam pokušavala i mučila se da mi savest bude mirna i to jer sam htela sama, nije me niko ni na šta terao.

Dođe tako ovaj Božić i ja, shodno svemu predhodno napisanom, odlučim da postim samo Badnji dan i da na Božić odem da se pričestim. Tom prilikom sam bila "napadnuta" od strane mame i sestre, pa su me pitale i kako će meni savest da bude čista da ja stanem u red za pričest, ja postila 1 dan, a neko četiri nedelje. I ja im ponovim priču o zdravstvenim problemima i onda je tu krenula polemika zbog koje i sa vama pokrećem ovu temu...

Za mene post u kontekstu hrane je nebuloza. Zašto? Da li zaista neko može da mi kaže da je ok da bude govedo od osobe, ali nema veze - posti! boktečoveče, pa je onda okej. Što se mene tiče, ako je neko dobar i plemenit, verujem da će takav i u božijim očima biti naspram nekih, pa makar prase jeo na Badnje veče. Onda se postavlja pitanje kako poste vegani? Kako posti neko ko zbog zdravlja ne sme da jede mlečne proizvode? Jesu li oni pošteđeni posta ili ne?

E onda dolazimo na priču da je u vreme posta zabranjeno i pušiti cigare, upražnjavati seks, piti alkohol... Kao da je to nešto nemoralno?! To su, zapravo, kako moja mama i sestra rekoše, one stvari bez kojih se može, a užitak su ti, i one smatraju da ako ne možeš sa hranom, onda možeš postiti odrcanjem od tih nekih stvari.

A pritom, što se seksa tiče... AKo si sa nekim u vezi ko po svom ličnom izboru neće, kao što ti po svojoj slobodi eventualno hoćeš da postiš, onda nije u redu da ti svojim odbijanjem uskraćuješ drugu osobu. Tvoja je stvar ako hoćeš da postiš, ali ne nužno i tvog partnera.

A onda sledi pitanje: kako da posti neko ko je vegetarijanac, single, nepušač i alkohol mu nije od krucijalnog značaja u životu pa i ne vidi to kao odricanje?

Pa sve i da se sve to stavi po strani u vreme posta, svaka od navedenih stavki i dalje to nije onako kako ti Crkva nalaže.

I zašto običan narod posti? Ja mislim da je bitnije da čovek bude dobar, plemenit, milostiv, da ume da oprosti, da ceni i poštuje ono što ima u životu, da poštuje i pomaže i druga božija bića od životinje do drugog čoveka... Bog je svet stvorio iz Ljubavi, a valjda je bitnije da mi tu Ljubav dalje gajimo i delimo? Moja sestra kaže da se to podrazumeva, to da je čovek dobar. Za mene je ta izjava idiotizam. Naravno da se ne podrazumeva, zato postoje opoziti, da sam odabereš dobro ili loše, a ništa se ne podrazumeva.

Isus Hristos jeste postio, poste monasi koji gledaju da žive njegovim primerom. Nisam naišla nigde u i Bibliji da običan narod posti.

Dakle, kako vi razmišljate na ovu temu? Ja što više razmišljam, sve mi je manje jasno, sem ovog dela o tome da su ljubav, dobrota i plemenitost prema Svetu i svemu u njemu najbitniji.


Ko se nalazi u bludnoj vezi, tj. ima osobu sa kojom ima seks van braka, apsolutno nema pravo da se pricesti. Moguce da je to uzrok tih bolova u stomaku koje osetis kada pocnes da postis. Ako imas decka sa kojim stupas u seksualne odnose, a hoces da postis i da se pricestis, onda od takvog pricesca nema koristi, a moze biti i "na sud i osudu". Verovatno su ti bolovi dar od Boga da bi te sprecio da se nedostojno pricestis i naudis sebi. Treba se vencati u Crkvi, pa ces onda moci da postis i da se pricestis. A ako nemas decka, moze biti neki drugi uzrok.

A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom” (Mt. 17, 21) - Ovo sto je Gospod nas Isus Hristos rekao se odnosi upravo na obican narod, jer u to vreme jos uvek nije bilo monastva, a Njemu kao Sinu Bozijem post nije ni bio potreban. Samo je zeleo nama da pokaze sta i kako treba da cinimo.

Smisao posta je uzdrzanje. U velikoj smo zabludi ako mislimo da mozemo biti dobri ljudi bez ikakvog uzdrzavanja. Uverila sam se u tmnogo puta.
 
Evo sta nam je porucio pocivsi Patrijarh Pavle :

http://www.lepaisrecna.rs/slobodno-...scu-zasto-je-ustanovljen-post-od-40-dana.html

"Patrijarh Pavle o postu i pričešću: Zašto je ustanovljen post od 40 dana

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće? Evo koje su pouke patrijarha Pavla o postu i pričešću..

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće jasno je iz te reči samoga Gospoda: „Ja sam živi Hleb koji je sišao s neba. Ko jede od ovoga Hleba živeće večno... Ako ne jedete tela Sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove, života nećete imati u sebi. Ko jede Telo moje i pije Krv moju ima život večni i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer je moje Telo pravo jelo i Krv moja pravo piće."

Iz potpune vere u ove reči Gospodnje, prvi su hrišćani žurili sv. Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osećanja da bez Njega ne mogu duhovno živeti, upravo onako kao što čovek ne diše po naređenju, nego spontano, osećajući da se bez vazduha guši i da umire.

Odlazili su svagda nedeljom i praznikom na sv. Liturgiju i na đakonov poziv - „sa strahom Božjim i verom pristupite!" svi su u redu, prilazili i pričešćivali se. Oni su pritom potpuno osećali da pristupaju najdubljoj tajni naše vere i najvećem daru Božijeg milosrđa, pa su se trudili da Svesvetnom i Prečistom Bogu, u sv. Pričešću, prilaze u čistoti i svetosti srca i duše.

VIŠE: Osnovna pravila crkvenog posta: kako da očistimo duh i telo od grehova

Zvali su se „sveti" i zaista su bili sveti; čuvali su se od svakog greha, jer su znali da „ko čini greh, rob je grehu", da greh okreće čoveka na pravac koji vodi suprotno od Boga, prlja dušu i čini je nesposobnom za sv. Pričešće. Onaj ko bi ipak pao u greh, odmah se dizao, ispovešću čistio dušu od njega da ne bi u nečistoti primio sv. Pričešće: „Jer, koji nedostojno jede i pije ( Hleb i Čašu Gospodnju ) sud sebi jede i pije, ne razlikujući Tela i Krvi Gospodnje."

U isto vreme, hrišćani su sveto držali i ustanovu posta, znajući da je post božanska ustanova, jer je još u Starom Zavetu Bog naredio post kao „naredbu večnu". U Novom Zavetu je sam Gospod Isus Hristos postio i rekao da će Njegovi učenici postiti. Postili su Apostoli i svi Sveti... Post su držali u određeno vreme radi potrebe posta, a pričešćivali se radi potrebe pričešća stalno, kako za vreme posta tako i za vreme mrsa; u postu se postilo i pričešćivalo, u mrsu se mrsilo i pričešćivalo, onako kao što danas čine sveštenici.

Prvobitno nije bilo neke posebne pripreme za Pričešće, niti je post smatran za jedno od sredstava za njega. Za pričešće se pripremalo celokupnim životom, držanjem svih Božjih zapovesti i čuvanjem od svakog greha.

Tako su postupali i sveštenici i vernici u hrišćanskoj Crkvi za čitavo vreme progona, za prvih 300 godina, dok su u nju stupali samo oni koji su iz čvrste vere u Carstvo nebesno bili spremni na sve teškoće da bi ga zadobili. Moralni život hrišćana tada je bio na velikoj visini. No, kada je došla sloboda, pod carem Konstantinom, 313. godine, Crkvi su počeli prilaziti i oni koji u njoj nisu tražili i našli „blago skriveno u polju" i koji nisu bili spremni da sve dadu da bi kupili to polje...

Stoga se nivo moralnog života hrišćana u mnogome snižava. Svetom pričešću mnogi pristupaju i tada redovno, ali bez ozbiljnog staranja da za Njega budu što dostojniji. Drugi, pak, počinju svoj redovan prilazak sv. Čaši da odlažu, sa izgovorom da žele da se što bolje pripreme.

Ali borbu za očišćenje svoje duše nisu vodili stalno, nego povremeno, samo nekoliko dana pre Pričešća. No, i to im je padalo teško, pa su sve češće odlagali pripremu i samo pričešćivanje, dok nisu spali na to da se pričešćuju samo četiri puta godišnje ili još ređe.

VIŠE: Da li je post tajna dugog života

Zbog onih prvih, Crkva je, po rečima sv. Jovana Zlatousta, i ustanovila 40 - dnevni post pred Božić i Vaskrs: Primetivši štetu koja dolazi od nemarnog postupanja, Oci odrediše 40 dana... da bi smo svi mi, očistivši pažljivo u ove dane molitvama, milostinjom, postom, svenoćnim bdenjem, suzama, tako pristupili sv. Pričešću čiste savesti, koliko je to moguće."


One druge, pak, sv. Otac opominje da se moraju truditi ne povremeno, pred samo Pričešće, nego da im valja da stalno žive tako da mu čiste savesti mogu redovno pristupati. Na pitanje „kojima treba dati za pravo, onima koji se retko pričešćuju, ili onima koji to čine često", on odgovara: „Ni jednima ni drugima, nego onima koji se pričešćuju sa čistom savešću, čistim srcem i besprekornim životom. Takvi neka pristaju svagda. A koji nisu takvi - nijedanput. Zato što oni na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke."

No od svih sredstava čišćenja duše za ovaj najprisniji susret i za sjedinjenje sa Gospodom, o primanju Njegovog Tela i Krvi, u svesti našeg naroda došlo se dotle da se u telesnom postu vidi sve i sva.

Mnogi od sveštenika postaviće pred Pričešće vernom samo jedno pitanje: „Jesi li postio?" i , kad čuju potvrdan odgovor, reći će: „Pristupi!" Kao da je to jedino važno, a sve drugo nebitno, i to - da li ovaj zna čemu pristupa i zašto, i to - zna li Simvol vere i osnovne molitve, i da su mu usta i jezik čisti od laži, psovki i ružnih reči, i da možda nisu bludnici; a ako je u pitanju žena, da nije možda sujeverna, da ne ide vračarama i gatarama, da ne nosi nikakve amajlije, ili da možda ne vrši pobačaj...

VIŠE: Tri zdrava doručka za post na vodi

A o interesovanju sveštenika za redovnu molitvu, čitanje sv. Pisma i bogomislije onoga ko želi da se pričesti, i da ne govorimo.

Protiv ovakvog mehaničkog pristupa sv. Pričešću, u pravoslavnom svetu sveštenici - pastiri intezivno nastoje na tome da se verni što češće, po mogućstvu na svakoj Liturgiji pričešćuju, spremajući se za to stalnim bdenjem nad svojom dušom.

Poznajući dobro duhovno stanje svakog pojedinačnog člana svoje pastve, jednima savetuju da se pričešćuju više puta u toku posta, drugima da to čine i u vreme mrsa, pri čemu nekima da poste dva - tri dana nekima sedam dana, a nekima da se pričešćuju stalno i bez posta...

Neosporno je da i shvatanje naših vernih treba uzdizati u pravcu redovnog pristupanja sv. Tajni Pričešća, ali pod uslovom da stalno bdiju nad čistotom svoje duše, nad držanjem duhovnog posta, čuvanjem srca, očiju, ušiju, i sviju čula od svega grešnog, a ne samo držanjem telesnog posta i to samo nedelju dana pred Pričešće. Znači, treba se sačuvati svake krajnosti i jednostranosti.".
 
Original postavioBranimir76
Kome je do zdravlja, treba umereno da jede. Za to čak i ima jedna božja zapovest.
Post koji danas praktikuje crkva je po meni besmislica koja nema veze sa Hristom i njegovim učenjem.
Ja tokom cele godina vodim računa da ne jedem previše i da ne jedem gluposti. Nekome je slađe da se prežderava tokom cele godine, da bi na postu pokazao koliko voli Boga.


Ti sto ti pises nema veze ni sa postom ni sa Bogom ,to je obicna dijeta i nista vise ,ako covek ne radi na sebi ,ne strazi nad svojim mislima ,recima ,delima ,uzdrzavanju ,umnozavanju dobrocinstava ,ne bori se protiv strasti ,zelja ,navika ,djavola ,,ili je pocetnik u veri ili ne poznaje Hriscansku veru.,.

- - - - - - - - - -



Bez blagoslova nista

- - - - - - - - - -

Naravno da nema veze ni sa postom ni sa Bogom. Baš ti je neki zaključak.

- - - - - - - - - -

Evo sta nam je porucio pocivsi Patrijarh Pavle :

http://www.lepaisrecna.rs/slobodno-...scu-zasto-je-ustanovljen-post-od-40-dana.html

"Patrijarh Pavle o postu i pričešću: Zašto je ustanovljen post od 40 dana

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće? Evo koje su pouke patrijarha Pavla o postu i pričešću..

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće jasno je iz te reči samoga Gospoda: „Ja sam živi Hleb koji je sišao s neba. Ko jede od ovoga Hleba živeće večno... Ako ne jedete tela Sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove, života nećete imati u sebi. Ko jede Telo moje i pije Krv moju ima život večni i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer je moje Telo pravo jelo i Krv moja pravo piće."

Iz potpune vere u ove reči Gospodnje, prvi su hrišćani žurili sv. Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osećanja da bez Njega ne mogu duhovno živeti, upravo onako kao što čovek ne diše po naređenju, nego spontano, osećajući da se bez vazduha guši i da umire.

Odlazili su svagda nedeljom i praznikom na sv. Liturgiju i na đakonov poziv - „sa strahom Božjim i verom pristupite!" svi su u redu, prilazili i pričešćivali se. Oni su pritom potpuno osećali da pristupaju najdubljoj tajni naše vere i najvećem daru Božijeg milosrđa, pa su se trudili da Svesvetnom i Prečistom Bogu, u sv. Pričešću, prilaze u čistoti i svetosti srca i duše.

VIŠE: Osnovna pravila crkvenog posta: kako da očistimo duh i telo od grehova

Zvali su se „sveti" i zaista su bili sveti; čuvali su se od svakog greha, jer su znali da „ko čini greh, rob je grehu", da greh okreće čoveka na pravac koji vodi suprotno od Boga, prlja dušu i čini je nesposobnom za sv. Pričešće. Onaj ko bi ipak pao u greh, odmah se dizao, ispovešću čistio dušu od njega da ne bi u nečistoti primio sv. Pričešće: „Jer, koji nedostojno jede i pije ( Hleb i Čašu Gospodnju ) sud sebi jede i pije, ne razlikujući Tela i Krvi Gospodnje."

U isto vreme, hrišćani su sveto držali i ustanovu posta, znajući da je post božanska ustanova, jer je još u Starom Zavetu Bog naredio post kao „naredbu večnu". U Novom Zavetu je sam Gospod Isus Hristos postio i rekao da će Njegovi učenici postiti. Postili su Apostoli i svi Sveti... Post su držali u određeno vreme radi potrebe posta, a pričešćivali se radi potrebe pričešća stalno, kako za vreme posta tako i za vreme mrsa; u postu se postilo i pričešćivalo, u mrsu se mrsilo i pričešćivalo, onako kao što danas čine sveštenici.

Prvobitno nije bilo neke posebne pripreme za Pričešće, niti je post smatran za jedno od sredstava za njega. Za pričešće se pripremalo celokupnim životom, držanjem svih Božjih zapovesti i čuvanjem od svakog greha.

Tako su postupali i sveštenici i vernici u hrišćanskoj Crkvi za čitavo vreme progona, za prvih 300 godina, dok su u nju stupali samo oni koji su iz čvrste vere u Carstvo nebesno bili spremni na sve teškoće da bi ga zadobili. Moralni život hrišćana tada je bio na velikoj visini. No, kada je došla sloboda, pod carem Konstantinom, 313. godine, Crkvi su počeli prilaziti i oni koji u njoj nisu tražili i našli „blago skriveno u polju" i koji nisu bili spremni da sve dadu da bi kupili to polje...

Stoga se nivo moralnog života hrišćana u mnogome snižava. Svetom pričešću mnogi pristupaju i tada redovno, ali bez ozbiljnog staranja da za Njega budu što dostojniji. Drugi, pak, počinju svoj redovan prilazak sv. Čaši da odlažu, sa izgovorom da žele da se što bolje pripreme.

Ali borbu za očišćenje svoje duše nisu vodili stalno, nego povremeno, samo nekoliko dana pre Pričešća. No, i to im je padalo teško, pa su sve češće odlagali pripremu i samo pričešćivanje, dok nisu spali na to da se pričešćuju samo četiri puta godišnje ili još ređe.

VIŠE: Da li je post tajna dugog života

Zbog onih prvih, Crkva je, po rečima sv. Jovana Zlatousta, i ustanovila 40 - dnevni post pred Božić i Vaskrs: Primetivši štetu koja dolazi od nemarnog postupanja, Oci odrediše 40 dana... da bi smo svi mi, očistivši pažljivo u ove dane molitvama, milostinjom, postom, svenoćnim bdenjem, suzama, tako pristupili sv. Pričešću čiste savesti, koliko je to moguće."


One druge, pak, sv. Otac opominje da se moraju truditi ne povremeno, pred samo Pričešće, nego da im valja da stalno žive tako da mu čiste savesti mogu redovno pristupati. Na pitanje „kojima treba dati za pravo, onima koji se retko pričešćuju, ili onima koji to čine često", on odgovara: „Ni jednima ni drugima, nego onima koji se pričešćuju sa čistom savešću, čistim srcem i besprekornim životom. Takvi neka pristaju svagda. A koji nisu takvi - nijedanput. Zato što oni na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke."

No od svih sredstava čišćenja duše za ovaj najprisniji susret i za sjedinjenje sa Gospodom, o primanju Njegovog Tela i Krvi, u svesti našeg naroda došlo se dotle da se u telesnom postu vidi sve i sva.

Mnogi od sveštenika postaviće pred Pričešće vernom samo jedno pitanje: „Jesi li postio?" i , kad čuju potvrdan odgovor, reći će: „Pristupi!" Kao da je to jedino važno, a sve drugo nebitno, i to - da li ovaj zna čemu pristupa i zašto, i to - zna li Simvol vere i osnovne molitve, i da su mu usta i jezik čisti od laži, psovki i ružnih reči, i da možda nisu bludnici; a ako je u pitanju žena, da nije možda sujeverna, da ne ide vračarama i gatarama, da ne nosi nikakve amajlije, ili da možda ne vrši pobačaj...

VIŠE: Tri zdrava doručka za post na vodi

A o interesovanju sveštenika za redovnu molitvu, čitanje sv. Pisma i bogomislije onoga ko želi da se pričesti, i da ne govorimo.

Protiv ovakvog mehaničkog pristupa sv. Pričešću, u pravoslavnom svetu sveštenici - pastiri intezivno nastoje na tome da se verni što češće, po mogućstvu na svakoj Liturgiji pričešćuju, spremajući se za to stalnim bdenjem nad svojom dušom.

Poznajući dobro duhovno stanje svakog pojedinačnog člana svoje pastve, jednima savetuju da se pričešćuju više puta u toku posta, drugima da to čine i u vreme mrsa, pri čemu nekima da poste dva - tri dana nekima sedam dana, a nekima da se pričešćuju stalno i bez posta...

Neosporno je da i shvatanje naših vernih treba uzdizati u pravcu redovnog pristupanja sv. Tajni Pričešća, ali pod uslovom da stalno bdiju nad čistotom svoje duše, nad držanjem duhovnog posta, čuvanjem srca, očiju, ušiju, i sviju čula od svega grešnog, a ne samo držanjem telesnog posta i to samo nedelju dana pred Pričešće. Znači, treba se sačuvati svake krajnosti i jednostranosti.".

Zar misliš da će neko da gubi vreme da čita ove citate?

Daj konkrentno kaži šta misliš i obrazloži na jednostavan i logičan način.
 
Bog ne daje ritualni post, ko hoce moze da posti...
Ali je pravi post ono sto je napisao Isaija 58:

58 „Вичи из свег гласа, не устежи се. Нека твој глас одјекује као звук рога. Укажи мом народу на његово бунтовништво, Јаковљевом дому на његове грехе. 2 Дан за даном они ме траже и желе да знају моје путеве, као народ који чини оно што је праведно и не оставља правду свог Бога, јер од мене траже праведне пресуде и желе да ми се приближе, и говоре:
3 „’Зашто постимо, ако ти не видиш, и мучимо своју душу, ако ти не мариш?‘
„У дан поста чините оно што се вама свиђа, и своје раднике терате да раде. 4 Постите зато да се препирете и свађате и да злобно ударате друге. Зар не постите зато што мислите да ће се због тога ваш глас чути на висини? 5 Зар сам ја одабрао да пост буде дан у који земаљски човек мучи своју душу, савија главу као рогоз и простире кострет и пепео као постељу? Зар то зовете постом и даном који је по вољи Јехови?

6 „Зар није ово пост који сам одабрао: да скинете окове зла, да развежете свезе јарма и пустите потлачене на слободу, да сломите сваки јарам?
7 Зар не треба да поделите свој хлеб с гладнима и да у своју кућу уведете невољнике и бескућнике?
И ако видите човека голог, зар не треба да га обучете, и да се не кријете од оних који су ваше тело?
8 „Тада ће твоја светлост засјати као зора и брзо ће доћи твоје оздрављење. Твоја праведност ићи ће пред тобом, а Јеховина слава биће стража која иде за тобом. 9 Ако тада призовеш Јехову, он ће те услишити. Ако завапиш за помоћ, он ће рећи: ’Ево ме.‘
Ако уклониш јарам из своје средине и престанеш да прстом упиреш на друге и да говориш зло,
10 ако даш гладном оно што твоја душа жели и наситиш душу која је у невољи, тада ће твоја светлост и у мраку сијати, а твоја тама постаће као подне. 11 Јехова ће те водити без престанка и ситиће твоју душу у сасушеној земљи, јачаће твоје кости. Бићеш као добро наводњен врт и као извор који неће пресушити. 12 На твоју реч изградиће се места која су давно опустошена, подићи ћеш темеље који су нараштајима били у рушевинама. И прозваће те: онај који поправља оштећене зидине, онај који поправља путеве што воде до насеља.
13 „Ако одвратиш ногу своју да не чиниш оно што је теби драго на сабат, на мој свети дан, и ако сабат назовеш радошћу, Јеховиним светим даном, славним даном, и ако га будеш славио уместо да идеш својим путевима, уместо да чиниш оно што је теби драго и да говориш празне речи, 14 тада ћу ја, Јехова, бити твоја радост највећа и ја ћу те извести на земаљске узвишице. Даћу ти да једеш наследство Јакова, твог праоца, јер су то речи из Јеховиних уста.“
 
Poslednja izmena:
Evo sta nam je porucio pocivsi Patrijarh Pavle :

http://www.lepaisrecna.rs/slobodno-...scu-zasto-je-ustanovljen-post-od-40-dana.html

"Patrijarh Pavle o postu i pričešću: Zašto je ustanovljen post od 40 dana

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće? Evo koje su pouke patrijarha Pavla o postu i pričešću..

Šta za duhovni život hrišćanina znači sv. Pričešće jasno je iz te reči samoga Gospoda: „Ja sam živi Hleb koji je sišao s neba. Ko jede od ovoga Hleba živeće večno... Ako ne jedete tela Sina čovečijeg i ne pijete krvi njegove, života nećete imati u sebi. Ko jede Telo moje i pije Krv moju ima život večni i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. Jer je moje Telo pravo jelo i Krv moja pravo piće."

Iz potpune vere u ove reči Gospodnje, prvi su hrišćani žurili sv. Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osećanja da bez Njega ne mogu duhovno živeti, upravo onako kao što čovek ne diše po naređenju, nego spontano, osećajući da se bez vazduha guši i da umire.

Odlazili su svagda nedeljom i praznikom na sv. Liturgiju i na đakonov poziv - „sa strahom Božjim i verom pristupite!" svi su u redu, prilazili i pričešćivali se. Oni su pritom potpuno osećali da pristupaju najdubljoj tajni naše vere i najvećem daru Božijeg milosrđa, pa su se trudili da Svesvetnom i Prečistom Bogu, u sv. Pričešću, prilaze u čistoti i svetosti srca i duše.

VIŠE: Osnovna pravila crkvenog posta: kako da očistimo duh i telo od grehova

Zvali su se „sveti" i zaista su bili sveti; čuvali su se od svakog greha, jer su znali da „ko čini greh, rob je grehu", da greh okreće čoveka na pravac koji vodi suprotno od Boga, prlja dušu i čini je nesposobnom za sv. Pričešće. Onaj ko bi ipak pao u greh, odmah se dizao, ispovešću čistio dušu od njega da ne bi u nečistoti primio sv. Pričešće: „Jer, koji nedostojno jede i pije ( Hleb i Čašu Gospodnju ) sud sebi jede i pije, ne razlikujući Tela i Krvi Gospodnje."

U isto vreme, hrišćani su sveto držali i ustanovu posta, znajući da je post božanska ustanova, jer je još u Starom Zavetu Bog naredio post kao „naredbu večnu". U Novom Zavetu je sam Gospod Isus Hristos postio i rekao da će Njegovi učenici postiti. Postili su Apostoli i svi Sveti... Post su držali u određeno vreme radi potrebe posta, a pričešćivali se radi potrebe pričešća stalno, kako za vreme posta tako i za vreme mrsa; u postu se postilo i pričešćivalo, u mrsu se mrsilo i pričešćivalo, onako kao što danas čine sveštenici.

Prvobitno nije bilo neke posebne pripreme za Pričešće, niti je post smatran za jedno od sredstava za njega. Za pričešće se pripremalo celokupnim životom, držanjem svih Božjih zapovesti i čuvanjem od svakog greha.

Tako su postupali i sveštenici i vernici u hrišćanskoj Crkvi za čitavo vreme progona, za prvih 300 godina, dok su u nju stupali samo oni koji su iz čvrste vere u Carstvo nebesno bili spremni na sve teškoće da bi ga zadobili. Moralni život hrišćana tada je bio na velikoj visini. No, kada je došla sloboda, pod carem Konstantinom, 313. godine, Crkvi su počeli prilaziti i oni koji u njoj nisu tražili i našli „blago skriveno u polju" i koji nisu bili spremni da sve dadu da bi kupili to polje...

Stoga se nivo moralnog života hrišćana u mnogome snižava. Svetom pričešću mnogi pristupaju i tada redovno, ali bez ozbiljnog staranja da za Njega budu što dostojniji. Drugi, pak, počinju svoj redovan prilazak sv. Čaši da odlažu, sa izgovorom da žele da se što bolje pripreme.

Ali borbu za očišćenje svoje duše nisu vodili stalno, nego povremeno, samo nekoliko dana pre Pričešća. No, i to im je padalo teško, pa su sve češće odlagali pripremu i samo pričešćivanje, dok nisu spali na to da se pričešćuju samo četiri puta godišnje ili još ređe.

VIŠE: Da li je post tajna dugog života

Zbog onih prvih, Crkva je, po rečima sv. Jovana Zlatousta, i ustanovila 40 - dnevni post pred Božić i Vaskrs: Primetivši štetu koja dolazi od nemarnog postupanja, Oci odrediše 40 dana... da bi smo svi mi, očistivši pažljivo u ove dane molitvama, milostinjom, postom, svenoćnim bdenjem, suzama, tako pristupili sv. Pričešću čiste savesti, koliko je to moguće."


One druge, pak, sv. Otac opominje da se moraju truditi ne povremeno, pred samo Pričešće, nego da im valja da stalno žive tako da mu čiste savesti mogu redovno pristupati. Na pitanje „kojima treba dati za pravo, onima koji se retko pričešćuju, ili onima koji to čine često", on odgovara: „Ni jednima ni drugima, nego onima koji se pričešćuju sa čistom savešću, čistim srcem i besprekornim životom. Takvi neka pristaju svagda. A koji nisu takvi - nijedanput. Zato što oni na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke."

No od svih sredstava čišćenja duše za ovaj najprisniji susret i za sjedinjenje sa Gospodom, o primanju Njegovog Tela i Krvi, u svesti našeg naroda došlo se dotle da se u telesnom postu vidi sve i sva.

Mnogi od sveštenika postaviće pred Pričešće vernom samo jedno pitanje: „Jesi li postio?" i , kad čuju potvrdan odgovor, reći će: „Pristupi!" Kao da je to jedino važno, a sve drugo nebitno, i to - da li ovaj zna čemu pristupa i zašto, i to - zna li Simvol vere i osnovne molitve, i da su mu usta i jezik čisti od laži, psovki i ružnih reči, i da možda nisu bludnici; a ako je u pitanju žena, da nije možda sujeverna, da ne ide vračarama i gatarama, da ne nosi nikakve amajlije, ili da možda ne vrši pobačaj...

VIŠE: Tri zdrava doručka za post na vodi

A o interesovanju sveštenika za redovnu molitvu, čitanje sv. Pisma i bogomislije onoga ko želi da se pričesti, i da ne govorimo.

Protiv ovakvog mehaničkog pristupa sv. Pričešću, u pravoslavnom svetu sveštenici - pastiri intezivno nastoje na tome da se verni što češće, po mogućstvu na svakoj Liturgiji pričešćuju, spremajući se za to stalnim bdenjem nad svojom dušom.

Poznajući dobro duhovno stanje svakog pojedinačnog člana svoje pastve, jednima savetuju da se pričešćuju više puta u toku posta, drugima da to čine i u vreme mrsa, pri čemu nekima da poste dva - tri dana nekima sedam dana, a nekima da se pričešćuju stalno i bez posta...

Neosporno je da i shvatanje naših vernih treba uzdizati u pravcu redovnog pristupanja sv. Tajni Pričešća, ali pod uslovom da stalno bdiju nad čistotom svoje duše, nad držanjem duhovnog posta, čuvanjem srca, očiju, ušiju, i sviju čula od svega grešnog, a ne samo držanjem telesnog posta i to samo nedelju dana pred Pričešće. Znači, treba se sačuvati svake krajnosti i jednostranosti.".
Mehanicko pricescivanje ,post ,ovakav pogresan nacin pristupa vodi u prelest ,i to jeste prelest uma

- - - - - - - - - -

Isus je rekao da ce Njegovi ucenici da poste,sto znaci i svi ostali da poste kada Zenik bude otet od njih ,,,i ko daje pravo nekome da izvrce Gospodnje reci ?!?!
 
Tebe Branimire ne bije niko po usima da citas ,i prestani da ometas ovu temu

- - - - - - - - - -

14.Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste? Mar. 2, 18. Luka 5, 33. Luka 18, 12.
15.A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti. Luka 17, 22. Jovan 3, 29. Dela. 13, 2. Dela. 14, 23. 1.Kor. 7, 5.
16.Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti. Luka 5, 36.
17.Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva. Jov 32, 19.
 
Sestro ,veza u Pravoslavlju ,tj.seks pre braka je blud ,smrtni greh,,,,da me ne shvatis pogresno ,moze se imati veza ,ali odnos ,ne bi smelo ....

- - - - - - - - - -

Sustina posta je odricanje sebe ,i nosenje svoga krsta bez roptanja ,tako cemo najbolje ugoditi Bogu

- - - - - - - - - -

Sustina posta je predavanje volji Bozijoj,duhovno uzrastanje i uzdizanje van ovog materijalnog sveta ,briga za spasenje duse ,za spasenje bliznjih ,,,e to su prave vrednosti posta ,bolje receno rezultati ,sustina posta je i da dobijemo Svetoga Duha u sebi ,to je i cilj hriscanina ,zadobijanje Sv.Duha .....

Najpre, nisam ti ja sestra. Drugo, u kojem veku ti živiš, 13om? To samo crkva propagira da je to blud, a seks je sasvim normalna prirodna stvar i potreba i životinja i čoveka. Blud je neumerenost ni u čemu: od hrane, preko pića, do partnera. Ukoliko radnje proizilaze iz čiste emocije, tj. Ljubavi, nema ničeg loše u tome. Loše je samo kada čovek nema kontrolu nad sobom i svojim strastima, pa one postanu njegov gospodar.

Svi smrtnici su grešni, zbog grešnosti smo isprva ovde. Bog to zna, takve nas je stvorio i takve nas je pustio. Nema tog posta, što se mene tiče, koji može da prikrije istinu koju svako nosi unutar sebe. Bog je zna, ma šta god ti jeo i šta god ti radio. Možeš ti na 10 godina da se odrekneš nečega i da "trubiš" na sve strane kako se kaješ, ali to šta nosiš u sebi ne možeš sakriti od Nekoga ko te je stvorio.

- - - - - - - - - -

Narod se danas izjasnjava da veruje i slavi slavu a nema pojma zasto to radi a u pojedinim slucajevima ne zna kog sveca obelezava.
Vecina ne voli crkvu i psuje popove (neke bez razloga a neke i sa razlogom).

Post se ne svodi samo na hranu, vecina post ne posmatra u nekom sirem smislu vec simi samo taj jedan deo.
Svrha posta je da se priblize Bogu, da poprave sebe.

Sto se tice seksa, to pre braka ne moze ako si vernik.
Tvoj partner treba da te razume a ne da kuka kako mu ne das 40 dana i da trazi drugu priliku za svoje potrebe.

Slavljenje slave je preinačeni paganski običaj, što je prvo što mnogi ne znaju.
Drugo, ljudi ne kapiraju ni da slava ne služi za bančenje.
Ne kapiraju da ako ti slava pada usred posta i na sredu ili petak - mora da bdue posna, ma koliko god tebi kukali gosti za mrsnom hranom. To je poštovanje, ako već slaviš.
Ljudi većinski pojma nemaju da se kolač i žito nose svešteniku i da ne može neki deda-Miloje da ti seče kolač.

A vi ste mi svi u celibatu u vreme posta, ubilo se. :lol:
 
Nije post,nejesti nista.Ima toliko posne hrane,da nikako ne mozes biti gladan.Drugo je kada neko hoce da se pricesti,pa mora da jede samo na vodi,ali ni to nije ceo post,vec samo tu nedelju pred pricest.obican post za dorucak hleb,biljna mast(margarin) i marmelada,za rucak,posni pasulj,sa kiselim kupuso za salatu,kuseli krastavcici,kisela paprika.Za veceru opet parce hleba i ajvar.kada je na vodi,onda za dorucak hleb i marmelada,za rucak kuvana psenica ili varica,gde ima i psenice i kukuruza i pirinca,kuvano na vodi,a uvece opet hleb i marmelada.Znaci za pricest ne bi trebalo koristiti ni ulje ni margarin,jer to je masnoca iako biljna.za bolesne koji moraju piti dosta lekova,ili koriste jake lekove,mogu koristiti hranu spremljenu i na ulju i paroh ce ga opet pricestiti/da ne pricam o posnoj sarmi,pecenoj ili przenoj ribi.A kao sto postavljac posta kaze ima i takvih osoba da im oganizam ne podnosi posnu hranu,pa je dovoljno da i jedan dan pre pricesti ne jede mrsnu hranu,pa cega paroh opet pricestiti.

Ali isto tako nije post ako se ožderavaš, pa sve da je sto puta posno, jer je to opet prepuštanje strastima i gubljenje kontrole nad samim sobom. :)

Pa ima još sto čuda koja se mogu jesti, al, evo meni barem to toliko naduje i iziritira stomak da je to strašno. Ljudi moji, ja sam jedne godine za Vaskrs u inat odbijala da jedem i ako sam dobila i popila jak lek na slabu hranu i mislila sam da ću u bolnici završiti. U Crkvi sam jedva stajala, klatila se kao breza. Čim sam se kući vratila i zatrpala sve to masnijom i jačom hranom, meni je bilo bolje. A čak i moj otac, teolog, počeo da viče na mene da jedem, hahahah. Zato, vidite, kod mene je to niz godina upornosti i uvek je neka muka sa zdravljem, a kažu mi - posti! I šta sad? Nit pijem toliko, pijem za slavlja ili jednom u nikad kad mi eto dodje da popijem pivo najobičnije. Cigare sam prestala da pušim, zapalim ponekad samo u društvu. Mislim, ja zaista ne znam kako se ponašati u tom slučaju. Jedino da se "zavetujem" na ćutanje, ali em sam žensko, em faks, em posao - neće da može. :hahaha:

- - - - - - - - - -

Ljudi vi zaboravljate da postoje dve strane posta ,duhovni i telesni ...Duhovni post je iznad telesnog ,telesni sluzi da bi smirio telo ,post sto rece jedan forumas sluzi da bi nas priblizio jos vise Bogu ,da bi nas vratio u Njegovom narucju ....

Iskreno mislim da te Bogu pre približavaju ljubav, plemenitost, dobrota, sposobnost da oprostiš isl. Bog je sve upravo i stvorio iz ljubavi. Ja samo kad se nađem negde u prirodi, van grada i svega civilizacijskog i ljudskog, ja osećam tu ljubav - u oblacima, nebu, cveću, pticama, miru... A ako si gladan i još ti je loše, mislićeš samo o tome lošem i ni na šta drugo nećeš biti fokusiran.
 

Back
Top