Život - kompjuter?

ristob

Veoma poznat
Poruka
12.338
Odlučio sam se za ovu temu pošto smatram da je jednako interesantna i za nauku, filozofiju, religiju, mistiku... Zato svi mogu dati svoje mišljenje i doprinos temi. Al kulturno, bez grubosti.

Već sam pisao o ovome na drugoj temi pa ću prvo kopirati te postove ovdje.
 
Poslednja izmena:
Čovek je mašina slična mašinama koje čovek pravi. Namjena joj je da vrši rad. Ospobljena je da se sama stara o sebi i replicira, kako bi se obavljanje rada nastavilo i kad se ona fizički pohaba.

Čovek, kao i svaka kompjuterska mašina sastoji se od centralnog procesora i periferije. /to be continued/

- - - - - - - - - -

Nastavak prekinutog posta.

Siže kompa: periferne jedinice (Input/Output) šalju ulazne podatake CPU (Centrl Processor Unit) ili primaju izlazne podatke. Kanal prosleđuje (i/ili obrađuje) na CPU ili IO. CPU obrađuje primljene podate i rezultate šalje izlaznim jedinicama. Sve operacije u kompjuteru obavljaju se u obliku elektromagnetnih signala.

Kanal neprestalno pita IO područje: 'Ima li podataka za obradu?' Ako ima automatski ih prosleđuje.

- - - - - - - - - -

Živo biće je kompjuter specijalizovan za određeni posao. Živio biće je mnogo savršeniji kompjuter od kompjutera kojeg čovjek pravi. I ono ima CPU, kanale i IO jedinice. CPU čine mozak i produžena moždina. Kanali su periferni nervi. IO jedinice su pojedini djelovi tijela.

Produžena moždina obavlja samo nevoljne, automatske operacije.

Mozak obavlja i automatske i voljne operacije.

Svi manje/više znaju koje su automatske radnje kod živog bića pa njih neću detaljnije obrađivati.

Sad slijedi ono što je najvažnije za ovu priču - voljne operacije mozga.

Voljne operacije mozga su namijenjene živom biću / čoveku za samostalno snalaženje i opstajanje u životnoj sredini. Dio mozga koji obavlja ove operacije sa rođenjem je tabula raza. Tu tada nema nikakvih podataka. Prazan prostor. Tek u kontaktu sa okolinom tu se ubacuju podaci. Ove podatke čovjek koristi za normalno funkcionisanje. Sa tim podacima mozak vrši misaone operacije. Svrha im je učenje. Učenje je osnov opstaka čoveka. Podaci se memorišu u čvorišta (sinapse). Isti podaci mogu biti memorisani u više sinapsi. Vremenom a pogotovu ako se podaci ne koriste memorisani signal slabi. Takoodje odumiranjem nervne ćelije potpuno nestaje.


Sve što čovek oseća kao misao je rad mozga sa memorisanim podacima. Sve misaone operacije su odatle. I emocije. I podsvest! Podsvest je pozadina. Sinapse koje se slabo koriste. Ako nijesu replicirani podaci nestaju iz memorije.

Što je više čvorišta, odnosno što je veći broj sinapsi umne sposobnosti čoveka su veće. Veća je inteligencija. (Očita je paralela sa computer's netwotk).

Čula registruju podatake iz spoljašnje sredine i prosleđuju ih mozgu za memorisanje. Jaki signali biće memorisani na više mesta.
 
Sve emocije uključujući i podsvest su voljne operacije mozga. Prva emocija je plač. Draga strah, mada je strah i instinktivna reakcija. Memorisanjem podataka od čula u sinapsama memoriše se utisak koji podaci ostave na čoveka. Iz tih utisaka su emocije. Prisećanje na nešto je emocija vezana za taj događaj.

Misli koje izgledaju nevoljne ipak su voljne. Misaoni dio mozga stalo šeta po sinapsama i pita ima li podataka za obradu. Ako ima obrađuje ih i preduzima odgovarajuću akciju.
Misaonu ili materijalnu.

U sinapsama se memorišu podaci koji umu služe za učenje. Naučeno se tretira kao iskustvo.
 
Poslednja izmena:
Trenutno nisam u mogućnosti da napišem nešto više na ovoj temi koja je veličanstvena zbog njene važnosti za pravu spoznaju sebe i realizaciju viših stanja svesti.
Pokušaću u najkraćem roku da složim minimalno moguće teksta koji, ma koliko obiman, sve što može je da nagovesti važnost i značaj saznanja po ovom pitanju.
Učiniću to sa nadom da će bar neko u tome videti pravu blagodet i za sebe, ali i za buduće generacije.

Baš me je obradovalo otvaranje ove teme sa nadom da dolazi vreme naraslih i sazrelih potreba za ispravnim saznanjem.
 
Prepunio mi se Windovs od abdetovanja i sad nemoš ram da ga prevali dobro-sunuću mu malo pivkana da ga osvežim...z:mrgreen:
Zekim se...Nisam instalirao još desetku pa mi se tovari na sedmicu u pm...z:cry:
Moram nekog da navatam da to dovede u red-C mi je zaista prepun pa glavinja na zahtevnijim radnjama,a i usporio je...

Gazda ipak u boljem stanju...z;)
 
Najveći broj ljudi na planeti veruje da je čovek samo fizičko telo i ništa više. Drugi, manji deo je po nasleđenom verovanju ili po dodiru sa takvim učenjima prihvatio da osim fizičkog tela postoji još samo Astralno telo, kao i Astralni Svet i da se sa time završava svo znanje o čoveku.
Daleko manji broj je onih koji su dubljim istraživanjima i ličnim eksperimentisanjima otkrili da je čovek kao kompletno biće daleko od ova dva pomenuta, i da je on svojim velikim delom izvan domašaja fizičkih čula i instrumenata.
Zato, ukratko, pogledajmo ono što je neophodno da bismo stvorili kompletniju sliku.
Kreiranjem svetova u negativnom polu, Kreator je od same suštine života koju znamo kao Duh ili Sveti Duh, koja je načinjena od dva pilara, duhovne Svetlosti i duhovnog Zvuka, kaskadno kreirao niže svetove. Spuštanjem vibracija ili frekfencija ovih i njihovim programiranjem oni su međusobnom reakcijom najpre stvorili Eterički ili Podsvesni Nivo ili Svet. Tu su kreirane energije u odgovarajućem opsegu, materija kao i prostor i vreme. Daljim spustanjem frekfencija sa odgovarajućim kodiranjem, programima, kreiran je Mentalni Svet ili Nivo gde su takođe načinjeni materija, energije u odgovarajućem opsegu sa pripadajućim vremenom i prostorom.
Na sličan način se nastavilo i kreirani su svetovi ispod; Kauzalni, Astralni i Fizički Svet ili Nivo. Sa jednom bitnom razlikom što je tek na Kauzalnom Svetu kreiran i neutron koji je u zajednici sa protonom i elektronom po prvi put formirao atome i materiju onako kako ih mi znamo na fizičkom nivou.
Iz kreirane prašine nadalje je nastavljeno kreiranje nebeskih tela onako kako ih danas znamo, ali to je bio proces, koji je slično gornjem, trajao eonima.
Tek nakon toga došlo je na red ono zbog čega su i kreirani niži svetovi, da mi kao Duše krenemo u njih radi sticanja iskustava i iz istih učimo i razvijamo naše potencijalne kvalitete.
OVDE POČINJE ono što odgovara našoj postavljenoj temi – sagledavanje svega onoga što će biti sastavni deo nas kao humanih bića.
Silaskom u Podsvesni Svet oko nas se automatski kreirala odgovarajuća obloga ili telo koju danas znamo kao Podsvesno Telo. Ovo telo je bez ikakve posebne forme. Sam svet takođe u sebi nema nikakvih određenih formi. Tek kasnije počinje da se događa nešto o čemu ćemo reći tek kada pogledamo ovaj proces do završetka kreacije. Kao Duše i dalje smo vučeni naniže, budući da je u nas utisnuta takva potreba, a sve zarad bržeg ostvarivanja našeg započetog putovanja. Sišli smo u naredni Mentalni Svet gde se oko nas takođe oformila odgovarajuća obloga. Tačnije, obloga ili telo oko već prethodno načinjene obloge na Podsvesnom Svetu. Ovo kaskadno spuštanje i kreiranje odgovarajućih obloga ili tela nastavljeno je sve do Fizičkog Sveta. Uistinu, nije sve bilo tako jednostavno i pravolinijski, jer su i ta tela ili obloge kreirani po metodama probe i ispravke, ali to ostaje za one koji budu hteli da sami nastave istraživanje i proučavanje.
Jednom u Fizičkom Svetu zatekli smo se bez mogućnosti da beremo ljubičicu jer je tek krenuo proces kojeg sada bolje znamo kao evolucija. Uistinu, evolucija ne baš podudarna sa onom o kojoj smo učili, ali je principijelno tekla u tim okvirima.
Jednoga dana kada je naša svest dovoljno ekspandirala kreirani su Neandertalci i Kromanjonci, kojim redom je nebitno, te smo koristili ta tela za svoje dalje napredovanje. Kada smo i njih nadrasli bilo je potrebno telo koje će imati veći kapacitet mozga jer je naša svest to zahtevala. Tek sa kreacijom humanog bića koje danas nastanjujemo mi smo kao Duše sebe našli u telu iz kojeg smo mogli ubirati iskustva u ovom svetu a ujedno putovati višim svetovima i dosezati najviše čisto duhovne ili svetove čiste svesti. Zato se humana bića smatraju jedinim duhovnim bićima nezavisno što u svakom živom biću uvek egzistira Duša, kao što smo i sami nekada to činili.

- - - - - - - - - -

OVDE MOŽEMO početi direktno sagledavati način našeg funkcionisanja, tj sagledavati šta je to kod nas što funkcioniše kao računar/kompjuter.
Podsetimo se da oko sebe imamo obloge ili tela a to su; Podsvesno, Mentalno, Kauzalno, Astralno i Fizičko. Podsvesno telo nam je uvek služilo, pa i danas, da u njega odlažemo sva ona iskustva sa kojima se nismo mogli nositi u datom trenutku. Zbog toga što je odmah do nas kao Duše izgleda da je ono najsnažnije jer direktno od nas biva napajano najvećom snagom ili moći. Mentalno telo je više-funkcionalno i ono je naše spoljašno telo ako živimo ili makar ako samo otputujemo na taj Mentalni Svet. Ono ima dve podele; Horizontalnu i vertikalnu. Po toj vertikalnoj ima delove koji su zaduženi za našu komunikaciju sa određenim svetovima. Drugačije rečeno za svaki svet na koji se nađemo, mi kao Duša, koristimo odgovarajući deo. Tako dolaskom u ovaj svet, kod svake inkarnacije dobijemo očišćeni deo uma (Tabula Raza) koji nam koristi za naša budna stanja da u njemu kreiramo nešto što nam je neophodno i bez čega ne možemo funkcionisati.
Način funkcionisanja uma kao Mentalnog Tela je velika priča koju ćemo toliko sažeti da sagledamo samo konture. Mi kao Duša imamo druge mogućnosti za komunikaciju sa svojim telima zarad ispravnog funkcionisanja istih dok komunikacija koja teče u našem budnom stanju a koju bi mogli ukratko sagledati reći ćemo samo toliko da um koristimo da preko njega komuniciramo sa mozgom fizičkog tela. Rekoh sa mozgom jer je mozak samo primopredajnik između fizičkog tela i našeg uma a um je u komunikaciji sa nama kao Duše.
Ono što u čoveku funkcioniše baš kao i sami kompjuter nije mozak već naš um. Jer mi njega programiramo na način kojeg nismo uspeli razotkriti iako smo ga samo naslućivali. Programiranje našeg uma započinje već od samog našeg rođenja u telu bebe. To programiranje na izvestan način potpuno odgovara ubacivanjem Operativnog Programa u kompjuter. Kompjuter ne može bez OP a mi ne možemo bez ovog programiranja našeg uma. S’tim što kompjuter možemo napuniti programom za možda pola sata ili sat vremena dok naš budni deo uma programiramo godinama. Najintenzivnije prvih nekoliko godina, do 5,6 ili 7 dok sporije do puberteta a još sporije negde do oko 24 godine. Ne završava se ni ovde ali sa ovim godinama osoba je potpuno spremna za potpuno odgovoran način življenja iako smo sa punoletstvom već trebali prihvatiti svoju samostalnost i odgovornost.
Kako se odvija programiranje uma?
Tako što mi kao beba snimamo i zapisujemo sve što naši negovatelji, roditelji, braća, sestre, deke, bake i ostali iz bližeg okruženja istovremeno govore, rade, reaguju, ponašaju se i to do najsitnijih detalja. Od njih učimo kako da i sami radimo, ponašamo se, reagujemo u svakoj mogućoj situaciji, kako da smo iskreni ili da lažemo, na koji način ostvarujemo svoja sredstva za život da li radom ili prevarama koga i kako da volimo ili ne volimo, koja hrana je prioritetna i navikavamo se na nju a koja je „ogavna“ i ne treba ni misliti na nju i još milion drugih detalja..... Svi ti šabloni su naši programi.
Mnogi ljudi veruju da su za istovetno ponašanje mladih generacija krivi geni što je daleko od istine. Geni sa ovim nemaju veze već mi prepisujemo programe ili operativne sisteme iz generacije u generaciju.
Oni koji umeju da razmišljaju pitali su se kako to da geni nisu naučili decu kako da se ponašaju čak i onda kada su decu odgajali vukovi ili majmuni? Ili, čak i onda kada decu usvoje drugi roditelji pa makar to bili Japanci, Korejanci, Kinezi.
Ovaj deo uma je taj koji automatski reaguje u svakoj našoj dnevnoj situaciji ili bar sve do onda dok osoba duhovno ne sazri dovoljno, ili kako je ispravnije reći, dok svest Duše ne ekspandira dovoljno. Tada mi kao Duša u mogućnosti smo da programe iz detinjstva reprogramiramo jer vidimo da nam oni ne donose ono što je nama potrebno. Tada sa dovoljnom duhovnom zrelošću Duša uspeva preuzeti upravu nad umom i on više ne operiše sa ranijim automatizmom već funkcioniše po principima više svesti – Duše.

- - - - - - - - - -

.................................
 
KAKO PUTUJE MISAO od nas kao Duše do našeg mozga a kako dalje kroz naše telo?
Ukratko, Svetlost i Zvuk koji krenu od nas kao Duše ulaze u naš um (mentalno telo) i odvajaju se u tri kanala. Od prva dva jedan je za kreativnu misao a drugi za analitičku. Treći kanal se aktivira kasnije i on je taj koji proticanjem dalje podstiče pojedine centre koji su zaduženi za naše funkcionisanje i ispoljavanje ’ja’, privrženosti, sujete, egotizma i ostalih normalnih funkcija koje znaju biti i abnormalno uvećene...
Prva dva toka misli se granaju u sve manje i manje grane tako da dok dođu do našeg mozga samo prenose ove tokove tačno određenim centrima u mozgu koji nadalje prenose određene impulse struje... Mozak sve to čini preko određenih njegovih reakcija koje nauka meri a ljudi tumače na svoje načine uz pretpostavku da je mozak taj koji misli ne shvatajući da je misao već gotova stigla do samog mozga.
Pre nego određena misao, koja je pokrenuta nekim našim iskustvom, recimo susret sa nekom životinjom, dođe do mozga ona prvo krene iz uma, a onda prođe kroz kauzalno telo koje će dati svoje procene i naloge pa će proći kroz emocionalno telo koje će dati odgovarajući tok energije (emocija) i onda će ta misao otići do odgovarajućih moždanih ćelija koje će proslediti impulse do odgovarajućie energetske čakre preko koje mi sada izražavamo ljubav ili strah ili zbunjenost... Ako je naš um procenio da je životinja poznata i da se sa njom imaju samo prijatna iskustva onda su Kauzalno telo sa svojim anlogom i astralno telo sa svojim emocijama poslali sve što je potrebno da impuls ode do srčane čakre i mi izražavamo radost što smo sreli svog omiljenog psa koji nas voli. Slično se dešava ako sretnemo lava ili neku drugu zver, stim što je procena uma drugačija, nalog iz Kauzalnog tela drugačiji i emotivna energija iz Astralnog tela drugačija a i čakra više nije srčana pa je i naša reakcija fizičkog tela sasvim drugačija a mi ćemo se istog trenutka okrenuti u beg ili preduzeti neku reakciju koja će za nas biti neophodna da se spasemo a u skladu sa našim fizičkim sposobnostima.
Celokupan ovaj proces informacija od našeg pogleda na životinju te informacije koja ide ka unutra i nazad svim ovim putevima je trenutna, ili toliko brza da je gotovo trenutna, tako da mi ni ne shvatamo ko i šta je unutar nas radio i odradio.
Da ne širim priču jer obrada svakog našeg tela po njegovim detaljima funkcionisanja je ogroman zahtev, ali veoma dragocen. Celokupn proces uzrokovanja nefunkcionalnosti ili blokada unutarnjih tokova dovodi do odgovarajućih bolesti koje se uvek manifestuju u fizičkom telu kao krajnjem poligonu za naša učenja života. Umeće trasiranja pravog uzroka koji može biti u bilo kom unutarnjem telu zahteva dobro poznavanje načina funkcionisanja svih tela kako posebno tako zajedno a onda dolazi primena odgovarajićih metoda ili ’alata’.
Duhovni razvitak pojedinca zahteva veliki broj najraznovrsnijih iskustava kroz mnoge živote a onda učenje kako da se sva unutarnja tela ili obloge drže ispravno funkcionalnim i otvorenim da bi kroz nas u celini mogla, u što većem toku, da protiče sama suština života, koja jeste najviša svest, ljubav i naš jedini prijatelj. To je, nezavisno od imena pod kojom je poznajemo ili od toga da li prihvatamo ili ne njeno postojanje, uvek jedna te ista nezavisno od naše intelektualnosti ili religije koju sledimo, ako uopšte sledimo. To je uvek REČ ili Sveti Duh u vidu duhovne Svetlosti i Zvuka.
To je naš jedini prijatelj u svim svetovima i univerzumima. Onih drugih ima mnogo.
Ako se neko od vas bavi izdavaštvom, ako želi prihvatiti izdavanje sa ovom tematikom obezbediću prevod za jednu od knjiga koja je blizu 400 strana. Knjiga je neutralno pisana sa strogim pristupom i otvorenošću za ljude koji vole istinu. Uostalom, nezavisno od naših spoljašnih viđenja ili ubeđenja suština same istine je uvek ista za sve nas. Saznanje je od koristi za sve profesije bilo u medecini, nauci, psihologiji, psihijatriji kao i na polju rada na eskpanziji svesti.
Sva ova saznanja su izneta u javnost na Zemlji, u većem delu, pre pedeset i nešto godina pa do pre tridesetak. Za živo čudo, u najvećem delu sveta su poznata izuzev na brdovitom Balkanu.
 
Ljudi već prave kompjutere koji kopiraju živa bića do određenog nivoa. Čak ih i sprežu sa živim bićima. Sam zamisli šta sve može proizaći iz ovoga.

igrarija. promašaj.veštićarenje. kao svi dosadašnji pokušaji da se supstuiše sam život.

zamislite da je ovaj život samo faza modeliranja ljudske duše u jedno više i božansko biće. a ono nauka uspe da ostvari besmrtnost u organskom telu ...
 
Svaki kompjuter, pa i onaj najprpostji, je napravljen po ugledu na čovjekov razum i njegove funkcije.
I kao što je svaki komjuter načinjen tako da može obavljati iste radnje, tako je i svaki čovjek načinjen da vrši iste radnje.
Pa šta je onda razlika između dva kompjutera?
Programi koji se koriste i ideja, namjera onog koji ih koristi.
Šta je razlika između dva čovjeka i njihovih iskustava realnosti?
Programi koji se koriste i ideje i namjera onog koji ih koristi.
Osnova je ista. Poneki imaju nedostatke, recimo ne mogu da projektuju slike... nemaju vid...i sl. To je već nešto drugo, greška ili namjerni nedostatak načinjen sa usmjerenim ciljem. Na primjer, bez vida se moraš osloniti na ostala čula ili intuiciju a za to postoji i razlog... mnoštvo mogućih razloga.
 
a ono nauka uspe da ostvari besmrtnost u organskom telu ...

I taman nauka ostvari besmrtnost u organskom telu kad ono 'Bog' zavrne slavinu' i povuče duše iz organskih tela. hahahaha

Pa zar ti misliš da je 'čovjek' namijenjen da bude besmrtan???
Čovjek je krajnja stanica projektovane informacije, tačka svjetlosnog zraka na filmskom platnu, bolje reći njen odraz u očima Kreatora, bljesak i ništa drugo.
Čovjek je prevazilazeća Svjesnost na putu ka Bogu, zub na zupčaniku vremena koje se konstavntno vrti u krug.

Besmrtnost organskog tijela.... jašta.
 
zamislite da je ovaj (organski) život samo faza modeliranja ljudske duše u jedno više i božansko biće. a ono nauka uspe da ostvari besmrtnost u organskom telu ...
Može li pojašnjenje boldovanog?
nešto kao rasad i kupus. uspeh u besmrtnosti organskog tela bi bio kao da rasad ostane večito rasad. da nikad ne postane kupusom.

mi ne znamo koji su sve fizički oblici bića mogući i koja je krajnja svrha našeg postojanja. dodao sam reč organski.da bude jasnije.

ova naša iskustva s računarima nas uče da kompleksne strukture (tjuringove mašine) ne moraju biti organske. gradivni materijal računara danas je poluprovodnički. teorijski gledano može biti bilo šta. važno je imati rešenje za element bita i operator nad tim bitovima pa ih povezati po algoritmu. i eto računara. ovako gledajući računar bi se mogao napraviti od naprimer, elektromagnetnih talasa (koji bi nosili podatke) i operatora koji bi mogao biti neka čestica...

možemo i postaviti pitanje ima li priroda sva svojstva tjuringove mašine. odgovor bi bio da. ima memoriju (čestice), operatore (polje, sila), algoritme (trajektorije tela) i clock(vreme).

pa proširiti pitanje i na to je li ovaj naš univerzum jedini.pa ako nije kakva su materija i ustrojstvo ostalih.

pa proširiti pitanje i na to da li svetovi mogu biti četvorodimenzioni, petodimenzioni...kako bi izgledao četvorodimenzioni svet kada znamo da bi njegov memorijski kapacitet ravan svoj istoriji svih mogućih vasiona.

dakle vidim ovozemaljski život kao jednu fazu na putu kome nema kraja. živeti večno ovozemaljski organski bi bilo biti brodolomnikom koji je osudjen na večni život na pustom ostrvu.
 
Poslednja izmena:
nešto kao rasad i kupus. uspeh u besmrtnosti organskog tela bi bio kao da rasad ostane večito rasad. da nikad ne postane kupusom.

mi ne znamo koji su sve fizički oblici bića mogući i koja je krajnja svrha našeg postojanja. dodao sam reč organski.da bude jasnije.

ova naša iskustva s računarima nas uče da kompleksne strukture (tjuningove mašine) ne moraju biti organske. gradivni materijal računara danas je poluprovodnički. teorijski gledano može biti bilo šta. važno je imati rešenje za element bita i operator nad tim bitovima pa ih povezati po algoritmu. i eto računara. ovako gledajući računar bi se mogao napraviti od naprimer, elektromagnetnih talasa (koji bi nosili podatke) i operatora koji bi mogao biti neka čestica...

možemo i postaviti pitanje ima li priroda sva svojstva tjuningove mašine. odgovor bi bio da. ima memoriju (čestice), operatore (polje, sila), algoritme (trajektorije tela) i clock(vreme).

pa proširiti pitanje i na to je li ovaj naš univerzum jedini.pa ako nije kakva su materija i ustrojstvo ostalih.

pa proširiti pitanje i na to da li svetovi mogu biti četvorodimenzioni, petodimenzioni...kako bi izgledao četvorodimenzioni svet kada znamo da bi njegov memorijski kapacitet ravan svoj istoriji svih mogućih vasiona.

dakle vidim ovozemaljski život kao jednu fazu na putu kome nema kraja. živeti večno ovozemaljski organski bi bilo biti brodolomnikom koji je osudjen na večni život na pustom ostrvu.



Pa šta si uistinu rekao s ovim?
Kakav veze ima rasad i kupus sa beskonačnošću??? .. Zar naše tijelo nije već posledica tog 'rasada', naše sjeme, naš embrion je već 'rasađen', zasađen i odrastao u 'kupus'. Nije ni čudo da nam je tikva otprilike velične jedne osrednje gavice kupusa... hahahaha
Nisi objasnio besmrtnost organskog tijela.

Besmrtnost nije u domenu tjelesnosti već je to svojstvo Bića-apsoluta.

U tom smislu najbliže besmrtnosti bio bi naš duh (da jeste), ali ni to nije apsolutna istina. Biće-apsolut, kao ono-što-jeste, nestvorivo, nepromjenjivo, jeste jedino što je besmrtno.
Duh je odraz tog nečega nestvorivog (njegova Svijest), odraz svih 'stvari po sebi' koje jedino postoje u Umu univerzuma ili pak odraz stanja projekcije duše-razum-tijela koje kao takve postoje jedino u razumima svih subjekata. U tom slučaju duh jeste Svjesnost Bića. Svjesnost ima hijerarhiju. Stoga duh, da l' Svijest ili Svjesnost Bića, postoji dok je volja i pažnja centrirana na određeni aspekt sebe-postojanja. Kada se volja pomjeri sa jednog aspekta na drugi javlja se i drugačiji duh ali Biće ostaje nestvorivo, nepromijenjeno, nepromjenjivo, isto; besmrtno.
 
Poslednja izmena:
Pa šta si uistinu rekao s ovim?
Kakav veze ima rasad i kupus sa beskonačnošću??? .. Zar naše tijelo nije već posledica tog 'rasada', naše sjeme, naš embrion je već 'rasađen', zasađen i odrastao u 'kupus'. Nije ni čudo da nam je tikva otprilike velične jedne osrednje gavice kupusa... hahahaha
Nisi objasnio besmrtnost organskog tijela.

Besmrtnost nije u domenu tjelesnosti već je to svojstvo Bića-apsoluta.
to je odgovor ristobu na pitanje koje je postavio..pokušaj da se ljudsko telo učini večito živućim bi bio kao kada bi uspeo da rasad ne postane kupusom. da ostane večno rasadom.

ps. u diskusiju uvodi pojmove koje umeš da objasniš. možda grešim...šta je to biće apsoluta?

- - - - - - - - - -

U tom smislu najbliže besmrtnosti bio bi naš duh (da jeste), ali ni to nije apsolutna istina. Biće-apsolut, kao ono-što-jeste, nestvorivo, nepromjenjivo, jeste jedino što je besmrtno.
Duh je odraz tog nečega nestvorivog (njegova Svijest), odraz svih 'stvari po sebi' koje jedino postoje u Umu univerzuma ili pak odraz stanja projekcije duše-razum-tijela koje kao takve postoje jedino u razumima svih subjekata. U tom slučaju duh jeste Svjesnost Bića. Svjesnost ima hijerarhiju. Stoga duh, da l' Svijest ili Svjesnost Bića, postoji dok je volja i pažnja centrirana na određeni aspekt sebe-postojanja. Kada se volja pomjeri sa jednog aspekta na drugi javlja se i drugačiji duh ali Biće ostaje nestvorivo, nepromijenjeno, nepromjenjivo, isto; besmrtno.
u neku ruku sve je besmrtno u smislu večno.

sve što jeste. i ono što je bilo i ono i što će biti.
 
Poslednja izmena:
ps. u diskusiju uvodi pojmove koje umeš da objasniš. možda grešim...šta je to biće apsoluta?

- - - - - - - - - -


u neku ruku sve je besmrtno u smislu večno.

sve što jeste. i ono što je bilo i ono i što će biti.

Nije 'biće apsoluta' već je Biće=apsolut, jedno te isto. Samo jedno Biće postoji, i mnoštvo njegovih izraza.

...
Prvo se mora znati šta znači pojam "jeste" da bi se moglo reći i uputiti na njega kao "nešto" u kojemu je već podrazumljeno sve-što-jeste. Ja lijepo naglasih da sve-što-jeste jeste nestvorivo, nepromjenjivo postojanje, Biće-apsolut, što iz sebe isključije postajuće stvari, pojave i fenomene. Sve drugo su iz njegove Svijesti izvedeni aspekti.
 
Poslednja izmena:
Nije 'biće apsoluta' već je Biće=apsolut, jedno te isto. Samo jedno Biće postoji, i mnoštvo njegovih izraza. .

vidi pitan si da objasniš šta podrazumevaš pod bićem-apsoluta. reko si da je Biće isto što i apsolut.i kao objasnio...

Prvo se mora znati šta znači pojam "jeste" da bi se moglo reći i uputiti na njega kao "nešto" u kojemu je već podrazumljeno sve-što-jeste. Ja lijepo naglasih da sve-što-jeste jeste nestvorivo, nepromjenjivo postojanje, Biće-apsolut, što iz sebe isključije postajuće stvari, pojave i fenomene. Sve drugo su iz njegove Svijesti izvedeni aspekti.
onda ništa nije stvorivo. jer bi to podrazumevalo da se stvara iz ničega.

sve je pretakanje jednog što jeste u drugo što jeste. ostaje samo da se nadje nova reč za ovo pretakanje što se pogrešno zvalo stvaranjem.
 
Poslednja izmena:
vidi pitan si da objasniš šta podrazumevaš pod bićem-apsoluta. reko si da je to isto što i apsolut.i kao objasnio. i sad neko treba da diskutuje s tobom...


onda ništa nije stvorivo. jer bi to podrazumevalo da se stvara iz ničega. sve je pretakanje jednog u drugo. sve je uzročnoposledično,

Pojam apsolut sam objasnio mnogo puta... objasnit' ću opet kad mi bude volja.

Apsolut je nestvorivo, nepromjenivo postojanje. ničim nije uzročen. Kao takav jeste. Apsolut je kreator univerzuma ali apsolut ne stvara univerzum projektujući i pomijerajući ono-što-on-jeste... ono-što-jeste je nepromjenjivo, stoga ne može biti gradivni materijačl bilo čega, ali njegov duh=Svijest apsoluta (znanje-o-sebi-apsolutu) biva kloniran i projektovan u manifestaciju. Odatle je jasno kako je moguće ostavriti beskonačnost mogućnosti iz relativno malog broja potencijala-kvaliteta apsoluta. Jednačine su beskonačne. Pri tom apsolut ostaje nestvoriv, nepromjenjjiv, on je nepokretni pokretač. U njemu se sve dešava, on je u svemu prisutan svojom voljom i pažnjom ali sam nema gdje da se kreće. Za kretanje je potreban prostor a apsolut je besprostoran, bezvremen, bestjelesan, nematerijalan. Pozicioniranjem volje u individualizovanim znanjima klonirane Svijesti (Jastva) apsolut ostvaruje prostornost projekcije, koja je čista iluzija. Prostor postoji samo u svjesnosti subjekata. Prostor čak ne postoji na nivou univerzalnog, kosmičkog uma.

'Pretakanje jednog u drugo' je iluzija stvorena nemogućnošću sagledavanja cjelovitog procesa kreacije. Sve uistinu i postaje i nestaje u istom sada. Ono što je konstantno, nestvorivo i neuništivo jeste apsolut, kao i proces projekciije kroz koji se neprekidno projektuju klonovi Svijesti, dakle znanja-o-sebi se iz Svijesti apsoluta projektuju u njihovu manifestaciju. Kad kažem projekcija, onda se podrazumijeva da se ta projekcija dešava kao proizvod volje i pažnje koje se centriraju i individualizovanim znajima-o-sebi (Jastvu) kroz koje se stvara iluzija odvojenosti u prostoru. Projekcija se dešava u apsolutu, gdje drugdje. Drugdje ne postoji. Taj dio aposlut u kojemu se dešavaju sve projekcije jeste Um koji je prva istinska projekcija iz svijesti apsoluta. Um i sam jeste apsolutni sadržilac ostatka projekotvanog Jastva, stoga kao takav, Um je centar i kolijevka univerzuma. Prostor je u apsolutu, tačnije u projektovanom razumu subjekata. Svi razumi svih subjekata su unutar univerzalnog uma, njegovinaozgled odvojeni dijelovi. Nema nikakvog pretakanja, samo se pažnja pomijera voljom iz sebe-apsoluta u znanja-o-sebi da bi se volja u tim znanjima individualizovala i na račun kloniranog sadržaja individualizovane volje stvorio sistem policentričnosti iz kojeg slijedi prostornost i beskonačnost subjektivnih projekcija svih mogućih realnosti.
 

Back
Top