Najveći broj ljudi na planeti veruje da je čovek samo fizičko telo i ništa više. Drugi, manji deo je po nasleđenom verovanju ili po dodiru sa takvim učenjima prihvatio da osim fizičkog tela postoji još samo Astralno telo, kao i Astralni Svet i da se sa time završava svo znanje o čoveku.
Daleko manji broj je onih koji su dubljim istraživanjima i ličnim eksperimentisanjima otkrili da je čovek kao kompletno biće daleko od ova dva pomenuta, i da je on svojim velikim delom izvan domašaja fizičkih čula i instrumenata.
Zato, ukratko, pogledajmo ono što je neophodno da bismo stvorili kompletniju sliku.
Kreiranjem svetova u negativnom polu, Kreator je od same suštine života koju znamo kao Duh ili Sveti Duh, koja je načinjena od dva pilara, duhovne Svetlosti i duhovnog Zvuka, kaskadno kreirao niže svetove. Spuštanjem vibracija ili frekfencija ovih i njihovim programiranjem oni su međusobnom reakcijom najpre stvorili Eterički ili Podsvesni Nivo ili Svet. Tu su kreirane energije u odgovarajućem opsegu, materija kao i prostor i vreme. Daljim spustanjem frekfencija sa odgovarajućim kodiranjem, programima, kreiran je Mentalni Svet ili Nivo gde su takođe načinjeni materija, energije u odgovarajućem opsegu sa pripadajućim vremenom i prostorom.
Na sličan način se nastavilo i kreirani su svetovi ispod; Kauzalni, Astralni i Fizički Svet ili Nivo. Sa jednom bitnom razlikom što je tek na Kauzalnom Svetu kreiran i neutron koji je u zajednici sa protonom i elektronom po prvi put formirao atome i materiju onako kako ih mi znamo na fizičkom nivou.
Iz kreirane prašine nadalje je nastavljeno kreiranje nebeskih tela onako kako ih danas znamo, ali to je bio proces, koji je slično gornjem, trajao eonima.
Tek nakon toga došlo je na red ono zbog čega su i kreirani niži svetovi, da mi kao Duše krenemo u njih radi sticanja iskustava i iz istih učimo i razvijamo naše potencijalne kvalitete.
OVDE POČINJE ono što odgovara našoj postavljenoj temi – sagledavanje svega onoga što će biti sastavni deo nas kao humanih bića.
Silaskom u Podsvesni Svet oko nas se automatski kreirala odgovarajuća obloga ili telo koju danas znamo kao Podsvesno Telo. Ovo telo je bez ikakve posebne forme. Sam svet takođe u sebi nema nikakvih određenih formi. Tek kasnije počinje da se događa nešto o čemu ćemo reći tek kada pogledamo ovaj proces do završetka kreacije. Kao Duše i dalje smo vučeni naniže, budući da je u nas utisnuta takva potreba, a sve zarad bržeg ostvarivanja našeg započetog putovanja. Sišli smo u naredni Mentalni Svet gde se oko nas takođe oformila odgovarajuća obloga. Tačnije, obloga ili telo oko već prethodno načinjene obloge na Podsvesnom Svetu. Ovo kaskadno spuštanje i kreiranje odgovarajućih obloga ili tela nastavljeno je sve do Fizičkog Sveta. Uistinu, nije sve bilo tako jednostavno i pravolinijski, jer su i ta tela ili obloge kreirani po metodama probe i ispravke, ali to ostaje za one koji budu hteli da sami nastave istraživanje i proučavanje.
Jednom u Fizičkom Svetu zatekli smo se bez mogućnosti da beremo ljubičicu jer je tek krenuo proces kojeg sada bolje znamo kao evolucija. Uistinu, evolucija ne baš podudarna sa onom o kojoj smo učili, ali je principijelno tekla u tim okvirima.
Jednoga dana kada je naša svest dovoljno ekspandirala kreirani su Neandertalci i Kromanjonci, kojim redom je nebitno, te smo koristili ta tela za svoje dalje napredovanje. Kada smo i njih nadrasli bilo je potrebno telo koje će imati veći kapacitet mozga jer je naša svest to zahtevala. Tek sa kreacijom humanog bića koje danas nastanjujemo mi smo kao Duše sebe našli u telu iz kojeg smo mogli ubirati iskustva u ovom svetu a ujedno putovati višim svetovima i dosezati najviše čisto duhovne ili svetove čiste svesti. Zato se humana bića smatraju jedinim duhovnim bićima nezavisno što u svakom živom biću uvek egzistira Duša, kao što smo i sami nekada to činili.
- - - - - - - - - -
OVDE MOŽEMO početi direktno sagledavati način našeg funkcionisanja, tj sagledavati šta je to kod nas što funkcioniše kao računar/kompjuter.
Podsetimo se da oko sebe imamo obloge ili tela a to su; Podsvesno, Mentalno, Kauzalno, Astralno i Fizičko. Podsvesno telo nam je uvek služilo, pa i danas, da u njega odlažemo sva ona iskustva sa kojima se nismo mogli nositi u datom trenutku. Zbog toga što je odmah do nas kao Duše izgleda da je ono najsnažnije jer direktno od nas biva napajano najvećom snagom ili moći. Mentalno telo je više-funkcionalno i ono je naše spoljašno telo ako živimo ili makar ako samo otputujemo na taj Mentalni Svet. Ono ima dve podele; Horizontalnu i vertikalnu. Po toj vertikalnoj ima delove koji su zaduženi za našu komunikaciju sa određenim svetovima. Drugačije rečeno za svaki svet na koji se nađemo, mi kao Duša, koristimo odgovarajući deo. Tako dolaskom u ovaj svet, kod svake inkarnacije dobijemo očišćeni deo uma (Tabula Raza) koji nam koristi za naša budna stanja da u njemu kreiramo nešto što nam je neophodno i bez čega ne možemo funkcionisati.
Način funkcionisanja uma kao Mentalnog Tela je velika priča koju ćemo toliko sažeti da sagledamo samo konture. Mi kao Duša imamo druge mogućnosti za komunikaciju sa svojim telima zarad ispravnog funkcionisanja istih dok komunikacija koja teče u našem budnom stanju a koju bi mogli ukratko sagledati reći ćemo samo toliko da um koristimo da preko njega komuniciramo sa mozgom fizičkog tela. Rekoh sa mozgom jer je mozak samo primopredajnik između fizičkog tela i našeg uma a um je u komunikaciji sa nama kao Duše.
Ono što u čoveku funkcioniše baš kao i sami kompjuter nije mozak već naš um. Jer mi njega programiramo na način kojeg nismo uspeli razotkriti iako smo ga samo naslućivali. Programiranje našeg uma započinje već od samog našeg rođenja u telu bebe. To programiranje na izvestan način potpuno odgovara ubacivanjem Operativnog Programa u kompjuter. Kompjuter ne može bez OP a mi ne možemo bez ovog programiranja našeg uma. S’tim što kompjuter možemo napuniti programom za možda pola sata ili sat vremena dok naš budni deo uma programiramo godinama. Najintenzivnije prvih nekoliko godina, do 5,6 ili 7 dok sporije do puberteta a još sporije negde do oko 24 godine. Ne završava se ni ovde ali sa ovim godinama osoba je potpuno spremna za potpuno odgovoran način življenja iako smo sa punoletstvom već trebali prihvatiti svoju samostalnost i odgovornost.
Kako se odvija programiranje uma?
Tako što mi kao beba snimamo i zapisujemo sve što naši negovatelji, roditelji, braća, sestre, deke, bake i ostali iz bližeg okruženja istovremeno govore, rade, reaguju, ponašaju se i to do najsitnijih detalja. Od njih učimo kako da i sami radimo, ponašamo se, reagujemo u svakoj mogućoj situaciji, kako da smo iskreni ili da lažemo, na koji način ostvarujemo svoja sredstva za život da li radom ili prevarama koga i kako da volimo ili ne volimo, koja hrana je prioritetna i navikavamo se na nju a koja je „ogavna“ i ne treba ni misliti na nju i još milion drugih detalja..... Svi ti šabloni su naši programi.
Mnogi ljudi veruju da su za istovetno ponašanje mladih generacija krivi geni što je daleko od istine. Geni sa ovim nemaju veze već mi prepisujemo programe ili operativne sisteme iz generacije u generaciju.
Oni koji umeju da razmišljaju pitali su se kako to da geni nisu naučili decu kako da se ponašaju čak i onda kada su decu odgajali vukovi ili majmuni? Ili, čak i onda kada decu usvoje drugi roditelji pa makar to bili Japanci, Korejanci, Kinezi.
Ovaj deo uma je taj koji automatski reaguje u svakoj našoj dnevnoj situaciji ili bar sve do onda dok osoba duhovno ne sazri dovoljno, ili kako je ispravnije reći, dok svest Duše ne ekspandira dovoljno. Tada mi kao Duša u mogućnosti smo da programe iz detinjstva reprogramiramo jer vidimo da nam oni ne donose ono što je nama potrebno. Tada sa dovoljnom duhovnom zrelošću Duša uspeva preuzeti upravu nad umom i on više ne operiše sa ranijim automatizmom već funkcioniše po principima više svesti – Duše.
- - - - - - - - - -
.................................