Kakve su osobe koje uvek upadaju sagovorniku u reč?

Ribar

Poznat
Poruka
9.164
Poznajem više osoba sa kojima se ne može razgovarati. Njih je moguće samo slušati. Što god čovek pokuša da kaže, čak i ako odgovara na njihova pitanja, obavezno upadaju u reč i nastavljaju priču van teme.

Jednoj takvoj osobi sam dao napisan tekst, očekujući da će ga pročitati. Naravno, nije ga pročitala.

Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.

Šta vi o tome mislite?
 
da sve je vise umisljenih istipovanih da sve znaju,i zeljni su paznje i da se njihov glas cuje,najgori su u studiju kad se nacickaju i svi u glas,imaju vec u glavi svoju pricu i ne nadovezuju se,dok ti pricas sve vreme im se vidi na faci da ce neku svoju nastaviti,retki su ljudi da me saslusaju i ono bas se vidi da se kapiramo kao da je covek to isto prosao,opet se vracamo na iskustvo i samopouzdanje koje ima veze s ovom temom,da se covek moze i na svoj racun nasaliti,imam prijatelja koji svaku misao pocinje sa ''vidi da ti kazem'' i da znas da mu to pali,uvek posle toga napravi pauzu par sekundi a ja iscekujem nesto bitno ,naravno nista :lol:
 
Šta vi o tome mislite?

Mislim da su smarači. To se pogoršava s godinama, imam tako jednog druga koji je ranije iz pristojnosti bar sačekao da nešto kažeš, pa onda nastavljao svoju mantru. Sad te više ni ne pusti da pričaš, šta god da izustiš je samo povod da se "nadoveže" i opet trtlja svoje... Više mi nije drug. Rekla sam mu da je postao smarač, a on se samo smejao...
Nemam pojma, možda se u nekom trenutku prosto odjavio od sveta, izgubio potrebu da komunicira. Kao oni ljudi što, kad zađu u neke godine, više ne vole da izlaze, da upoznaju nove ljude i saznaju nove stvari. Žive sa onim što imaju (mentalno), i više im nisu potrebni uticaji spolja...
 
Ako neko važi za takvu osobu koja to redovno radi /tu bih isključila osobe koje pod naletom uzbudjenja spontano krenu u takav proces prekidanja sagovornika ponekad/, svakako da nije nikome zanimljiv sagovornik, jer deluje nekulturno i fokusirano isključivo na sebe.
Ne msm da su to osobe koje su fokusirane isključivo na sebe, ali eto takav utisak ostavljaju u komunikaciji, delom je to odlika nekulture, a delom nestrpljivosti, pa se može videti da nisu samo u komunikaciji takvi, već su nestrpljivi i imaju te neke nervozne poteze i u sopstvenom kretanju, poslu, bilo kakvom radu...kao nekanalisana energija, neutrošena dovoljno ili na pravi način, jer očigledno da je poprilično imaju.
Msm da je je dovoljno reći: nisam završio-la rečenicu i tako ih prekinuti, zamoliti da saslušaju do kraja, ako treba i nekoliko puta /ako nam je stalo do tog razgovora/
Ipak, meni lično su naporniji oni pseudoslušači, ne sreću se često, ali nije da nećemo naleteti na njih..Ima raznih vrsta nepotpunog slušanja sagovornika, a ovi što upadaju u reč samo su jedna fela, koja mi i nije najnapornija z:mrgreen:
 
Poznajem više osoba sa kojima se ne može razgovarati. Njih je moguće samo slušati. Što god čovek pokuša da kaže, čak i ako odgovara na njihova pitanja, obavezno upadaju u reč i nastavljaju priču van teme.
Jednoj takvoj osobi sam dao napisan tekst, očekujući da će ga pročitati. Naravno, nije ga pročitala.
Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.
Šta vi o tome mislite?
Описао си моју супругу!
Реци ми одакле је познајеш?
 
Poznajem više osoba sa kojima se ne može razgovarati. Njih je moguće samo slušati. Što god čovek pokuša da kaže, čak i ako odgovara na njihova pitanja, obavezno upadaju u reč i nastavljaju priču van teme.

Jednoj takvoj osobi sam dao napisan tekst, očekujući da će ga pročitati. Naravno, nije ga pročitala.

Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.

Šta vi o tome mislite?
Nekulturni,nevaspitani,neurotičari.
 
Vecina ovih sto opljuvase takve su osobe koje ne slusaju druge bas mnogo...Slusaju samo one od kojih imaju koristi...materijalne...

Prva osoba koja prica i trudi se da prati pricom ono sto ti pricas je ona kojoj nedostaje komunikacija...
Takva osoba ce upadati u rec, kao da je gladna....ali ne treba joj zameriti....treba je samo usporiti....pokazati da neces biti kao i ostali, 3 min i ej nema se vremena, ajd ohebi...

Druga osoba koja prica i upada u rec je ona koja zeli brzo da uspostavi zajednicku terminologiju...i tu osobu ne treba otpisati, vec je samo osvestiti...malo teze nego ono kod prve, ali nije preterano tesko...par recenica i onda ce se dogovoriti da ustvari pitas kad ti nije jasno....Odatle i uzrok, danas a i vecina ovih gore sto popljuvase , izgovoreno tumace svodeci na svoje...Tu nema zdravog razuma za to, osim da su narcisi teski...i da ne upotrebim glupi ili glupo vaspitani...vaspitani ka gluposti...
To nije budalasto iako je vaspitanje ka gluposti, jer bolje ce razumeti svet glupih a on je svuda oko nas...dok ce onaj ko je usmeren ka inteligentnijim resenjima imati cesto pitanje "pa kud ces sa tim covece"....jer mnogo je vise nerazumnih poteza ljudi u svakodnevnom zivotu..

Treca osoba , ajd da preskocim red, je zensko tracara...Vodenica...
Tu uopste nema razgovora, nego ona melje da bi se osecala bolje....
Apsurd ili ne, trazi da je slusas, i pratis, ne moras da razmisljas o onome sto prica, ali samo da pratis....
Tu tehniku ako naucis, mnogo ces bolje prolaziti kod zena, jer kad tad imaju taj proces praznjenja neizvesnosti, straha i nervoze kroz blebetanje...
Takodje apsurd, kad osobi u procesu blebetanja kazes nesto smisleno sto ne moze da se u letu razume zasto je tako , ona ce odmah uzvratiti "sta blebeces?"...
Ocigledno da zene uglavnom poznaju sebe i znaju za ovakve drugarice, a sebe kad su takve ne prepoznaju...
Ne treba im zameriti, jeste gnjavaza, isprazne se , ne treba se mesati, niti savete davati, najbolji si ako aha aha, cutis...

Cetvrta osoba je kad nema sigurnu odluku pa lici na blebetanje prethodno , ali nije bas....
Najcesce prati mimiku tvog lica....a ne ocekuje analizu...

Peta osoba je kad trazi potvrdu za svoju odluku...to se cesto desava kad pricas sa nekim na ulizi....onda u razgovor ulecu one stvari koje pomazu sagovorniku da donese neku odluku, a koristi razgovor da ocese stvar...
Tu cak mozes i da nisi svestan sta se desava...tj da tok razgovora ne izgleda isecen, ali da jeste, jer je navodjen upravo na mesta gde treba potvrda za neku odluku...

Sad smo dosli do sredine, sa oba kraja smo seckali i sad smo na sredini...
Tu su na redu idealisti...
To je coskasto polje, jer za vecinu tema su neutralni, pa se sa njima moze pricati, ali ako zicnes ono sto im nije neutralnost, e onda krece lobiranje...

Sledeca grupa su lobisti...
Oni lice na ove sto traze potvrdu za svoju odluku , samo sto ne donose odluku nego imaju zacrtanu nlp shemu price i ubedjivanja, najbolji primer je film "Founder" ili bilo koje ostvarenje koje se bavi 60tim godinama kad je muljaza i pranje mozgova potrosaca u USA bilo na vrhuncu naive...


Obican gradjanin, seljak Srbije....e to ti je lobista koji lobira za neki medij, obicno dnevnik ili neki drugi medij, istovremeno je osoba koja trazi potvrdu za sebei svoju grupu, narcis grupa po potrebi, i tako izabere sebe u jos nekoj od navedenih grupa...ali ima ga u ove tri pobrojane najverovatnije...

Promoter mediokriteta se moze reci...
Ako si i ti takav onda neces imati utisak koji si opisao na pocetku teme, ali ako nisi, e onda ces imati utisak da stojis za dz...

- - - - - - - - - -

bar da se malo potrude da shvate sta im sagovornik prica

mozda bi i shvatili da nisu u pravu

Cuvena demokratska podela pola pola......uzrok rasejanja gluposti po prostoru....
U razgovoru dve prosecne osobe uglavnom su ocekivanja da pola price prica jedna pola druga, tako se ta ocekivanja prenose i ko je u pravu, a to ne da je uzas nego je alat kako zatupeti i one koji nisu tupi po rodjenju..
 
Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.

Šta vi o tome mislite?

Имам и ја такве познанике. И кад хоћу да коначно одем са места разговора, јер ме је заболео врат од климања главом, и већ сам почела да се нервирам јер ме, куртоазно пита "а ти, како си " и таман кад сам заустила да одговорим,он/а настави где је стао/ла..Онда ја кажем полуиронично да морам да журим и да смо се "баш лепо испричали" и видим да он/а није схватио иронију, него ме још више "воли".

Можда се бране од суочавања са неком својом унутрашњом празнином, па то компензују гомилом непрекидних речи. Или се плаше тишине.
 
Ne smeta mi kad me veoma inteligentna osoba prekine jer shvata tok mojih misli do kraja i čak znamo tako razgovarati u polurečenicama.
Kad me prekine neka dalabu-izvozam ga serijom kontradiktornih pitanja oko iste teme...
Posle me pažljivo sasluša...
Mada mi se to više ne dešava-ljudi me pažljivo slušaju,ali i ja gledam da ne smaram brate...
 
Poznajem više osoba sa kojima se ne može razgovarati. Njih je moguće samo slušati. Što god čovek pokuša da kaže, čak i ako odgovara na njihova pitanja, obavezno upadaju u reč i nastavljaju priču van teme.

Jednoj takvoj osobi sam dao napisan tekst, očekujući da će ga pročitati. Naravno, nije ga pročitala.

Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.

Šta vi o tome mislite?
znam ovaj tip ljudi, imala sam puno posla s njima kroz život.
dijalektika je veština koja se uči
elementarna kultura takođe.

- - - - - - - - - -

Ne smeta mi kad me veoma inteligentna osoba prekine jer shvata tok mojih misli do kraja i čak znamo tako razgovarati u polurečenicama.
Kad me prekine neka dalabu-izvozam ga serijom kontradiktornih pitanja oko iste teme...
Posle me pažljivo sasluša...
Mada mi se to više ne dešava-ljudi me pažljivo slušaju,ali i ja gledam da ne smaram brate...

ovo o čemu ti pišeš je konverzacija.
ono o čemu piše ribar u uvodnom postu je poremećaj
 
Poznajem više osoba sa kojima se ne može razgovarati. Njih je moguće samo slušati. Što god čovek pokuša da kaže, čak i ako odgovara na njihova pitanja, obavezno upadaju u reč i nastavljaju priču van teme.

Jednoj takvoj osobi sam dao napisan tekst, očekujući da će ga pročitati. Naravno, nije ga pročitala.

Zaključujem da te osobe uživaju slušajući same sebe i prinudom sagovornika da ih sluša. Uopšte im nije bitno ni ko im je sagovornik ni šta želi da kaže.

Šta vi o tome mislite?

Odlična prilika za uvežbavanje umeća slušanja drugih. Slušanje je umeće ili kvalitet ljubavi.
Zašto se osećati frustriranim kada se iz takve situacije može profitirati.
Još treba biti i zahvalan. Osećajem zahvalnosti će slušaoc mnogo više dobiti.
Istovremeno, ko zna da li bi naša priča donela nešto pametno, osim što mi mislimo da sijamo od sveznanja.
 

Back
Top