Zoran Jov
Elita
- Poruka
- 16.194
Jeronim je crkveni falsifikator Biblije...
Ako je čovek 2000 godina programiran da nešto misli i radi, teško može da poveruje u nešto drugo i drugačije... Ja sam za varijantu da sam razmišljam svojom glavom i da slušam svoje srce, jer je u njemu i bog i sve ostalo...
Učili su nas odvojenosti od boga (i da ga tražimo izvan sebe), tako da u paketu sa tim ide i kazna od boga, po tome bog nas kažnjava, prosuđuje, ali i osuđuje. Većina religija kaže da smo mi krivi, da treba imati strah od boga i da će nas bog kazniti. Znam da postoje univerzalni božanski/kosmički principi i zakoni po kojima se treba vladati; ako ne, onda ćemo snositi posledice i za to smo sami krivi. Recimo Zakon uzroka i posledice, ali i zakon karma, koji nam samo daje ono što smo zaslužili. Za varijantu sam, da sam razmišljam o svemu, pa i o tome, makar me pojedini ljudi nazivali budalom. Znam i to, koliko je sve ovo jako teško, ali...
Bibliju, ali i sve ostale takozvane “svete spise” iz svih religija treba čitati jezikom svesti, a ne jezikom intelekta, pameti-iskrivljenog uma...
Samo neznanje može da poriče činjenicu da je tekst Novog zaveta, u tom periodu svog razvoja, patio pod snažnim promenama, i da je delimično podlegao čistom divljaštvu.
Originalni tekst sve više nestaje; primećuju se sve brojnije protivrečnosti između rukopisa različitih predanja i pokušaja njihovog izjednačenja: rezultat je haos.
Do XVIII veka tvrdilo se da se poseduje jevanđelje po Marku, kako u Veneciji, tako i u Pragu; i oba originala na latinskom, koji nikada ni jedan jedini jevanđelista nije koristio. U stvarnosti ne postoji nikakav original. Nije sačuvana ni jedna knjiga Novog Zaveta, niti bilo koja druga biblijska knjiga u svom izvornom tekstu. Ne postoje čak ni prvi prepisi. Postoje samo prepisi od prepisanih prepisa. Današnji tekst Novog zaveta je mešavina, to znači da je sastavljen od delova različitih predanja. Tekst “Knjiga nad knjigama”, koji je danas raširen po svetu, na 1100 jezika i dijalekata, neizlečivo je korumpiran.
Da li ste znali?
- Jeronim je dobio godine 383. od pape Damazusa i zadatak da odradi jedinstveni biblijski tekst na latinskom jeziku.
- Jeronim je promenio jevanđelja na otprilike 3500 mesta.
- Jeronim je takođe napisao da ne postoje dva teksta koji su u više poglavlja jednoobrazni i da ima toliko oblika tekstova koliko ima i prepisa. On takođe upućuje na to da je, tamo gde se jedan tekst razlikuje od drugog, “teško naći istinu”.
- Da je Novi Zavet, između II i XIII veka, napisan u 800 jevanđelskih rukopisa. Broj odstupanja i različitosti, u otprilike 1500, manje ili više, potpuno očuvanih tekstova, je ogroman.
- Ne postoji nijedan rukopis koji se podudara sa drugim. Teolozi broje 50.000 do 100.000 varijanti.
- Postoji 4860 grčkih rukopisa Novog zaveta od kojih ne postoje dva sa istim tekstom.
- Uprkos tome, katolička crkva ostaje uporno na svom stanovištu da su i Stari i Novi zavet “istinska reč Božija”. I za protestantsku crkvu je to “jedini sudija, pravilo i propis”.
Ko je Jeronim?
Rođen oko 347. u Stridonu, u Dalmaciji, umro 30. septembra 419/420. u Vitlejemu. Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus) je rođen u Stridonu, kao sin hrišćanskih roditelja, koji ga nisu krstili, na granici rimske provincije Dalmacije i Panonije. Studirao je u Milanu i Rimu, i nastavio studije u Trijeru. Čuven i popularan vegeterijanac, i prijatelj životinja, Jeronim je zbog jednog lava kome je u pustinji Calkis, u Siriji, izvadio trn iz šape, lav je Jeronimu bio veoma zahvalan prijatelj. Godine 379. u Antiohiji Jeronim je uveden u svešteničku službu. Zajedno sa grčkim crkvenim učiteljem Grgurom Nicijanca (Nazianz) Mlađim, proveo je tri godine u Konstantinopolju (Carigradu) i tamo je upoznao Origena. Godine 382. vratio se u Rim i postao sekretar rimskog biskupa Damazusa I. Damazus je Jeronimu dao zadatak, pošto je govorio sedam jezika, da ponovo prevede Bibliju na latinski. “Vulgata” za katoličku crkvu važi do dana današnjeg kao bezgrešna i važeća, i ona je njegovo delo. Posle smrti svog dobročinitelja Damazusa pobegao je 385. za Vitlejem, zbog toga što se njegova kritika klera i zalaganje za vegeterijanstvo očito nije dopalo nekoj gospodi. Trideset i pet godina delovao je povučeno, ali je kao pisac bio vrlo aktivan.
Jeronim je bio prvi falsifikator Biblije...
Crkvene institucije žele da ubede vernike da je Biblija apsolutna reč božja. To nije tačno. Rukopisi su od samog početka bili falsifikovani. Namerno ili nesvesno. Iz neznanja ili nemarnosti. Kada je Jeronim oko 370. godine dobio zadatak od pape Damazusa, da sve prisutne tekstove jevanđelja ponovo prevede na latinski, i od toga uredi veliko pismo (Bibliju), bio je očajan zato što nije bilo teksta koji su se u više poglavlja podudarali. Sve je bilo različito.
Jeronim je pisao papi: “Čak i moje izdajice moraju priznati da se u različitosti ne može naći istina. Ako se možemo osloniti na latinske tekstove onda neka kažu na koje? Ima gotovo onoliko oblika tekstova, koliko ima prepisa”
Jeronim je promenio spise na 3500 mesta. Kao što je slutio i predvideo, Jeronim piše papi: “Da se bar samo jedan nađe, koji neće, čim uzme ovu knjigu (Bibliju) u ruke, uzviknuti da sam falsifikator i religijski grešnik, jer sam se drznuo da u starim knjigama nešto dodam, promenim ili poboljšam?”
Mora se priznati da Jeronim nije imao jednostavan zadatak. Najpre je želeo da se posluži originalnim grčkim tekstovima i da po njima ispravi sve greške nastale od “nepouzdanih prevodilaca”; takođe “pogoršana poboljšanja suludih, ali nekompetentnih kritičara teksta”, kako ih Jeronim u ovom svom pismu papi naziva, te je na taj način lako mogao da odstrani i “dodatke ili promene nepažljivih prepisivača” i ukloni ih kao da ih nije ni bilo. Međutim, Jeronim se na to nije usuđivao, jer su se Rimljani već kroz čitanje navikli na jedan određeni tekst. Zato je, piše on, “zauzdavao svoje pero”. On je spise promenio samo na 3500 mesta. Uostalom, nije se mnogo moglo osloniti ni na hebrejske i grčke pratekstove - previše je u njima bilo promenjeno otprilike 300 godina od njihovog nastanka. Uzimajući u obzir ovu činjenicu, kao i sledeće činjenice, ne samo da je drsko da se vernicima cela Biblija predstavlja kao “Istinska Božija Reč” (katolički katihizam), već je to jednostavno zavođenje vernika. Dok je za Jeronima “teško naći istinu” u spisima koji se razlikuju jedan od drugog, to katolička i evangelistička institucija vide sasvim drugačije.
Tamo gde Jeronim “ne može da nađe istinu” važi za Vatikan (tada Papsku Državu, Vatikan je priznat tek 1929. godine takozvanim Lateranskim ugovorom) kao “objava bez greške”.
Nastaviće se...
Ako je čovek 2000 godina programiran da nešto misli i radi, teško može da poveruje u nešto drugo i drugačije... Ja sam za varijantu da sam razmišljam svojom glavom i da slušam svoje srce, jer je u njemu i bog i sve ostalo...
Učili su nas odvojenosti od boga (i da ga tražimo izvan sebe), tako da u paketu sa tim ide i kazna od boga, po tome bog nas kažnjava, prosuđuje, ali i osuđuje. Većina religija kaže da smo mi krivi, da treba imati strah od boga i da će nas bog kazniti. Znam da postoje univerzalni božanski/kosmički principi i zakoni po kojima se treba vladati; ako ne, onda ćemo snositi posledice i za to smo sami krivi. Recimo Zakon uzroka i posledice, ali i zakon karma, koji nam samo daje ono što smo zaslužili. Za varijantu sam, da sam razmišljam o svemu, pa i o tome, makar me pojedini ljudi nazivali budalom. Znam i to, koliko je sve ovo jako teško, ali...
Bibliju, ali i sve ostale takozvane “svete spise” iz svih religija treba čitati jezikom svesti, a ne jezikom intelekta, pameti-iskrivljenog uma...
Samo neznanje može da poriče činjenicu da je tekst Novog zaveta, u tom periodu svog razvoja, patio pod snažnim promenama, i da je delimično podlegao čistom divljaštvu.
Originalni tekst sve više nestaje; primećuju se sve brojnije protivrečnosti između rukopisa različitih predanja i pokušaja njihovog izjednačenja: rezultat je haos.
Do XVIII veka tvrdilo se da se poseduje jevanđelje po Marku, kako u Veneciji, tako i u Pragu; i oba originala na latinskom, koji nikada ni jedan jedini jevanđelista nije koristio. U stvarnosti ne postoji nikakav original. Nije sačuvana ni jedna knjiga Novog Zaveta, niti bilo koja druga biblijska knjiga u svom izvornom tekstu. Ne postoje čak ni prvi prepisi. Postoje samo prepisi od prepisanih prepisa. Današnji tekst Novog zaveta je mešavina, to znači da je sastavljen od delova različitih predanja. Tekst “Knjiga nad knjigama”, koji je danas raširen po svetu, na 1100 jezika i dijalekata, neizlečivo je korumpiran.
Da li ste znali?
- Jeronim je dobio godine 383. od pape Damazusa i zadatak da odradi jedinstveni biblijski tekst na latinskom jeziku.
- Jeronim je promenio jevanđelja na otprilike 3500 mesta.
- Jeronim je takođe napisao da ne postoje dva teksta koji su u više poglavlja jednoobrazni i da ima toliko oblika tekstova koliko ima i prepisa. On takođe upućuje na to da je, tamo gde se jedan tekst razlikuje od drugog, “teško naći istinu”.
- Da je Novi Zavet, između II i XIII veka, napisan u 800 jevanđelskih rukopisa. Broj odstupanja i različitosti, u otprilike 1500, manje ili više, potpuno očuvanih tekstova, je ogroman.
- Ne postoji nijedan rukopis koji se podudara sa drugim. Teolozi broje 50.000 do 100.000 varijanti.
- Postoji 4860 grčkih rukopisa Novog zaveta od kojih ne postoje dva sa istim tekstom.
- Uprkos tome, katolička crkva ostaje uporno na svom stanovištu da su i Stari i Novi zavet “istinska reč Božija”. I za protestantsku crkvu je to “jedini sudija, pravilo i propis”.
Ko je Jeronim?
Rođen oko 347. u Stridonu, u Dalmaciji, umro 30. septembra 419/420. u Vitlejemu. Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus) je rođen u Stridonu, kao sin hrišćanskih roditelja, koji ga nisu krstili, na granici rimske provincije Dalmacije i Panonije. Studirao je u Milanu i Rimu, i nastavio studije u Trijeru. Čuven i popularan vegeterijanac, i prijatelj životinja, Jeronim je zbog jednog lava kome je u pustinji Calkis, u Siriji, izvadio trn iz šape, lav je Jeronimu bio veoma zahvalan prijatelj. Godine 379. u Antiohiji Jeronim je uveden u svešteničku službu. Zajedno sa grčkim crkvenim učiteljem Grgurom Nicijanca (Nazianz) Mlađim, proveo je tri godine u Konstantinopolju (Carigradu) i tamo je upoznao Origena. Godine 382. vratio se u Rim i postao sekretar rimskog biskupa Damazusa I. Damazus je Jeronimu dao zadatak, pošto je govorio sedam jezika, da ponovo prevede Bibliju na latinski. “Vulgata” za katoličku crkvu važi do dana današnjeg kao bezgrešna i važeća, i ona je njegovo delo. Posle smrti svog dobročinitelja Damazusa pobegao je 385. za Vitlejem, zbog toga što se njegova kritika klera i zalaganje za vegeterijanstvo očito nije dopalo nekoj gospodi. Trideset i pet godina delovao je povučeno, ali je kao pisac bio vrlo aktivan.
Jeronim je bio prvi falsifikator Biblije...
Crkvene institucije žele da ubede vernike da je Biblija apsolutna reč božja. To nije tačno. Rukopisi su od samog početka bili falsifikovani. Namerno ili nesvesno. Iz neznanja ili nemarnosti. Kada je Jeronim oko 370. godine dobio zadatak od pape Damazusa, da sve prisutne tekstove jevanđelja ponovo prevede na latinski, i od toga uredi veliko pismo (Bibliju), bio je očajan zato što nije bilo teksta koji su se u više poglavlja podudarali. Sve je bilo različito.
Jeronim je pisao papi: “Čak i moje izdajice moraju priznati da se u različitosti ne može naći istina. Ako se možemo osloniti na latinske tekstove onda neka kažu na koje? Ima gotovo onoliko oblika tekstova, koliko ima prepisa”
Jeronim je promenio spise na 3500 mesta. Kao što je slutio i predvideo, Jeronim piše papi: “Da se bar samo jedan nađe, koji neće, čim uzme ovu knjigu (Bibliju) u ruke, uzviknuti da sam falsifikator i religijski grešnik, jer sam se drznuo da u starim knjigama nešto dodam, promenim ili poboljšam?”
Mora se priznati da Jeronim nije imao jednostavan zadatak. Najpre je želeo da se posluži originalnim grčkim tekstovima i da po njima ispravi sve greške nastale od “nepouzdanih prevodilaca”; takođe “pogoršana poboljšanja suludih, ali nekompetentnih kritičara teksta”, kako ih Jeronim u ovom svom pismu papi naziva, te je na taj način lako mogao da odstrani i “dodatke ili promene nepažljivih prepisivača” i ukloni ih kao da ih nije ni bilo. Međutim, Jeronim se na to nije usuđivao, jer su se Rimljani već kroz čitanje navikli na jedan određeni tekst. Zato je, piše on, “zauzdavao svoje pero”. On je spise promenio samo na 3500 mesta. Uostalom, nije se mnogo moglo osloniti ni na hebrejske i grčke pratekstove - previše je u njima bilo promenjeno otprilike 300 godina od njihovog nastanka. Uzimajući u obzir ovu činjenicu, kao i sledeće činjenice, ne samo da je drsko da se vernicima cela Biblija predstavlja kao “Istinska Božija Reč” (katolički katihizam), već je to jednostavno zavođenje vernika. Dok je za Jeronima “teško naći istinu” u spisima koji se razlikuju jedan od drugog, to katolička i evangelistička institucija vide sasvim drugačije.
Tamo gde Jeronim “ne može da nađe istinu” važi za Vatikan (tada Papsku Državu, Vatikan je priznat tek 1929. godine takozvanim Lateranskim ugovorom) kao “objava bez greške”.
Nastaviće se...