Zapocecu spominjanje onih koji su zasluzili da budu spomenuti likom coveka koji je u mom potpisu ovde. Rec je o Majoru Pantelicu.
Major Branko Pantelic
poznatiji kao Panter, komandant Srpske nacionalne garde SAO Semberije i Majevice koja ce kasnije postati poznata pod nazivom Garda Panteri.
Major Pantelic rodjen je u Stublinama kod Obrenovca 1957. godine.Osnovnu skolu je zavrsio u rodnim Stublinama a kasnije skolovanje nastavlja u Beogradu. Ucestovao je na raznim sportskim manifestacijama gde je cesto osvajao nagrade.Zavrsio je vojnu akademiju,odsek artiljerija. Sluzbovao je po celoj zemlji a s pocetkom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini dobija zadatak da ode u Bijeljinu i izvrsi reogranizaciju Srpske nacionalne garde,kojom je do tada komandovao Ljubisa Savic Mauzer,o kome ce biti reci u narednom tekstu. To je uradjeno da bi se izbeglo stavljanje garde pod jedinicu paravojnog tipa. Major Pantelic bio je aktivno vojno lice.Major Pantelic je u gardu primljen sa odredjenom dozom skepticizma ali ubrzo se pokazao kao odlican covek,borac i komandant.Garda je za vreme njegovog komandovanja stekla epitet jedne od najelitnijih jedinica VRS koja je viteski odnos drzala prema neprijateljima,kako onim koji su aktivno ucestovali u borbama,tako i prema civilnom stanovnistvu.
Jedna od najslavnijih epizoda pod komandom Majora Pantelica bila je svakako deblokada iz okruzenja Smoluce gde je nekoliko hiljada Srba bilo mesecima okruzeno i odseceno od strane Muslimanskih jedinica. Malo boraca uspevalo je junacki da odbrani rejon Smoluce sa nekoliko hiljada nejaci,staraca,zena,dece....O tom dogadjaju,kao i o Majoru Pantelicu postoje pesme u izvedbi Rodoljuba Vulovica Rokija.
Ubrzo nakon deblokade Smoluce major Pantelic gine u zasedi na planini Majevici,u rejonu sela Rastosnice od Muslimanske granate.To je bez sumnje bio najtuzniji dan u istoriji postojanja garde. Telo Majora Pantelica ostalo je u neprijateljskoj pozadini i borbe za njegovo telo vodile su se 2 dana. Gardisti su se izborili za telo njigovog komandanta i ono je preneto u rodne Stubline da se sahrani. Nakon njegove pogibije Garda za svoj naziv uzima nadimak slavnog Majora i izradjuje se stilizovani amblem sa Panterom u skoku.
Pesnik Vasilije od Semberije napisao je pesmu o Majoru Pantelicu:
"ZNANI SU MI SVI SRPSKI HEROJI,
OD PANTERA VECI NE POSTOJI,
SKIDAM KAPU IMALI SU CUKU,
MAUZERU,SA VUCJAKA VUKU,
NIKAD VISE TAKVOG JUNACINE,
TAKAV JEDNOM RADJA SE I GINE.
KUD JE PANTER PROVEO DELIJE,
GOLA ZEMLJA TRAVKA NIKLA NIJE.
BRANIO JE SRPSKU REPUBLIKU,
NA OZRENU,BRCKOM,U ZVORNIKU.
DOMOG'O SE I NAJTEZIH KOTA,
PROBIJAO KORIDOR ZIVOTA.
SNAJPER,MINA IL DUGA DEVETKA,
NIJE PANTER BEZAO OD METKA.
DUSMANIMA STAJAO NA CRTI,
NIJE JUNAK PLASIO SE SMRTI.
JOS GA PAMTI MAJEVICA GORA,
PANTELICA HRABROGA MAJORA.
EJ PROKLETO SELO RASTOSNICA,
U ZASEDI CEKA KUKAVICA.
U SEPTEMBRU DEVEDESET DRUGE
I JELE SU PLAKALE OD TUGE.
CRN JE GAVRAN RASIRIO KRILA,
PANTERU JE ZADNJA BITKA BILA.
LETI GAVRAN U SELO STUBLINE,
PLACU SRBI S OBE STRANE DRINE.
NAREDBA JE JEDINICI DATA,
DA IZVUKU MRTVOG KOMANDANTA.
LJUTA BITKA TRAJASE DVA DANA,
POKUPISE TELO OD DUSMANA"