Dobro?

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?
 
Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

osetis u svom srcu oganj dobrote i pustis mu na volju u zivotu..i tad vise nisi sam..zaboravljas na ja i na svoje....ono tudje postaje i tvoje..z:lol:
 
Ne znam zašto, ali prva asocijacija na temu i uvodni tekst bilo mi je ovo, nekad davno zabilježeno i inspirisano također pojmom - dobro(ta)...

Koliko vrijedimo ?
Dinar? Hiljadu? Milion? Vise?
Nemamo cijenu ?
Šta je "čovjek" ?
Šta je "život" ?
Šta sreća, šta nesreća ?
Šta će biti sutra ?
Hoće li biti sutra ?
Šta je juče ?
Ima li juče vrijednost ?
Šta je vrijednost, pitam ja, noćas Tebe ?
Kolika nam je cijena i po čemu procijenjena ?
Kolika nam je vrijednost i po čemu vrednovana ?
Ko smo ? Ko si ti, mi, vi, oni, ja ?Ko ?
Ko je bolji ko gori ?
Prst na čelo, čemu ?
Fraze i parafraze.
Opsene, iluzije, aluzije.
Idite bestraga sva pitanja !
Odgovor je uvijek isti - nema ga.

nn

Kažu ljudi da neke stvari nemaju dileme, tipa dobrota, moral, etika, bla bla bla...Možda sam prije puno godina i sama mislila ( što nije baš 100% moguće :) ),
da sigurni, neporecivi i neoborivi odgovori na nekim poljima života i postoje. Nema od tog ništa, sve je daleko dublje od opšteprihvatljivog pogleda,
dok se dobro i duboko ne začeprke, a boga mi, i odživi.
Novčić ima dvije strane. Nekad padne na glavu, nekad na pismo. A pravi odgovori...tamo su negdje, mnogo daleko od čovjeka...:kpozdrav:
 
Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

Dobro je uvek uslovno i mene asocira na frazu :
"Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane"
Na dan i noc, na dobro i zlo, na belo i crno.

Ciniti dobro je recimo dobro po savesti, neumu, voljno...

- - - - - - - - - -

aha, ovo je religija, valjda se nisam ogresio....
 
:) tek kad sam napisala post iznad, shvatila sam da je na religiji i isto pomislih nešto kao gospodin iznad :), već spremna da mi skrenu pažnju na brizi o sopstvenoj mi duši.
 
"mudrost je znati da si ništa
ljubav je znati da si sve"


:think:

a kako stici da ove mudrosti da si nista..ustvari ne nista da si ti, nego ono ucinjeno ..okrenes se postignutim i ostanes zbunjen i postidjen i velis gospode kako sam slab i nemocan..pa ovo je bio samo jedan nagovestaj,zeza. ..z:lol:
 
Imate ljude koji vas teraju u zlo i negativnost, i one koji vas teraju u ljubav i dobrotu... Ali nigde nemate one koji vas uče balansu, koji je potpuno prirodan za celokupnu kreaciju, pa i za nas, već vam odvlače pažnju na to da je balans beskrajna ljubav i samo ljubav, što nikako nije tačno. Kraće rečeno, mnogo ste polarizovani. Mrzeti zlo u sebi znači mrzeti polovinu sebe samoga... totalno pogrešno.
 
možda ne treba mrzeti zlo u sebi, ali ga možda treba postati svestan.
kad ga postaneš svestan, tad možda nestane?

"Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se odričete, jednostavno samo će vam ispasti iz ruku."
 
Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

Verujem da covek ne moze da cini dobro bez nekog razloga, mora postojati neki razlog tipa: cinim dobro svom detetu zato sto ga volim. Pitanje je kako definises te nastelovane na ovde i sada i kako definisemo to dobro bez navodnika, to jest bez proracunatosti.

Postoji jedna tehnika koja nam pomaze da budemo nacentrirani na ovde i sada koju retko ko pominje ovde. Radi se o tome da ukoliko manje ceprkamo po proslosti, ukoliko nas manje interesuju stvari vezane za covekovo postojanje, svrhu zivota, pitanja o Bogu i sl. toliko cemo vise biti skoncentrisani na sadasnjost. Navedena tehnika ne pomaze uvek, kao sto ne pomazu ostale tehnike uvek i to zavisi od osobe i nivoa osetljivosti. Treba birati one metode koje su u skladu sa nama samima.

Upravo sam procitao ono sto si pisao o "rekapitulaciji", cinimi se da takve tehnike energetskog ciscenja primenjuju u tajnim organizacijama. Psihoterapeuti takodje "ceprkaju" po proslosti ali vise zbog cinjenice da neprijatne stvari koje smo stavili pod tepih ne znaci da smo ih zaista i sakrili. Ako ih zelimo zaista prevazici onda se moramo ponovo suociti sa njima da bi ih zaista apsolvirali. Ali kod nekih osoba, po mom misljenju, dovoljno je neprijatne stvari prvo razumeti i onda staviti na "ignore" bez prozivljavanja, po kratkom postupku:koto:.
 
ne znam, moguće.

ima jedna meni zanimljiva geteova rečenica, možda nešto slično tome što si napisao:

„Ko se gubi u apstrakcijama nalik je životinji koju zao duh vodi sprženim poljima oko kojih se zelene lepi pašnjaci."
 
Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

Mislim da je još jedna od projekcija i produkt upravo kalkulantskog aspekta uma.
Dobro je akt volje a ne stanje.
 
Dobro je znanje,a božansko dobro sveznanje,jedan od tri atributa bogova...(ostala dva su svemoć i večnost-u sada cors!)
Naime,znanje omogućava konstrukciju-stvaranje-determinizam,a neznanje dekonstrukciju i nihilizam...
Subjektivno dobro je onakvo kakvo kaže da je Boljarin-dok jednom ne omrkne,drugom ne osvane!Primera tušta i tma-kao da se
iz prirode to pravilo preliva i na apstraktivni svet umnosti i duhovnosti!
Stare religije nisu ni pedalj odmakle od dobra i zla,morao Niče da pouči svet ljudi da je istina s one strane dobra i zla...
Jer je konstruktivna,jedino knjiga o postanju sadrži priču o božanskom dobru,ali i o zasejavanju semena subjektivne nevolje-zla!
Ostatak Bajbl je ljudsko batrganje manje-više...
 
da li je npr. kad nekog nešto povređuje, boli, to loše, ili on to tumači kao loše?

svakako, mislim da je dobro posmatrati dešavanja kao izazove.

ali ako staviš ruku u vatru i opečeš se, ubuduće ćeš izbegavati to da radiš, zar ne.
 

Back
Top