samoća

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
jeste li se testirali nekad, koliko možete biti sami sa sobom?

meni je rekord bio 10 dana bez ljudi i neta, u drugom gradu...
potpuna samoća.
malo kao da sam bio počeo da ludim pred kraj,
izoštreno da čujem zvuke,
ono kao nešto idem ulicom, i kao da nešto plačem (od sreće?)

ne znam šta bi bilo da se taj rok produžio...

...

KRITERIJUM PO KOME STE MRTVI

Nikad nisam bio sam, sve dok nisam upoznao don Juana. On je rekao: "Otarasi se svojih prijatelja. Oni ti nikada neće dozvoliti da nezavisno deluješ - previše te dobro poznaju. Nikada nećeš moći doći iz levog polja s nečim... razornim." Don Juan mi je rekao da iznajmim sobu, što otrcaniju, to bolju. Nešto sa zelenim zidovima i zelenim zavesama koje smrde na mokraću i cigarete. "Ostani tamo", rekao je. "Budi sam dok ne umreš." Kazao sam mu da to ne mogu učiniti. Nisam želeo napustiti moje prijatelje. On je rekao: "Dobro, više nikada neću pričati s tobom." Mahnuo mi je zbogom, širok osmeh. Čoveče, kakvo olakšanje! Taj čudni stari čovek - taj Indijanac me oterao. Ciela stvar se tako fino završila.
Što sam se više približavao L. A., to sam postajao očajniji. Shvatio sam da dolazim kući - mojim "prijateljima". A zašto? Da vodim besmislene razgovore s onima koji me tako dobro poznaju. Da sedim na kauču pored telefona čekajući da me pozovu na zabavu. Beskonačno ponavljanje. Otišao sam u zelenu sobu i pozvao don Juana. "Hej, ne da mislim to uraditi nego sam i uradio - ali reci mi kriterijum po kome si mrtav." "Kada više ne mariš imaš li društvo ili si sam. To je kriterij po kome si mrtav." Trebalo mi je tri mjeseca da umrem. Penjao sam se na zidove očajan što mi prijatelji ne dolaze. Ali sam ostao. Na kraju sam se otarasio pretpostavki; ne poludiš zato što si sam. Poludiš zbog načina na koji živiš, to je sigurno. Na to možeš računati.

Kastaneda

...

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Miroslav Antić

...

„Ono što mladež treba najpre da nauči, to je da nauči snositi samoću, jer je ona izvor sreće i duševnog spokojstva.“

Šopenhauer


...

šta vi mislite?
 
jeste li se testirali nekad, koliko možete biti sami sa sobom?

meni je rekord bio 10 dana bez ljudi i neta, u drugom gradu...
potpuna samoća.
malo kao da sam bio počeo da ludim pred kraj,
izoštreno da čujem zvuke,
ono kao nešto idem ulicom, i kao da nešto plačem (od sreće?)

ne znam šta bi bilo da se taj rok produžio...

šta vi mislite?

Неколико сати :)
 
bez ljudi i neta, sam, u drugom gradu?

- - - - - - - - - -

ako je tako, svaka čast.

Ti se, verovatno, ni ne secas vremena pre net-a :D :D :D

Ima nas koji smo, u tom vremenu, se otisnuli od kuce, u totalno novi grad, novi svet, bez da ikoga poznajemo.....nekoliko puta....
Gde ti je sva komunikacija bila fiksnim, koji nisi imao, nego morao da placas enormnu cenu u posti (imao kesh-a za jedan poziv u dve nedelje).......
Eh, omladinac..... :)
 
Ti se, verovatno, ni ne secas vremena pre net-a :D :D :D

Ima nas koji smo, u tom vremenu, se otisnuli od kuce, u totalno novi grad, novi svet, bez da ikoga poznajemo.....nekoliko puta....
Gde ti je sva komunikacija bila fiksnim, koji nisi imao, nego morao da placas enormnu cenu u posti (imao kesh-a za jedan poziv u dve nedelje).......
Eh, omladinac..... :)

haha kakav omladinac šta je tebi... imam 37 godina.
studirao sam i ja u drugom gradu, ali ne pišem trenutno o tome.
tamo sam upoznavao ljude, družio se sa studentima itd.
ovo o čemu pišem je baš potpuna samoća.
 
haha kakav omladinac šta je tebi... imam 37 godina.
studirao sam i ja u drugom gradu, ali ne pišem trenutno o tome.
tamo sam upoznavao ljude, družio se sa studentima itd.
ovo o čemu pišem je baš potpuna samoća.

Pa...obuka u prezivljavanju, 1 mesec sam, u vukoyebini, samo sa bajonetom (imao sam i municiju, ali nisam smeo da je koristim osim ako mi zivot bude ugrozen), satorskim krilom, kutijom soli, pakovanjem za prvu pomoc, i ostalim stvarima koje idu u borbeni ranac, sa radio stanicom, da pozovem pomoc ako mi bas bude lose.....
I bilo je ekstra, mogao sam jos 1 mesec da izdrzim :D
 
Pa...obuka u prezivljavanju, 1 mesec sam, u vukoyebini, samo sa bajonetom (imao sam i municiju, ali nisam smeo da je koristim osim ako mi zivot bude ugrozen), satorskim krilom, kutijom soli, pakovanjem za prvu pomoc, i ostalim stvarima koje idu u borbeni ranac, sa radio stanicom, da pozovem pomoc ako mi bas bude lose.....
I bilo je ekstra, mogao sam jos 1 mesec da izdrzim :D

:ok: :)

jedna meni lepa "samotnička pesma"... obrada belle and sebastian, ali spot i pesma mi se dopadaju.

But if the summer's wasted
How come that I could feel so free


 
neka stara "mentalna masturbacija" :) :

Danas razmišljam..
What life is about...
Ego, Ja, potvrđivanje ega...
Recite mi da sam lep, priznajte mi da sam pametan, da imam puno para, da sam imao puno ženski...
Kad npr. takve stvari izostanu, čovek pada u depru...
Možda ego ni ne postoji ako nema onih koji bi ga potvrdili...
Osuđenike u zatvorima kažnjavaju samicom, izolacijom...
Možda ćemo živeti stotine hiljada života ili nešto dok se konačno ne najedemo potvrde...
Šta onda biva...
Neki deep sleep?
Nirvana?
I da li onda opet sve, u krug?
Da li je slobodan samo onaj kojem ne treba potvrda?
Onaj koji je 'sebe' zaboravio?
Eto, o tome razmišljam...
 
Covek je sam onoliko koliko moze da se izoluje iz sredine,
to je normalno shvatanje.
Medjutim, ako se izoluje nevoljno vec iz drugih razloga onda nastaju stanja
koja opisujes.
Naravno da, ako ne mozes da se izolujes voljno onda pribegavas fizickoj samoizolaciji,
sto je takodje voljna izolacija.
Meni to nikad nije bilo potrebno, jer mogu sam voljno da se izolujem.
 
bolje da se testirate na hiv, to je mnogo opasnije od samoće..samoća je kategorija kada npr legneš na dušek i otploviš ka pučini, toliko si povezan sa sopstvom, da ne vidiš davljenika koji se na metar od tebe utapa..jer..nirvana:mrgreen:
 

Back
Top