- Poruka
- 58.081
jao boze.
dok su deca mala stvarno ima oko njih posla, narocito ako sve sam obavljas..ali to je najdublji instikt, najveca ljubav..zato nije nista tesko..nikad, nikad.
a onda porastu. i uglavnom te kuliraju..pa kad se taj cudesni trenutak desi da bi zapravo o necem popricali, ne da ti nije tesko, nego se udaras nogama u guzicu))
pateticno.
ali jbg tako je.
Море, није баш да није тешко, тешко је и те како у појединим тренуцима, нарочито кад си сам.
Једино што је мени олакшавало то је та љубав о којој причаш, и што сам знала да је временски ограничено.
А долазило ми је да побегнем, да се сакријем, да ме нема понекад.
- - - - - - - - - -
^To je realnost u bas malo porodica.Obicno kazu "sam/sama si odgovoran/odgovorna za svoje postupke" .Obicno su tu napadi "kad nisi mislio/mislila tako je".
Jos teze - ne zanima ih.Najgora verzija -daju pare da uh ne gnjavis,imaju preca posla.Ono sto unistava mnoge je sto ako idu kod strucnjaka na razgovor moraju da kriju jer matorci to ne bi prihvatili.Svi bi voleli da su im matorci kao sa filma,da pricaju,pitaju sta fali i da im se slobodno moze reci bez straha od reakcije.Ali to obicno nije tako jer film traje dva sata,montirano,zavrsi se a zivot traje mnogo duze i nema montaze.
Наравно да је дете само одговорно за своје поступке, као и сви ми.
Ради се о томе да га треба усмеравати на време, разговарати са њим, поставити здраве темеље, онда и одлуке нису погрешне.
А ако јесу, ту смо опет ми да испегламо колико можемо, утешимо, не да ударамо преко носа.