dobar čovek ne raspravlja?

malo nju ejdža, ne' da škodi :p

‚‚Polarizacija Straha još je u usponu, i ako želimo da je razrešimo i da krenemo dalje, svako od nas mora lično da učestvuje. Moramo da pratimo svoje misli i očekivanja vrlo pažljivo i da sebe uhvatimo svaki put kad sa drugim ljudskim bićem postupamo kao sa neprijateljem. Možemo da se odbranimo i obuzdamo određene ljude, ali ako ih dehumanizujemo, oni povećavaju Strah."

Džejms Redfild

+

mislim da je potrebna velika snaga da istrpiš taj "biblijski drugi šamar".
 
"Gotovo svaka prepirka natjerat će protivničku stranu da još čvršće počne
vjerovati u nepobitnost vlastitih tvrdnji. Zapamtite da iz prepirke nije moguće
izići pobjednikom, to jest da gubite čak i onda kada dobivate. Kako to?
Lijepo: raskrinkate li protivnika i dokažete mu da ne zna o čemu govori,
povrijedili ste njegov ponos. Ponizili ste ga u svojim i u njegovim očima.
Uvrijeđeni protivnik promeće se u ljuta neprijatelja koji tvrdokorno ostaje
pri svome, makar u dubini duše osjećao da nema pravo."

Dale Carnegie
 
pazi, dobro si primetio, jer ima nekoliko prevoda.
sad pitanje je šta bi bio dobar čovek.
za mene dobar znači svestan, a svestan znači miran.

Dobar jedino može biti onaj koji je suprpotnost lošem.
Svjestan čovjek nije niti dobar niti loš. Ne postoji svjestan čovjek. Samo Biće može biti svjesno sebe, odatle svojih božanskih principa, u čovjeku.

Čim si rekao 'dobar čovjek' nisi ni shvatio da si izrekao svoj sud, koji nema veze sa svjesnim Bićem koje misliš da jesi.
 
"Gotovo svaka prepirka natjerat će protivničku stranu da još čvršće počne
vjerovati u nepobitnost vlastitih tvrdnji. Zapamtite da iz prepirke nije moguće
izići pobjednikom, to jest da gubite čak i onda kada dobivate. Kako to?
Lijepo: raskrinkate li protivnika i dokažete mu da ne zna o čemu govori,
povrijedili ste njegov ponos. Ponizili ste ga u svojim i u njegovim očima.
Uvrijeđeni protivnik promeće se u ljuta neprijatelja koji tvrdokorno ostaje
pri svome, makar u dubini duše osjećao da nema pravo."

Dale Carnegie



Neprijatelja jedino možeš stvoriti... u sebi.
Odatle, tvoj pristup je ono čega treba da budeš svjestan.
Ako pristupaš nekome kao mogućem neprijatelju, totalno si nesvjesno Biće koje se duboko spustilo na zemaljski nivo manifestacije.
Istina o svim odnosima jeste da svako za sebe stvara predstavu svoje realnosti. Tako jedino u tvojoj/mojoj predstavi ti/ja drugog čovjeka možemo vidjeti kao svog neprijatelja.
Ja sam dakle taj koji daje finalni sud i koji od čovjeka s kojim opštim stvaram prijatelja ili neprijatelja... za sebe. Ja sam uistinu neprijatelj.

U realnosti iznad ove zemaljske, ne postoji niti jedno niti drugo. I prijatelji i neprijatelji su uobazilja.
Stoga, svi ste za mene recimo povod da se odnosim prema vama, onako kako mi nivo svjesnosti nalaže.
Uvijek mi je jasno da ste 'Vi' samo drugačiji izrazi istog Bića koje jesam.
Moj odnos prema vama je ono što je stvar mog nivoa Svjesnosti (o sebi), stoga moje Savjesti.
Ako sam jedino usmjeren na vaše dobre ili loše strane, to vam ja uistinu prišivam i dobre i loše karakteristike i na račun svog suda o vama za sebe od vas stvaram 'dobre i loše' ljude, ne videći da pri tom da svojom (ne)svjesnošću ja za sebe određujem i dobro i zlo.

Ne postoje dobri ljudi... kao ni loši. Jedino im ja svojim sudom mogu prišiti etiketu 'dobar' ili 'loš'.

Istina je da postoje nivoi Svjesnosti, te je svako od nas reprezentacija jednog nivoa. 'Naš' nivo Svjesnosti (uistinu nivo Svjesnosti Bića u stvorenjima) 'nam' određuje i naš odnos prema svijetu, ljudima.
Naš svjesni odnos prema svijetu jeste istinski cilj odrastanja.
Sloboda izbora je naš cilj a ogleda se u svjestnom odnosu prema svijetu.

Prepirati se sa nekim i davati svoje mišljenje nije isto.
Postoji interna odluka Bića (dogovor sa samim sobom) da Sebi na nižem nivoima nudi znanja sa Svog višeg. Da nije tako ne bi bilo pomijeranja sa mrtve tačke.
Prepirka je manifestacija sukoba, a kao manifestacija, sukob napolju dolazi iz unutrašnjeg nemira, iz gubitka svjesnosti o sebi (o sebi-Biću u 'ugroženoj' jedinki).
Poenta je odrasti i shvatiti da je različitost znanja posledica svjesnosnih nivoa i da prosvijetliti istinu sa višeg nivoa ne znači i omalovažiti onoga kojemu osvjetljavaš istinu.
Takođe, onaj koji je na nižem nivou Svjesnosti može odrasti jedino kada se otvori prema višem nivoima i na taj način osvijetliti do tad neosvijetljeni dio sebe.
Onaj koji se vrijeđa mora sam sa sobom riješiti svoj problem.
Onaj koji vrijeđa, takođe.
 
Poslednja izmena:
Ne postoje dobri ljudi... kao ni loši. Jedino im ja svojim sudom mogu prišiti etiketu 'dobar' ili 'loš'.

razmišljao sam i o tome.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/794023-It-s-Not-Your-Fault

nisam još siguran šta da mislim o tome.

...

razmišljao sam nešto i o Dobru:

Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?
 
razmišljao sam i o tome.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/794023-It-s-Not-Your-Fault

nisam još siguran šta da mislim o tome.

...

razmišljao sam nešto i o Dobru:

Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

Ima smisla i ja bih to nazvao nesvest coveka je dobra,
a svest unosi izmene.
 
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/797189-da-li-verujem-u-boga
 
Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/797189-da-li-verujem-u-boga

Kao sto si napisao to je jos jedna religija, a nije ni najstarija, a i da jeste ne menja smisao.

Religija je samo jedno tumacenje covekove nesvesti ili nadsvesti i ima smisla narocito, ako je suprotstavljena drugoj religiji.

Ne vidim vezu sa prethodnim tvojim razmisljanjem koje nije bilo vezano za religijska tumacenja.
 
razmišljao sam i o tome.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/794023-It-s-Not-Your-Fault

nisam još siguran šta da mislim o tome.

...

razmišljao sam nešto i o Dobru:

Dobro je stanje do kojeg se stiže iskustvom i uvidom.
To je stanje ne – uma, utišanog uma, tihost bebe.
Svo “dobro“ koje čini um je proračunatost.
Dobro je ucentriranost u trenutku Sad (Večnost).
Možda jedino iz takvog stanja pojedinac može i da čini dobro.
Sve ostalo su bolesti uma, projekcije, strahovi od smrti i kazne, ludak na horizontu.

...

šta mislite o ovom?

Dobro je jedan o polariteta našeg subjektivnog suda. Drugdje do unašem sudu (razumu) dobra nema.
Kad govorimo o postojanju izvan uma, onda govorimo o postojanju bez polariteta.
Postojanje bez polariteta niti je dobro niti zlo, već jedonsatvno JESTE. Sve jeste... JEDNO.
Jednota nema nikakve veze s dobrotom.
Da bi se dobrota ostvarila potrebna je dualnost polariteta dobra-zla.
Svaki put kada težiš dobru neminovno prouzrokuješ zlo negdje u Svemiru. Zašto?
Zato što svaki čin, da bi bio dobar mora da se izbalansira nekim ekvivalentnim zlom.
Univerzum je u konstantanom balansu.
Svaka tvoja misao koja teži dobru mora da se izjednači sa nekom mišlju koja ekvivalentno teži zlu.
Na taj način univerzum ostaje u poptunom Miru.


Umjesto "dobro" misli "Ljubav". Ljubav i dobro nisu sinonimi iako to našem razumu tako izgleda.
Ljubav je bezuslovno davanje sebe dok je dobro uslovljeno zlom. Da bi znao šta je dobro moraš znati šta mu je ekvivalentno zlo.
Da bi bezuslovno davao nije potrebno znati šta je dobro. Ljubav nije polarizovana.
Svako dobro je stoga, bili mi toga svjesni ili nesvjesni, kontra-balans ekvivalentnom zlu.

...
Centriranost u sadašnjem trenutku (u sada koje se kontinuirano nastavlja u sadašnjost) je budnost našeg Bića i prihvatanje stvarnosti onakve kakva trenutno jeste, ni dobra nit' zla.
(Ako se samo za jedan tren centriram u sada, vidim da je u sada sve perfektno, nema u njemu niti straha niti problema, sve jeste, jesam, postojim.)
Djelovati u sada znači ne imati sud o dobru i zlu, ne suditi o trenutnom stanju po sjećanju na prošlost već ga vidjeti za ono-što-jeste.
Odatle, u istom sada sagledati opcije, mogućnosti koje se nude, uporediti ih sa vibracijom naše duše, izabrati opciju koja je u skladu sa tom vibracijom (frekvencijom) i stoga biti odgovoran za izbor prije nego li ga načiniš.
Izbor koji je u skladu sa frekvencijom duše je uvijek izbor načinjen iz Ljubavi.

Dakle i u jednom i u drugom slučaju cilj je ostvariti prisustvo volje u sada.
 
Poslednja izmena:
da bi se stiglo do tog postojanja bez polariteta, potrebno je dobro - ispravno delovanje - delovanje koje nije u koliziji sa savešću, da tako napišem?

Neće moći. Sve dok si u 'dobro-zlo' modalitetu ne možeš do tog nivoa postojanja, u tom i jeste zakačka.
Ljubav, samo Ljubav te može uzdići izvan polariteta. Probaj. Ljubav i Savjest su u apsolutnoj harmoniji. Dobro i Savjest nisu. U Ljubavi moraš biti slijep na sve različitosti, ne suditi, ne biti emocionalan, jer i to je posledica polarizacije, te u svemu postojećem vidjeti ISTO Biće, JEDNO, SEBE.

Kako zamišljaš da 'dobrom' možeš izaći iz polariteta kad je 'dobro' samo po sebi već polaritet, jedna strana dualnosti? Ne ide. Ne može.
 
Neće moći. Sve dok si u 'dobro-zlo' modalitetu ne možeš do tog nivoa postojanja, u tom i jeste zakačka.
Ljubav, samo Ljubav te može uzdići izvan polariteta. Probaj. Ljubav i Savjest su u apsolutnoj harmoniji. Dobro i Savjest nisu. U Ljubavi moraš biti slijep na sve različitosti, ne suditi, ne biti emocionalan, jer i to je posledica polarizacije, te u svemu postojećem vidjeti ISTO Biće, JEDNO, SEBE.

Kako zamišljaš da 'dobrom' možeš izaći iz polariteta kad je 'dobro' samo po sebi već polaritet, jedna strana dualnosti? Ne ide. Ne može.

Ako oćeš već tako onda je antimon ljubavi mržnja tako da si opet u polaritetu koji jeste.
Dualizam ti ne gine.:lol:
 
Ako oćeš već tako onda je antimon ljubavi mržnja tako da si opet u polaritetu koji jeste.
Dualizam ti ne gine.:lol:



Ljubav nema suprotnost.
Samo pogrešnim razumijevanjem fenomena Ljubavi, a to je očito zaslugom razuma, dolazi do polarizacije tog razumijevanja ali ne i Ljubavi. Ljubav ne može biti polariizovana.
Ljubav ne postoji u dualnosti, uvijek je to u JEDNOTI. Pa i da si u istinskoj Ljubavi sa ženom recimo, Ljubav se u tebi uzdiže samo onda kad se tvoja esencija stopi sa njenom u Jednom, u srcu (koje je isto-Jedno za oboje).

Mržnja (blaži izraz=nevoljenje) je suprotnost voljenju.
Voljenje i Ljubav NISU isto.
Voljenje je zadovoljenje normi (matrica, ubjeđenja),
Ljubav je bezuslovno davanje SEBE.
Ljubav nema suprotnost. Ili jeste ili nije, u manifestaciji joj ništa ne stoji na suprot. Zlo je uvijek balans dobru. Ljubav nema s čim da se balansira, izvan je dualnosti.
Uistinu, Ljubav (božija) uvijek Jeste, samo je nismo uvijek svjesni. Da je nema, mi ne bismo mogli postojati ovakvi kakvi smo, nesvjesni i često u mržnji, a ipak postojimo i kao takvi.
 
Dobro je jedan o polariteta našeg subjektivnog suda. Drugdje do unašem sudu (razumu) dobra nema.
Kad govorimo o postojanju izvan uma, onda govorimo o postojanju bez polariteta.
Postojanje bez polariteta niti je dobro niti zlo, već jedonsatvno JESTE. Sve jeste... JEDNO.
Jednota nema nikakve veze s dobrotom.
Da bi se dobrota ostvarila potrebna je dualnost polariteta dobra-zla.
Svaki put kada težiš dobru neminovno prouzrokuješ zlo negdje u Svemiru. Zašto?
Zato što svaki čin, da bi bio dobar mora da se izbalansira nekim ekvivalentnim zlom.
Univerzum je u konstantanom balansu.
Svaka tvoja misao koja teži dobru mora da se izjednači sa nekom mišlju koja ekvivalentno teži zlu.
Na taj način univerzum ostaje u poptunom Miru.


Umjesto "dobro" misli "Ljubav". Ljubav i dobro nisu sinonimi iako to našem razumu tako izgleda.
Ljubav je bezuslovno davanje sebe dok je dobro uslovljeno zlom. Da bi znao šta je dobro moraš znati šta mu je ekvivalentno zlo.
Da bi bezuslovno davao nije potrebno znati šta je dobro. Ljubav nije polarizovana.
Svako dobro je stoga, bili mi toga svjesni ili nesvjesni, kontra-balans ekvivalentnom zlu.

...
Centriranost u sadašnjem trenutku (u sada koje se kontinuirano nastavlja u sadašnjost) je budnost našeg Bića i prihvatanje stvarnosti onakve kakva trenutno jeste, ni dobra nit' zla.
(Ako se samo za jedan tren centriram u sada, vidim da je u sada sve perfektno, nema u njemu niti straha niti problema, sve jeste, jesam, postojim.)
Djelovati u sada znači ne imati sud o dobru i zlu, ne suditi o trenutnom stanju po sjećanju na prošlost već ga vidjeti za ono-što-jeste.
Odatle, u istom sada sagledati opcije, mogućnosti koje se nude, uporediti ih sa vibracijom naše duše, izabrati opciju koja je u skladu sa tom vibracijom (frekvencijom) i stoga biti odgovoran za izbor prije nego li ga načiniš.
Izbor koji je u skladu sa frekvencijom duše je uvijek izbor načinjen iz Ljubavi.

Dakle i u jednom i u drugom slučaju cilj je ostvariti prisustvo volje u sada.

Ljubav nema suprotnost.
Samo pogrešnim razumijevanjem fenomena Ljubavi, a to je očito zaslugom razuma, dolazi do polarizacije tog razumijevanja ali ne i Ljubavi. Ljubav ne može biti polariizovana.
Ljubav ne postoji u dualnosti, uvijek je to u JEDNOTI. Pa i da si u istinskoj Ljubavi sa ženom recimo, Ljubav se u tebi uzdiže samo onda kad se tvoja esencija stopi sa njenom u Jednom, u srcu (koje je isto-Jedno za oboje).

Mržnja (blaži izraz=nevoljenje) je suprotnost voljenju.
Voljenje i Ljubav NISU isto.
Voljenje je zadovoljenje normi (matrica, ubjeđenja),
Ljubav je bezuslovno davanje SEBE.
Ljubav nema suprotnost. Ili jeste ili nije, u manifestaciji joj ništa ne stoji na suprot. Zlo je uvijek balans dobru. Ljubav nema s čim da se balansira, izvan je dualnosti.
Uistinu, Ljubav (božija) uvijek Jeste, samo je nismo uvijek svjesni. Da je nema, mi ne bismo mogli postojati ovakvi kakvi smo, nesvjesni i često u mržnji, a ipak postojimo i kao takvi.

..:ok:
 
lično ne volim da raspravljam, jedan od razloga je što počinje da me boli desna strana glave kad to radim.
zato mi je bilo zanimljivo kad sam pročitao ove delove.

...
"Dobar čovek ne raspravlja,
Onaj koji raspravlja nije dobar čovek."

Lao Ce

...
eto tako, pa ako neko hoće da napiše neko svoje mišljenje ili nešto, izvolite.

Nisam dobar čovek, al se zato mnogo dobro raspravljam.

Tebe ako boli glava, evo ja ću da se raspravljam umesto tebe. Samo reci
šta hoćeš da dokažeš sagovorniku i to ti je završeno. :kafa:
 
svašta nešto bih pitao, ali ne bih da budem previše dosadan.
kako se to proba?
kako se to postiže?
da li nekom svesnom odlukom "evo, od danas ću da volim sve"?
ili se do toga dolazi iskustvom i uvidom?
ili treba nešto da se desi, neki događaj koji menja perspektivu?

Sve što vodi nekakvom saznanju nije dosadno.

Ljubav se u nesvjesnom stanju teško postiže svjesnim izborom. Nesvjesno Biće i svjestan izbor ne idu zajedno.
Dakle, da bi Ljubav bila svjestan izbor moramo postati svjesno Biće u čovjeku (ne govorim o "čovjeku", svjesnom sebe "čovjeka", tad je Biće već duboko nesvjesno SEBE).

Proba je prilično jednostavna.
Ova vježba može pomoći:

Zatvori oči i fokusiraj se u jednu tačku u toj polutami vidokruga. Kada naboj postane dovoljno jak i kad shvatiš da si skoro svu preostalu svjetlost sabio u jednu tačku, onda je otpusti i dopusti svom fokusu da se prostre u cjeloviti vidokrug bez pokušaja da slijediš bilo koji individualni centar. Tad ćeš uistinu shvatiti šta znači ne vezati se nizašta i stoga ne suditi ničemu već samo biti svjedokom postojanja.

No to još uvijek nije Ljubav.
Da bi ostvario Ljubav u sebi zamisli sebi blisku, najbliskiju osobu, to je čovjeku najlakše za shvatiti, te zatvori oči, probaj ući u meditativno stanje uma gok pri tom još uvijek držiš fokus na toj osobi. Pokušaj je onda doživjeti kao energetsko ili radije eteričko stvorenje čiju suštinu osjećaš dok misliš o njoj. Ne misli o njenom izgledu i ponašanju, već se fokusiraj na njenu dušu. U tom stanju, ako si blag kao što ti je duša u tebi blaga, nećeš koristiti sud o toj osobi, te ako dovoljno dugo ostaneš u tom stanju milosti i blagosti bez suda, desit' će se preokret; Doživjet' ćeš otvaranje i stapanje sa esencijom te osobe i počet će unutrašnji ples. Osjećat' ćeš puls Jednote. Kada efektivno i svjesno budeš davao sebe toj Jednoti od tebe će tvoja suština pulsirati u Jednotu a kad dopustiš da osjetiš onu drugu osobu, osjetit' ćeš njenu suštinu kako ti se kroz tu istu Jednotu bezuslovno daje. Doživljavat' ćeš je kao pulsirajuću Jednotu koja te grli i prima u sebe, izravnavajući vaše razlike, anulirajući dualnost. Tako češ doživljavati i svoju bezuslovnost prisustva u Jednoti. Ostalo će ti se samo reći, jer ćeš tad biti vođen svojim višim Ja. Tad će se pojaviti Ljubav, kao Fantom Jednote, kao produkt bezuslovnosti tvog davanja.


PS. Ne očekuj ništa dok to vježbaš, imaj strpljenja, neizmjerno strpljenje, jer čim stvoriš očekivanje, zatvaraš se u razum i stvaraš uslove koji će sobom (očito) onemogućiti iskustvo bezuslovnosti davanja... sebe. Ako kojim slučajem ne uspiješ od prve da ostvariš Otvaranje, neka te ne brine, znaj i imaj povjerenje u sebe i svoje više Ja da će se to desiti, kad otpustiš sva očekivanja i kad skloniš svoj sud i otkloniš strahove.

Ljubav=bezuslovno davanje (sebe).
Ne možeš se stoga davati bezuslovno ako nad tobom vlada strah, nepovjerenje, jer ćeš tad svoj razum držati zatvorenim s ciljem da zaštitiš svoj krhki ego.

Ljubav se ostvaruje (garantovano) OTVARANJEM, POVJERENJEM I BEZUSLOVNIM DAVANJEM.

Ovo je nepogrešiva formula.
 
Poslednja izmena:

Back
Top