Procitao sam ceo intervju. Eto ga jos jedan depresivan clan srpske intelektualne elite koji proklinje sudbinu kletu sto zivi u ovoj mrskoj drzavi. Za razliku od mnogih slicnih, Srdan tuguje sto zivi u vremenu ovog bezdusnog kapitalizma, pa tek onda sto zivi u Srbiji, tako da ima plus zbog toga.
Ono sto je meni privuklo paznju u intervjuu je radnja novog filma na kojem ovaj reditelj radi. Evo kratkog opisa:
“U februaru počinje snimanje. “Otac” je zasad radni naslov. I on se kroz priču o jednom čoveku, između ostalog, bavi pitanjem gubitka ljudskog dostojanstva i potrebom da se kroz mitološko putovanje ono povrati, kao I vera da nije sve tako crno. Pokušavam da napravim jedan ličan pogled, priču o ličnoj borbi. Dakle, film govori o pobeđenosti pojedinca, o njegovoj bespomoćnosti, a moj junak je neko ko na kraju ipak ne može da se pomiri”.
Evo neceg nevidjenog u domacoj kinematografiji. Jos jedna socijalna drama o postaratovskom tranzicionom periodu gde se preplice tesko vreme u kojem zivimo sa licnom tragedijom glavnog junaka. Ako ocekujete depresivnu, mracnu socijalnu dramu, sa puno patetike, apsolutno ste u pravu. Verujem da je nasa publika zeljna ovakvih ostvarenja. Plasim se da ce ove bioskopske sale biti tesne, a blagajne pod opsadom zbog interesovanja za jedan ovako najavljen film.
Kome ce pasti na pamet da gleda ovog novog Dzedaja, Avangerse ili neko drugo smece pored ovakvih domacih ostvarenja. Bas se cudim kako je srpski film u krizi i zasto niko to ne zeli da gleda u bioskopima. Da li ima sanse nekad da se snimi klasicna komedija, ili akcioni film, ne daj Boze horor ili ratni.
Nemojte srpska filmska elito nikako da snimate tako nesto sto bi ljudi eventualno gledali i od cega biste mozda i zaradili neki novac jer sta ce vam reci ona druga filmska elita koja je u ziriju na raznim festivalima. Mnogi od filmova nasih rezisera u ovom veku imaju vise nagrada nego gledalaca koji su kupili kartu da bi gledali.