Da bismo potpunije razumeli ono što bi trebalo da nam pruže diskusije po ovoj temi neophodno je da mnoge stvari pre toga znamo.
Ovaj život kojheg živimo sada, mi ili bilo ko u prošlosti ili budućnosti, ne događa se slučajno već ga temeljno planiramo mi kao Biće/Duša sa ciljem da nadogradimo ili ekspandiramo svoju svest a sa time i kapacitet ljubavi što bi sve zajedno doprinelo da se podignemo makar malo više na lestvici duhovnosi, tj. da nas sve to približi izvornom cventru gde smo kreirani a to je samo srce Kreacije i Kreatora.
Da bismo to mogli da postavimo na pravo mesto neophodno je da sagledamo pojedinačno ko je sa kakvim planom došao ovde i ko je sakakvim neizbalansiranim dugovima došao.
Takođe neophodno je da znamo da je konačni cilj svakog od nas dosegnuiti najviši stadijum ljubavi, svesti, nesebičnosti i samu duhovnu slobodu. Uistinu tu spadaju još mnogi drugi atributi ili kvaliteti gde se nikako ne zaobilazi ni sama moć koja je daleko od one moći koju mi kao ljudi ispoljavamo u ovom svetu za koju se pre može reći da je nemoć i nesposobnost (ali to je druga priča).
Još nešto što je neophodno znati to je stanje u kakvom smo svi mi krenuli u niže svetova u procesu sticanja životnih iskustava a sa njima i ostalo što sa tim dolazi. Otuda, mi smo kao sveže Kreirana Bića/Duše bili sebični, inertni bez ikakvih viđenja drugih oko sebe i bez spremnosti i volje za komunikacijom. Bili smo spremni da vidimo samo sebe i nikog i ništa više. Ovaj deo je neophodnbo znati da bismo sagledali pravo mesto i uloge seksa te ljubavi između dva bića - pre svega mislim na muškarca i ženu - ali tu treba sagledati i veliko mesto i još veću ulogu procesa zaljubljivanja.
Da, tačno je da je seks, u nižim svetovima, Kauzalnom, Astralnom i Fizičkom svetu jaka sila gde je u ovom svetu najjača pokretačka sila. Međutim, goli seks nije sam sebi cilj niti je on uistinu pokretač kreativnosti i pokretač uopšte aktivnosti Bića/Duše odnosno čoveka kao kompletnog stvorenja.
Bez ulaženja u samu suštinu i proces zaljubljivanja neophodno je reći da je stanje zaljubljenosti isto što i katalizator u procesu hemijskih reakcija koji samo ubrzava proces ali se pri tome ne menja. Zaljubljenost je ono što pokrene dve osobe (Bića/Duše) na iskustva i na proces učenja života. Kada se jednom pokrene taj proces onda ostale karike se nadovezuju jer smo u početku bez ljubavi pa Zakon Uzroka i Posledica ima pune ruke posla. On kao takav više nas ne ostavlja na miru i sve neizbalansirane akcije moramo kompenzirati i uvek na jedan ili drugi način budemo gurnuti novi set aktivnosti.
Muškarac i žena su u neophodnosti da polako iz života u život razvijaju ljubav. U početku je taj odnos više za seksualno zadovoljstvo nego li za ono čemu je i namenjen - za razvijanje ljubavi i stvaranje porodice.
Unutarnja prava i jedina pokretačka sila nije um jer on sam po sebi ili sam od sebe nema nikakvu silu. Sila ili snaga koju on koristi je snaga Duha a na koji način i koje svrhe će je nkoristiti zavisi od njegovog stanja - zavisi za šta smo ga programirali. Kao još nedovoljno razvijeni to je uvek seks i zadovoljenje životne egzistencije i to najčešće ili uglavnom na račun drugih. Otimačinama, ratovanjima, ubijanjima. U toj fazi smo nasilni i u toj fazi smo mi kao muškarci i mi kao žene u dva potpuno suprotna ugla ili pola - yina i yanga ili kako god dfa ih zovemo...
Tu još uvek nema ni prave kreativnosti koja bi stvarno bila podstaknuta iznutra. Podsticaj je uvek spolja, da se preživi, da se sačuva goli život...
U kasnijim fazama kada naša svest znatno napreduje već se budi i potreba da od sebe dajemo na nekom polju života i rada, bilo kom i bilo gde. To znači da smo kod sebe počeli da razvijamo skrivene božanske kvalitete. Ono što se zapaža to je da je nasilnost muškarca prema ženi opala i da su njih dvoje bliže vlastitom centru, nisu tako razuđeni u dve krajnosti pa se je usidrila i ljubav jedno prema drugom. (Ne kod svih, jer svi i nismo počeli dolaziti u ovu školu života u isto 'vreme.'
Itako dalje i tako bliže mi ne znamo sa kakvim je planom konkretno ovde stigao Tesla kao Biće/Duša. Ne znamo da li je svesno prihvatio da bude blokiran prema braku kako bi se ispoljio na jednom polju života i rada ili je ta blokada došla neumećem izbvalansiranog življenja, ili je pak u ranijim životima učinio nešto što je baša sada kao Tesla morao izbalansirati. Možemo nagađati danima sve dok, recimo, ne zavirimo u njegove ranije živote - na šta mi nemamo prava već to može samo on radi sagledavanja svojiuh blokada koje mora odraditi...
Ono što je za nas ovd ebitno jeste da sagledamo da unutarnja pokretačka sila jeste Duh i mi tu silu usmerimo uglavnom u seksualno ispoljavanje i zadovoljavanje ili za neku drugu nasilnost. Za više ili nešto suptilnije još nismo razvijeni u tom stadijumu. Kako se ekspandira naša svest i naša kreativnost ali i ljubav to je usmerenost snage ili sile Duha manja ne seksualnost a više na nešto što je nesebičnost ili što je bliže pravim božanskim kvalitetima ili atributima.
Ukoliko se pojedino Biće/Duša dobro nosi iz života u život nikada neće imati potrebe da se lišava bračnog partnera ili prave tople ljubavi.
Takođe je neophodno napomenuti da homoseksualnost nije anomalija, već je potreba Bića/Duše da iskusi potpuno sve aspekte života. Sama seksualnost je tu najmanje važna koliko da li dva bića između sebe ispoljavaju pravu i uzvišenu ljubav. Mnogo puta se da sagledati da u heteroseksualnim odnosima ima više nasilja a manje stvarne ljubavi nego što je to kod homoseksualnih odnosa. Bilo kako bilo do je jedna od bezbroj drugih lekcija života.
Oni koji mogu zaviriti u svoje prošle živote to mogu otkriti. Pojedinci koji su najviše nasilni prema homoseksualnim osobama su najčešće oni koji su u nedavnim životima upravo to bili i praktikovali ali sebe kao takve nisu prihvatali. Baš kao što ni danas mnogi jesu homoseksualci-ke ali sebe ne prihvataju zbog društvenog odgoja i programa koji su u sebe same ugradili.
Nema prave kreativnosti, niti prave nesebičnosti niti potrebe za apstinencijom od ljubavi i ljubavnih odnosa ako možemo i umemo da se držimo srednje linije duhovnog razvitka. Gotovo da retko ko, tačnije, niko to nemože bar sve dok ne dosegne stadijum svesnog rada na vlastitom duhovnom progresu ili dozrevanju.
Kada se pojedinac otvori prema Toku Duha ili Svetog Duha, kada kao takav iskusi ogromno blaženstvo i ljubav tek tada shvata da je ljubav između žene i muškarca bila samo majušni zamajac na tom put. Ljuab Kreatora je ta koja nas najpre nesvesno (podsvesno) vuče da je uvek tražimo na jedan ili drugi naćin. Kada je jednom iskusimo onda i sama naša seksualnost gotovo zatihne. Zašto? Zato što tada imamo potrebvu, neodoljivu potrebu da se iskazujemo sa najvbišim stadijumima nesebičnost, tada nismo blokirani i nismo ometani svojom ego svesti ili svojim pasijama uma.
Mnogi koji dosegnu te visoke stadijume a kojni su sve izbalansirali u nižim svetovima, svojom voljom napustaju ovaj svet ne čekajući da istekne ona životna dužina koja je dobijena pre same inkarnacije.
Formirati stavove na osnovu pisanja Junga, Frojda, raznih religijskih ili društvenih tumača te na osnovu letećih nadri učitelja iz Indije, koji su samo verzirani u drugačijim pričama nego što su ljudi širom sveta nikako ne daje stvarno razumevanje i sliku života i njegovog toka ali ni naše pozicije na životnom putu.
Neophodno je imati živa učenja same suštine života kada se može zavirivati u prošle živote, kada se mogu čitati svete knjige nba višim svetovima, kada se otvori pojedinac prema Reči Samog Kreatora a to je uvek sama suština života koju su zvali Reč Boga pa zato i stoji jedan stih u Bibliji, koji jer ostao jer mu nisu znali pravo značenje inače mi ga izbacili; Taj stih kaže: Ko sluša Reč Boga taj više ne umire. A to znači da če taj ekspandirati svoju svest izuzetno brzo i imati sva potrebna razumevanja i direktne pouke na unutartnjim svetovima. Takav još za života uđe u samo srce Kreacije i Kreatora.
Da li je Tesla bio homoseksualac?
Nepošteno i nekorektno bi bilo izlazizi sa takvim pretpostavkama ili tvrdnjama iako je homoseksualnost noramno životno iskustvo koje je npotrebno Biću/Duši.