R.Mladic SKOTU: Ja nisam isao u Vijetnam da ubijam kao vi, ja sam branio svoj narod!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Тихи

Starosedelac
Poruka
160.901
DPPy7a4W0AEI8gq.jpg:large


Sta mislite o ovoj generalovoj izjavi?

Da li je greh braniti sopstveni narod od zatiranja ?

Ili je pak greh ici 10-15.000 km daleko od svoje zemlje i ubijati druge ljude radi imperijalnih ciljeva svoje drzave?
 
Ovo sto su Ameri radili u Vijetnamu je cist greh! Zlocin! Tu nema rasprave.

To sto je Mladic radio, je greh, ali ne zato sto je branio svoj narod (verujem da ovo iza "ali" 90% ljudi i ne cita, no, da nastavim), vec zbog stvari koje je radio, pravdajuci se da stiti svoj narod.

Da se ne lazemo, mogao je da se bori kao i drugi generali, bez cinjenja zlocina.

Po meni, Mladic je ispao jedna teska pussy, prvo, jer nije umeo kao dobar vojnik da se ponasa primerno jednom vojniku, da ne cini zlocine, nego da ratuje u skladu sa pravilima, a jos vise zato sto se posle svega toga krio kao najveca kukavica.

Sa druge strane, radio sam sa masom casnih oficira, koji su bili, uglavnom, proucnici-kapetani u to vreme, i radili svoju duznost profesionalno, casno, kako prilici jednom oficiru. I ti ljudi nikada ne bi napali nenaoruzane protivnike, a kamoli poubijali civile.

Ratko Mladic je ubijao civile. I to je dokazano. I tu se svaka prica oko, takozvanog, "oficira" zavrsava!

Oficir se ponasa casno!
 
Ovo sto su Ameri radili u Vijetnamu je cist greh! Zlocin! Tu nema rasprave.

To sto je Mladic radio, je greh, ali ne zato sto je branio svoj narod (verujem da ovo iza "ali" 90% ljudi i ne cita, no, da nastavim), vec zbog stvari koje je radio, pravdajuci se da stiti svoj narod.

Da se ne lazemo, mogao je da se bori kao i drugi generali, bez cinjenja zlocina.

Po meni, Mladic je ispao jedna teska pussy, prvo, jer nije umeo kao dobar vojnik da se ponasa primerno jednom vojniku, da ne cini zlocine, nego da ratuje u skladu sa pravilima, a jos vise zato sto se posle svega toga krio kao najveca kukavica.

Sa druge strane, radio sam sa masom casnih oficira, koji su bili, uglavnom, proucnici-kapetani u to vreme, i radili svoju duznost profesionalno, casno, kako prilici jednom oficiru. I ti ljudi nikada ne bi napali nenaoruzane protivnike, a kamoli poubijali civile.

Ratko Mladic je ubijao civile. I to je dokazano. I tu se svaka prica oko, takozvanog, "oficira" zavrsava!

Oficir se ponasa casno!

ti sto su streljani u srebrenici su prethodno 4 godine klali srpske civile i spalili 156 srpskih sela i ubili 3.200 ljudi

Oni su ratni zlocinci

A ratni zlocinci se u ratu streljaju

Tako da je ne vidim nikakvu krivicu generala Ratka Mladica u obracunu sa neprijateljima i koljacima srpskog naroda.

Ratko Mladic je srpski heroj jer je sprecio da bosnjacki ISIL-ovci pobiju srbe i izvrse genocid nad Srbima dva puta u istom veku.
 
Зависи да ли су испоштоване Хашке и Женевске конвенције о правилима ратовања.

О томе се слабо учило на војној академији у СФРЈ. Од међународних правних правила ратовања било је важније учити идеологију, тако да су официри прошли добру практичну обуку, али теоријску не.

Некима се то обило о главу.
 
Зависи да ли су испоштоване Хашке и Женевске конвенције о правилима ратовања.

О томе се слабо учило на војној академији у СФРЈ. Од међународних правних правила ратовања било је важније учити идеологију, тако да су официри прошли добру практичну обуку, али теоријску не.

Некима се то обило о главу.

Ма колега нешто нисам видио да Американци поштују Женевске конвенције када им се затрчи жена у црном пуна експлозива.Пусти те приче...рат је зло,сваки рат је прљав...
 
ti sto su streljani u srebrenici su prethodno 4 godine klali srpske civile i spalili 156 srpskih sela i ubili 3.200 ljudi

Oni su ratni zlocinci

A ratni zlocinci se u ratu streljaju

Tako da je ne vidim nikakvu krivicu generala Ratka Mladica u obracunu sa neprijateljima i koljacima srpskog naroda.

Ratko Mladic je srpski heroj jer je sprecio da bosnjacki ISIL-ovci pobiju srbe i izvrse genocid nad Srbima dva puta u istom veku.

Проблем је у томе што је у питању НЕВИЂЕНА ДРСКОСТ ЈЕНКИЈА КОЈИ СУ СЕБЕ ОВЛАСТИЛИ ДА ЈАВНО СУДЕ И ПРЕСУЂУЈУ О ТОМЕ КО ЈЕСТЕ А КО НИЈЕ РАТНИ ЗЛОЧИНАЦ - А ЗАБОРАВЉАЈУ ДА НА ДУШИ ИМАЈУ ЖИВОТЕ МИЛИОНА ИНДИЈАНАЦА И ДА СУ НА ТЕШКОМ ЗЛОЧИНУ И НАСТАЛИ И ПОСТАЛИ.............
 
ti sto su streljani u srebrenici su prethodno 4 godine klali srpske civile i spalili 156 srpskih sela i ubili 3.200 ljudi

Oni su ratni zlocinci

A ratni zlocinci se u ratu streljaju

Tako da je ne vidim nikakvu krivicu generala Ratka Mladica u obracunu sa neprijateljima i koljacima srpskog naroda.

Ratko Mladic je srpski heroj jer je sprecio da bosnjacki ISIL-ovci pobiju srbe i izvrse genocid nad Srbima dva puta u istom veku.

Постоје правила о томе како се поступа са ратним заробљеницима.

Конкретно, трећа женевска конвенција.


Можда је требао да је прочита.
 
Зависи да ли су испоштоване Хашке и Женевске конвенције о правилима ратовања.

О томе се слабо учило на војној академији у СФРЈ. Од међународних правних правила ратовања било је важније учити идеологију, тако да су официри прошли добру практичну обуку, али теоријску не.

Некима се то обило о главу.

a amerikanci bas postuju tu zenevsku konvenciju ubilo se....

Daleko vise srpska vojska postuje zenevsku konvenciju nego sto je bilo koja NATO vojska ikada postovala.

Eto samo u Siriji su pobili i to namerno par desetina hiljada civila. I nikom nista.

A sta su sve radili u Vijetnamu dobro znamo tamo su pobili milione

 
Тихи Вијетнам је сада већ далека историја.Имамо боље свјежије примјере колико хоћеш.Да је Асад изгубио ову битку сви његови генерали би били оптужени и вјешани по бандерама,тако да је то прича за малу дјецу...
 
Постоје правила о томе како се поступа са ратним заробљеницима.

Конкретно, трећа женевска конвенција.


Можда је требао да је прочита.
Јел стварно вјерујеш у то што причаш?

- - - - - - - - - -

И Амери би требало кривично да одговарају због кршења међународних правних правила ратовања!

Коме да одговарају,ајд колега не буди наиван...сила Бога не пита.
 
jucej e bila tema o decaku Petru iz Konjica, sinu profesora i profesorke gimnazije u Konjicu kojeg su zajedno sa roditeljima muslimani iz Konjica dva puta streljali , i on je jadan oba streljanja preziveo.

Ali njegovi roditelji i brat nisu.

Najtuznije od svega je sto su ubice njegove porodice, koji se svi do jednog znaju po imenu i prezimenu i dan danas nekaznjeni ....

Nikad nisu odgovarali

Zato skidam kapu generalu Ratku

On nije dozvolio da nam se ubice 3200 Srba iz Srebrenice i okoline, keze posle rata u lice. Dao je pravo srpskim vojnicima na terenu da ih kazne onako kako se kaznjavaju koljaci i ubice dece . Metkom
 
Јел стварно вјерујеш у то што причаш?

Замисли, верујем у право и правду и независне институције.

Та вера подразумева борбу (не мислим борбу пушкама) за право, правду и независне институције а не подразумева да је то нешто што нам пада са неба.
 
Замисли, верујем у право и правду и независне институције.

Та вера подразумева борбу (не мислим борбу пушкама) за право, правду и независне институције а не подразумева да је то нешто што нам пада са неба.

a jel vazila zenevska konvencija za Srbe kojima su mudzahedini odrubljivali glave?

Jel vazila zenevska konvencija za 5000 pobijenih Srba civila iz Sarajeva i bacenih u Kazane i sahranjenih na sarajevskoj deponiji?

Jel vazila zenevska konvencija za porodicu Petra Golubovica iz Konjica?



Koliko znam nije.
glave-foto-sd-ilustracija.jpg


Za ove zlocine nad Srbima ni dan danas niko nije odgovarao! Niti ce!

Zato hvala ti djenerale Ratko!

Ko se ne osveti - taj se ne posveti!

Za nas pravda postoji na ovom svetu samo ako je uzmemo u sopstvene ruke
 
Poslednja izmena od moderatora:
Не, Вијетнам је био врло неопходна интервенција јер се тиме рекло не комунизму који се тад ширио као шуга по Азији. Британци су га једва сузбили у Малезији нетом пре америчке интервенције у Вијетнаму, а у Индонезији је било још горе - макар по комунисте, јер их је Сухарто побацао у бунаре на камаре. У бунару је тад завршио и Титов пријатељ Сукарно.

Американцима треба рећи хвала јер су платили и изнели победу над глобалним комунизмом који сад већ више од четврт века труне.
 
Замисли, верујем у право и правду и независне институције.

Та вера подразумева борбу (не мислим борбу пушкама) за право, правду и независне институције а не подразумева да је то нешто што нам пада са неба.

Колега међународно право је одавно шкакљиво питање.Ево навео сам ти примјер Сирије.
Асад је могао врло лако завршити као Гадафи,не само он већ сви његови генерали.
Одговори ми на питање зашто није?Али одговори објективно искрено без предрасуда.
Тек онда ћеш схватити колико је све то бесмислено.Хаг је формиран од држава које су бомбардовале РС,после Србију да натјерају руководство да прихвати оно шта они хоће.Нема у суду неких неутралних судија,сви су пристрасни.Нема ту правде.
Женевску конвенцију нису поштовале ни друге двије стране и шта ћемо сада?Пусти то, испричана прича.
Изгубили смо због Слобине глупости и лоше политике.Нема то везе са правдом и правом.
Муслимани су "стрпали" у исту гробницу све погинуле из 13 својих општина од 1992-1995 само да напумпају ту причу.
 
Poslednja izmena:
Борићемо се за то да важи у наредним ратним сукобима или да одговорни буду кажњени.

hocete kako da necete.

Pravo i pravda za Srbe ne postoji u tvojoj NATO viziji sveta.

U vasoj pax americana, kerovi imaju veca prava od Srba.

Naser Oric je klao Srbe pred svedocima, bebe nabijao na bajonete, vadio oci deci , svedoci i to muslimani posvedocili i sta bi?

Nikom nista.

Za njega ne vazi komandna odgovornost.

Za njeg ane vazi zakon i pored toga sto je licno ubijao srpske civile.

E zato Srbi imaju Ratka Mladica. I imace ih uvek. Da kad god neko ubija srpsku decu , bebe nabija na bajonete, da se toj stoki zaprzi corba i posalju pravo u pakao.
 
Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.


Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija... U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

"Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo", urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje
Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

"Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura... Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako..."

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. "Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio", pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom...

Drugo strijeljanje
"Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška." Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj...

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje
I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bismo znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kretao se kao slobodan čovjek.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica
I zato je dobro znati da je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju imena i prezimena

U konkretnom slučaju riječ je o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. u Konjicu, Alikadić Adnan, rođen 1962. u Konjicu, Pirkić Mitko, rođen 1962. u Konjicu, Ćosić Safaudin, rođen 1974. u Konjicu, Cakić Muhamed, rođen 1968. u Konjicu, Hebibović Ismet zv. "Broćeta", rođen 1956. u Konjicu, Balić Redžo, rođen 1952. u Konjicu, Lukomirak Hamed, rođen 1971. u Konjicu, Padalović Almir, rođen 1968. u Mostaru, Jusufbegović Sead, rođen 1941. u Konjicu, Ćibo Senadin, rođen 1967. u Konjicu, Ramić Agan, rođen 1962. u Konjicu i Ramić Esad, rođen 1966. u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad, Konjic, ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti taoci ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog, da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top