Beletristika prvi virtuelni svet?

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.825
Mogu samo zamisliti prve sudare s lepim lažima,lažnih svetova ,prvih lažnih priča u sedamnajstom veku,
negde na tlu Francuske...
Zamišljam kako dokone dame,sitnog plemstva,sanjaju uz te priče dvorske pozive,udvaranja prinčeva i kneževa i
uživanciju u glamuru dvorova Francuske...
Sapunice renesanse?
Do prvih novela lažnog sadržaja smo imali samo uzore u Bibliji,Homerove epove ,Ep o Gilgamešu (prva beletristika???)
i nešto basni iz posthomerskih vremena...
Moje pitanje glasi:Da li kreacija izmišljenih svetova,poput halucinacije,ima zaštitno svojstvo uma opterećenog neizvesnošću egzistencije ili je to pobuna i bekstvo od neumitnosti življenja ili čak kreacija koja treba da vine čoveka među bogove?
Ili nešto četvrto?
 
kreacija virtuelnih svetova i likova ima ulogu svega toga što si nabrojao, ukratko - učiniti egzistenciju podnošljivijom, pregurati dan... ništa pompezno, one day at a time...

u stvaralačkom procesu i stalnom kretanju je spas, bio on umetnost ili više u formi fizičkog rada i skitanja

ali kako starim sve mi se više sviđa ona misao kroulija o realizmu - on je verovanje dovoljno jako da se vole stvari kakve zaista jesu...
npr, stojiš pred nekom devojkom a izbaciš dozu poetskog i mističnog, povučeš sve svoje projekcije i snove, sagledaš je objektivno i nezavisno od svojih želja, snova, iskustva i ličnosti. šta ostaje, da li je moguće obožavati je tada, to me zanima...
 
Sanjam o realnosti...
Ništa mi nije toliko mistićno kao ovaj realni svet u koji sam upao!
Nikakva mistika mu nije ravna po misterioznosti!
Takvu tajanstvenost nisam mogao ni sanjati...
Šta je život,a šta samo postojanje,šta ova svest,šta cilj ovog,čemu to,otkud sve...More tajni!
Ovo je najtajanstveniji od svih svetova pa i onih o kojima možemo samo maštati...
Čemu još lažnih svetova beletristike,filmova,pozorišnih predstava nadrealnih slika...?

- - - - - - - - - -

Možda što kakvu priču ili film još i možemo razumeti,jer ima i poruku i jasno određenje (kako kad:mrgreen:),a
pitanja o realitetu sva do jednog ,ostaju bez odgovora?
 
Neki događaj ili neka knjiga od umetničke vrednosti koji ostavljaju nesvakidašnji trag u duši današnjeg čoveka, događaj ili knjiga koji uzbuđuju i pokreću neke očevidno dublje slojeve u našem individualnom a, verovatno, i kolektivno-nesvesnom, koji nas pokreću na aktivan odgovor i bude neodoljivu potrebu da s nekim podelimo svoje uzbuđenje i radost doživljenog, predstavljaju psihičku realnost koja, prema Jungu, ima istu vrednost i važnost kao i svaka jače doživljena fizička realnost.

Vladeta Jerotić


...

mada je možda najlepše potpuno biti u ovde i sad.
 
Sanjam o realnosti...
Ništa mi nije toliko mistićno kao ovaj realni svet u koji sam upao!
Nikakva mistika mu nije ravna po misterioznosti!
Takvu tajanstvenost nisam mogao ni sanjati...
Šta je život,a šta samo postojanje,šta ova svest,šta cilj ovog,čemu to,otkud sve...More tajni!
Ovo je najtajanstveniji od svih svetova pa i onih o kojima možemo samo maštati...
Čemu još lažnih svetova beletristike,filmova,pozorišnih predstava nadrealnih slika...?

- - - - - - - - - -

Možda što kakvu priču ili film još i možemo razumeti,jer ima i poruku i jasno određenje (kako kad:mrgreen:),a
pitanja o realitetu sva do jednog ,ostaju bez odgovora?

Nema lažnih svetova.
Taj tajanstven realan svet ne razlikuje se od ovog u mojoj glavi.
Tajne, zagonetke, pitanja bez odgovora, mašta, snovi... :)
 
Mogu samo zamisliti prve sudare s lepim lažima,lažnih svetova ,prvih lažnih priča u sedamnajstom veku,
negde na tlu Francuske...
Zamišljam kako dokone dame,sitnog plemstva,sanjaju uz te priče dvorske pozive,udvaranja prinčeva i kneževa i
uživanciju u glamuru dvorova Francuske...
Sapunice renesanse?
Do prvih novela lažnog sadržaja smo imali samo uzore u Bibliji,Homerove epove ,Ep o Gilgamešu (prva beletristika???)
i nešto basni iz posthomerskih vremena...
Moje pitanje glasi:Da li kreacija izmišljenih svetova,poput halucinacije,ima zaštitno svojstvo uma opterećenog neizvesnošću egzistencije ili je to pobuna i bekstvo od neumitnosti življenja ili čak kreacija koja treba da vine čoveka među bogove?
Ili nešto četvrto?
Nijedna takva lepa priča nije lažna, samo se desila nekom drugom.
I pisac i čitalac mogu samo da žale što se nije desila njima.
Pišu i čitaju s nadom da će im se jednom ipak desiti. :)
 
...
Ništa mi nije toliko mistićno kao ovaj realni svet u koji sam upao!
...
Šta je život,a šta samo postojanje,šta ova svest,šta cilj ovog,čemu to,otkud sve...More tajni!
...

Упао си у једну ритмичко-лингвиналну замку !
Неко би рекао у мантру !

Даћу ти пример, па ти види :

- Ово је чекић.
- Хммм, да ли је то стварно чекић ?
- Он служи за закивање !
- Јели сигурно да он за то служи ? Размисли !

Ево ти још један пример :
500.000 људи је радило на реализацији програма "Аполо",
а онда је неко рекао :
"Да ли је стварно било тако како се чини ?"

И ми посумњасмо !!!

Или :
Баш је очито да је Земља геоид.
Е, али у задње време неко узвикује :
"Није, Земља је равна плоча !"
И многи се замислише !

Хоћу да ти кажем
да си поприличан мазохиста !
Лако подлежеш "мучитељским" питањима и сумњама
и то ти није баш плус у карактеристици
( иако ти вероватно мислиш да је то доказ твоје знатижељне "научничке" природе )

Има тако пуно непознатог,
а ти думаш о животу, циљу, сврси ...

То су само апстрактни појмови за које мораш направити сопствени речник.
Али такав да је компатибилан са другим речницима ...
 
Упао си у једну ритмичко-лингвиналну замку !
Неко би рекао у мантру !

Даћу ти пример, па ти види :

- Ово је чекић.
- Хммм, да ли је то стварно чекић ?
- Он служи за закивање !
- Јели сигурно да он за то служи ? Размисли !

Ево ти још један пример :
500.000 људи је радило на реализацији програма "Аполо",
а онда је неко рекао :
"Да ли је стварно било тако како се чини ?"

И ми посумњасмо !!!

Или :
Баш је очито да је Земља геоид.
Е, али у задње време неко узвикује :
"Није, Земља је равна плоча !"
И многи се замислише !

Хоћу да ти кажем
да си поприличан мазохиста !
Лако подлежеш "мучитељским" питањима и сумњама
и то ти није баш плус у карактеристици
( иако ти вероватно мислиш да је то доказ твоје знатижељне "научничке" природе )

Има тако пуно непознатог,
а ти думаш о животу, циљу, сврси ...

То су само апстрактни појмови за које мораш направити сопствени речник.
Али такав да је компатибилан са другим речницима ...
Dobra ti je kritika i nikad nije suvišna:treba da pazimo kako koristimo reči...
A vidiš,ja se baš i često laćam baš tog ,postmodernog,alata,dekonstrukcije iskaza...
Možda nisi primetio,ali to činim skoro redovno i trudim se da mi iskazi budu metaforični za one koji znaju
više,a neposredni i jasni za uobičajeno čitanje.
Mada,nisam pažljiv dovoljno i kritika je ok.
 
taj virtuelni zvet iz maste je svet sta bi bilo kad bi bilo tipa..model sveta koji stvaramo a u kojem vaze neka druga pravila i zatim mozemo da istrazimo taj svet i moguce interakcije u istom.sto nam direktno pomaze da bolje razumemo nas stvarni svet u kome zivimo jer brusi i skoluje nasu mastu za bolju konstruktivnu upotrebu..masta..covekoj najvazniji alat koji ima..u masti mi mozemo da stvaramo i pokrecemo modele sveta i predvidimo kako ce se npr neki dogadjaji odvijati ako uradimo ovo ili kako ce se odvijati ako uradimo ono..itd itd..a sto bolje razumemo nas svet i kako on funcionise I sto razvijeniju i skolovaniju mastu imamo mi mozemo da pravimo i pokrecemo sve realisticnije i realisticnije modele sveta do tacke kad mozemo da sa zavidnom tacnoscu predvidjamo buduce dogadjaje
 
taj virtuelni zvet iz maste je svet sta bi bilo kad bi bilo tipa..model sveta koji stvaramo a u kojem vaze neka druga pravila i zatim mozemo da istrazimo taj svet i moguce interakcije u istom.sto nam direktno pomaze da bolje razumemo nas stvarni svet u kome zivimo jer brusi i skoluje nasu mastu za bolju konstruktivnu upotrebu..masta..covekoj najvazniji alat koji ima..u masti mi mozemo da stvaramo i pokrecemo modele sveta i predvidimo kako ce se npr neki dogadjaji odvijati ako uradimo ovo ili kako ce se odvijati ako uradimo ono..itd itd..a sto bolje razumemo nas svet i kako on funcionise I sto razvijeniju i skolovaniju mastu imamo mi mozemo da pravimo i pokrecemo sve realisticnije i realisticnije modele sveta do tacke kad mozemo da sa zavidnom tacnoscu predvidjamo buduce dogadjaje

E ali ima i ona druga literatura tipa Mir -jam od koje dame postaju suvopizde prepune nerealnih očekivanja i stalno razočarane ,jer u tim romanima
nalaze vrlo romantične scene kojih u realu ni od korova...:mrgreen:
Takođe,najčitanija bajka Biblija stvara vernike koji često,umesto da nešto preduzmu,mole se da to Bog umesto njih...
 
E ali ima i ona druga literatura tipa Mir -jam od koje dame postaju suvopizde prepune nerealnih očekivanja i stalno razočarane ,jer u tim romanima
nalaze vrlo romantične scene kojih u realu ni od korova...:mrgreen:
Takođe,najčitanija bajka Biblija stvara vernike koji često,umesto da nešto preduzmu,mole se da to Bog umesto njih...

Taka ti je brate sva ta zenska literatura..imao sam tu necast da zapravo iscitam ( experimentalno naravno..da vim ja sta tu pise ha ha ) nesto od literature koje su pisale zene za druge zene..smucilo mi se ..ego trip najgore vrste.a to smece cini oko 50 posto ukupno prodate literature worldwide...ljubavni romani? bljak..prvo zato sto tu ni u jednom trenutku nema ni lj od ljubavi a glavna junakinja ne zna zapravo ni sta ta rec znaci..ali ego trip je ego trip. da ne pricam kako se tu po pravilu menjaju teze i najgore ljudske mane velicaju kao najvise ljudske vrline.

Naucna fantastika ili vise naucna..he he C&P zanimljivog teksta

Sometimes, Science Fiction gives us a fictional concept that can reshape our reality.
William Gibson famously did this in “Neuromancer“, published in 1984, ten years before the first webpage, where he showed us CyberSpace, a “consensual hallucination” that allowed millions of people to visualise data and abstract concepts in the same way. Now many of us visit it daily and children take it for granted.
Now Joel Shepard has created another fictional concept that I think could reshape how we see reality.

In “23 Years On Fire”, the fourth Cassandra Kresnov novel, one of Joel Shepherd’s characters attributes the continued ability of rational people to hold and defend irrational opinions to Compulsive Narrative Syndrome, a cognitive, neurological condition that produces an inability to process pattern-anomalous data.
Here’s the way the concept is described in the novel:

The human brain is trained to look for and identify patterns, but in abstract concepts, fixed and unarguable facts are hard to find. So the brain looks for narratives instead, stories that can tie together various ideas and facts in a way that seems to make sense, to make a pattern. And the human brain, always seeking a pattern as a basic cognitive function, will latch onto a narrative pattern compulsively, and use that pattern as a framework within which to store new information, like a tradesman honing his skill, or someone learning a new language.
That’s why religions tell such great stories, the story makes a pattern within which everything makes sense. A synchronicity of apparent facts. Political ideologies, too. Humans are suckers for a great story because we can’t resist the logical pattern it contains.
When you’re learning a new skill, discarding irrelevant information and organizing the relevant stuff within that framework is good. But in ideologies, it means any information that doesn’t fit the ideological narrative is literally discarded, and won’t be remembered . . . which is why you can argue facts with ideologues and they’ll just ignore you. They’re not just being stubborn, their brains are literally structurally incapable of processing what they perceive as pattern-anomalous data.
That’s why some ideologues get so upset when you offer facts that don’t match their pattern, it’s like you’re assaulting them.


Now that I have a name for it, I’m seeing Compulsive Narrative Syndrome everywhere, (which may, of course, be a symptom of the Syndrome) except that rather than being seen as pathological, it’s being promoted as a good thing.
The current advice being given to presenters at business conferences is to use the Neuroscience of Storytelling. This boils down to: “Forget the data. Your audience won’t remember it. Tell a good story that they will tell to others”
I now see that Google is an engine for propagating Compulsive Narrative Syndrome. Google’s Personalised Search function means that a Google search doesn’t give me the most relevant data against the search terms, it gives me the most relevant data against the search terms, filtered by my search history. For example, if I click search for “Donal Trump Politics” I’m more likely to be offered pro-Trump links if I’ve previously clicked on other pro-Trump links. In this way, Google reinforces the Compulsive Narrative and filters our pattern-anomalous links.
Social Networks as a whole make it easier for me to remain blind to the flaws in the narratives that I build so compulsively to help me understand the world and my place in it. On FaceBook I’ll be linked to people and topics that match my profile and interests. In other words, they match the narrative about myself that I’ve created on FaceBook and reinforce it. If I’m on BookLikes it’s going to be much easier for me to sustain the narrative that reading is important and worthwhile.
So how do we fight Compulsive Narrative Syndrome? Start by looking for the LIE in the middle of beLIEve. If you believe it strongly and explain your belief to yourself and others through anecdotes, stories and truths you hold to be self-evident then you may well be sitting in the middle of a construct produced and sustained by Compulsive Narrative Syndrome.

- - - - - - - - - -

P.S. Iscitao sam sve ove Kresnov novele..:)
 

Back
Top