Srbijo,kuda ides?

v.p.malisa

Početnik
Poruka
6
Secam se vremena komunizma i jedne slike.Beskrajni niz ljudi drzeci se cvrsto za ruke nestaje u njenoj dubini dok
je na celu slepac koji nepokolebivo hoda ka provaliji vukuci kolonu za sobom.Cesto se svih ovih godina pitam da li je slika samo simbolika vremena u kom je stvarana i da li je u njoj bilo i simbolike nase nesrecne proslosti ili je bila i predskazanje nase nesrecne buducnosti koje nas je tako brzo sustiglo?
Da li je nasa privrzenost vodji samo tradicija koje se tako tesko odricemo,verovanje u usud,cesti splet nesrecnih
okolnosti ili jednostavno nas civilizaciski doseg,tesko je reci pa nam ostaje samo uteha da su makar vremena
Poglavica i Kagana ipak daleko iza nas.Verujuci da ce nam harizma vodje nadoknaditi sve ono sto nedostaje,ako i
primetimo da necega nema,bio je nas vekovni izbor i u trenucima kada je simbolika sa slike bivala nasa surova
stvarnost.Ali i takva ona je nasa i ko je taj tako vredan sa kim bi se mogli menjati?Mi i samo mi smo oni sa slike
sto naviru iz dubine vekova nase slavne proslosti prateci nepokolebivog vodju u hodu ka novim pobedama koje nece
izostati ni onda kada dno ponora postane jos jedna u nizu nasih grobnica.Vodja je nasa jedina stvarnost,vekovna
zbilja vremena nasih zivota koje smo mu uvek spremni darovati za rad ostvarenja,tako cesto,samo njemu znanoga cilja.Verujuci da se Gordijev cvor,koji su neretko sami vezivali,uvek samo macem moze "odvezati" kretali smo u nove sukobe iz kojih su nas uz vec ogromne zrtve od veceg ili potpunog unistenja spasavale samo okolnosti koje se nisu mogle predvideti niti smo mi na njih mogli uticati.
Da li to mi stvaramo istoriju ili ona stvara nas?Koliko cemo puta iskusavati njenu naklonos slepo prateci slepca sa slike?Koliko cemo puta biti "ponavljaci" iz zadnje klupe "uciteljica" strpljivo ceka da naucimo da ona nije ni mitologija ni ep i da u njoj slepci nikada ne progledaju.Slepe ambicije nasih velikih vodja i stvarna snaga maloga naroda nisu se mogle uklapati u onu mudrost da "pametni ljudi vode ratove koje lako mogu dobiti" pa su nam zato jednoko krvave i pobede i porazi sa gotovo jednako teskim i dalekoseznim posledicama.
A u vremenima kad razum nadvlada ludilo,vapaj za mirom nadjaca ratni poklic,topovi zacute a kame vrate u svoje korice mi cemo jednako hrabro sagledati zlo i bedastocu,porive neljudskosti onih sumanutih vremena koja su ostala iza nas,da li cemo?Da li je ponekad potrebno vise hrabrosti pogledati u sebe nego u svog neprijatelja na bojnom polju?Da li covek moze pobeci od sebe i svoje savesti?Pobeci ne mozemo ali se mozemo "sakriti" upravo iza nasih neprijatelja i njihovih zlocina a nasa savest koliko god bila uporna nece se "setiti" da nas i tamo trazi.
Zrtve,nevino stradali pripadnici naseg naroda "podizu se" u odbranu nasih zlocinaca!!!Vrhunac bescasca i cinizma koji mozemo sazeti u sintamu -svi su krivi da niko nebi bio kriv- plod je one zalutale savesti od koje smo se tako vesto sakrili i sada mozemo prigrliti nase zlocince i reci da nam i oni pripadaju!
 
Poslednja izmena:

Back
Top