Dе Sisti
Stara legenda
- Poruka
- 79.378
Evo, duže vreme pokušavam da uobličim misao koja se tiče odnosa ova dva balkanska naroda. Ovom prilikom ne bih da se bavim pričom "Bošnjaci su poturčeni Srbi" jer to ne menja situaciju da se oni danas osećaju posebnim narodom i da taj identitet upravo grade na osećaju različitosti od Srba i Hrvata
I puno je tu kontradiktornih misli.
Neka racionalna analiza dovela bi do zaključka da su ta dva naroda potrebna jedna drugom, te da rešavanje dosta međusobniih problema pretpostavlja da se Srbi i Bošnjaci okrenu jedni drugima i traže zajedničku budućnost.
Naime, zajednička država Bošnjaka i Srba (uključujem tu i Crnu Goru) predstavljala bi rešenje 90% nacionalnog pitanja ta 2 naroda. (Za potrebe ove diskusije zanemarićemo pitanje okupirane teritorije Kosova i Metohije)
Jedino u državi sa Srbijom i Crnom Gorom, Bošnjaci unutar jednog državnog entiteta mogu okupiti sav svoj narod, od Kladuše preko Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Novog Pazara, Gusinja, PLjevalja, Trebinja do Bara. Van te državne zajednice ostala bi samo neka urbana bošnjačka populaciaj po Hrvatskoj i Sloveniji, kao i oni nazovi "Bošnjaci" u Makedoniji.
Srbi, takođe rešavaju svoje nacionalno pitanje, bar 90%.
Momenat za tu uniju bio je kako 1991. tako i sada. S tim što bi 1991 uneo mnogo više potencijalnih problema obzirom na "leopard krzno" etničku kompoziciju BiH.
Ali, hajde da rezimiramo vrlo ukratko srpsko-bošnjačke odnose kroz istoru.
Ti odnosi se mogu opisati samo jednom rečju "NEPRIJATELJSTVO".
I to prvenstveno neprijateljstvo Bošnjaka prema Srbima unutar Osmanskog carstva.
Tokom celukopnog perioda trajanja vlasti Osmanskog carstva na Balkanu, posebice teritorijama koje su predmet ove diskusije, može se videti da su Bošnjaci bili jedan od glavnih kočničara oslobođenja ovih područja. I svojim identifikovanjem sa Osmanskim carstvom koje je uveliko nazadovalo još, pa recimo vidljivo, od propasti opsade Beča, svojom grčevitom borbom za održanje te progresivno truleće, gangrenizovane države, kulture i društva jedan su od značajnih faktora svakovrsnog zaostajanja ovog prostora za Evropom.
Ok, nije im zameriti tu identifikaciju sa Osmanlijama. Oni su to shvatali kao slobodu, slobodu da ugnjetavaju, maltertiraju i žive na račun hrišćanskih podanika carstva u području gde i sami žive.
ALi, ne treba zaboraviti aktivno učešće Bošnjaka u:
- u ratovima protiv Austrijanaca tokom 18. veka
- velikoj ulozi u borbi protiv srpskih ustanika i konačnom slamanju ustanka 1813. (ne znam koliko su poznate razmere tragedije tog događaja za Srbe, jer oko 1/4-1/3 svog stanovništva ustaničke teritorije je, po slomu ustanka, pobijeno i prodano u roblje)
- pokušaju slamanja 2.srpskog ustanka
- stalnom nastojanju da se ograniči srpska autonomija, kao i pretnjama ponovnih napada
- odupiranju ikakvih reformi od strane Carigrada kojima bi se poboljšao položaj hrišćanskog stanovništva Bosanskog ejaleta. Glavni ustanak koji su Bošnjaci digli protiv Turaka jeste upravo onaj kojim su hteli da se suprotstave umanjenju privilegija svog begovata i poboljšanju položaja hrišćana.
- pravljenju zemaljskog pakla za hrišćansko stanovništvo (pogledati putopise po Bosni savremenika tog doba) koje je na kraju i rezultovalo velikim ustankom 1875. godine i austrijskom okupacijom BiH
- aktivnom učešću zločinima šuckorskih odreda tokom 1.svetskog rata, odnosno nečuvenim zločinima ustaša tokom 2.svetskog rata.
Eto...
Šta, kuda i kako?
I puno je tu kontradiktornih misli.
Neka racionalna analiza dovela bi do zaključka da su ta dva naroda potrebna jedna drugom, te da rešavanje dosta međusobniih problema pretpostavlja da se Srbi i Bošnjaci okrenu jedni drugima i traže zajedničku budućnost.
Naime, zajednička država Bošnjaka i Srba (uključujem tu i Crnu Goru) predstavljala bi rešenje 90% nacionalnog pitanja ta 2 naroda. (Za potrebe ove diskusije zanemarićemo pitanje okupirane teritorije Kosova i Metohije)
Jedino u državi sa Srbijom i Crnom Gorom, Bošnjaci unutar jednog državnog entiteta mogu okupiti sav svoj narod, od Kladuše preko Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Novog Pazara, Gusinja, PLjevalja, Trebinja do Bara. Van te državne zajednice ostala bi samo neka urbana bošnjačka populaciaj po Hrvatskoj i Sloveniji, kao i oni nazovi "Bošnjaci" u Makedoniji.
Srbi, takođe rešavaju svoje nacionalno pitanje, bar 90%.
Momenat za tu uniju bio je kako 1991. tako i sada. S tim što bi 1991 uneo mnogo više potencijalnih problema obzirom na "leopard krzno" etničku kompoziciju BiH.
Ali, hajde da rezimiramo vrlo ukratko srpsko-bošnjačke odnose kroz istoru.
Ti odnosi se mogu opisati samo jednom rečju "NEPRIJATELJSTVO".
I to prvenstveno neprijateljstvo Bošnjaka prema Srbima unutar Osmanskog carstva.
Tokom celukopnog perioda trajanja vlasti Osmanskog carstva na Balkanu, posebice teritorijama koje su predmet ove diskusije, može se videti da su Bošnjaci bili jedan od glavnih kočničara oslobođenja ovih područja. I svojim identifikovanjem sa Osmanskim carstvom koje je uveliko nazadovalo još, pa recimo vidljivo, od propasti opsade Beča, svojom grčevitom borbom za održanje te progresivno truleće, gangrenizovane države, kulture i društva jedan su od značajnih faktora svakovrsnog zaostajanja ovog prostora za Evropom.
Ok, nije im zameriti tu identifikaciju sa Osmanlijama. Oni su to shvatali kao slobodu, slobodu da ugnjetavaju, maltertiraju i žive na račun hrišćanskih podanika carstva u području gde i sami žive.
ALi, ne treba zaboraviti aktivno učešće Bošnjaka u:
- u ratovima protiv Austrijanaca tokom 18. veka
- velikoj ulozi u borbi protiv srpskih ustanika i konačnom slamanju ustanka 1813. (ne znam koliko su poznate razmere tragedije tog događaja za Srbe, jer oko 1/4-1/3 svog stanovništva ustaničke teritorije je, po slomu ustanka, pobijeno i prodano u roblje)
- pokušaju slamanja 2.srpskog ustanka
- stalnom nastojanju da se ograniči srpska autonomija, kao i pretnjama ponovnih napada
- odupiranju ikakvih reformi od strane Carigrada kojima bi se poboljšao položaj hrišćanskog stanovništva Bosanskog ejaleta. Glavni ustanak koji su Bošnjaci digli protiv Turaka jeste upravo onaj kojim su hteli da se suprotstave umanjenju privilegija svog begovata i poboljšanju položaja hrišćana.
- pravljenju zemaljskog pakla za hrišćansko stanovništvo (pogledati putopise po Bosni savremenika tog doba) koje je na kraju i rezultovalo velikim ustankom 1875. godine i austrijskom okupacijom BiH
- aktivnom učešću zločinima šuckorskih odreda tokom 1.svetskog rata, odnosno nečuvenim zločinima ustaša tokom 2.svetskog rata.
Eto...
Šta, kuda i kako?