Rezervni Igrač

PerfectOne

Vitača Milut
Banovan
Poruka
31.877
Dobro jutro ljudi
evo šta mi je palo jutros u pet na pamet dok sam se prevrtala po krevetu pokušavajući da uhvatim najbolji položaj za san.
Dakle,
Da li vam je poznata ta vrsta ljudi koji su vazda drže po strani na nekom skupu uvek su neprimetni ali ako ih neko udostoji pažnje umeju da zablistaju pa se pitate zašto su tako tihi i neprimetni
Recimo da ih možemo nazvati rezervnim igračima, jer to počne još u detinjstvu kad učiteljica izabere glavnu postavku za priredbu ali obavezno još nekolicini da nekakve pesmice da nauče za svaki slučaj ako se neko od ovih glavnih razboli da joj ne propadne predstava,
posle se završi s tim da na roditeljskom sastanku ne možete da dođete do reči jer oni što su bili u prvoj postavci na priredbama grakću svi u glas.
Neki ljudi se pomire sa ulogom rezervnog igrača pa nikad ne požele da izađu na teren i zaigraju
Da li se vama nekad desilo da budete rezervni igrač? Da li vam se stalno dešava mada znam da ćete ovo pitanje diskretno preskočiti :lol:
Kako vas je to oblikovalo u odnosu sa drugim ljudima? Kako vas je to oblikovalo u odnosu sa samim sobom?
Da li ste se okretali unutrašnjem svemiru ili ste se laktali da vas primete iako vam je uloga već dodeljena?

Pogledajte prilog 465553
 
Dobro jutro ljudi
evo šta mi je palo jutros u pet na pamet dok sam se prevrtala po krevetu pokušavajući da uhvatim najbolji položaj za san.
Dakle,
Da li vam je poznata ta vrsta ljudi koji su vazda drže po strani na nekom skupu uvek su neprimetni ali ako ih neko udostoji pažnje umeju da zablistaju pa se pitate zašto su tako tihi i neprimetni
Recimo da ih možemo nazvati rezervnim igračima, jer to počne još u detinjstvu kad učiteljica izabere glavnu postavku za priredbu ali obavezno još nekolicini da nekakve pesmice da nauče za svaki slučaj ako se neko od ovih glavnih razboli da joj ne propadne predstava,
posle se završi s tim da na roditeljskom sastanku ne možete da dođete do reči jer oni što su bili u prvoj postavci na priredbama grakću svi u glas.
Neki ljudi se pomire sa ulogom rezervnog igrača pa nikad ne požele da izađu na teren i zaigraju
Da li se vama nekad desilo da budete rezervni igrač? Da li vam se stalno dešava mada znam da ćete ovo pitanje diskretno preskočiti :lol:
Kako vas je to oblikovalo u odnosu sa drugim ljudima? Kako vas je to oblikovalo u odnosu sa samim sobom?
Da li ste se okretali unutrašnjem svemiru ili ste se laktali da vas primete iako vam je uloga već dodeljena?

Pogledajte prilog 465553

kompaktna smo mi cjelina dok se guzva posteljina! :zurka:
 
Ja obožavam da budem pozadinac.
Ne volim da bodem oči, ali volim da zablistam kad mi se hoće.
Zapravo, ceo život gledam laktaše kako vazdižu sebe i galame i blamiraju se, nemaju pojma sa kim imaju posla. :zper:
Ljudska priroda je neverovatna. Tako lako osuđuju, a ni ne potrude se da upoznaju čoveka.
 
meni je učiteljica dala recitaciju da naučim ali me je ubacila među rezerve.
naravno, morala sam da prisustvujem predstavi i uskočim ako bude trebalo.
glavna uloga je došla popela se na binu i posle prve strofe počela da muca
a meni se tog momenta razvuko širok osmeh mada nisam shvatila poentu još dugi niz godina posle toga.
to je bilo u prvom razredu imala sam sedam godina i još pamtim taj momenat kao da je juče bilo.
 
Poslednja izmena:
ja imam drugi problem.uvek sam na prvu glasna,nasmejana,pricljiva,druzeljubiva,a onda se smorim,tj izbije ona druga polovina koja je inertna,zatvorena,nezaineresovana...u svemu sam izuzetno kratkog daha,pa i u medjuljudskim odnosima.kao balon kad se izduva.ja zadovoljim tu neku egzbicionisticku prirodu vrlo brzo.zato i ne sirim krug prijatelja drzim se sacice ljudi bukvalno od detinjstva
recimo ,putujemo negde busom,prva sam da se upoznam sa svima,pricam ,zezam se,ljudi se zaljubljuju u mene na precac.uvece se masa skuplja u neku sobu na zurku ili se izlazi,mene to vise ne zanima.onda delujem ljudima po malo kao frik

isto na forumu,trcim da odgovorim na novu tem,ali posle da se ukljucujem u raspravu,ili da branim svoje stavove,ma cak ni ne ulazim vise na temu na koju sam rekla sta imam
ovo sto sam napisala nema bas neke veze sa temom? opet sam omasila?:lol:
 
ja imam drugi problem.uvek sam na prvu glasna,nasmejana,pricljiva,druzeljubiva,a onda se smorim,tj izbije ona druga polovina koja je inertna,zatvorena,nezaineresovana...u svemu sam izuzetno kratkog daha,pa i u medjuljudskim odnosima.kao balon kad se izduva.ja zadovoljim tu neku egzbicionisticku prirodu vrlo brzo.zato i ne sirim krug prijatelja drzim se sacice ljudi bukvalno od detinjstva
recimo ,putujemo negde busom,prva sam da se upoznam sa svima,pricam ,zezam se,ljudi se zaljubljuju u mene na precac.uvece se masa skuplja u neku sobu na zurku ili se izlazi,mene to vise ne zanima.onda delujem ljudima po malo kao frik

isto na forumu,trcim da odgovorim na novu tem,ali posle da se ukljucujem u raspravu,ili da branim svoje stavove,ma cak ni ne ulazim vise na temu na koju sam rekla sta imam
ovo sto sam napisala nema bas neke veze sa temom? opet sam omasila?:lol:


ne nisi nipošto
to o čemu pričaš mi je poznato ja sam bila veoma slična a verovatno bi i sada bila da mi krug ljudi sa kojima se dnevno srećem nije ovoliko sužen.
iako su me u osnovnoj držali na klupi pokazivala sam u mladosti čas ekstrovertnost čas duboko zaranjanje u sebe...

nisam umela da odlučim.
prokleta učiteljica i njene pesmice za svaki slučaj....:lol:
 
Ja sam drugo dete u porodici i uloga rezervnog igraca mi je dodeljenja rodjenjem :)
ne smeta mi, zapravo odgovara mi da sedim na klupi, kako si ti to lepo opisala u uvodnom postu. i sama priroda mi je takva i, koliko god da odajem utisak ekstrovertne osobe, u stvari sam opozit tome.
mnogo mali broj ljudi u meni izaziva zelju da izadjem na scenu pred njima, nemam manjak samopouzdanja, imam manjak zelje za komunikacijom.
iako mozda zvuci kao neka vrsta elitizma ovo o cemu pisem, ono, suvise sam posebna da bih se svuda isticala, zaista nije.
stvar temepramenta, naravi i okruzenja.
ranije, dok sam izlazila, uvek sam bila zadovoljnija da gledam drugarice u provodu i da uzivam tu gde jesam tj da u tom provodu ucestvujem na svoj nacin. tokom godina koje sam provela obrazujuci se, vazda sam cekala da me prozovu, nikada se sama nisam javljala.
secam se soka moje profesorke srpskog u prvoj godini srednje skole, posle prvog pismenog zadatka koji smo imali. donela je ocenjene pismene, prozvala me i rekla da ostanem posle casa. ja se utronjala, ziva nisam bila tih 45 minuta. ostale nas dve u ucionici, pita ona mene Je li, ti si ovo sve iz tvoje glave pisala? mhmhmh, mucam ja sa druge strane katedre

pa dobro dete, je l ti neko nekada rekao da je jezik mocno oruzje, sta mislis da ga upotrebis ponekad? mislim, parafraziram sad, ali poenta je bila da sam dobila 5+, poslala je pismeni na takmicenje, natovarila mi brdo vannastavne lektire koju sam morala da iscitam i da, kasnije, sa njom ragzovaram o procitanom.
nije bas uspela u svom naumu da me izvuce iz, kako je ona mislila, nametnute skoljke, ali se secam svog osecaja zacudjenosti izazvanog time sto mi je pricala. imala sam samo 15 godinai bilo mi je nejasno zasto bi ikome bila misija menjanje obrasca necijeg ponasanja.
ok, kapiram da cu nekome izgledati mutava, a ne mudra, nekome cu ici na zivce precutkivanjem, ali postoji i ona druga tj prva postava, u sasvim dovoljnom broju da mi, pozadinci, na miru mozemo da cutimo u svom cosku. :)
 
Ja sam drugo dete u porodici i uloga rezervnog igraca mi je dodeljenja rodjenjem :)
ne smeta mi, zapravo odgovara mi da sedim na klupi, kako si ti to lepo opisala u uvodnom postu. i sama priroda mi je takva i, koliko god da odajem utisak ekstrovertne osobe, u stvari sam opozit tome.
mnogo mali broj ljudi u meni izaziva zelju da izadjem na scenu pred njima, nemam manjak samopouzdanja, imam manjak zelje za komunikacijom.
iako mozda zvuci kao neka vrsta elitizma ovo o cemu pisem, ono, suvise sam posebna da bih se svuda isticala, zaista nije.
stvar temepramenta, naravi i okruzenja.
ranije, dok sam izlazila, uvek sam bila zadovoljnija da gledam drugarice u provodu i da uzivam tu gde jesam tj da u tom provodu ucestvujem na svoj nacin. tokom godina koje sam provela obrazujuci se, vazda sam cekala da me prozovu, nikada se sama nisam javljala.
secam se soka moje profesorke srpskog u prvoj godini srednje skole, posle prvog pismenog zadatka koji smo imali. donela je ocenjene pismene, prozvala me i rekla da ostanem posle casa. ja se utronjala, ziva nisam bila tih 45 minuta. ostale nas dve u ucionici, pita ona mene Je li, ti si ovo sve iz tvoje glave pisala? mhmhmh, mucam ja sa druge strane katedre

pa dobro dete, je l ti neko nekada rekao da je jezik mocno oruzje, sta mislis da ga upotrebis ponekad? mislim, parafraziram sad, ali poenta je bila da sam dobila 5+, poslala je pismeni na takmicenje, natovarila mi brdo vannastavne lektire koju sam morala da iscitam i da, kasnije, sa njom ragzovaram o procitanom.
nije bas uspela u svom naumu da me izvuce iz, kako je ona mislila, nametnute skoljke, ali se secam svog osecaja zacudjenosti izazvanog time sto mi je pricala. imala sam samo 15 godinai bilo mi je nejasno zasto bi ikome bila misija menjanje obrasca necijeg ponasanja.
ok, kapiram da cu nekome izgledati mutava, a ne mudra, nekome cu ici na zivce precutkivanjem, ali postoji i ona druga tj prva postava, u sasvim dovoljnom broju da mi, pozadinci, na miru mozemo da cutimo u svom cosku. :)

Ti si Vitsi jedan briljantni pozadinac.:heart:
Znaš imala sam i ja jednu nastavnicu srpskog u prvoj srednje sa kojom sam komunicirala mnogo lepo preko pismenih zadataka. Jedna tema o autoritetima i meni je donela 5+

posle sam u trećoj godini naišla na nastavnicu srpskog koja je mislila da bi bilo dobro da me natera da glumim pokondirenu tikvu :lol:

kako sam se snašla u toj ulozi hahah ma ne pitaj :lol:

- - - - - - - - - -

Pa posmatraju prvu postavku i uče na njihovim greškama. :D

Tako je posvećeni, precizni, ljudi koji nauče da anticipiraju

- - - - - - - - - -

Nisam dozivela da ti povuceni zablistaju
Ugl je ta povucenost ispracena raznim drugim obrascima ponasanja
To su karakterni misevi ugl

Zanimljivo iskustvo. Možda ih nisi dobro razmotrila....

- - - - - - - - - -

Negde prva postava, a negde nisam ni u protokolu :lol:
Sada sam npr na poslu u rezervi, plata ista, manje cimanja, nije ni tako lose ;)
E sad da li sam i u ljubavnim planovima bio rezerva o tome neki drugi put :hvala:

to šareno svima nama jeste realnost, nekada svetla velegrada sijaju samo za nas, nekada smo u mraku potpalublja i primamo naređenja od kapetana i nadređenih....

ali šta vas je odredilo u životu? sećate li se toga? ili ipak ne?

- - - - - - - - - -

uvek tako neke povucene ribe su zanimljivije od onih koje sljaste


nije samo o ribama reč da izvineš već o ljudima generalno.
 
znaš čini mi se da su rezervni igrači u životu opasno fokusirani tipovi ljudi jer dok sede na klupi svakog časa čekaju da ulete u igu i da počiste suparnike.

Ne mora da znaci. Ako neko predugo sedi na klupi, onda se srodi sa klupom, zavoli tu svoju klupu (laznu sigurnost), i pocinje da se plasi sve vise i vise svega sto je van te klupe.

U zivotnoj igri, igrac moze sam da izabere da li ce ostati na klupi ili igrati. Da bi ustao, i igrao, potrebno mu je samopouzdanje. I upravo nedostatak samopouzdanja je ono sto ih drzi zakucane na klupi. A za nedostatak samopouzdanja kod dece, uglavnom su krivi roditelji, jer ih ne ohrabruju dovoljno, i jer njihove greske previse kritikuju, tj. pogresno kritikuju - umesto da kritikuju ponasanje, kritikuju licnost deteta, i onda dolazimo do toga da od deteta naprave vecnog rezervnog igraca....
 
Uvek sam nekako bila prva postava... Tako mi se namestalo... Mada nisam to uvek volela i znala sam namerno da sabotiram... Jer meni to nista nije znacilo...
Mada iskreno, ne bih volela da budem rezervni igrac...
Vladar iz senke moze, ali rezerva nikad! ;)
 
Mene su odredile konstantne svađe mojih roditelja. Zbog toga ne volim galamu, dreku, prepucavanje, natezanje, dokazivanje ko je u pravu...
Zato ne volim da sam u prvom planu jer takvi su uvek na meti svima. Volim da gledam iz prikrajka i posmatram. I onda poentiram jednim udarcem u glavu kad procenim da ima potrebe za tim.
Ali me je teško izazvati, uglavnom gledam da me nosi struja i da držim glavu iznad nivoa vode da se ne udavim.
 
- - - - - - - - - -




- - - - - - - - - -



Zanimljivo iskustvo. Možda ih nisi dobro razmotrila....

- - - - - - - - - -



..

ali šta vas je odredilo u životu? sećate li se toga? ili ipak ne?


- - - - - - - - - -




.

evo, sad razmisljam o tome da li me je nesto predodredilo, ali mislim da ni na sta ne mogu da uperim prstom, osim vec pomenute pozicije drugorodjene :D

porodica mi je bila suvise obicna, mozda malo vise bucna nego sto bih ja izabrala, ali ta buka je bila uglavnom smeh.
ne svadje.

nisam sigurna da je to nesto na sta mozemo svesno da uticemo.
eventualno u zrelim godinama, kada sa distance sagledamo protekli zivot i definisemo ono sta smo postali, pa pozelimo da promenimo ulogu. iz rezerve u prvi tim ili obrnuto.
 
Pozadinski igraci nisu rezervni, vec ne vole da se isticu.
Ako pogledas forum videces da cim se neko istice odmah se javi deset
koji ce mu prisiti isticanje tako da je normalno da medju mediokritetima
ne strcis. Osim ako te boli uvo sta ce drugi reci.:)
 
Ti si Vitsi jedan briljantni pozadinac.:heart:
Znaš imala sam i ja jednu nastavnicu srpskog u prvoj srednje sa kojom sam komunicirala mnogo lepo preko pismenih zadataka. Jedna tema o autoritetima i meni je donela 5+

posle sam u trećoj godini naišla na nastavnicu srpskog koja je mislila da bi bilo dobro da me natera da glumim pokondirenu tikvu :lol:

kako sam se snašla u toj ulozi hahah ma ne pitaj :lol:

- - - - - - - - - -



Tako je posvećeni, precizni, ljudi koji nauče da anticipiraju

- - - - - - - - - -



Zanimljivo iskustvo. Možda ih nisi dobro razmotrila....

- - - - - - - - - -



to šareno svima nama jeste realnost, nekada svetla velegrada sijaju samo za nas, nekada smo u mraku potpalublja i primamo naređenja od kapetana i nadređenih....

ali šta vas je odredilo u životu? sećate li se toga? ili ipak ne?

- - - - - - - - - -




nije samo o ribama reč da izvineš već o ljudima generalno.

a to,generalno su pacijenti koji uzmu sekiru i pobiju pola komsiluka<3
 
Ne mora da znaci. Ako neko predugo sedi na klupi, onda se srodi sa klupom, zavoli tu svoju klupu (laznu sigurnost), i pocinje da se plasi sve vise i vise svega sto je van te klupe.

U zivotnoj igri, igrac moze sam da izabere da li ce ostati na klupi ili igrati. Da bi ustao, i igrao, potrebno mu je samopouzdanje. I upravo nedostatak samopouzdanja je ono sto ih drzi zakucane na klupi. A za nedostatak samopouzdanja kod dece, uglavnom su krivi roditelji, jer ih ne ohrabruju dovoljno, i jer njihove greske previse kritikuju, tj. pogresno kritikuju - umesto da kritikuju ponasanje, kritikuju licnost deteta, i onda dolazimo do toga da od deteta naprave vecnog rezervnog igraca....


Vidiš ovo je stvarno veoma blizu realnoj slici. Eto ovde su se javili rezervni igrači koji su možda samo bili pušteni na miru ili skrajnuti na neki nepošten način nečijom grubom greškom ali je svetlo njihove ličnosti čekalo momenat da zablista.

Neka deca kojoj mame i tate govore ti si najbolji ti si car zapravo nikada ne potrude da opravdaju taj epitet.
Neka deca ona malo drugačija da ne kažem posebna deca umetnosti i mašte znaju da se sapletu u životu upravo na kritiku koja bi trebalo da bude stimulans i podsticaj a ne guranje glave u pesak.

sinoć smo vodili razgovor sa našim detetom i rekla nam je da iako je pokazivala neverovatne talente za slikanje i crtanje kao i za muziku uvek je imala osećaj da nije dovoljno dobra jer smo joj govorili moraš još da vežbaš da bi postala profesionalac.
eto mi iz najbolje namere delimo savete a ona se ljuti na nas.

- - - - - - - - - -

a to,generalno su pacijenti koji uzmu sekiru i pobiju pola komsiluka<3
lepo im je reko đorđe
ne lomite mi bagrenje....
 
evo, sad razmisljam o tome da li me je nesto predodredilo, ali mislim da ni na sta ne mogu da uperim prstom, osim vec pomenute pozicije drugorodjene :D

porodica mi je bila suvise obicna, mozda malo vise bucna nego sto bih ja izabrala, ali ta buka je bila uglavnom smeh.
ne svadje.

nisam sigurna da je to nesto na sta mozemo svesno da uticemo.
eventualno u zrelim godinama, kada sa distance sagledamo protekli zivot i definisemo ono sta smo postali, pa pozelimo da promenimo ulogu. iz rezerve u prvi tim ili obrnuto.

Vejo, to što si drugorođena te nije odredilo. Moj mlađi klinac se upre da prefleka starijeg, eno ga, zna na čemu nebo stoji, sutra će biti predsednik države.
A stariji je inteligentniji, ali je pozadinac, sedi u ćošku i čeka da ga se neko seti.
 
Pozadinski igraci nisu rezervni, vec ne vole da se isticu.
Ako pogledas forum videces da cim se neko istice odmah se javi deset
koji ce mu prisiti isticanje tako da je normalno da medju mediokritetima
ne strcis. Osim ako te boli uvo sta ce drugi reci.:)

Ne mislim da je bitan mnogo stav okoline već način na koji doživiš sebe i svoju ličnost.

otprilike ovako ne treba ti ogledalo da znaš koliko vrediš :lol:

Pogledajte prilog 465568
Tako te onda i okolina vidi...
 

Back
Top