Vera u ljude

jenova

Početnik
Poruka
30
Koliko verujete ljudima? Koliko ste se razočarali u ljude ili u nazovi prijatelje? Ko su za vas pravi prijatelji? Koliko pravih prijatelja čovek može imati? Da li vam je bračni drug najbolji prijatelj?
 
Nisam od onih koji čim upoynaju nekog slepo mu veruju. Meni treba vremena da se sama uverim da mogu imati u nekom poverenja . Pa , u principu čovek ima samo par zaista dobrih i bliskih prijatelja. A što se tiče bračnog partnera, srećni su oni kojima je muž/žena najbolji prijatelj, a ja sam jedna od njh. Moj muž je vrlo praktičan on mi očas posla reši problem po kratkom postupku, jer se ja kao i većina žena rukovodim emocijama i onda se mrcvarim iako mi je rešenje na dohvat ruke.
 
baki 75:
Nisam od onih koji čim upoynaju nekog slepo mu veruju. Meni treba vremena da se sama uverim da mogu imati u nekom poverenja . Pa , u principu čovek ima samo par zaista dobrih i bliskih prijatelja. A što se tiče bračnog partnera, srećni su oni kojima je muž/žena najbolji prijatelj, a ja sam jedna od njh. Moj muž je vrlo praktičan on mi očas posla reši problem po kratkom postupku, jer se ja kao i većina žena rukovodim emocijama i onda se mrcvarim iako mi je rešenje na dohvat ruke.
ista sam.....dragi mi je naj prijatelj (osim kad je umoran ;))
cesto mi pomogne u rjesavanju problema na predivno savrsen nacin...iako me nekad nervira ta njegova lakoca (nekad je vidim kao nonsalantnost) moram da priznam da mi x puta pomoglo....
imam poznanika i kolega i drugara ali prijatelja jako jako malo....na pola jedne ruke da ih izbrojis.....
nisam ja izbirljiva, mada moram priznati da mi rijetko kada neko stvarno "sjedne"
 
jenova:
Koliko verujete ljudima? Koliko ste se razočarali u ljude ili u nazovi prijatelje? Ko su za vas pravi prijatelji? Koliko pravih prijatelja čovek može imati? Da li vam je bračni drug najbolji prijatelj?


Dešavalo se da se jako razočaram u ljude, pa i prijatelje, pa i svoje najbliže ... ali, kao što dodje, tako i prodje. Uzmem u obzir situaciju u kojoj sam se razočarala, sticaj okolnosti i pregršt stvari i nisam toliko sklona da osudjujem druge zbog toga, jer sam svesna da sam ponekad i sama kriva.
Imam 5 dobrih prijateljica ... ostalo su poznanstva i drugarstva. Za njih 5 uradila bih sve što je u mojoj moći. Družimo se godinama već i one su nekako sastavni deo mene i mog života.
 
ne mogu retji da sam naivan...mozhda sam bio al vishe nisam...no nisu me neshto previshe ni povredjivali...mozda zavrtali za pare...al to je bilo kad je bio new wave...sad su stvari drugachije...imam puno prijatelja...nemam puno drugova...drug je neko koga mogu pozvati u podne/ponotj i retji mu "hej ti si anus i nadam se da tjesh umreti groznom smrtju" a da se taj ne naljuti...il mu trazhiti neq uslugu il bilo shta drugo...to bi bio drug...a prijatelj je sve ono shto je bilo..proshlo..shto nikad nije bilo neshto previshe blisko...nem brachnoga druga avaj....nekako to s ljudima je chudno....imam nekih drugara iz detinjstva...oni su sad mili moji qd koji...vetjina u bgu...i ne chujemo se mesecima...a onda se vidimo i bude skroz super...mislim najvishe me nervira kad neko pochne da mi ke.nja shto te nema da se javish....mislim nema me shta ima da se pravdam...nije mi do druzhenja...nisam imo shta da ti kazhem pa te nisam ni zvao...ne znachi da te ne volim ili neshto...uh to me bash izbaci iz takta...

pravih prijatelja 3-6...recimo...mislim realtivno je sve to...no od tih ljudi niko me nikad nije razocharao
chovek mozhe imati neogranicheno pravih prijatelja...zavisi od harizme i tako toga
pravi priajtelji to sam reko

shta li lupam kad sam vetj odgovorio....da me chovek pita...
 
Немам ''назови пријатеље''...јер да би ми неко био пријатељ морамо добро да се познајемо, да знам шта могу да очекујем од те особе, и тада углавном нема разочарења... Једноставно, не очекујем више него што би могли да пруже. Због тога се не разочаравам у њих.

Имам неколико најбољих пријатеља, сваког на свој начин...

А брачни друг ми је био најбољи пријатељ.....док је био....
 
Ljudima verujem po zaslugama. Nisam pristalica slepog poverenja u prijatelje. Jesu me razocarali neki, i sa njima posle nisam ni mogla da ostanem u istim, bliskim odnosima. Verujem da covek moze imati nekolicinu pravih prijatelja, licno imam 2 bas dobre i bliske drugarice. Da, i moj dragi mi je najbolji muski prijatelj :) I moram da dodam i sestru!
 
Potpuno se slažem sa tobom. Mislim da postoji jedna poslovica koja kaže da je čovek koji ima jednog prijatelja bogat čovek, onaj koji ima dva prijatelja je prebogat, a onaj koji ima tri , već treba da se zapita. Mislim da je tako, mada se često lomim oko dva ili možda tri. Okružena sam sa dosta ljudi, ali prijatelje mogu na jednu ruku da izbrojim. A pri tome mislim na prave prijatelje koje možeš da pozoveš u svako doba i da kažeš sve što ti je na duši, što se kaže- za koga bi ruku u vatru stavio.
Bračni drug mi je neizrecivi prijatelj.
 
jenova:
Groucho Marx:
Zavisi kolika su ti očekivanja od ljudi..

Ovo može da bude posebna tema. Ako nemaš nikakva očekivanja, koliko onda možeš bezuslovno da pružaš? Ne znam... Volela bih da nemam očekivanja, to bi bilo super, al nemože.


Не мисли се на ''никаква очекивања'' него знаш шта од кога можеш да очекујеш.
Познавајући своје пријатеље знаш на кога можеш да рачунаш у ком тренутку и у којој ситуацији... Нема особе која би нам стално била на располагању, а и зашто би?

И не разумем ово о безусловном пружању!
Зашто би пријатељство било безусловни одос?:roll:
Једино безусловно пружање је родитељска љубав, све остале љубави су узајамни однос давања и примања.
Зашто бисмо икоме (сем детету) безусловно пружали не очекујући да нам се врати?
 
E, to bezuslovno mislim da ne postoji u medjuljudskim odnosima. Ok, u slucaju roditelja i dece, mada ima i roditelja koji ocekuju da im dete i odraslo zivi po njihovom, pokusavaju da ga kontrolisu, ucenjuju ovim ili onim, "ja sam ti sve pruzio a ti meni tako..."
 
pa....i majchinska ljubav je uslovna....ocheqje logichki minimum....dete....da ne govorimo da zaista ima situacija u kojima ta ljubav nestaje...a ima ih...ja sam mishljenja da ne postoji bezuslovna ljubav...mislim ok nemamo mi tachno zacrtane granice...ali ako ne ocheqjesh ne mozhesh se ni predati....mozhesh ali to nije bash normalno...recimo bezuslovno se predash nekome ko ti zaista i nije blizak...znachi ocheqjesh da osetjanja budu uzvratjena....mislim to bi bile neke emotivne kamikaze il shta vetj....
 
iskreno receno,ne verujem mnogo ljudima.par puta sam se razocarala u "najbolje drugarice".mislim da bolje funkcionise prijateljstvo musko-zensko nego zensko-zensko to mi je i iskustvo pokazalo.
 
jenova:
Koliko verujete ljudima? Koliko ste se razočarali u ljude ili u nazovi prijatelje? Ko su za vas pravi prijatelji? Koliko pravih prijatelja čovek može imati? Da li vam je bračni drug najbolji prijatelj?

- Spremna sam svakoga da saslušam, ali pristupam sa dozom opreza.

- Nisam se razočarala u njih, već u svoju glupost da verujem svakoj budali koja ima lep osmeh!

- Pravi prijatelj je tu kada si srećan ili tužan da delite, kada si raspoložen da razgovarate o čemu god hoćete, sa kim možeš i da ćutiš a da ti ne bude dosadno...

- Koliko, zaista ne znam, mislim da je to individualno, ali ne više od "na prste jedne ruke"

- DA, zato sam se i udala za njega. Jedini na celom svetu sa kim mogu SVEda podelim i kome smem SVEda poverim.
 
ja nikad nisam kapirala postavku "verovanje u ljude"...ako nekom ne verujem, onda imam razlog...isto je obrnuto..
hocu reci, ne mogu da se postavim u startu da cu nekom verovati ili ne jer to takodje zavisi i od te osobe...postavim se neutralno i onda poverenje ili nepoverenje dodje s vremenom....
i ne mogu tek tako da se razocaram u nekog jer je i to proces...
e da...jako me nervira kad neko nekom veruje jer to tako treba ili sto tvrdi da generalno ima veru u ljude...poverenje se gradi i zasluzuje...ovako ispada da je taj neko tako super pa ima poverenja i to nema nikakve veze sa onim kome je to poverenje poklonjeno...
razocarala sam se par puta ali mislim da su to normalne stvari...da se stalno razocaravam verovatno bi problem bio u meni....
 
jenova:
Koliko verujete ljudima?
Naslov i prvo pitanje su dve različite stvari. Imam veru u ljude (naslov), a ljudima verujem koliko zasluže. Oprezna sam osoba, i treba mi vreme da postanem bliska sa nekim.

Moji najbolji prijatelji su najbolji ljudi koje sam upoznala.
 
Hellen:
jenova:
Не мисли се на ''никаква очекивања'' него знаш шта од кога можеш да очекујеш.
Познавајући своје пријатеље знаш на кога можеш да рачунаш у ком тренутку и у којој ситуацији... Нема особе која би нам стално била на располагању, а и зашто би?

И не разумем ово о безусловном пружању!
Зашто би пријатељство било безусловни одос?:roll:
Једино безусловно пружање је родитељска љубав, све остале љубави су узајамни однос давања и примања.
Зашто бисмо икоме (сем детету) безусловно пружали не очекујући да нам се врати?





Pa da, preterala sam sa ovim, tj. pogrešno sam se izrazila. Da li vam se desilo da vas razočaraju ljudi za koje ste bili sigurni da su vam prijatelji? Recimo vi pružate , verujući da vam je neko prijatelj, ne razmišljajući o tome da li će vam se to vratiti. Kada dođete u situaciju da je potrebno vama pružiti, shvatite da je taj neko navikao samo da uzima. Da li se razočarate onda? Da li ste shvatili posle niza godina da se neko ko vam je bio prijatelj promenio, da je zaboravio ono što ste učinili za njega, jer mu je lakše da bude sebičan? Kako zatvorite vrata za nekim takvim?

U svakom slučaju zavidim vam na iskustvu, a i svima onima koji ljude vide potpuno realno, i ne puste ih previse blizu dok nisu sasvim sigurni.
 
Мени се увек дешавало да, кад упознам некога, у после неког времена га прихватим и почнем да улажем у пријатељство (а ја, будала, увек дајем све од себе) на крају та особа просто "испари" или се "изокрене". Не знам зашто, немојте мислити да је у мени проблем, једноставно се људи промене или се само покажу какви су у стварности.
До сада нисам имала ту "срећу" да нађем правог пријатеља, па их, стога, у овом тренутку и немам. И веома сам тужна због тога.
Што се тиче људи, постала сам јако резервисана и опрезна, јер сам се доста пута "опекла", па се и научим што на својим, то и на туђим грешкама.
 
jenova:
Koliko verujete ljudima? Koliko ste se razočarali u ljude ili u nazovi prijatelje? Ko su za vas pravi prijatelji? Koliko pravih prijatelja čovek može imati? Da li vam je bračni drug najbolji prijatelj?
Moj najveci problem je sto puno verujem ljudima pa sam zato i razocarana cesce od onih koji su zatvoreniji i oprezniji...U milion slucajeva izneverenosti sigurno je da postoji nesto sto jos uvek boli...Nikad ne patim za nekim tipom koji me ostavi ili prevari kao sto patim kad to uradi neko ko mi se izdaje za prijatelja...Laz je nesto zbog cega se razbolim kad je otkrijem al nazalost je prisutna svuda...Imam par prijatelja koji me nisu razocarali i oni su mi pravo bogatstvo...ostali koji su me povredili su zakopani tri metra ispod zemlje i vece kazne im nema nego kad ih ne primecujem...kad su vazduh...
 
jenova:
Koliko verujete ljudima? Koliko ste se razočarali u ljude ili u nazovi prijatelje? Ko su za vas pravi prijatelji? Koliko pravih prijatelja čovek može imati? Da li vam je bračni drug najbolji prijatelj?

Najbitnije je da najpre verujemo u sebe i u sopstvene snage.

Individualno je koliko jedna osoba moze imati prijatelja, ali i jedan je bogatstvo. :)
Poverenje se stice i to je kontinuirani proces.

Kada govorimo o razocarenju , potrebno je da za trenutak ostavimo emocije i sujetu po strani -> jer tada shvatimo da su i nasi prijatelji "samo" ljudi , da nisu bezgresni i da i mi verovatno ( sigurno ) gresimo. Nerealno je ocekivati idealnu situaciju. Medjutim, zavisi o cemu se konkretno radi -> jer se ipak preko nekih stvari ne moze preci.

Jeste. :razz:
 

Back
Top