Prevara u vezi, braku

Znas kako ide nas ozbiljan razgovor.
E varas li me?
Ssssta? AAjjj nee lupaaj, ajjj neee umiiisljaj.ccc
A jednom, u toku noci, gosn se probudio horny i kaze mi u polusnu ( da ne budem vulgarna ) Jao, s tobom najvise volim da... vodim ljubav... Ti sve das?+
Prvo, ne dam sve! :O a drugo, cuj s tobom najvise? wtf :S
 
ne mesajte se ljudi tamo gde vam nije mesto
nemojte da budete pogresan zacin u jelu
mogli bi da kazete jedino ako sa tim parom provodite 24h i ako im drzite svecu
ko zna kakvi sve razlozi teraju ljude na prevaru
mni je rekla njegova sestra
ja sam joj rekla da znam
to je bilo posle 4 godine
ja sam htela da raskinem posle 6meseci
tad je i trebalo da raskinem

ali ko zna zaasto je to dobro - to je moj moto
i ko zna da li bih danas bila ovde gde sam da nije bilo te prevare i te veze koja je trajala 3,5 godine duze nego sto je trebalo

znaci, cisti djubre ispred svojih vrata i pusti ljude da zive
Ovo je palica sa dva kraja, jer ti totalno gubis dodir sa moralom posto isto kao sto kazem "ko zna zasto je dobro lagati ponekad" mog da kazem i "ko zna zasto je lose lagati ponekad - pa ja, naravno, to znam: znam zasto je to lose"... Prevara ne, priznavanje da oces da imas seks sa vise zena od nje jedne da, cesto, skoro uvjek, zasto da ne, one o tome i mastaju da imaju nekoga ko ce da jeebe vise zena posto to voli jer je musko, i nema tu nista lose... Ne poznajem zenu kojoj se to ne svidja.
 
Poslednja izmena:
Pa da, ako mislis da si frajer sto varas, budi onda frajer, pa mi peiznaj to... samo ne razumijem zasto. Perem, peglam, kuvam, cistim, vodim racuna o sebi, kupujem mu... mislim da sam dovokjno privlacna, imam 21 godinu nisam neka baka pa da me se zasiti i pozeli nesto mladje...
 
Pa da, ako mislis da si frajer sto varas, budi onda frajer, pa mi peiznaj to... samo ne razumijem zasto. Perem, peglam, kuvam, cistim, vodim racuna o sebi, kupujem mu... mislim da sam dovokjno privlacna, imam 21 godinu nisam neka baka pa da me se zasiti i pozeli nesto mladje...
e a ako je pozeleo nesto starije? nije uvek manje godina prednost
Ovo je palica sa dva kraja, jer ti totalno gubis dodir sa moralom posto isto kao sto kazem "ko zna zasto je dobro lagati ponekad" mog da kazem i "ko zna zasto je lose lagati ponekad - pa ja, naravno, to znam: znam zasto je to lose"... Prevara ne, priznavanje da oces da imas seks sa vise zena od nje jedne da, cesto, skoro uvjek, zasto da ne, one o tome i mastaju da imaju nekoga ko ce da jeebe vise zena posto to voli jer je musko, i nema tu nista lose... Ne poznajem zenu kojoj se to ne svidja.

upravo to sto kazes - ako ti insistiras da formiramo odnos potpune predaje, ono kao jedna dusa a dva tela i sl sranjca, a onda nemas petlju da kazes - ja tebe volim, al imam potrebu da budem i sa drugim..onda jesi smradic
ako si alfa i to jasno kao dan izneses na sunce - zbog odnosa punog poverenja koji imamo, onda je ok..na meni je da kazem - to mi ne odgovara ili to je ok, samo nemoj da zapostavis mene u nasem odnosu
 
Pa da, ako mislis da si frajer sto varas, budi onda frajer, pa mi peiznaj to... samo ne razumijem zasto. Perem, peglam, kuvam, cistim, vodim racuna o sebi, kupujem mu... mislim da sam dovokjno privlacna, imam 21 godinu nisam neka baka pa da me se zasiti i pozeli nesto mladje...

Kako bi partnerski odnosi bili jednostavni kada bi bilo dovoljno primeniti objektivne kriterijume i kada bi to bilo dovoljno da veza funkcionise.
Ocigledno nije stvar u tome, a onaj ko bude definisao u cemu je dobice bar Nobelovu nagradu, ako ne i nesto vece.
 
Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...
 
možda je samo teo nekoj da uvali spolovilo,kad tebi ne može...kad si mu podućkala zadnji put?kad si se skinula,legla u krevet i preuzela inicijativu,kako bi to ličilo na pornjavu a ne na posao koji treba obaviti samo radi reda?verovatno mu snošaj sa tobom liči na silovanje i čim mu se ukazala prilika,ušteko je spolovilo nekoj koja je bila željna da bude uštekana.ako neš ti da primiš spolovilo,oće druga,ebote kad ćete to skontati...
 
Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...

ako nisi otirac teraj to u *****
 
Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...

mora da prodje godinu dana.preboli se necija smrt,prevara nije nista,ides dalje

- - - - - - - - - -

To je normalna stvar i nije prevara ,muskarac ima pravo da svrlja to mu je od boga dato.

nema pravo.prevara je greh
 
ima veze. pravimo se lazovi ako kazemo da nema veze. mozda se lik ozenio jer je dosao u tridesete, zeli da dobije decu. nije uspeo da nadje ljubav svog zivota. Riba promenila 10ak partnera po godini, on u celom zivotu 2-3. I zasto da joj bude veran. Ne kapiram.

sta traze onda zajedno?

- - - - - - - - - -

Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...
evo ovako....
vuk dlaku menja ali narav nikada.
prevaranti obicno ostaju uz partnerke koje oprastaju jer su zavisne od muskarca uglavnom materijalno ili su nesposobne da se brinu same o sebi i deci. muskarci skloni varanju ili jednostavno nesrecno ozenjeni takve i biraju za bracnog druga da bi mogli i dalje da se bave svojim hobijem.muskarci varaju jer su nesrecni...prevareni koji trpe, oprastaju zato sto su tako srecni
 

Back
Top