"Slave su postale trend za široke narodne mase"

Volim da slavim i da se veselim...
Idem kod drugara na slave,ali nekad i ne znam ko je na ikoni...
Ovih dana i ja slavim ...rođenje unuke!
Prvo iz bokerice pa onda dočekujem sina!
:)
Vaqžno je ljudi da smo dobro raspoloženi i da se ima!
Sad da li je crkveno ili svetovno-ajte s milim bogom...:lol:

:)

Samo obrati na paznju :) u redosledu "docekivanja" , jer kako kazu neki "Kad popijem , uvek nesto i dobijem" , al` ne uvek i na kocki :)...!
 
Slavim slavu, od kada znam za sebe uvjek je imala posebno mjesto u nasoj kuci , docekivali smo je kao dar od boga,radovali joj se , nastavljali tradiciju ..i onih godina kada je bilo tesko , trudili smo se....Imali smo smrt u porodici , i tada smo slavili, korotno..u nasem narodu postoji red, volja, ljubav, postovanje...Moja slava je uvjek posna i moja trpeza prilagodena svetkovini.Postoji slavski gost koji je za mene uvjek poseban....tako ga i docekujem
 
Volim da slavim i da se veselim...
Idem kod drugara na slave,ali nekad i ne znam ko je na ikoni...
Ovih dana i ja slavim ...rođenje unuke!
Prvo iz bokerice pa onda dočekujem sina!:)
Vaqžno je ljudi da smo dobro raspoloženi i da se ima!
Sad da li je crkveno ili svetovno-ajte s milim bogom...:lol:

Posebno naglasavam >

Vaqžno je ljudi da smo dobro raspoloženi i da se ima!

:ok: :ok:
 
Kada krenete na slavu, nosite čokoladu i piće: A da li je to PRIMERENO?



Šoljice za kafu za kuću, piće za gazdu, čokolada za decu i bogati buket za domaćicu je set koji se danas najčešće donosi na slave. Da li je to previše i šta su nosili naši stari, pitali smo etnologa Vesnu Marjanović.
- Dar je zacrtan tradicijom. To je način da vi uzvratite za ručak koji ćete pojesti kod domaćina. To je klasičan odnos dar i uzdarje koji se javlja u svim segmetnima socijalnog ponašanja. Darovanje, konačno znači i da postoji civilazicijski odnos, objašnjava Vesna Marjanović.

Nekada davno gosti koji su dolazili na veselja su uglavnom donosili ono što samom veselju može da pomogne.

- Recimo ljudi po selima su na velika slavlja, kao što su recimo svadbe, donosili piće i hranu, kasnije je bilo normalno da se u svatove ide sa gajbom piva. To je donosio skoro svako ko je dolazio na slavlje - priča etnolog.

Kada je reč o slavama, one su se pre Prvog svetskog rata različito slavile na selu i u gradu
- Kada je reč o slavama na selu, dar je bila jedna jabuka, koja je simbol dobrih želja i recimo kocka šećera, da se daruju deca. Veoma je važno bilo da se deca daruju i da oni slave pamte po lepom. Takođe, domaćice bi dobijale i buket cveća, onog baštenskog. Ako je reč o slavamA u zimskim danima, gosti bi donosili po šaku oraha i to je bilo to. Za uzvrat, čekala ih je topla trpeza u kući domaćina - kaže Vesna Marjanović.

U gradovima se slavilo malo drugačije. Domaćini bi na dan slave obavezno izšli u crkvu gde su nosili slavski kolač, žito i crno vino. Onda bi se vraćali kući i dočekivali goste. Neki od njih su tradicionalno pravili trpezu za goste, dok bi drugi, koji nisu tako imućni napravili posluženje. Gosti bi kod njih samo ušli, čestitali slavu, poslužili se, uglavnom nekim kolačima, i odlazili bi dalje.
- Dešavalo da su gosti dolazili samo sa dobrim željama, bez pravog poklona i to je bilo sasvim normalno u gradu. A onda je nastao period kada je sve više ljudi sa sela dolazilo da živi u gradu. I oni su doneli svoje običaje. Dar za slavu je postao obavezan. Poklon je moglo da bude neko piće i to uglavnom rakija, jer se pretpostavljalo da domaćini imaju vino. Tada su počele da se prave i knjižice, da domaćini znaju ko je šta doneo, da bi istom merom mogli i da uzvrate posetu - otkriva etnolog.

A onda su doše devedesete i slave su postale statusni simbol. Počele su da se obeležavaju mnogo drugačije, neki ih čak slave i u zakupljenim salama. Kako se promenio način slavljena, tako su se promenili i pokloni, pa je uz flašu rakije, ili vina, dodato još nekoliko darova
Činjenica je da pravila za darivanje ne postoji, treba da odnesete ono što smatrate da će obradovati domaćine, i naravno, nikada ne zaboravite da darujete decu.


Izvor : https://zena.blic.rs/porodica/kada-...koladu-i-pice-a-da-li-je-to-primereno/d232kf2
 
Slave su nametnute samo i jedino Srbima, koji ne htedose da se odvoje od svojih kucnih bogova, pa im grcko svestenstvo nametnulo kucne bogove sa grckim ili jevrejskim imenima, takozvane svece. To sto su ti sveci bili tudjini nikom nista, ko nije slavio znalo se sta ga ceka. Danas se ta paganska igra prosirila i na opstine, gradove, sela, na preduzeca, jos malo pa ce i torovi da dobiju svoje slave. Dakle, ti sveci bi trebalo da su svetacki, a ne ratnici cije su ruke do lakata bile u krvi nevinog naroda. Uzmimo za primer samo svetog imperatora Konstantina Velikog, koga slave Nislije 3.juna, kao svoju slavu, a on do smrti bio paganin, ratnik, osvajac, celog svog odraslog zivota druzio se sa svojim macem, ubio svoju zenu i sina, a ipak proglasen za hriscanskog svetitelja.

Civilizovan svet nema kucne bogove. Pa ni balkanski pravoslavci izuzimajuci Srbe.
 
Već sam ovo nekada davno napisao negde ali nije na odmet da ponovim. U vreme one naše žalosne krize sa vidokom inflacijom, sreo sam jednu poznanicu koja mi je skoro kroz plač ispričala kako je njen muž nasledio neko bezvredno imanje i sa tim imanjem je nasledio i slavljenje slave, pa ide da kupuje namirnice za slavu a nema para da pošalje sinu i ćerki koji su na studijama.
 

Back
Top