Ben_Adam
Poznat
- Poruka
- 7.834
Hvala na doprinosu DarkLady!
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Sweet_Jane:Vrlo lepo DarkLady.... Pises od srca, ili....?
DarkLady:Evo necega sto sam sasvim bez razloga napisala. Nije nesto,doslo mi je u trenutku.
Po ko zna koji put od nastanka sveta, rodio se mesec- blistav i prelep, kakav je oduvek bio. Hladnjikavi povetarac je njihao travke, mirisalo je na svezinu... Sedela sam sama, u dvoristu, zagledana u daljinu, zaokupljena lelujavim mislima koje su ,munjevito navirale...
Zasto postojim? Bilo je to tako jednostavno pitanje, a ipak na njega nisam umela dati odgovor... Cudno je to. Radjamo se, umiremo i taj proces traje i traje i ko zna kad ce se zavrsiti... Plasila sam se. Iskreno i svim svojim bicem. Plasim se i sada. Smrt je tako zagonetna stvar... Sta se posle desava? Covek je prkosio mnogim stvarima, a onoj najizazovnijom jos nije uspeo da ,,pomrsi konce". Hoce li ikada? Vreme prolazi. Razmisljala sam o vremenu uopste... Setila se svojih prijateljica. Dodju kod mene, i kazu dokle mogu da ostanu. I super se zabavljamo, a ja svaki put gledam na sat i tesim sebe da ima jos vremena. Ali vremena je sve manje i manje... I onda one odu... A sat nastavi mirno da kuca, kao da se nista nije desilo...
I smrt je poput toga- neki gledaju na sat, neki zaborave. A on kuca i kuca... Ja sam davno pocela da gledam, pre tri godine... Ali ne znam dokle mogu da ostanem...
Lannister Lion:Ovo je veoma dobro...Pretpostavljam da dosta citas
Jesi razmisljala da pises nesto vece,poput pricica oko 20-30 strana?
Ben_Adam:Samo probaj da se suzdrzhish od repeticija...
DarkLady:Evo necega sto sam sasvim bez razloga napisala. Nije nesto,doslo mi je u trenutku.
Po ko zna koji put od nastanka sveta, rodio se mesec- blistav i prelep, kakav je oduvek bio. Hladnjikavi povetarac je njihao travke, mirisalo je na svezinu... Sedela sam sama, u dvoristu, zagledana u daljinu, zaokupljena lelujavim mislima koje su ,munjevito navirale...
Zasto postojim? Bilo je to tako jednostavno pitanje, a ipak na njega nisam umela dati odgovor... Cudno je to. Radjamo se, umiremo i taj proces traje i traje i ko zna kad ce se zavrsiti... Plasila sam se. Iskreno i svim svojim bicem. Plasim se i sada. Smrt je tako zagonetna stvar... Sta se posle desava? Covek je prkosio mnogim stvarima, a onoj najizazovnijom jos nije uspeo da ,,pomrsi konce". Hoce li ikada? Vreme prolazi. Razmisljala sam o vremenu uopste... Setila se svojih prijateljica. Dodju kod mene, i kazu dokle mogu da ostanu. I super se zabavljamo, a ja svaki put gledam na sat i tesim sebe da ima jos vremena. Ali vremena je sve manje i manje... I onda one odu... A sat nastavi mirno da kuca, kao da se nista nije desilo...
I smrt je poput toga- neki gledaju na sat, neki zaborave. A on kuca i kuca... Ja sam davno pocela da gledam, pre tri godine... Ali ne znam dokle mogu da ostanem...
Dunno, I have no intention of testing it this instance, neither some further... I am happy as it is, but, as far as I'm concerned, death is not my fear nor my problem...jeele:to die would be an awfully big adventure
fali neki zhar...sorry...just a comment...
Ipak je ona malo naprednija od svog godishta... Znam ljude koji su moje godishte pa ne umeju da sklope takvo neshto...Sweet_Jane:Mislim da bi trebali da uzmete u obzir i njeno godiste.
Fali ti jedna do dve duzhe rechenice po textu, chisto da razbijesh monotoniju. Sve bi mnogo bolje izgledalo da nisi delila po parcijalama toliko... Nema svrhe, a i negde je i neispravno...DarkLady:Pucina… Nepregledno more… Pocinak sunca… Mirno poigravanje talasa smiruje mi uzburkane misli…
I on, kao i sunce, odlazi… Ali nema svitanja za mene… Ja plutam bez cilja i sna… Zagledana u morske dubine, trazim izgubljene godine… Trazim sebe… I tebe u sebi… A znam da te nema… Jedra su se poderala… Plutam ka dnu… Sanjam izgubljene snove… I sve bih dala da te vratim… A ti si, kao i ova slika, otisao negde daleko, gde oblaci miluju sunceve obraze… Kapetan mog broda je nestao… Napustio svoj brod… I sve kao da nestade … Nema kopna na vidiku… Nalazim se negde izmedju vrha i dna… I ne umem da konacno bacim sidro i napustim uspomene … Moj brod je moje sve… Bura je u meni… Prelivaju se talasi u mojim ocima… A sama sam kriva… Lazem godine, lazem more… Lazem sebe dajuci laznu nadu da ces doci… Srce stari od vetra i kise… Nema snage da se bori… Sanjam tebe… Nasmejanog, u magli uspomena… Ostacu sama na brodu… Zauvek…
Ostacu mornar… Posada su mi vetar i kisa… A ti si moja izgubljena obala…
Ben_Adam:Fali ti jedna do dve duzhe rechenice po textu, chisto da razbijesh monotoniju. Sve bi mnogo bolje izgledalo da nisi delila po parcijalama toliko... Nema svrhe, a i negde je i neispravno...
2good4cyber:'Jedra su se poderala" mi se narocito svidja kod dark lady-nog rada, uspesna metaforica
LOOOL, lilu, necemo