Dominacija u društvu

van halen 1995

Aktivan član
Poruka
1.910
U svakom društvu u kojem sam proveo duže vreme, primetio sam da što si pasivniji to gore prolaziš, a što si agresivniji to bolje prolaziš.

Ako si pasivniji, ako ne namećeš svoj ego, ne pričaš puno, ali vodiš računa šta drugi pričaju i pružaš im svoju pomoć i podršku - nayebo si. Ili te ne shvataju za ozbiljno, ili te ignorišu, ili se ponašaju zlobno. Dok im ne zatrebaš, i tad na trenutak postaješ jedini bitan član društva. Na kratko, da bi te odmah nakon upotrebe odbacili. Ako se pobuniš protiv tvog položaja, ispadaš najveće đubre.

Ako stalno namećeš svoj ego, ako druge podyebavaš udarajući ih tamo gde su najslabiji, ako si naročito kreativan u ogovaranju - prolaziš super, ne mogu da zamisle druženje bez tebe. I tad ulaze u konflikt sa tobom, ogovaraju te i ne poštuju, ali ti se uvek vraćaju i uvek se lepe za tebe.

Šta mislite, zašto druga kategorija bolje prolazi od druge, i šta je to mazohističko u čoveku što ga privlači ka drugoj kategoriji? Koju kategoriju vi preferirate i kako se ophodite prema jednoj, a kako prema drugoj kategoriji?

Da napomenem, ne govorimo o odnosima na poslu, gde se po meni borba za dominaciju podrazumeva, jer ti od posla zavisi život, nego o druženju, bleji, vremenu koje sa drugima provodite radi relaksacije.
 
To nije ništa novo, uvek je tako bilo. Što si veće djubre prolaziš bolje i u društu i u životu. Pasivni ljudi koji trpe svačije podjebavanje deluju kao otirač, kao da sa njima svako može da postupa kako hoće. Sa druge strane agresivni i nametljivi ostavljaju utisak samopouzdanja i dominacije. U tome je razlika.
 
Defitinivno provodiš vreme sa pogrešnim društvom.
Ko god da je prošao kroz moje društvo takvog ponašanja, brzo je izopšten. Ne samo od mene, od svih.
Ja sam to primetila samo na poslu, i tu mi nije prihvatljivo.
 
Da je samo trenutno društvo takvo, bilo bi super. Rešio bih ga se očas posla.

Ja sam i u osnovnoj i u srednjoj i na faksu okružen takvim ljudima. Zato govorim o nekoj konstanti koja se javlja, ne o konkretnom slučaju.

Inače sam postavio tekst i iz ugla učesnika i iz ugla posmatrača, dakle, i meni i drugima se događalo.
 
Onda mudruj,cuti i slusaj sta pricaju,vidi ko je flexibilan i ne drzi se svoje price ko pijan plota,s takvim mozes poceti razgovor ,ljudi traze serendanjem dokaz da su bitni,ti se lepo nadovezes a on opet potvrdjuje svoje nebuloze,zajebi takve,nema potrebe da se bilo gde uklapas kad je vecina raspad
 
Onda mudruj,cuti i slusaj sta pricaju,vidi ko je flexibilan i ne drzi se svoje price ko pijan plota,s takvim mozes poceti razgovor ,ljudi traze serendanjem dokaz da su bitni,ti se lepo nadovezes a on opet potvrdjuje svoje nebuloze,zajebi takve,nema potrebe da se bilo gde uklapas kad je vecina raspad

Navikao sam, u određenoj meri, da se ne držim striktno jednog društva, idem od čoveka do čoveka i kratko se zadržavam u razgovoru sa svakim. Em me oni ne vide toliko često, em ja često na takav način osećam tu neku svežinu i uzbudljivost u komunikaciji koju ne osećam kad sam stalno sa istim ljudima.
 
Nedostaje ti u vaspitanju solidan primer uspešnog čoveka,ali nije kasno da shvatiš da osim tog crno-belog ,dobrog-lošeg ima i
drugačijih odnosa u društvu,posebno u zrelijoj fazi života.
Naime,arogancija,agresija ,pokunjenost,gubitništvo,bezvolja "krase" mladost za kojom dolazi prava borba,ali i puna individuacija te prosperitet
za koji se boriš i intelektom i emocijama i voljom,ali i stečenom praktićnom veštinom snalaženja u društvu,firmi,na putovanjima,u rešavanju životnih i statusnih pitanja i sl.
Recimo,važno je dopadati se ljudim,a to nije moguće ako si agresivan,već odmeren,čestit,ali borben ,vredan i uporan...
No,mladom čoveku ovo ulazi ,a odmah izlazi na drugo ne ostavivši trag u međuprostoru!
Ipak,ako mlad shvatiš kako treba-uspećeš!
Možda uspeš i kad budeš stariji,ali tad je to ređa pojava-prošo voz!;)
 
Nedostaje ti u vaspitanju solidan primer uspešnog čoveka,ali nije kasno da shvatiš da osim tog crno-belog ,dobrog-lošeg ima i
drugačijih odnosa u društvu,posebno u zrelijoj fazi života.
Naime,arogancija,agresija ,pokunjenost,gubitništvo,bezvolja "krase" mladost za kojom dolazi prava borba,ali i puna individuacija te prosperitet
za koji se boriš i intelektom i emocijama i voljom,ali i stečenom praktićnom veštinom snalaženja u društvu,firmi,na putovanjima,u rešavanju životnih i statusnih pitanja i sl.
Recimo,važno je dopadati se ljudim,a to nije moguće ako si agresivan,već odmeren,čestit,ali borben ,vredan i uporan...
No,mladom čoveku ovo ulazi ,a odmah izlazi na drugo ne ostavivši trag u međuprostoru!
Ipak,ako mlad shvatiš kako treba-uspećeš!
Možda uspeš i kad budeš stariji,ali tad je to ređa pojava-prošo voz!;)

Pa sad, zavisi u kom smislu uspešnog.
Često umem da gledam crno-belo na svet, to da.

Ali taman posla da smatram da se sve postiže agresijom. Svestan sam da sam odmerenošću mnogo više postigao nego agresijom.
 
možda vole nekakvu harizmu kod tih likova, to diže ljude iz sivila. ali kad su neke konkretne stvari možda ih ipak neće potezati jer nisu pouzdani

- - - - - - - - - -

mada i mirni mogu da se izdvajaju tako na neki način
 

Back
Top