Cena porodicnog zivota

Vladimir983

Primećen član
Poruka
974
Eto skoro prosetah do placa i sretnem moje prve komsije.Muce se ljudi, ne bi li sagradili kucu, oko koje se jebavaju vec 10 godina.Nisu stigli ni do pola.Idu dronjavi, nikakvi, voze neki jugo od 100 evra, gomila krsa i nistavila.Bori se covek,nema sta...troje dece izrodio pa sad gleda da ih skuci.Sa moje tacke gledista, razmisljam se da li je to uopste i pametno?Ako je to cena porodicnog zivota, pa onda mi je isplativije da ostarim sam u jednosobnom stanu i da se ne mucim bezveze, kad vec nisam imao kakva nasledstva.Odlucim li se za porodicu, nista mi drugo ne gine, vec da postanem ko i moj komsija - rob sopstvenog zivota.Nekako...lakse mi je da sam ne znam sta cu sa svojim zivotom, nego da se ozenim i izrodim troje dece, pa onda u onom bedaku, svi zajedno da ne znamo sta cemo sa sobom.I tako ceo zivot da mi prodje u jurnjavi za sticanjem kojecega, dok ne obolim u 50-oj i postanem invalid.Visoka je to cena za svakoga ko se resi da upliva u ta g...na.
 
Poslednja izmena:
I druga stvar...Kad se kuca gradi,to se lepo ima 100 hiljada evra dzepu i kupis plac 30 hiljada evra - PLJAS 30 hiljada!Zoves majstora "Majstore, uzimaj mistriju i pici" PLJAS! - 70 hiljada evra, gotova kuca - kljuc u ruke.
I kad je zavrsis, onda lepo sutnes nogom vrata i udjes u svoju kucu.Tako se kuca gradi.Sve ostalo je totalni mazohizam u nedogled.Znam neke koji su gradili kuce po 30 godina, bolje da su pomrli pre nego su zabili kramp u temelj, sad i onako vec lice na mrtvake.
 
Ja sam jednostavno - takvog stava.Prilagodjavam se situaciji i prilicno sam realan.Ko ima tri stana, nek pravi troje dece, ko ima vilu, nek ima i cetvoro, ko nema nista, bolje nek sedi na dupe i ne cacka mecku.
Nosim neki teret iz detinjstva...ziveo sam u jednoj sobi sa roditeljima i mladjim bratom u vlaznoj garsonjeri od 18 kvadrata bez kupatila.Zarekao sam se da nikada u zivotu necu dozvoliti da moja deca tako nesto jednoga dana dozive,po cenu i da ih nemam.Ne bi mogao podneti to da me deca slusaju kako im tucam majku u krevetu do njih,kad vec moram da budem prost.
 
Ja sam jednostavno - takvog stava.Prilagodjavam se situaciji i prilicno sam realan.Ko ima tri stana, nek pravi troje dece, ko ima vilu, nek ima i cetvoro, ko nema nista, bolje nek sedi na dupe i ne cacka mecku.
Nosim neki teret iz detinjstva...ziveo sam u jednoj sobi sa roditeljima i mladjim bratom u vlaznoj garsonjeri od 18 kvadrata bez kupatila.Zarekao sam se da nikada u zivotu necu dozvoliti da moja deca tako nesto jednoga dana dozive,po cenu i da ih nemam.Ne bi mogao podneti to da me deca slusaju kako im tucam majku u krevetu do njih,kad vec moram da budem prost.

Ovo je samo zdrav razum koji izgleda da nemaju 90% ljudi sa balkana..
 
Ja sam takodje okusio oskudicu i ostalo sta ona donosi i isto tek kad i ako debelo budem siguran za neku normalnu egzistenciju svoje moguce porodice tada cu i misliti o tome, a na protiv nisam neko ko ne zeli porodicu. Opste je prihvaceno da se u nekim godinama krene u osnivanje porodice i roditelji pritiskaju, necu biti ispunjen ni ovako, ali onako moze da se okrene na jos gore. Kako ja dozivljavam trenutno okruzenje nije siromastvo jedini razlog za ne podariti ovde decu, ma da je za mnogo usko vezano. A niti samac sa 28+ ovde znaci svugde biti unapred odbijen i sumljicav, a taj neki mudroje delimicno i sam moze biti kriv za neciju situaciju.
 
Некад се рађало у породици најмање петоро деце, њих неколико јели на смене због мањка тањира.. спавали ко сардине у једном кревету. Није био лак живот али због немаштине стасали су у јаке људе који су у животу постигли много, на породичном и пословном плану. Данашње доба многодетно је много тешко такође из разлога што је нестала скромност. Купују се панталоне а неколико старијих (као нове изгледају) одлично, леже на полици а прашина изнад . Дечије собе неколико кубика играчака, ормани одеће ко тржни центар.. мобилни у једној соби, таблет у другој, у трећој плазма тв... Неће за ручак кромпире и купус већ роштиљ, кременадле...Или ајмо у ресторан. Проблем данашњих родитеља а и деце што желимо да живимо луксузним животом а плате не дозвољавају, често у банке по кредите или улазак у дозвољни минус из ког никако изаћи. Ово модерно доба води и у духовно а не само материјално ропство.
Често види у Србији као да постоји трка ко ће већу кућу направити. Спратови деценијама зјапе празни и без прозора, а деце једно или ниједно.
 
Poslednja izmena:
Nema sta da se bojite, zene to regulisu.
Samo blentava vas nece napustiti i odvesti decu.
A opet polublentavih je toliko puno da covek i ne moze da se skuci kako bi mogao da je domacica, domacin covek samo zenskog roda.

A pitanje koje postavljate ima jednostavno resenje. Idi kud te noge nose, bolje u cokulama(radnim cizmama) nego da su bose.
Zene su luksuz, a zbog losih primera roditelja, ni muskarci nisu zreli za decu uz retke izuzetke.
Ko je imao primer, roditelje ili dede i babe, on ce i od malo da dobro othrani i psihicki odgoji decu, zene ce tu pola da smetaju a pola da pomognu zato sto su zenske psihe (obavezno je potrebno da dete ima uvid u to kako razmislja neko ko je rob trenda, pozer, plus zenski pol kako gleda na stvari da ne bi postali drvendekasti).

Najveci problem kucenja danas su upravo standardi trosadzija.
Dok u porodici mojih roditelja uz meso i suvo meso svaki dan uz zdravu ishranu cena takvog zivota iznosi relativno malo, kod mene jos manje jer ne mastim toliko meso, dotle prosecan suzivot sa zenom digne cenu samo ishrane jedno 5x...Potrosacka korpa zena su ili pekara ili gotova hrana ili slatkisi, a za kilo cokolade mozes 3 dana da jedes sa full obrocima.Mada drzava ce se pobrinuti da se sirotinja vidi i bez imovinske karte. Prvi su se vec odjavili smrzavanjem u hladnim stanovima, a i po BG imate bakute i dekice koji imaju cvorove umesto zglobova, sto je siguran znak da su zimi u ledenici.
Narod je postao krezub jer em sto kosta em nema vise ni zubara koji se trude da izvuku zub nego , vadi , udri posle mostove i proteze, veca para, manje znanje treba.

Nekad i sad se ne moze porediti jer su nekada ziveli slobodni ljudi, iako su placali danak knezu, caru ili gospodaru.
Danas zive robovi, jer danak placaju kroz porez, a slobodu nemaju kroz zabranu izgradnje kuce samostalno i gde im se cefne i kako mogu i plus ce drzavi da naprave jos jednu za 15 godina..U prevodu , hteli ne hteli pravite svakih 15 godina po jednu kucu a gledate samo prvu.
To vazi i za svaku drugu aktivnost. Hoces elektromobil da napravis, corak..tebe bi kostalo 1200e, nek bude sve 1500 sa registracijom, ali no no, kolonija, robovi...
Ko misli da je cilj sigurnost, nek udje u prvu prodavnicu pa ce pored silnih zahteva na farmama, mesarama, klanicama, fabrikama naleteti na pokvareno, stetno , nezdravo, kancerogeno, zarazeno eserihijom, salmonelom, a onda ce ga licencirani lekari ubedjivati da mu nije nista, da nikad nisu culi za opasne esherije itd..

Ako je porez danak drustvu da bi se razvijalo, a to se krade od strane politicke birokratije i kriminokratije, onda su porez na imovinu a narocito licence i takse cisto robovanje coveka.
 
I druga stvar...Kad se kuca gradi,to se lepo ima 100 hiljada evra dzepu i kupis plac 30 hiljada evra - PLJAS 30 hiljada!Zoves majstora "Majstore, uzimaj mistriju i pici" PLJAS! - 70 hiljada evra, gotova kuca - kljuc u ruke.
I kad je zavrsis, onda lepo sutnes nogom vrata i udjes u svoju kucu.Tako se kuca gradi.Sve ostalo je totalni mazohizam u nedogled.Znam neke koji su gradili kuce po 30 godina, bolje da su pomrli pre nego su zabili kramp u temelj, sad i onako vec lice na mrtvake.

Nemaš ti pojma kako se kuća gradi i koje je to zadovoljstvo kad se završi . Malo je onih koji imaju 50 ili 100 evra a ipak su mnogi
izgradili kuće na kojima možeš samo da im zavidiš . Dođi u naselje Busije pa da vidiš kakve su kuće sazidale izbjeglice .
Kako se uglavnom započinjalo ? Na kraju dvorišta izgrade dve prostorije . U tim prostorijama živi čitava familija da ne bi morali
plaćati stan a do ulice izliju temelje za pravu kuću . Materijal za temelje ne košta više od 1000 evra a ko ih ne zna izliti sam
treba ga tući usranim štapom . Kad se uštedi novaca kupuju se cigle ili blokovi i gura se dalje .
Kada kuća bude spremna za useljenje one dve prvobitno izgrađene prostorije postanu garaža i drvara .
Ne pričam napamet jer sam i sam gradio na sličan način .Jeste da deset godina nisam otišao u kafić da popijem pivo ali se sada
osjećam kao car . Oni koji su tada po kafićima pili pivo piju ga i danas i kukaju nad tužnom sudbinom ne shvaćajući da su pola
kuće napravili kafedžiji .
 
Nemaš ti pojma kako se kuća gradi i koje je to zadovoljstvo kad se završi . Malo je onih koji imaju 50 ili 100 evra a ipak su mnogi
izgradili kuće na kojima možeš samo da im zavidiš . Dođi u naselje Busije pa da vidiš kakve su kuće sazidale izbjeglice .
Kako se uglavnom započinjalo ? Na kraju dvorišta izgrade dve prostorije . U tim prostorijama živi čitava familija da ne bi morali
plaćati stan a do ulice izliju temelje za pravu kuću . Materijal za temelje ne košta više od 1000 evra a ko ih ne zna izliti sam
treba ga tući usranim štapom . Kad se uštedi novaca kupuju se cigle ili blokovi i gura se dalje .
Kada kuća bude spremna za useljenje one dve prvobitno izgrađene prostorije postanu garaža i drvara .
Ne pričam napamet jer sam i sam gradio na sličan način .Jeste da deset godina nisam otišao u kafić da popijem pivo ali se sada
osjećam kao car . Oni koji su tada po kafićima pili pivo piju ga i danas i kukaju nad tužnom sudbinom ne shvaćajući da su pola
kuće napravili kafedžiji .

Konačno i tebi da dam bonu.

Milenijumima je porodični život upražnjavan kao najekonomičnija i održiva varijanta.


Nije redak slučaj da je brat davao bratu najmlađe dete kad se vidi da će ostati bez sopstvenog poroda
 
Poslednja izmena:
Konačno i tebi da dam bonu.

Hahaha , alergičan si na mene jer misliš da sam mlatimudan . Pišem Vladimiru jer vidim da razmišlja na čudan način .
Ima više od 30 godina a nema petlju ni da se ženi ni da zida kuću . Ja bih na njegovom mjestu započeo sa kućom .
Kuća je bitna ali je još bitnije samopouzdanje koje će tako steći . Ja sam stariji od njega i u ratu sam izgubio pola
potkoljenice ali sada pravim jedan stan od potkrovlja . Sav građevinski materijal sam odnio na potkrovlje stepeništem
svojim rukama . Bilo je tu samo pijeska jedno dve tone . Malter pravim na potkrovlju jer tamo imam već vodu .
Sve građevinske radove radim potpuno sam a već sam završio preziđivanje i spušteni plafon . Kad jednom stekneš
samopouzdanje onda ništa osim teške bolesti ne može da ti stane na put . Nikada nisam radio kupatilo ali sam siguran da
ću ga napraviti da neće biti ništa lošije od kupatila koje bi pravio profesionalac .
A ovu česmu sam pravio sam - da pokažem da ne pričam napamet .
https://i.imgur.com/76pF0.jpg
 
Vladimire, imam utisak da tebi treba izgovor i za te izgovore tražiš podršku...ako nemaš motiv za formiranje porodice, ne traži izgovore u tuđim životima, onako, iskrena preporuka...time ne braniš svoj stav, već više pokazuješ očaj..
Ako nemaš motiv, ne znači da ga nećeš imati... ako si rešio da ne forimiraš porodicu, a na to gledaš samo kroz materijalno, onda si promašio celu loptu.

Ni za šta nemaš garanciju...
 
Poslednja izmena:
Kuću iza česme je napravio komšija koji je sa Korduna došao sa najlonskom kesom . Završio je tekstilnu školu i bio neoženjen .
Našao je djevojku i sa njenim ocem zidao starčevu kuću iako ni on ni taj njen otac nisu imali zidarskog iskustva . Malo po malo pa
je taj komšija naučio da zida a sada radi kao zidar u Italiji . Zarađeni novac je uložio u zidanje ove svoje kuće . Kada u Italiji dobije godišnji
dolazio je ovdje da sebi zida . Vremenom je svojim rukama nazidao kuću od 450 kvadrata . Od prizemlja je napravio poslovni prostor
koji sada izdaje . Zaslužio je da ga stave u novine jer nikada nije ukrao ni dinar niti je dobio dinar nasljedstva .
 
Poslednja izmena:
Hahaha , alergičan si na mene jer misliš da sam mlatimudan . Pišem Vladimiru jer vidim da razmišlja na čudan način .
Ima više od 30 godina a nema petlju ni da se ženi ni da zida kuću . Ja bih na njegovom mjestu započeo sa kućom .
Kuća je bitna ali je još bitnije samopouzdanje koje će tako steći . Ja sam stariji od njega i u ratu sam izgubio pola
potkoljenice ali sada pravim jedan stan od potkrovlja . Sav građevinski materijal sam odnio na potkrovlje stepeništem
svojim rukama . Bilo je tu samo pijeska jedno dve tone . Malter pravim na potkrovlju jer tamo imam već vodu .
Sve građevinske radove radim potpuno sam a već sam završio preziđivanje i spušteni plafon . Kad jednom stekneš
samopouzdanje onda ništa osim teške bolesti ne može da ti stane na put . Nikada nisam radio kupatilo ali sam siguran da
ću ga napraviti da neće biti ništa lošije od kupatila koje bi pravio profesionalac .
A ovu česmu sam pravio sam - da pokažem da ne pričam napamet .
https://i.imgur.com/76pF0.jpg

Nikad nisam lično protiv tebe imao ništa već isključivo protiv tvojih političkih stavova.
Ovi opšte ljudski stavovi su nešto oko čega se slažemo i za šta sam ti i odao priznanje.
Znam dosta titovaca koji su sasvim dobri domaćini i sa kojima sam u OK odnosima samo se ne čačkamo oko politike.
Naročito kad se okupimo na svinjokolju uz paljenu rakijicu, zbog rizika koji donosi alkohol kombinovan sa isparenjima.

Nego da se vratimo na temu.
Porodični život je najekonomičniji .
To je ono što treba reći vezano za naslov i uvodni tekst.

To što komšije sa placa voze juga i hrane dečicu umesto da završe kuću je jednostavno izbor između prioriteta.
Svakako bolje imati jugo, ženu i troje dece nego voziti BMW i plaćati nadnicu prostitutki .
 
Eto skoro prosetah do placa i sretnem moje prve komsije.Muce se ljudi, ne bi li sagradili kucu, oko koje se jebavaju vec 10 godina.Nisu stigli ni do pola.Idu dronjavi, nikakvi, voze neki jugo od 100 evra, gomila krsa i nistavila.Bori se covek,nema sta...troje dece izrodio pa sad gleda da ih skuci.Sa moje tacke gledista, razmisljam se da li je to uopste i pametno?Ako je to cena porodicnog zivota, pa onda mi je isplativije da ostarim sam u jednosobnom stanu i da se ne mucim bezveze, kad vec nisam imao kakva nasledstva.Odlucim li se za porodicu, nista mi drugo ne gine, vec da postanem ko i moj komsija - rob sopstvenog zivota.Nekako...lakse mi je da sam ne znam sta cu sa svojim zivotom, nego da se ozenim i izrodim troje dece, pa onda u onom bedaku, svi zajedno da ne znamo sta cemo sa sobom.I tako ceo zivot da mi prodje u jurnjavi za sticanjem kojecega, dok ne obolim u 50-oj i postanem invalid.Visoka je to cena za svakoga ko se resi da upliva u ta g...na.

Uh cena... nije to tako prosto. Iako se slažem sa tim da bi ljudi trebalo da imaju neku okvirnu predstavu o svojim mogućnostima...dakkle na pričam o porodicama gde su svi gladni, goli i bosi pa misle jedna gladna usta više manje nema veze. U životu ne možeš isplanirati koliko ti novca treba za decu i kao neko ko ih ima, grizeš onoliko koliko ti treba. O da, biće perioda kada ste bez novca, ili vam je dete bolesno (ne mislim smrtno ali dovoljno ozbiljno da ne moćete da udahnete od strepnje), kada su vam poslovi na koncu.. i znaš šta- oni koji vas tada vide neće misliti wow kako im je super, videće umorne, uplašene, izbezumljene ljude...a opet ti ljudi ni za trenutak neće zažaliti što su tu gde su. U smislu, kad imaš sa kim i za koga, stvari naprosto izgledaju drugačije.
Ti narvno imaš pravo na svoje traume iz detinjstva i na to da ne želiš porodicu, ali tako površno ocenjevianje tudjeg života mi je veoma ružno.
 
Uh cena... nije to tako prosto. Iako se slažem sa tim da bi ljudi trebalo da imaju neku okvirnu predstavu o svojim mogućnostima...dakkle na pričam o porodicama gde su svi gladni, goli i bosi pa misle jedna gladna usta više manje nema veze. U životu ne možeš isplanirati koliko ti novca treba za decu i kao neko ko ih ima, grizeš onoliko koliko ti treba. O da, biće perioda kada ste bez novca, ili vam je dete bolesno (ne mislim smrtno ali dovoljno ozbiljno da ne moćete da udahnete od strepnje), kada su vam poslovi na koncu.. i znaš šta- oni koji vas tada vide neće misliti wow kako im je super, videće umorne, uplašene, izbezumljene ljude...a opet ti ljudi ni za trenutak neće zažaliti što su tu gde su. U smislu, kad imaš sa kim i za koga, stvari naprosto izgledaju drugačije.
Ti narvno imaš pravo na svoje traume iz detinjstva i na to da ne želiš porodicu, ali tako površno ocenjevianje tudjeg života mi je veoma ružno.

Traume iz detinjstva su nešto za šta treba potražiti stručnu pomoć ukoliko postanu toliko opterećenje da stvaraju gađenje prema stvaranju porodice čak i komšijske.
Zaista verujem da je bolje da jedinke sa takvim psihološkim problemom ne stvaraju nove generacije, ne muče sebe, svoje supružnike i sutra tu svoju neželjenu decu.
Bolje je da taj samodovoljni život proteraju kroz guzicu u septičku jamu.

Sutra kad se osvrnu i pogledaju za sobom videće svoje životno delo i nadam se biti zadovoljni koliko neko ko pogleda unučad kad se okupe na slavljima ili sahranama.
 
Poslednja izmena:
Eto skoro prosetah do placa i sretnem moje prve komsije.Muce se ljudi, ne bi li sagradili kucu, oko koje se jebavaju vec 10 godina.Nisu stigli ni do pola.Idu dronjavi, nikakvi, voze neki jugo od 100 evra, gomila krsa i nistavila.Bori se covek,nema sta...troje dece izrodio pa sad gleda da ih skuci.Sa moje tacke gledista, razmisljam se da li je to uopste i pametno?Ako je to cena porodicnog zivota, pa onda mi je isplativije da ostarim sam u jednosobnom stanu i da se ne mucim bezveze, kad vec nisam imao kakva nasledstva.Odlucim li se za porodicu, nista mi drugo ne gine, vec da postanem ko i moj komsija - rob sopstvenog zivota.Nekako...lakse mi je da sam ne znam sta cu sa svojim zivotom, nego da se ozenim i izrodim troje dece, pa onda u onom bedaku, svi zajedno da ne znamo sta cemo sa sobom.I tako ceo zivot da mi prodje u jurnjavi za sticanjem kojecega, dok ne obolim u 50-oj i postanem invalid.Visoka je to cena za svakoga ko se resi da upliva u ta g...na.

Napisaću ti još nešto jer vidim da totalno pogrešno razmišljaš .
Svaku tvoju predrasudu ću razbucati u paramparčad . Gledaš komšiju kako se muči ? Pa šta ako se muči ?
Ti se ne mučiš ? Razgovaraj malo sa komšijom pa ćeš vidjeti da je on puno više zadovoljan svojim životom nego
ti svojim . Nemoj da te zavara njihova sadašnja " dronjavost " jer se lako može desiti da za deset godina ti budeš i pijan i dronjav
a oni obučeni kao gospoda u novoj kući i u novom autu .
Ko ti je to rekao da oni koji teško rade obole u 50-oj godini a oni koji češu goozicu ostanu zdravi ?
Ti imaš veću šansu da psihički oboliš kada shvatiš da od 30.g. do 50.g nisi mrdnuo s mjesta dok su većina drugih riješili skoro
sve egzistencijalne probleme .
Kažeš da je komšija rob sopstvenog života ? A ti nisi rob sopstvenog života s tim da se komšija kreće a ti stojiš u mjestu ?
Vidio sam ja na drugoj temi da si ti ipak riješio da nešto mijenjaš kod sebe ali si krenuo megalomanski .
Temelj od 80 kvadrata ti je sasvim dovoljan jer sa potkrovljem možeš napraviti dva sasvim fina stana .
 
Ko je kilav i bolje što se ne razmnožava.

Moš misliti .

Komšijina deca će da naslede i taj plac i još će da im daješ celu penziju da te paze kad odrtaviš.

Ko ne hrani svoje taj će da hrani tuđe. To je pravilo svih pravila.

Ako ne prodam ciganima ili siptarima ili migrantima komsiji iz inata i odem u staracki dom :)
Kako to lepo kaze Panteija - sve svoje ostavljam samome sebi ostavljam :)
 
Nemaš ti pojma kako se kuća gradi i koje je to zadovoljstvo kad se završi . Malo je onih koji imaju 50 ili 100 evra a ipak su mnogi
izgradili kuće na kojima možeš samo da im zavidiš . Dođi u naselje Busije pa da vidiš kakve su kuće sazidale izbjeglice .
Kako se uglavnom započinjalo ? Na kraju dvorišta izgrade dve prostorije . U tim prostorijama živi čitava familija da ne bi morali
plaćati stan a do ulice izliju temelje za pravu kuću . Materijal za temelje ne košta više od 1000 evra a ko ih ne zna izliti sam
treba ga tući usranim štapom . Kad se uštedi novaca kupuju se cigle ili blokovi i gura se dalje .
Kada kuća bude spremna za useljenje one dve prvobitno izgrađene prostorije postanu garaža i drvara .
Ne pričam napamet jer sam i sam gradio na sličan način .Jeste da deset godina nisam otišao u kafić da popijem pivo ali se sada
osjećam kao car . Oni koji su tada po kafićima pili pivo piju ga i danas i kukaju nad tužnom sudbinom ne shvaćajući da su pola
kuće napravili kafedžiji .
E pa lako je vama izbeglicama u Busijama, da gradite kuce, kad ste placeve od Seselja dobijali za dzabe,a materijal sa 50% popusta.Ja takve privilegije ovde nisam imao.
 
Kada u Italiji dobije godišnji
dolazio je ovdje da sebi zida . Vremenom je svojim rukama nazidao kuću od 450 kvadrata . Od prizemlja je napravio poslovni prostor
koji sada izdaje . Zaslužio je da ga stave u novine jer nikada nije ukrao ni dinar niti je dobio dinar nasljedstva .

I život će mu proći radeći i neće proživeti ni on niti će imati vremena da se posveti deci... I pnda je kao uspeo?
Znaš kako je... Što više imaš više ti treba.
Ja spadam u samce. Imam 3 stana i 4 grobnice (znam da zvuči smešno ali na Novom groblju grobnice idu i po 35.000 - znači kao manji stančić). Realno ne treba mi sve to jer mogu da živim samo u 1 stanu i kad sklopim oči sigurno me neće razdeliti na 4 lokacije... Neko je za sve to radio, mučio se... Moj stav je da je bolje da su neki među njima proživeli... A komšije (a ni rodbina) se o svega toga neće ovajditi. Inače ne žalim što se nisam oženio i što nemam svoju decu. Kad pogledam kako su prošle neke koje kolege i prijatelji...
 
Eto skoro prosetah do placa i sretnem moje prve komsije.Muce se ljudi, ne bi li sagradili kucu, oko koje se jebavaju vec 10 godina.Nisu stigli ni do pola.Idu dronjavi, nikakvi, voze neki jugo od 100 evra, gomila krsa i nistavila.Bori se covek,nema sta...troje dece izrodio pa sad gleda da ih skuci.Sa moje tacke gledista, razmisljam se da li je to uopste i pametno?Ako je to cena porodicnog zivota, pa onda mi je isplativije da ostarim sam u jednosobnom stanu i da se ne mucim bezveze, kad vec nisam imao kakva nasledstva.Odlucim li se za porodicu, nista mi drugo ne gine, vec da postanem ko i moj komsija - rob sopstvenog zivota.Nekako...lakse mi je da sam ne znam sta cu sa svojim zivotom, nego da se ozenim i izrodim troje dece, pa onda u onom bedaku, svi zajedno da ne znamo sta cemo sa sobom.I tako ceo zivot da mi prodje u jurnjavi za sticanjem kojecega, dok ne obolim u 50-oj i postanem invalid.Visoka je to cena za svakoga ko se resi da upliva u ta g...na.

Ljudi se bore, znači da imaju snažni pokretački nagon koji ih tera da daju više od sebe. Na drugoj strani je tvoj apatičan stav da je najbolje ništa ne činiti jer može da ti se desi da te izbaci iz mesta na kom ti inače i nije naročito prijatno, ali si ušuškan.
Stvarno misliš da je tvoj stav bolji, a život sadržajniji?
 

Back
Top