E pa lako je vama izbeglicama u Busijama, da gradite kuce, kad ste placeve od Seselja dobijali za dzabe,a materijal sa 50% popusta.Ja takve privilegije ovde nisam imao.
Opet pišeš bez veze . Nisam ja izbjeglica a nisam ni iz Busija nego navodim izbjeglice iz Busija kao primjer . Reći ću ti i potpunu istinu
i o placevima u Busijama jer je meni nuđen jedan od tih placeva ali po duploj cijeni . Nisam htio da ga kupim jer je bio problematičan prepis
pa sam kupio plac od starosjedioca po četverostrukoj cijeni . Nije bilo nikakve infrastrukture pa smo sami financirali i vodovodnu i
električnu mrežu . Samo bandere i trafostanica su nas koštale 5.000 maraka po kući .
Da se vratim izbjeglicama iz Busija pa da ti napišem istinu jer je znam . Plac od pet ari su plaćali 1500 maraka ( kad se preračunaju dinari )
a jedan takav kupoprodajni ugovor sam držao u ruci kada sam pitao u opštini da li taj plac mogu prepisati na sebe .
Izbjeglice su po ugovoru morale u roku od tri godine izgraditi temelje inače im opština oduzima plac . Građevinski materijal su kupovali na
stovarištima po regularnim cijenama . Tri godine su bili bez struje a struju su dobili kada je norveška vlada isfinancirala izgradnju el . mreže .
Šešelj im je prodao isparcelisanu golu livadu mada mu treba skinuti kapu i zbog toga jer su izbjeglice došle do prilično jeftinih placeva .
Posebno su me fascinirale izbjeglice iz Bosne koje su se koncentrisale u jednom dijelu Busija . Oni zidare nisu ni plaćali jer je svaki znao
nešto da radi i pomagali su jedni drugima . Niko nikome nije ništa plaćao . Jedni su zidali , drugi uvodili struju ( kućna mreža ) a treći
radili kupatila . Oni koji nisu znali ni jedan zanat su štemali i radili na mješalicama .U to vrijeme je zidarski posao koštao po kući oko
5.000 maraka . Eto , oni su sami sebi zaradili svaki po 5000 maraka ( samo za zidanje ).
I još jedan detalj jer sam vidio da novinari lupaju gluposti oko imena Busije . Taj teren se vodi u katastru pod imenom " Businska bara "
pa otuda to ime naselja .