Šta je - Ideja ?

Vreme je ideja, prostor je ideja, prasak je ideja.
Ideja je proizvod svesti.
"U početku beše reč." I reč je proizvod svesti.
Dakle, svet nije nastao od praska, nego od svesti, od ideje. On je i danas ono od čega je nastao, svest i ideja.
Nije um stvorio misao.
Misao je ta koja stvara.
Misao je stvorila um.
Referentni sistem naseg sveta ima tri ose: vreme, prostor i energiju. Grubo pojednostavljeno: svest. U tom sistemu postojimo i saznajemo.
Svest je teisticka odrednica. Hoking pominje "holografski univerzum", "singularitet", a jedino do cega je dopro i cime upravlja, u cemu luta, je svest.
Ja vise volim rec "ideja" od reci "svest".
 
IDEJA = ISKUSTVO =ZNANJE = INFORMACIJA = PREDSTAVA

Ideju stvara ono što POSTOJI, uz pomoć 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Ako bi i jedna od ovih sposobnosti nedostajala, ideje ne bi moglo da bude.

Ako bi, na primer, nedostajale fizičke sposobnosti naprezanja i kretanja, tada u prostoru ne bi bilo ničega objektivnog, fizičkog, koje bi moglo da postane predmetom opažanja, osećanja i pamćenja, o kojem ideja jedino može da se stvori.

A ako ne bi bilo ideja, tada ne bi moglo da bude mišljenja, ni razumevanja ideja, jer ne može se ni misliti, ni razumeti ono što se ne opazi, oseti i zapamti, tj. ono što se ne zna.

U krajnjem slučaju može da se tvrdi da samo ideje uistinu postoje i ništa drugo i da je ceo univerzum i život u njemu samo napregnuta i pokrenuta, tj. materijalizovana i otelovljena ideja.

U nauci se odavno zna da sem materije i ideja ničeg drugog nema i da ideje ne može da bude bez materije, jer nikada niko nije uspeo da odvoji ideju od materije i opazi je kao nešto dugo nego što je materija, tako da ne preostaje drugo nego da se izvede zaključak da su ideja i materija jedno i isto.

Logički zaključak koji omogućuje da se razume da su ideja i materija jedno i isto, izvodi se iz činjenice da materije i nema, tj. da se materija objektivno, fizički manifestuje kao naprezanje i kretanje , kojeg ne može da bude bez želje (volje) za naprezanjem i kretanjem. Koja se uvek stvara uz pomoć ideje o naprezanju i kretanju, tj. uz pomoć pomisli na naprezanje i kretanje, koja na kraju uvek prelazi u želju (volju) i nameru za naprezanjem i kretanjem.

IZ napred rečenog sledi zaključak da materije, tj. naprezanja i kretanja, ne može da bude bez ideje o naprezanju i kretanju, što je i logično, s obzirom da se ideje kao iskustva (znanja) i ne mogu stići ni o čemu drugom do o naprezanju i kretanju, s obzirom da sem naprezanja i kretanja ništa drugo objektivno i materijalno ne postoji o čemu bi ideje putem opažanja, osećanja i pamćenja mogle da se stvore.

Iz čega dalje sledi zaključak i saznanja da su ideja i kretanje (materija) uzajmno naizmenično uslovljeni i da jedno bez drugog nisu mogući. Uz pomoć ideje o kretanju se stvara kretanje, a uz pomoć kretanja se stvara ideja o kretanju. Kao što koka i jaje jedno bez drugog nisu mogući, koji, zapravo i nisu ništa drugo do ideja o kretanju i kretanje, koji se naizmenično uzajamno uzrokuju. Jaje u sebio nosi ideju o koki kao sistemu kretanja i rada po kojem se razvija koka, da bi koka, zatim kao sistem organizovanog kretanja i rada poslužila za stvaranje nove ideje o koki kao sistemu organizovanog kretanja i rada, koja će da se sačuva u jajetu, da bi po toj ideji ponovo mogla da se razvije nova koka kao novi sistem kretanja i rada.

Iz primera "koka-jaje" takođe sledi zaključak da ideja uvek i trajno postoji - i u koki i u jajetu - a da jaje i koka, kao sistemi kretanja i rada, ne postoje trajno i uvek, već uvek iznova nastaju i nestaju. Ovo pravilo važi i za ceo materijalni Univezum, kao jedam veoma složeni i komplikovani, visoko organizovani i harmonični, sistem kretanja i rada, koji takođe uvek iznova nastaje i nestaje.

Da bi na kraju iz ovoga takođe sledio zaključak da je ideja nestvoriva i neuništiva, tj. da je ona ta koja postoji od uvek i zauvek i da je ona "svemogući Bog" koji sve od sebe samoga, uz pomoć svoje promisli, uvek iznova i gradi i ruši. Dakle, ideja je ta koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, koja sebe zove imenom "JA" i to je ono što treba da se podrazumeva pod rečju i pojmom "SVEST".

Eto, tako stvari stoje sa stanovišta logike koja se izvodi iz premisa sa značenjem argumenata u vezi onoga što se danas u nauci zna u vezi postojanja ideje i materije i njihove večite uzajamne uslovljenosti, nedeljivosti, nestvorivosti i neuništivosti.
 
SIGMUND DRUGA VERZIJA:

Prema Hegelu, ideja je jedinstvo pojma i realnosti.

Ubuduće, kad budeš želeo da tvrdiš nešto u vezi zakona po kojem postoji materia, život i priroda i kad budeš hteo da tvoja tvrdnja deluje ubedljivo, besmisleno je da se pozivaš na stare, izlizane i prevaziđene naučne, filozofske, teološke ili ideološko-političke autoritete, poput Hegela i drugih, već na Ljubu. Zato jer je Ljubina logika "update". Izvedena je i usklađena sa najnovijim naučnim saznanjima u vezi postojanja materije, života i prirode.

 
Ideja je unikat pojedinca ili samo nešto što se oblikuje prema već postavljenim zakonima prirodnog ili božanskog ?

Šta(gde, ko) je glavni izvor - Ideja ?

Ideja nije uslovljena iskustvima...ili jeste ?

na čemu se zasniva - Ideja ?

koliko je produktivnost Ideje u zavisnosti od inteligencije(pameti) ličnosti ?

p.s.

da se razgraniči pamet od inteligencije

šta je starije...ideja ili bog ?
bog stvara ideju ili ideja boga ?

Pomozimo se nekim primerima iz života koji nam mogu dati odgovore na sve naše dileme u vezi ideja.
Kekile je svojevremeno imao problem kako da reši problem hemijske formule molekula benzena. Razmišljao je o tome čak i na putu prema kući kada je dobio viziju zmije koja sama sebi guta rep. Kliknulo mu je da molekul atoma treba da bude predstavljen cikličnom formulom. Ukratko, ideju je dobio za ono na čemu je radio, što je poznavao i zanatski ga je mogao odraditi.
Mendeljejev se je mučio oko klasifikacije ili slaganja elemenata po nekom pravilu a onda je dobio san u kojem je video tablicu već gotovu, koju je trebalo samo da napiše po sećanju. I on je dobio ideju na polju na kojem je već radio, o onome što je razumeo i mogao iskoristiti.
Tesla je svoje ideje takođe dobijao kao vizije; opet ideje na polju na kojem pojedinac već ima dovoljno intelektualnu pripremljenost i razumevanje.
Njegov poslodavac, Edison se bavio pronalaženjem rešenja, naročito kod stvaranja sijaličnog vlakna tačno određenog sastava, i imao je osećaj da rešenje postoji. Nije imao viziju, nije imao vidljivi san ali je imao osećaj, intuitivni podsticaj, pa je na tome radio u ogromnom broju pokušaja. To unutarnje znanje dobio je takođe, kao i prethodno pomenuti, On kao Biće/Duša na unutarnjem svetu gde je inače noću odlazio i istraživao. To što je spoznao na unutarnjem nije preneo vizuelno ali je imao osećaj koji ga je gonio da ne stane dok ne otkrije pravu kombinaciju sastava tog vlakna...
Slična stvar se događala i sa pronalazačem aparata za fotokopiranje, tj pronalaženjem grafitnog praha koji je bio konačno rešenje za prve aparate.
Umetnici odu u izolaciju da bi radili svoje skulpture, slikali slike ili pisali romane... Trebali su im odgovarajući uslovi za dobijanje ideja. Pa kako i gde su ih dobijali?
Uvek je to na istovetan način; uvek je bilo noćnim putovanjem na unutarnjim realnostima ili nesvesnim podizanjem pojedinca kao Bića/Duše da prve više realnosti gde se pokupe ta rešenja kroz proučavanja ili takođe kroz praktičan rad.
Mi kao Biće/Duša jesmo kreativno Biće ali svoje ideje pokupimo sa viših realnosti i samo ih prenesemo u ovu realnost.
Zašto te ideje veoma često samo kliknu i to najčešće onda kada smo opušteni i smireni, kada svesno ne prisiljavamo sebe da nađemo rešenje naporima uma.
Sve naše ideje na svim poljima naših života i rada nisu naša kreacija već su sve spremne i čekaju nas.
Kreator je sve naše kombinacije i sve naše potrebe unapred proigrao, pripremio, rešio i ostavio sav materijal da ga koristimo.
Sve je kao u robnoj kući, "Uradi sam."
Pre godinu dana jedan od mojih poznanika podrugljivo je govorio o filozofiji i religiji, nipodaštavajući ih. Grohotom sam se smejao njegovim rečima jer i šta bih drugo kada neko ismeva ono što ga hrani i daje mu život. Onda je dao završnicu rečima, "Ma kakva filozofija i kakv Bog. Ja kada imam problem izolujem se tri dana u sobi i razmišljam o problemu ispijajući piće i nađem rešenje."
Mirno sam mu postavio pitanje, opet uz smeh, "Pa dobro reci ti meni ko ti je dostavio to rešenje koje nađeš?"
Shvatio je koliko se zaleteo i sam uleteo u vlastiti kavez. Više nikada nije govorio niti o filozofiji niti o religiji.
Jednostavno ideje ne dobijamo misaonim procesom, ne stvaramo ih već ih mi kao Biće/Duša dobijamo, preuzimamo ili otkrivamo na višoj realnosti ako su u oblasti našeg poznavanja problematike tako da se sa idejom možemo izneti i realizovati je. Ili nam se ona dostavlja kada nam odjednom klikne rešenje; onda kada nam sama suština života dostavi rešenje, nama kao Biću/Duši a mi je onda prihvatimo svojim nižim svesnim i radimo na n jenoj realizaciji u ovom svetu.
U najvećem broju sve su to naša nesvesna putovanja, nas kao Bića/Duše višom realnosti...
Svakako, Hegel o ovome nije govorio a nije ni Artur (Shopy) a ni bezbroj drugih filozofa.
 
LOUISKRSTIĆ:

Jednostavno ideje ne dobijamo misaonim procesom, ne stvaramo ih već ih mi kao Biće/Duša dobijamo, preuzimamo ili otkrivamo na višoj realnosti Svakako, Hegel o ovome nije govorio a nije ni Artur (Shopy) a ni bezbroj drugih filozofa.

Ako uzrok i poreklo ideja pripišemo "višoj realnosti", to i dalje ništa ne objašnjava. I dalje ne znamo šta je, ni "ideja", ni "viša realnost". I dalje nemamo odgovor na pitanje: "kako je sve to moguće"?

Da bi saznali istinu o postojanju realnosti, prvo je, putem opažanja, potrebno utvrditi i opisati činjenično stanje realnosti i to je ono čime se bavi nauka. Nebitno da li je reč o fizičkoj realnosti koja se bavi materijom kao procesom kretanja ili o psihičkoj realnosti koja se svodi na psihičke procese opažanje, osećanje i pamćenje fizičkih procesa kretanja, pomoću kojih se stvaraju iskuistva, tj. predstave, odnopsno ideje o svim mogućim opažljivim procesima kretanja.

Ali opažanje, opisivanje i utvrđivanje činjeničnog stanja realnosti, kao što rekoh, nije i dovoljno da bi znali istinu o realnosti jer i dalje ne znamo kako je sve to moguće. Da bi znali sve o idejama nije dovoljno utvrditi i znati da nam one dolaze iz "više realnosti", sve dok ne saznamo istinu i o toj "višoj realnosti" i njenom uzroku, tj. dok ne saznamo logiku koja objašnjava kako je ta "viša realnost" u kojoj su sadržane sve ideje, uopšte moguća? I to je ono što spada u područje filozofije, jer logika je osnovna filozofska disciplina. U konkretnom primeru ona se svodi na otkrivanje uzroka postojanja samih ideja u toj "višoj realnosti" a sim tim i uzroka te "više realnosti". Imajući na umu logičnost, da tek kad saznamo uzrok postojanja nečega, istovremeno saznajemo i kako je moguće postojanje nečega.

Ta logika pronalaženja objašnjenja mogućnosti po kojoj realnost postoji uz pomoć otkrivanja njenog uzroka, je prosta. Kao što sam u mom gornjem postu objasnio, prilikom traženja te logike, treba krenuti od činjeničnog stanja realnosti utvrđenog u okviru prirodnih nauka, koje se svodi na to da sem materije, kao fizičkog procesa kretanja i ideja po kojima se ta kretanja odvijaju, ničeg drugog nema. I kad to znamo, sve drugo je lako.

Naime, lako dolazimo do logičkog rešenja i saznanja da bez materije, tj. bez kretanja, ne može da bude iskustva o tim kretanjima, a samim tim ni ideja o kretanji.

Takođe lako dolazimo i do logičkog rešenja i saznanja da nikakve materije kao procesa kretanja ne može da bude bez ideja o tim kretanjima, pomoću kojih će ta kretanja da se ralizuju.

Da bi na kraju zaključili da su materija kao kretanje i ideje o materiji kao kretanju uzajamno naizmenično i ciklično (bez početka i kraja) uzajamno uslovljeni, tj uzročni.

Da bi u vezi toga ono krajnje logičko otkriće i zaključak glasuli da su materija kao kretanje i ideja o kretanju jedan i isti oblik postojanja koji postoji sam po sebi, tako šte se večito pretače iz sebe u sebe. Uvek iznova, kao perpetuum mobile se pretače iz ideje u materiju i iz materije u ideju.

Ovde nikakvog početka ne može da bude, zato jer kretanja ne može da bude akonije uzrokovano idejom o kretanju, niti ideje o kretanju može da bude bbbbbeziskustva kretanja.

I to je ona krajnja i konačna istgina o svim nivoima realnosti i logika koja objašnjava kako je sve to moguće. Istina o tome koja objašnjava kako je moguće da postoji Nešto, a ne Ništa. Kao i istina o samome Bogu, jer sem ove poznate nam realnosti - ideja o kretanjima i kretanja po idejama - nikakvog drugog boga NEMA. Jer svi nivoi realnosti, od najnižih do najviših uvek su i samo ideje o kretanjima i kretanja po idejama i ništa drugo. Ne postoji niti i jedan mogući primer u realnosti čijha suština bi bila nešto drugo.
 
Imam ideju, ribaru, al se odviko od kompa a na mobilni gnjavaza tipkati, tako da radije apstiniram.

Podržavam Luisa o porijeklu ideja s tim što više nivoe (dimenzije) prihvatam kao metaforu.

Živiot je rad! Rad pokreće ideja. Ideja pada kako Luis kaže. Al prvo mozak mora dobro da se potrudi - da radi! Sav naš život je realizacija rada našeg mozga. Jest naša zasluga, al sama realizacija nije naša!

I imam ideju lično za tebe! Recimo samo pola godine živi bezuslovno davanje sebe. Posle mi pričaj o Luisu i joku.

- - - - - - - - - -

P. S. A Ljuba je truba!
 
RISTOB:

Sav naš život je realizacija rada našeg mozga.

Ovako mali Đokica razmišlja. A mozak je realizacija....čega...???....pačijih govhana.

Ristaneeee oooo Ristane!!! Mozak ne postoji, već samo ćelije koje ga grade.

Ne postoje ni ćelije mozga, već samo atomi i molekuli koji grade ćelije mozga.

Ne postoje ni atomi, ni molekuli, već samo elementarne čestice koje grade tela atoma i molekuja.

Ne postoje ni elementarne čestice, jer one su samo kretanje. Kad to kretanje prestane i elementarne čestice nestaju.

A šta ostaje?

Ostaju samo ideje o kretanju, koje kad postanu misli i želje (volje) za kretanjem tada one počnu objektivno da se manifestuju kao elementarne čestice. Koje po ideji o atomima i molekulima stvaraju atome i molekule kao sisteme svog kretanja i rada. Zatim atomi i molekuli po ideji o ćelijjama ljudskog mozga stvaraju ćelije ljudskog mozga kao svoj sistem kretanja i rada. I tek zatim ćelije po ideji ljudskog mozga stvaraju ljudski mozak kao svoj sistem kretanja i rada.

Dakle, ne postoje nikave ni elementarne čestice, ni atomi i molekuli, ni ćelije mozga, ni ljudski mozgovi, već samo ideje o elementarnim česticama, atomima, molekulima, o ćelijama, o mozgovima i sistemi kretanja i rada tih ideja koje opažamo i nazivamo imenima elementarne čestice, atomi, ćelije, mozgovi itd. Kad kretanje i rad tih ideja prestane, sve to nestaje, a i dalje ostaju samo nematerijalne ideje. Koje će nekad kasnije, kad se malo od kretanja i rada odmore, ponovo da se pokrenu i počnu ponovo objektivno da se manifestuju kao elementarne čestice, atomi, molekule, ćelije i mozgovi.

Dakle, samo ideje o raznim oblicima kretanja i rada postoje i one su i Bog i Život. One su te koje su nestvoprive i neuništive i koje sebe zovu imenom "Bog" ili "JA KOJI JESAM".

Pogledaj ovo "svetlosno biće" na ovom snimku dole kako crta krugove na žitnom polju. Ono nema nikakav mozak. Samo napregnuta i pokrenuta ideja - znanje koja se objektivno manifestuje kao svetlosna lopta, koje to svoje znanje, tj ideju o krugovima telepetaski prenosi na klasje žita, koje tu ideju razume i samo se po njoj povija i tako na žitnom polju počinju da se vide krugovi. Ljudski mozak mora još mnogo kačamaka da pojede dok ne otkrije ideju o tome kako se to radi, da bi i on mogao pomoću mišljenja telepatski da prenosi ideje na svoju okolinu i putem misli je po svojoj želji je oblikuje.

Koliko ste samo svi vi naivni kad svu moć inteligentnog delovanja u prirodi pripisujete i svodite na ljudski mozak. Koji je tek u poslednjoj sekundi Božijeg stvaranja nastao i kojeg nigde nije bilo dok Bog po svojim idejama nije stvorio svet. Pa tek onda stvorio i ljudski mozak i pustio ga u taj svet, da ga on na kraju malo po svojoj volji dotera i uredi ..... "ko krmača baštu".

 
SIGMUND DRUGA VERZIJA:



Ubuduće, kad budeš želeo da tvrdiš nešto u vezi zakona po kojem postoji materia, život i priroda i kad budeš hteo da tvoja tvrdnja deluje ubedljivo, besmisleno je da se pozivaš na stare, izlizane i prevaziđene naučne, filozofske, teološke ili ideološko-političke autoritete, poput Hegela i drugih, već na Ljubu. Zato jer je Ljubina logika "update". Izvedena je i usklađena sa najnovijim naučnim saznanjima u vezi postojanja materije, života i prirode.


Nisam ni tvrdio ništa u vezi zakona po kojem postoji materija, život i priroda, nego sam samo ponovio Hegelovu definiciju ideje koju još niko nije oborio. A to je da je ideja jedinstvo pojma i realnosti.
 

Back
Top