Od toga da još NE ŽELIŠ DECU, gore je da ih ne želiš nikada, a ovo ti se desi kada to

ScipioAfricanus

Stara legenda
Poruka
91.054
Od toga da još NE ŽELIŠ DECU, gore je da ih ne želiš nikada, a ovo ti se desi kada to u Srbiji i PRIZNAŠ

Šta se dešava kada u Srbiji kažete da ne želite decu? Ni sada, ni sledeće decenije, ni kada završite fakultet, nađete posao, otplatite kredit – jednostavno nikad?!

Ova tema više nije tabu i sve sve češće se mogu čuti i pročitati ispovesti ljudi koji su rešili da se ne ostvare kao roditelji, njihovim slobodnim izborom. Ali, uporedo sa tim, takvu iskrenost prati i lavina oštrih osuda, ali i sažaljenja ili ubeđivanja da se predomisle, jer “kako je moguće da nekome dete nije suština života”.

Pozdravi mačke

- Dobila sam mnoštvo komentara, tipa "promenićeš mišljenje kada upoznaš pravu osobu", "postaćeš usedelica", "pozdravi mačke", "zažalićeš jednog dana" i "a bila bi tako dobra majka"... Omiljeni je usledio od moje mame. Kada sam joj rekla da se od mene ne nada unucima, samo je smireno rekla: "Želja za detetom je kao dijareja – ti ovako ne bi otišla u ve-ce, ali kad te potera..." – kroz smeh priča Jasmina (27) koja jednostavno ne vidi sebe u ulozi majke.

Ni Miroslav (35) nikada nije mogao da se zamisli u ulozi oca. Roditelji su mu rekli da mu neće ostaviti ništa, jer "neće da njihovu imovinu naslede kornjače", aluduirajući tako na rezervate koje ovaj veterinar posećuje.

A zašto ti želiš decu?

- Kada me drugi pitaju zašto ne želim decu, odgovorim pitanjem – a zašto ih ti želiš? Ovaj svet je loše mesto i neodgovorno je na njega donositi ljudsko biće, koje se o tome ništa ne pita. Iako sam muškarac, i ja dobijam komentare poput "ti si sebičan" ili "deca daju smisao životu". Ono što me nervira je netačna pretpostavka da ne volim decu, a ja samo ne želim da imam svoju – kaže on.

Ma samo rađajte decu

Na ovakve i slične ispovesti, komentari su često uvredljivi, mnogi su skloni da osobe ovakih stavova verbalno linčuju, tako da kada im kažu da su sebični, što je stav većine, to i ne doživljavaju kao uvredu.

Odluka sebičnosti, nesposobnosti i totalne letargije koja je zahvatila našu pomalo priglupu omladinu. Bez obzira na stepen obrazovanja, shvatanja su im katastrofalna... Rađajte decu što ranije i videćete šta je smisao života – samo je jedan je od komentara na objašnjenje mladog para zašto ne želi naslednike.

Osuda različitosti

Uopšteno posmatrano, ljudi su skloni da osuđuju različitosti, izbore koji nisu uobičajeni i ponašanja koja odstupaju od očekivanih, smatraju psiholozi.

- Većina ljudi se odlučuje da ima decu i to se smatra razvojnim zadatkom odraslog doba u okviru najznačajnijih psiholoških teorija o razvoju. Postoje ljudi koji su manje tolerantni na različitost, pa kod njih izbor neke osobe da nema decu može da izazove nerazumevanje i osuđivanje – kaže dr Marija Zotović-Kostić, profesorka psihologije na Filozofskom fakuletu u Novom Sadu.

Kritike mahom proizilaze iz toga što mnogi osećaju da život bez dece, kao izbor, nije u skladu sa vladajućim sistemom vrednosti.


Osuđivanje ljudi koji se opredeljuju da nemaju decu uslovljeno je dominantnim normama i vrednostima u određenom društvu, kao i procesom socijalizacije kojim se te vrednosti prenose sa generacije na generaciju. Bliskost sa osobom koja je odlučila da ne želi da ima decu mogla bi predstavljati činilac koji dovodi do manjeg stepena osude, jer bliskost omogućava sagledavanje svih činilaca i okolnosti koje su dovele do izbora pojedinca da ne bude roditelj – dodaje sagovornica "Blica".

Kako je moguće nemati decu i biti srećan

Nekima je prosto nejasno kako ono što njih čini ispunjenim i ushićenim druge ne zanima.

- Još je gore ako žena ili muškaraca odaberu da stupe u brak, a i dalje ne žele potomstvo. Ljudi se ljute ne samo na pomisao da oni svojevoljno nemaju decu, već i na ideju da se bez dece može biti srećan. Oni se pitaju "kako se taj par usuđuje da izjavi da je život bez dece - srećan život" – kaže psihoterapeut Stefan Stojanović.

Ma možda ne govore istinu

Većini je nekada toliko teško da poveruje da neko neće decu, te sumnja u istinitost ove izjave.

Pitanje potomstva je vrlo intimno i ljudi često oklevaju da druge pitaju o tome, u strahu da će dotaći bolnu tačku. Mnogi i dalje ne veruju da je odustajanje od roditeljstva svesna odluka i pretpostavljaju da osoba/par zapravo ne može da ima dete, ali joj/mu/im je lakše da kaže da ga ne želi - smatra psihoterapeut.

A da li je nekome palo na pamet da razlog može da bude opravdan

Osude mahom nestanu ako je razlog "opravdan" ili takav da sa njim većina može da se poistoveti.

Jedni se plaše da detetu prenesu naslednu bolest, drugi su potekli iz nefunkcionalnih porodica, treći dobiju napad panike kada im beba zaplače u rukama. Jedna devojka mi je rekla da ima alergijsku reakciju na pomisao da drugo ljudsko biće raste u njenom telu. Naravno, sve veći broj ljudi u reproduktivnom periodu želi da se posveti karijeri, da uvek bude slobodan da otputuje, izađe, preseli se u drugu zemlju. Neko je introvertan i voli samoću, što je otprilike prva stvar koja umre na licu mesta kada dobijete dete – navodi on.

Nerezreli, nesposobni, razmaženi

Osim sebičnosti, ljudi koji su odlučili da neće mališane i obaveze koje stižu u paketu, u društvu su često okarakterisani kao nezreli, neispunjeni, nesposobni za empatiju i razmaženi. Okolina ih apriori osuđuje na tešku starost, samoću i depresiju.
- Osude su snažno povezane sa ukorenjenim shvatanjima porodice i braka. Institucija braka i roditeljstva afirmiše se od najranijeg detinjstva u toku procesa socijalizacije, koji je u velikoj meri regulisan tradicijom, pravilima i normama. Na brak bez dece se još uvek gleda kao na "nepotpun", a ne kao na alternativni porodični oblik i legitimni individualni izbor. Pozadina komentara "bez dece nećeš biti srećan" i sličnih, krije se u duboko usađenim uverenjima o ispunjavanju roditeljskog motiva kao neophodnog uslova za srećan i smislen život – kaže psihološkinja Zotović-Kostić.

Etikeriranje naročito žena

Koliko god da im pričaju iste stvari, muškarce i žene koji neće decu ljudi ipak drugačije tretiraju.

- Devojčice od najranijeg uzrasta vaspitanjem usvajaju ideologiju materinstva i motivaciju za ispunjenjem idealno tipske materinske uloge, koja je obavezujuća za patrijarhalno društvo. U okviru tog obavezujućeg materinstva postoje samo narativi o dobroj i lošoj majci, kao i o ženi nerotkinji. Diskurus o "nerotkinji", "bezdetki", "neroduši", "jalovici", kako se sve nazivala žena koja nije imala dece, podrazumevao je samo biološku nesposobnost žene da postane majka, ali ne i pravo na samoopredeljenje da se ne bude majka. U odnosu na očinstvo, ne postoji toliko izražen pritisak i osuda, ukoliko se muškarac ne opredeli da preuzme ovu ulogu. Ali svakako, bez obzira na pol osobe, brak bez dece kao izbor gotovo po pravilu povlači za sobom određen stepen diskriminacije i etiketiranja – objašnjava ona.

Iznenađujuće je da ove razlike prema polu sa godinama zamene mesto. Istraživanja su pokaza da se u Americi ženama bez dece oštrije sudi samo dok su u reproduktivnom periodu. Kada zađu u godine, u odnosu društva prema ženi majčinstvo više nije faktor, ali se zato sve loše u životu ostarelog muškarca pripisuje "sebičnosti" i "nezrelosti" zbog koje je svojevremeno odlučio da nema decu.

Sa kritikama se sreću i poznati

Na meti kritika našle su se i poznata imena Holivuda i šou biznisa. Neke od glumica i svetski poznatih ličnosti koje su ostale pri svome da ne žele da se ostvare kao roditelji su Kameron Dijaz, Porša de Rosi, Helen Miren, Opra Vinfri, Kim Kartal, Džej Lino...

- Volim decu, ali ne na duže vreme. U početku su mi zabavna i slatka, a onda od njih dobijem glavobolju – izjavila je jednom prilikom Kim Kartal, koju svi dobro znamo po ulozi Samante u seriji “Seks i grad”.

Karijera pre potomstva
Karijera pre potomstva
Przypnij na PinterestPodziel się
I zvezda serije "Prijatelji" glumica Dženifer Aniston (48), koja takođe nema decu, nedavno je odbrusila kritičarima.

- Radila sam tako naporno u životu i karijeri da bih bila svedena na jadnu ženu bez dece – rekla je ova uspešna glumica.

Iako mnogo manje javne, takve kritike pogađaju i obične ljude. Psiholozi ipak smatraju da negativni komentari ne mogu mnogo da pokolebaju osobu koja je u svoj izbor sigurna. A svako ima pravo na svoj izbor, ukoliko time ne ugrožava druge.

http://www.blic.rs/vesti/drustvo/od...lis-nikada-a-ovo-ti-se-desi-kada-to-u/708v9rs


Zasto roditelji smaraju svoju decu sa imanjem dece itd? Zar im toliko fali da dadiljaju neko dete ili im je bas dosadno u penzionerskim danima, da nemaju nikakav hobi ili zanimanje?
 
Da se kladimo da ce Jasmina i Miroslav sad da se upoznaju, spandjaju i izrode cetvoro dece.
A nije klise i cesto se desava bas ovo "videces ti kad sretnes pravu osobu". Znam bas nekoliko takvih koji su tako bili sigurni da ne zele decu ali su ipak poklekli pred ljubavlju svog zivota.

I druga stvar, tekst je gomila netacnih gluposti i preuvelicavanja a najveca istina je da bukvalno nikoga osim njihovih roditelja nije briga. I roditelje je jedino briga sto se plase sta ce biti sa njima kad ostare pa nece imati ko da im pomogne i nadje im se u starosti, bolesti i nevolji. Eto samo zbog toga. Okolinu je skroz briga i zabole ih sta ce oni da rade sa svojim zivotima. Jedino ce sasvim mali broj ljudi na te osobe gledati sa malom dozom sazaljenja i to tek kad ostare jer su sami i nemaju nikoga.
Nega danas svi redom isteravaju neku svoju pamet i glume borbu za neka svoja umisljena prava. Sad je to moderno.
 
To je bar prosto, većini ljudi smetaju odluke drugih ljudi koje ne shvataju. Lakše je osuditi i reći da taj neko nema pojma, nego razumeti da ipak nisu svi isti.
Roditelji žele unučiće jer tako vide da je njihov život imao svrhu, vide plodove svog života u tome što su njihova deca odrasli i zbrinuti ljudi sa ličnim potomstvom.
Ja razumem, neko decu ne želi i poštujem to. Ali definitivno je najlepši osećaj na svetu uzeti svoju bebu prvi put u ruke, i žao mi je što se neko svesno odrekne tog osećaja.
 
Mi smo dosta surovo, egoistično i neuvidjavno društvo. Život nam se svodi na uske sebične interese u kojima ama baš nemamo nikakvih osećaja za zajednicu, a kamo li za pojedinca.
Koristimo ljude za postizanje svojih ciljeva, a kad ih iskoristimo znamo da im spočitavano zašto nisu postigli to što smo lično mi postigli.

Iz tog razloga često roditeljstvo koristimo za merilo uspeha i kao jedino postignuće, ne vodeći računa ni onima koji bi želeli a ne mogu ili se bore da imaju potomstvo, a šta tek o onima kojima je to svestan ili podsvestan izbor.

Vrlo često je upravo izbor i okolnost da se ima potomstvo najveći izvor najvećih nepravdi koje nanesemo drugima - počevši od gramzivosti, pristajanja na svakakve moralne ustupke a sve krijući se iza floskule - "moram imam decu." Koliko tada oštetimo one koji nemaju u tom momentu decu i koliko ljudi zloupotrebimo ne vodi se računa.


Malo više poštovanja drugih i njihovih životnih okolnosti kao i izbora nije na odmet.
 
Ja? Koga proklinjem? Ako mislis na mene.

Pa zvuci mi kao pomalo osudjujuce. Tipa: Nikoga nije briga za njih, Okolinu je briga i zabole ih sta ce oni raditi u zivotu i td.. Ne deluje mi bas kao realno sagledavanje.

Realnije je da se danas prica o svemu i da je to pozeljno, gde sagovornik nece bas da dodje i kaze ma koga zabole za vas. Ne znaci da nezenje treba da prave paradu. Sta god vec. Ali debate, javne, upravo sluze da se prica o svim aspektima drustva.

A argument da drustvo ipak nema tako indiferentan stav jeste i ta vec zamorna kampanja oko pravljenja dece, bele kuge, i td. Uperena upravo prema ljudima koji ne zele da to rade.

A sto se direktnog okruzenja tice, nemas pojma koliko verbalnih napada sam dobijao kada god bih se izjasnio da necu decu.
 
imati potomstvo je prirodni razvoj dogadjaja

ali razumem i one koji ih ne zele , nismo svi isti

- - - - - - - - - -

a bolje nemati decu nego imati pa se ne brinuti o njima

Ovo ja uvek govorim. Nije svako za roditelja i roditeljstvo treba da bude privilegija, a ne samo bioloska funkcija.
 
Realno gledano, deca i porodica su najvaznije stvari u zivotu. Ko je to ostvario ima sve. Ali cini mi se da ljudi sve teze pronalaze partnere, a i sad je sve popularniji brak bez papira, iako mislim da to zene prihvataju zbog muskarca a ne zbog toga sto one ne zele da se stvarno udaju. Najlogicnije mi je reci da neces decu jer jos nisi pronasao "pravu" osobu, pa ni ja nisam ljubitelj dece malih smaraca, ali svoju decu cu voleti. U nekim situacijama razumem zasto neko nece decu, npr.ima neprezeljenu ljubav i odluci da nikad ne zasnuje porodicu.
 
Pametan čovek neće osuđivati nekoga zato što ne želi da ima decu!

Sa budalama se ne vredi objašnjavati.

sad je sve popularniji brak bez papira, iako mislim da to zene prihvataju zbog muskarca a ne zbog toga sto one ne zele da se stvarno udaju.
U čemu razlika između udaje sa i bez papira? Nije li i jedno i drugo udaja?
 
Poslednja izmena:
Pametan čovek neće osuđivati nekoga zato što ne želi da ima decu!

Sa budalama se ne vredi objašnjavati.

U čemu razlika između udaje sa i bez papira? Nije li i jedno i drugo udaja?

Nije iako je po zakonu izjednaceno. Nema istu tezinu kada to ozvanicis i kada jednostavno pocnes da zivis sa nekim i kao vi ste u braku.
 
Ovo ja uvek govorim. Nije svako za roditelja i roditeljstvo treba da bude privilegija, a ne samo bioloska funkcija.

Apsolutno tačno, nije svako za roditelja, i bolje je ne biti roditelj, nego biti loš roditelj. Ne treba nikada nikoga osuđivati, svako ima
pravo da živi svoj život onako kako misli da je najbolje za njega.
 
Tekst je sto se tice osuda,agresije i ekstremno lose reakcije svih na tu cinjenicu potpuno tacan.

Mnogi nisu imali para za potomstvo ali su drugi to trazili.Iz dana u dan im zabijali tu otrovnu iglicu u mozak.Ljudi prihvate a onda potomstvo finansiraju baba/deda.Ili nema ko jer dezurni na poslu/iz okruzenja uopste "zasto nemas decu" dinar za tu decu nece da daju kad ih dobijes.Ali znaju da proganjaju one bez potomstva unistavajuci im psihu,praveci pritisak,tenziju.
Znam par koji ima trece dete ne jer to zele vec zato sto drzava daje pare kad imas trece.Zato su ga napravili.
Kucu gde alkoholicar otac odgaja potomstvo (kao,sustinski ga bas briga) a ona ostaje tu jer nema hde da ode.Njeni je ne primaju nazad.
Par gde muskarac nije hteo da izdrzava decu te je sve reseno preko suda.
Dvoje koje su psihicki bolesnici na lekovima a kad ne piju lekove urlaju,vriste,svadjaju se.
Itd.Isl."Ali "nije bitno" "ostvarili su se u ulozi roditelja".
Jako malo ljudi u znam da su oni sami hteli potomstvo i sami imaju finansija da to izdrze bez odricanja.

U Srbiji je "normalno" da se cuje "ja sam se zbog vas svega odrekao/odrekla" kad roditelji kazu potomstvu.Ne treba imati potomstvo ako nemas da mu prizis pristojan zivot,pristojno obrazovanje.

Treba postovati odluku malobrojnih koji imaju uslove a ne zele to.Imaju svoje razloge.

U normalnom drustvu ljudi se ne proganjaju jer nemaju potomstvo.U Srbiji bolje mrtav nego bez potomstva.

To "ko ce ti dodati casu vode kad ostaris" unistilo je mnoge zivote ljudi koji umesto da stare bolesne roditelje stave u dobar staracki dom da ih strucnjaci paze "paze" ih bolesne oni."Paze" jer ako nisi strucnjak to ne mozes da radis kako treba.Mnogi su zavrsili pijuci lekove za psihicke bolesti jer su zbog nametnute grize savesti pokusavali da cuvaju svoje bolesne roditelje umesto da ih prepuste strucnjacima.Onda sve zive dave sa "ja sam se zrtvovao/zrtvovala" dozivotno a ne shvataju da su sebi zdravlje a samim tim zivot upropastili.

Deca nisu robovi. Ne treba da se prave zbog "pazenja u starosti".To je ekstremno pogresan razlog.Skupljaj pare za strucno osoblje koje ce brinuti o tebi ako zelis da te neko pazi kad ostaris.
 
Mnogi stari ljudi i ne zele da idu u dom nego se namerno uvale deci, a ona sta ce, udovoljavaju im jer su im roditelji. Znam slucaj gde majka dolazi kod cerki u inostranstvo i ostane po 6 meseci, na svako letovanje vode mamu, idu na izlete sa mamom i svojim drustvom, to mi je bas naopako. Pitam se kako tim zetovima ne smeta da im tasta toliko bude u kuci.

- - - - - - - - - -

A ko procjenjuje težinu bračne ili vanbračne veze ? Selo ?
Jel odluka treba biti jednoglasna ili samo većinska ?

Jednostavno je tako, zasto vam je tesko to da prihvatite?
 
A ko procjenjuje težinu bračne ili vanbračne veze ? Selo ?
Jel odluka treba biti jednoglasna ili samo većinska ?

Druze, tezinu veze odredjuje postovanje izmedju dvoje, zajednistvo, vezanost...Nevezano za temu. skoro da sam siguran da bi veze u srbiji bile hiljadu puta bolje da se ima samo malo vise para.

Papir, tj. bracna veza znaci u koliko se razvodite, da drzava i advokati imaju para da idu npr na halkidiki sa svojim zenama. Razvod, po izvoru mog druga sa posla ga je do sad iskostao oko 300000 rsd..I jos nisu zavrsili:mrgreen:
 
Mnogi stari ljudi i ne zele da idu u dom nego se namerno uvale deci, a ona sta ce, udovoljavaju im jer su im roditelji. Znam slucaj gde majka dolazi kod cerki u inostranstvo i ostane po 6 meseci, na svako letovanje vode mamu, idu na izlete sa mamom i svojim drustvom, to mi je bas naopako. Pitam se kako tim zetovima ne smeta da im tasta toliko bude u kuci.


ima neuviđajnih 'roditelja' koji smatraju da im deca trbaju vratiti dug izdržavanja za sve
njihove muke pošto su ih podizali, čuvali, školovali, trte-mrte...i verovatno očekuju plus neki hvalospev ili pak napismeno priznanje
o roditeljskom požrtvovanju kao da to nije stvar prirodnog ciklusa i zakona
 
"Zasto roditelji smaraju svoju decu sa imanjem dece itd? Zar im toliko fali da dadiljaju neko dete ili im je bas dosadno u penzionerskim danima, da nemaju nikakav hobi ili zanimanje?"

Svako bi trebalo da ima pravo da odluci o svom zivotu. Odnos razvedenih brakova i odluka da ne zelis decu jedirektno proporcionalan ili losi brakovi imaju veliki uticaj

na volju za radjanje dece uz dodatak uticaja okoline se jos i povecava.

Odgovor na ovo pitanje se nalazi u osecaju da svaki roditelj ili vecina misle da su uspeli kao roditelji, tako da kada neko izjavi da ne zeli decu, roditelji smatraju trenutnim hirom, koji je u vecini slucajeva tacan, zato smaranje treba da utice na promenu misljenja dok je vreme za radjanje.

Da li je to opravdano ili nije pokazuje samo vreme.

U principu je pravilo, da deca iz brakova gde se oseca ljubav, lako, cak napadno lako se odlucuju za decu.
 
ima neuviđajnih 'roditelja' koji smatraju da im deca trbaju vratiti dug izdržavanja za sve
njihove muke pošto su ih podizali, čuvali, školovali, trte-mrte...i verovatno očekuju plus neki hvalospev ili pak napismeno priznanje
o roditeljskom požrtvovanju kao da to nije stvar prirodnog ciklusa i zakona

Ti roditelji to očekuju jer su decu rađali jer tako treba, da ne kažem mora, a ne samo zato što su želeli. Opet, ako 20-30 godina bdiš fizički ili samo psihički nad svojim potomstvom, ono treba da želi da se brine o tebi kad nisi to u mogućnosti...
 
Ti roditelji to očekuju jer su decu rađali jer tako treba, da ne kažem mora, a ne samo zato što su želeli. Opet, ako 20-30 godina bdiš fizički ili samo psihički nad svojim potomstvom, ono treba da želi da se brine o tebi kad nisi to u mogućnosti...

to je dužnost države, da brine o starim ljudima
nema ničeg prirodnog u tome da deca vraćaju dugove roditeljima a prirodno je da roditelji podignu decu dok ne stasaju
za samostalan život

na sreću, ja sam to uvideo odmah sa punoletstvom pa sam im vrlo brzo rekao - arivederči
ko želi da čuva starce neka izvoli, od mene eventualno mogu dobiti samo novčanu pomoć i to je to
 

Back
Top