Bilo jednom.....

DON

Aktivan član
Poruka
1.451
Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas!Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivelo je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako uspu dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me s tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povest sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi te je dosta!

Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.

Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.

Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja..... :roll:
 
...Ta prica je iz knjige,Secanje na buducnost,ta knjiga je dobila Pavicevu nagradu...pisacu ja jos iz te knjige...ima tu prica i pricica.....
sad ovo,kao ono:AJ SE MALO FALIMO,a....hahhahahhahahhahahhahha
Ma samo da Zvezda pobedi veceras,hahhahahhahahaha
PoZ
 
E SAD SAM STVARNO BESAN!
STARI LISACV MI JE DAO ADRESU,NEKA JE OBJAVI JAVNO OVDE,JA SAM VIDEO....
NA NEKOM HRVATSKOM SAJTU,FORUMU,STA LI IM JE VEC...POSTOJI ISTA PRICA.ONO,MORA DA JE ISTA,ALI BRE ZASTO KRADU?
UHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
NE...NE...AAAAAAAAAAAAAAA


da ne ispadnem lazov,koliko posle utakmice napisacu jos jednu pricu iz iste knjige,a oni nek se kite tudjim perjem,mamu im..................
 
DON:
E SAD SAM STVARNO BESAN!
STARI LISACV MI JE DAO ADRESU,NEKA JE OBJAVI JAVNO OVDE,JA SAM VIDEO....
NA NEKOM HRVATSKOM SAJTU,FORUMU,STA LI IM JE VEC...POSTOJI ISTA PRICA.ONO,MORA DA JE ISTA,ALI BRE ZASTO KRADU?
UHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
NE...NE...AAAAAAAAAAAAAAA


da ne ispadnem lazov,koliko posle utakmice napisacu jos jednu pricu iz iste knjige,a oni nek se kite tudjim perjem,mamu im..................

Tako je ljudi DON je pokraden , ukradeno delo se nalazi na adresi :

http://www.gay.hr/forum/viewthread.php?tid=2266&pid=287720#pid287720

pogledajte ....mada sam im ja vec skresao u brk . :lol: :lol:
 
Kad napokon izgubih i zadnji dukat zut,nista mi drugo ne preosta no da to malo stvari,spakujem i podjem sto dalje od Beckih krcmi.Becke krcme!Sareni stolnjaci,prljavi,dim,smrad alkohola pomesan sa vonjem znoja...i skoro besplatne razvratnice.Oh,da...naravno:I kocka.
Nisam znao kuda.Jednostavno sam reko kocijasu:Vozi sto dalje.
Put me naneo u provinciju Tai-pen.Dotle sam i imao para da platim kocijasa.
Sedoh da malo odmorim.Na jednom brdascu s kojeg se pruzao predivan pogled na beskrajnu zelenu oazu trave.Carovala je tisina.Umoran,zaspah.Kako i ne bih.Becke birtije,noci sa razvratnicama,kocka,pice,ostavilo je to trag na mojim podocnjacima.Zaspah.
Ne znam koje je doba bilo,kad zacuh larmu.Pesmu,kikot.Popeh se malo vise.Na nekih dvesta metara od mene,radese neki ljudi u polju.Jasno sam video da im se noge ne vide.Od vode.Tad mi sinu!To su radnici radili na pirincanom polju.Veselili se,pevali,po koji put i poljubili,ali radili.Malo zatim,zacu se gong.Ja bacih pogled u pravcu gonga i videh tek tada,jedan sator.Ispred satora stajase ogromni covek sa jos vecim listom nekog drveta u ruci.List se pomerao gore-dole.Ogromni covek je hladio svog vlastelina.
Kad cuse gong,radnici jos zivlje,jos veselije,sedose na suvu travu.Pade mi napamet da jos imam durbin.Uzeh ga i pogledah malo bolje.Radnici su bili ubogi seljaci,prljavi,pocepani...Jeli su,kako sam ja video,mali komad hleba i pili nesto sto je licilo na vodu.Nisu bili ni do pola jela,kad se opet zacu gong.Oni ostavise komade hleba,pocese opet da pevaju i nastavise da rade.Tja,pomislih,ja to nikad ne bih mogao.Podjoh dalje.Put me nanese u selo odakle behu ti radnici.U vlastelinovo selo.Video sam zene,decu,starce.Vido sam kuce u kojima su ziveli.Vido sam i dvorac.Dvorac vlastelina.Seo sam u najblizu kafanu i porucio pice.U to se nekako vratise radnici.Raspevani,nasmejani,pocese da ljube svoje zene,decu...Heh,nekako brzo isterase decu iz kuca,da se igraju napolju.Ostadose sami sa zenama.Valjalo je praviti nove radnike.Prenocih,i sutra krenuh svojim putem.Lutao sam dobrih sest meseci,kad me sasvim slucajno,put opet nanese u isto selo.No,sada vidoh drugu sliku.Radnici behu lepo obuceni,ali ni traga ni glasa od one razdraganosti,pesme,igre,ljubavi.....
zaustavih jednog mestanina te ga priupitah:Sta se to desilo,da li ste sada bogatiji?Ispricah mu kako sam vec boravio u njegovom selu,ali nisam tada video sto sada vidim.Mestanin samo sleze ramenima.Rece:Znas,strance,to sto si tada video,to je bilo u vreme starog Vlastelina.On je umro.Dosao je novi.Njegov sin.daje nam za isti poso vece plate,imamo lepse kuce,nova odela,ali...
Ali nemamo vreme kao nekad.Radimo od jutra do kasno u noc.Nema se snage vise za pesmu,igru,smeh...za ljubav.Bolji je bio stari vlastelin.Bolje nam je bilo u krpama,starim kucama...Veruj to.
Zapamti strance,LJUBAV,SMEH,IGRA i PESMA su zivot,ne ove aljine na meni.
Pogledah ga malo cudno,ali nisam hteo da komentarisem.Na kraju krajeva,vec je bio otiso,onako poguren,vidno utucen.
Kasnije,tek mnogo kasnije,kad sam i sam otkrio da se moze bez birtija,dima,prljavih stolnjaka,razvratnica i kocki.....setio sam se o cemu mi je govorio onaj seljak.
O da,bio sam kupio neko malo imanje,nesto malo proizvodio,ozenio se,izrodio decu.I pevali smo i igrali smo i smejali se dok smo radili......

Seljak je bio u pravu.


P.S.
I ovu pricu su dobili neki ljudi sa chata,mozda se i ona negde pojavi :evil: :evil: :evil:
 
lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navaljujes"...
 
sanja:
lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navaljujes"...


Komplimenti su moje zadovoljstvo sto mi se uopste obraca Vasa malenkost.
Ko uspe da desifruje tajnu ljubavi,taj nece ni biti svestan da je otkrio tajnu VECNOSTI.

S'potovanjem i naklonom mojim.....
 
Bice prica,sto ne bi bilo.Ja bih zamolio,ako procita ovo,moju NAJLEPSU SEVERNJAKINJU :P Da vrati Topic,ili koga interesuje,sam nek nadje,Topic:Muskarci izumiru,zar ne?Nazalost,necijom voljom,Topic o konobarima je prebacen na Svastaru.Konobarima kao ljubavnicima.Tako nekako bese to.....Tek,ima tih prica podosta,al bejase to neko drugo vreme.Bejase......
 
Ne secam se vise datuma.Znam samo da bejase vece,nekog Decembra.Poluszmrznut,polu ubijen u dusi zaputio sam se znanom stazom.Konacno dodjoh do te meni tako poznate kuce.Nista se tu nije promenilo.samo je Jelka ispred njene kuce bila narasla. Davno nisam video to drvo,tu Jelku.Bila je sasvim mala kad sam odlazio.Sad je to vec bilo ovece drvo. Izvuko sam svoju cuturicu iz unutrasnjeg dzepa starog kaputa,povuko jedan cug,zapalio cigaru i gledao u osvetljeni prozor.Bio sam se navalio na jednu banderu,kad tad svi mi zavrsimo na banderu,i samo tako,gledao.Ne secam se o cemu sam razmisljao.Znam samo da tada,u tom momentu,sigurno o nicemu nisam razmisljao.Bio sam u mislima.Misli me u proslost odvode.Pred umorno krvavim ocima slika.Slika NJE.Slika pegaica na njenom licu,slika rasute ridje kose po ramenima.Da,stalno sam je miloo da je sakupi,i uvek bi mi ucinila to zadovoljstvo.Sakupila bi je,a ja bih je poljubio u vrat.No,onda mi je hvalila rasuta kosa.Naprosto,nisam znao kako lepse izgleda.Sa skupljenom,ili rasutom kosom.da,voleo sam je zaista mnogo,kako samo ljubav i zna da voli.I taj bol,posle ljubavi,ne treba tragicno shvatati,bilo je vredno boli.ta ljubav.Bila je vredna ove boli.Secam se,u prolece te godine,kad smo se razisli,prvi livadski cvet sam njoj dao,a onda mojoj majci.Da,bila mi je vaznija od majke.Vise sam je voleo.Ali ne,ipak su to razlicite ljubavi.Ljubavi,ali razlicite.Tek,prvi cvet sam dao njoj.Neverovatno je koliko slika proleti umom u sekundi.Po nekom nepisanom pravilu,samo lepe slike.One ruzne ne prolete.One se vremenom izbrisu iz secanja.Secam se,dugih poljubaca ,bas pod tim prozorom,njenim prozorom,secam se kako sam je prosto terao da udje kuci,jer vreme njenog izlaska je bilo isteklo.Redovno mi je odgovarala:Ne,Necu jos,necu da mi ti kazes kad da udjem u kucu.Pravio sam se da mi je nelagodno zbog njenih,glumio,ali sam uvek los glumac bio.Naravno,prijao bi mi uvek takav njen odgovor.Jednom,kad sam joj reko:Hej,kasnis...ona je izasla iz automobila i posla domu svom.Bio sam zatecen,nije bilo uobicajenog;Neces mi ti govoriti kad cu uci.Blenuo sam u mraku,ne uspevsi ni na njeno CAO da odgovorim.Ko zna kako me je procitala,tek vratila se,sela u kola,i rekla:Jel vidis kako je kad odem kad mi ti kazes? Blago se nasmesila i poljubila.Nikad joj vise nisam reko:Kasnis! da,uvek je bila pametnija od mene.Uvek.Ja sam samo ziveo u ubedjenju da sam musko,a samim tim i pametniji.Isla mi je na volju.Pustala me da zivim u svom ubedjenju.Cak i onda,kad sam joj reko:SADA JE KRAJ,cak i tada se nije protivila mojoj muskoj inteligenciji.Samo je rekla:Dobro,nek bude po tvome,ali molim te razmisli koji dan.Naravno,ko je mogo mene tada da ubedi da razmislim.Mlad,dobrostojeci,bila neka druga vremena,u granicama dobrog ukusa cak i lep...ne,tada me niko nije mogo da ubedi.Cak ni srce.Srce je govorilo NE,al je pamet govorila KRAJ.nakon nekoliko dana,pozvala me,bio sam,o kako sam bio prost,krajnje neljubazan,krajnje odvratan.Iz mojih usta culo se samo:OSTAVI ME NA MIRU. Ostavila me je na miru,udala se,kao i svaka devojka.Ne odmah,ne...Cekala je ta jos neko vreme.Pricali mi onda da nigde ne izlazi danima,nedeljama,mesecima...Nisam obracao paznju.Cak ni kad su mi rekli da se udala,nisam obracao paznju.Ne,lazem sada,bolje je reci:Pravio sam se da me njena udaja ne dotacinje uopste.Malo mi nije bilo pravo,ali...
Jos jedan gutljaj,ugasilo se svetlo u sobi,sigurno ce na pocinak,sa svojim muzem.....

Ugasila se i cigara...
Vetar je bivao sve jaci,mecava vec. Jos jedan gutljaj...i natrag.natrag u svoje bespuce,u svoju nedodjiju,u svoju promasenu mladost.

Uz put mi padose neki stihovi,zapisao sam ih na parcetu papirne maramice:

Sinoc sam joj pored kuce proso
na prozoru nema njenog lika
tuzna srca putem ja sam poso
ko zna gde je sada moja Kvika.....

Kao mala,govorila je svojoj majci,u samposluzi;Hocu jedan Kviki kikiliki.....To mi je bila ispricala,meni bilo simpaticno.....

Zvao sam je Kvika...
 
sanja:
lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navalju
ote]
ahhaah SANJA;)))))
dobro receno
svaka cast!
ima istine u tome.
A sto se tice broda i ljubavi hm
tera me na razmisljane!
NECIJA LJUBAV I USPEVA DA UHVATI ZADNJI BROD SPASA!
A MOJA????
moja ce verovatno ostati na zutim marginama spomenara!'
ko zna mozda u sledecem zivotu uspem da budem ja taj brod ljubavi!
:) :oops:
 
bas ko sto kaze jovana
uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh!
ako nastavim da citam ove stvari na forumu odlepice
mi srce nacisto!
taman nekako bacim u zapecak neke bolne stvari,
i ponovo me podesti na dane tuge i bola!
bolje da ne pocnem i ja da pisem
jer bice previse tuznih reci ovde!
zasto je sudbina tako okrutna prema pojedinim ljudima????
stalno postavljam ista pitanja svakog dana.
A nikad da nadjem odgovor!
vrtis se u nekom lavirintu bez izlaza i kraja!
 
Svasta,
A zasto ne bi pisala Milice?
Pa ja pisem bas zato sto neke trenutke NE ZELIM da zaboravim.Ovo,ove,ovakve price,imaju veze sa mnom.Jer ja sam taj........

Daj mi parce zvezdanog neba,deo reke,jezera,meku travu,daj mi NJU pored sebe.....i gitaru,nista vise ja od zivota i ne trazim.

Mauricijus,na Lovackim pricama,pa nije bas sve izmisljeno,bio sam tamo....
Ali ,ne sa NJOM.....

Heh,daleko od toga da sam neka depresivna osoba,naprotiv,vecito nasmejan,cak i onda kad mi do smeha nije,ja nasmejan.Imam tu neku svoju masku,a ispod te maske...e ispod nje,ni ja ne znam sta je.....

Pisite,
Ja cu svakako......
 
hm!
znam ja sta zelim!
ta zelja ima ime i ima srce!'
samo treba da skine masku
i da dopusti da ga volim:)))))))))
a za nebo ,travu i te stvari hahahah
snaci cu se vEC!

samo da me ne bocne neki mrav u tom zbunju hahahah
:)))))))))))))
:roll: :oops: :D
 
DON:
Svasta,
A zasto ne bi pisala Milice?
Pa ja pisem bas zato sto neke trenutke NE ZELIM da zaboravim.Ovo,ove,ovakve price,imaju veze sa mnom.Jer ja sam taj........

Daj mi parce zvezdanog neba,deo reke,jezera,meku travu,daj mi NJU pored sebe.....i gitaru,nista vise ja od zivota i ne trazim.

Mauricijus,na Lovackim pricama,pa nije bas sve izmisljeno,bio sam tamo....
Ali ,ne sa NJOM.....

Heh,daleko od toga da sam neka depresivna osoba,naprotiv,vecito nasmejan,cak i onda kad mi do smeha nije,ja nasmejan.Imam tu neku svoju masku,a ispod te maske...e ispod nje,ni ja ne znam sta je.....

Pisite,
Ja cu svakako......
Ne bi mozda ovako lepo pisao da je ONA bila pored tebe. Ceznja i nostalgija bude u nama mnogo skrivenih emocija i idealizovanje bas onih koji nisu sa nama :D
 

Back
Top