Zanemarivanje

Svakako reagujem kada mi je do osobe stalo, bilo da je u pitanju član porodice, emotivni partner ili prijatelj. Naravno, nikada previše napadno upadljivo i tugaljivo... za sve ostale me ne zanima i trudim se da adekvatno odgovorim.
 
Nisam razmažena po tom pitanju. Prvo poverujem da taj neko ima drugih prioritetnijih stvari; sačekam malo, ali ako stanje potraje, onda pokušavam da razgovorom dođem do odgovora šta je prouzrokovalo to otuđenje. Ako su brige, drugi problemi u pitanju - imam strpljenja, ali ako je neko suštinsko pitanje našeg odnosa i ne može se popraviti, e onda se povlačim. Prebolim i nastavim dalje.
 
Za familiju me baš briga jer se znam brinuti o sebi pa i ne tražim ništa od njih .
Veći mi je problem što oni stalno nešto traže od mene .
Za partnerku kako joj volja . Ona zanemaruje a ja se onda počnem neprimjetno udaljavati .
Dok ona shvati da me zanemaruje ja nestao .
 
Kako reagujete kad se osećate zanemareno? O kome god da se radilo, partneru, roditeljima, prijateljima, kako reagujete kad osećate da vas zanemaruje emotivno bliska osoba?

ne bih volela da mi se to desi, sad ovako da zamišljam kako bih reagovala, verovatno razmaženo i burno..ne bih oćutala sigurno..

- - - - - - - - - -

msm nije razmaženo isterati stvar na čistac, videti šta je uzrok tome
 
Kako reagujete kad se osećate zanemareno?
...

Кад је неко стварно интересантнији од мене - није ми криво
и сам уживам у томе некоме
и не осећам се занемарено !

Али кад неко покушава да ме "направи љубоморним"
е тад ми је криво, криво ... до неба !

Јер ја то никада никоме не радим !
 
Pa recimo, jedan aspekt problema zanemarivanja javlja se u situacijama kada se Osoba X oseca zapostavljenom jer Osoba Y (emotivno bliska Osobi X) ima izrazajniji drustveni zivot i krug prijatelja, više interesovanja koja ne deli, bez razlike da li zato što to ne želi i ne može, sa Osobom X. Osoba koja nema tako izražen društveni život, niti tako širok krug prijatelja, niti toliko hobija ili interesovanja, se u takvoj situaciji oseća zanemareno, i pocinje da biva ljubomorna na vreme koje Osoba Y posvecuje prijateljima, rodbini, nekim drugim interesovanjima, Peri, Miki, Žiki, nebitno. Zapravo deli to svoje vreme neproporcionalno na štetu osobe X.

Najbolje za osobu X, da u takvoj sitaciji nadje sebi zanimaciju,nova interesovanja i radi na sebi. Onda ce stvari ili leći na rudu (oboje ce biti zadovoljniji sobom, vrereme koje provode ce biti kvalitetniije) ili puknuti, ali barem nece biti statusa quo.
 
Kako reagujete kad se osećate zanemareno? O kome god da se radilo, partneru, roditeljima, prijateljima, kako reagujete kad osećate da vas zanemaruje emotivno bliska osoba?

Teze prihvatam kad me zanemari, izneveri emotivni partner a ostalima uzvracam istom merom i nije mi uopste tesko...

....retko se vidi tj. ne pokazujem da sam povredjena a ipak u samoci trazim razog za to zanemarivanje, tugujem u tisini,
preispitujem se, ljuta sam na sebe prvenstveno...nikad ne reagujem burno kad su takve stvari u pitanju i ma koliko da me boli pustam da stvari teku svojim tokom..
Moj emotivni partner ima prava na svoj zivot i kad ja nisam tu...
 
Teze prihvatam kad me zanemari, izneveri emotivni partner a ostalima uzvracam istom merom i nije mi uopste tesko...

....retko se vidi tj. ne pokazujem da sam povredjena a ipak u samoci trazim razog za to zanemarivanje, tugujem u tisini,
preispitujem se, ljuta sam na sebe prvenstveno...nikad ne reagujem burno kad su takve stvari u pitanju i ma koliko da me boli pustam da stvari teku svojim tokom..
Moj emotivni partner ima prava na svoj zivot i kad ja nisam tu...

Barbi, ti mene nauči kako da tugujem u tišini, a ja tebe kako da zavedeš dasu koji ti se sviđa :D
Kada je u pitanju emotivni partner, ili se ljutim na njega strašno, ili postanem jezivo sarkastična...faza poslednja je da zaćutim, a i to moje ćutanje potraje par dana, u sebi se jedim, i jedim, i to raste i raste, pa opet eksplodiram. Numem da zadržim emocije u sebi, ma kakve da su.
 
Ja sam zanemarivao sve zive i mrtve, ali bukvalno, ne sa nekom namerom da bih povredjivao ljude vec prosto me mrzelo, nisam toliko drustven tip.
Sada mi se to obilo o glavu, ja sam zanemaren od svih, jer su ljudi navikli bez mene :).
Treba odrzavati neki odnos, treba ne biti lenj, treba poklanjati paznju, da kad ostaris, imas nekog ko ce da ti pruzi tu istu paznju.
 
Ja sam zanemarivao sve zive i mrtve, ali bukvalno, ne sa nekom namerom da bih povredjivao ljude vec prosto me mrzelo, nisam toliko drustven tip.
Sada mi se to obilo o glavu, ja sam zanemaren od svih, jer su ljudi navikli bez mene :).
Treba odrzavati neki odnos, treba ne biti lenj, treba poklanjati paznju, da kad ostaris, imas nekog ko ce da ti pruzi tu istu paznju.

I ja sam se ponašala slično kao ti, i istrpela slične posledice. Samo što sam društven tip po prirodi, pa sam se opet okružila nekim novim ljudima. Lako sklapam poznanstva. Neka se pretvore u prijateljstva, neka ne.

Mislim ipak da na zanemerivanje treba odgovoriti istom merom. Ne samo što je ružno, nego je i bolno za zanemarenu osobu, pa ona ima pravo da uzvrati na udarac udarcem. Bar ja nisam od trpeljivih.
 

Back
Top