Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.038
Ova tema predviđena je da nam predstavite svog ljubimca/ljubimce kroz fotografije i tekstove.
Namerno nisam htela da podižem teme o rasama pasa, jer želim da sa nama podelite iskustva o SVIM psima koji su članovi vaših porodica, a ne isključivo o rasnim.
Dakle, ovo je tema na kojoj ćete se pohvaliti i upoznati nas sa vašim psom. Neka vaš doživljaj bude sasvim ličan. Ako je reč o rasnom psu, zaboravite na cp tekstove sa Wiki. Pišite o psu kao što biste pisali o ličnosti koju dobro poznajete i s kojom delite život. Može i neka anegdota, ili događaj za pamćenje.
Za početak, ja ću vam - na inicijativu moje koleginice - preneti tekst i sliku sa drugog pdf. Kasnije ću razraditi.
- - - - - - - - - -
Moj pas, samojed, zove se Nanuk, što na inuitskom znači "Bog belih medveda" ili samo "medved".
Ima 4 godine, nema pedigre, i kupljen je na neviđeno, preko FB. Došao je kod nas u jadnom stanju. Ispostavilo se, međutim, da je odličan "primerak" rase. Odgajivač mu je dao ime "Meda", što je vrlo neoriginalno, jer se ovde svaki drugi mužjak samojeda zove Meda.
Samojedi spadaju među najdobroćudnije rase. Potiču iz Sibira, i koristili su se za vuču saonica, ali i kao bejbisiteri: kada bi ljudi odlazili u lov, samojedi bi imali zadatak da im čuvaju i greju decu tako što bi polegali u krug oko beba. Moglo bi se reći da im je ta privrženost deci "zapisana u genetskom kodu".
Njihovo krzno izuzetno je gusto i dlaka koju izbace tokom linjanja koristi se kao predivo. U zapadnoj Evropi, npr, u istom je rangu kao angora.
Samojedi se retko kupaju jer je za njihovo održavanje potrebno samo redovno četkanje. Ne plivaju jer su toliko teški kada se njihova gusta dlaka natopi da ih vuče pod vodu. Kada pokisnu, međutim, skvasi im se samo površinska dlaka. Samojedi se ne šišaju i ne trimuju; štaviše, njihova dlaka im omogućava zaštitu i tokom letnjih vrućina. No, kako im ipak više odgovara hladnije vreme, leti se njihovo izvođenje svodi na kratke šetnje kada nije velika vrućina.
Nemaju nikakav miris.
Samojed je poznat i kao "pas koji se smeje", zbog karakterističnog izraza, naglašenog kontrastom između belog krzna i tamnih okvira oko njuške (usta) i očiju.
Vrlo temperamentan ali i nežan; nikakav čuvar ili telohranitelj (to nije u opisu rase), lajav, tolerantan prema ljudima i drugim životinjama ... ali ne i prema drugim mužjacima samojeda i mužjacima pasa uopšte. Iako nisu agresivni, SVI mužjaci samojeda teže dominaciji. To je, jedinostavno, ostalo u njihovoj prirodi još iz davnih dana kada su se nadmetali za vođu saonica.
Eto, toliko o mom Nanuku. Obožava ga ceo Vračar.
Namerno nisam htela da podižem teme o rasama pasa, jer želim da sa nama podelite iskustva o SVIM psima koji su članovi vaših porodica, a ne isključivo o rasnim.
Dakle, ovo je tema na kojoj ćete se pohvaliti i upoznati nas sa vašim psom. Neka vaš doživljaj bude sasvim ličan. Ako je reč o rasnom psu, zaboravite na cp tekstove sa Wiki. Pišite o psu kao što biste pisali o ličnosti koju dobro poznajete i s kojom delite život. Može i neka anegdota, ili događaj za pamćenje.
Za početak, ja ću vam - na inicijativu moje koleginice - preneti tekst i sliku sa drugog pdf. Kasnije ću razraditi.
- - - - - - - - - -
Moj pas, samojed, zove se Nanuk, što na inuitskom znači "Bog belih medveda" ili samo "medved".
Ima 4 godine, nema pedigre, i kupljen je na neviđeno, preko FB. Došao je kod nas u jadnom stanju. Ispostavilo se, međutim, da je odličan "primerak" rase. Odgajivač mu je dao ime "Meda", što je vrlo neoriginalno, jer se ovde svaki drugi mužjak samojeda zove Meda.
Samojedi spadaju među najdobroćudnije rase. Potiču iz Sibira, i koristili su se za vuču saonica, ali i kao bejbisiteri: kada bi ljudi odlazili u lov, samojedi bi imali zadatak da im čuvaju i greju decu tako što bi polegali u krug oko beba. Moglo bi se reći da im je ta privrženost deci "zapisana u genetskom kodu".
Njihovo krzno izuzetno je gusto i dlaka koju izbace tokom linjanja koristi se kao predivo. U zapadnoj Evropi, npr, u istom je rangu kao angora.
Samojedi se retko kupaju jer je za njihovo održavanje potrebno samo redovno četkanje. Ne plivaju jer su toliko teški kada se njihova gusta dlaka natopi da ih vuče pod vodu. Kada pokisnu, međutim, skvasi im se samo površinska dlaka. Samojedi se ne šišaju i ne trimuju; štaviše, njihova dlaka im omogućava zaštitu i tokom letnjih vrućina. No, kako im ipak više odgovara hladnije vreme, leti se njihovo izvođenje svodi na kratke šetnje kada nije velika vrućina.
Nemaju nikakav miris.
Samojed je poznat i kao "pas koji se smeje", zbog karakterističnog izraza, naglašenog kontrastom između belog krzna i tamnih okvira oko njuške (usta) i očiju.
Vrlo temperamentan ali i nežan; nikakav čuvar ili telohranitelj (to nije u opisu rase), lajav, tolerantan prema ljudima i drugim životinjama ... ali ne i prema drugim mužjacima samojeda i mužjacima pasa uopšte. Iako nisu agresivni, SVI mužjaci samojeda teže dominaciji. To je, jedinostavno, ostalo u njihovoj prirodi još iz davnih dana kada su se nadmetali za vođu saonica.
Eto, toliko o mom Nanuku. Obožava ga ceo Vračar.