Jos ponesto...
Ako volite da vas neko intelektualno podstiče, uživate u verbalnim smicalicama i doskočicama, obožavate filozofska ćaskanja - vi ste sapioseksualac/ka!
Veruje se da su sapioseksualci odavno prisutni, ali su tek pojavom društvenih mreža izašli na videlo u velikom broju. Nije ni čudo; društvene mreže i jesu idealan teren za sapioseksualce – mesta gde reči imaju prednost nad likom, online prostor gde trebate biti naročito vispreni i dovitljivi ne bi li pridobili pažnju za kojom teže.
Ako je verovati izvesnom
Darren Stadleru sa bloga Wolfieboy, upravo on je zaslužan za postojanje termina
saposexual jer ga je oduvek zanimao bridak, radoznao i pronicljiv um; neko za koga je filozofska rasprava predigra i zbog čije dovitljivosti i smisla za humor poželi da je odvede u krevet i slično.
Hm. Sudeći po tome, velika većina nas bi se mogla smatrati sapioseksualcima – kada smo razdvojeni jedni od drugih – upravo su pisane reči te koje nas ’napale’ i požele da je naše voljeno biće kraj nas. Kada nekoga po prvi put upoznajemo, nakon one prve vizuelne privlačnosti – upravo je um taj koji nas navodi na sledeći korak. Ili ne – ako zažalimo istog trenutka što je taj neko otvorio usta.
Kada se osvrnemo na literaturu, i tu možemo uočiti primere sapioseksualizma: od 1001 noći i Dekamerona, preko Karadžićevog Crvenog Bana, Fani Hil i (
meni omiljenih) Opasnih veza, do Rimljanke , potreba za umnim nadražajem kao podsticaju za seks je sveprisutna i uobičajena. I, mada podjednako zastupljena medju pripadnicima oba pola, po ličnom mišljenju smatram da su zene za nijansu vise sapioseksualne od ’
jačeg’ pola. Jer, kako ona stara izreka kaže:
Muskarac se zaljubi gledajuci zenu, a zena slusajuci muskarca.