pažnja

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
ako se sve u svemiru hrani pažnjom, čime se onda hrani pažnja?

i šta je to uopšte?

attention.jpg
 
ako se sve u svemiru hrani pažnjom, čime se onda hrani pažnja?

i šta je to uopšte?


Po formulaciji tvog pitanja jedini logički odgovor bi bio da se pažnja hrani svime ostalim što je u svemiru.

Pažnja nije 'hrana' već usmjerenje individualizovane volje ka 'hrani'. Sve stvari unutar Svemira jesu hrana jedne drugima. Sve stvari su objekti kojima volja subjekta kroz pažnju hrani svoju potrebu za spoznajom. Sve stvari su subjekti.


Međutim, pažnja kao i volja postoje nerazdvojne od Bića-apsoluta. Kad apsolut voljom usmjeri pažnju u sebe tad Svemir i sve stvari u njemu nestanu a u pažnji se ogleda nestvorivo, nepromjenjivo postojanje, kao ono-što-jeste..
 
mislim da je velika veština pravilno usmeravanje pažnje.
pravilno u smislu radosti, jer se bol isto hrani pažnjom?

imate li neka razmišljanja o tome, možda neki primer?
 
mislim da je velika veština pravilno usmeravanje pažnje.
pravilno u smislu radosti, jer se bol isto hrani pažnjom?

imate li neka razmišljanja o tome, možda neki primer?

Pažnja, pažnja..

Pravilno, nepravilno, dobro, loše. Kada bih mogla da usmerim pažnju samo na ono što
mi se sviđa i to postanem, sve bih probleme rešila.

Ali ja nisam vlasnik pažnje. Ona luta nezavisno od moje volje. Zapravo, ja i nemam
neku jedinstvenu volju. Sve što mogu da uradim jeste da posmatram kako pažnja luta
i kako sve što opazim obojim, nalepim etiketu, objasnim. Primetim da nisam vlasnik
pažnje, ali jesam vlasnik etiketa. Spremno čekam da ih zalepim na sve što vidim. I ako
posmatram dovoljno dugo, možda ću samo za trenutak uspeti da nešto ne odredim
kao dobro ili loše, već ću ga videti takvo kakvo jeste, neobojeno mojim sviđanjima i
nesviđanjima. U tom trenutku pažnja je trenutak svesnosti.
Šta je u narednom trenutku odvuče?


KAKVE JE BOJE POTOK

Potoku koji šumom teče
Oprezno priđe jedan jelen
I napivši se vode reče:
- Potok je kao šuma zelen.

Kraj stijena potok dalje teče
O kamena se lomeć rebra,
Skakutajući zeko reče:
- Potok je ovaj sav od srebra.

Kroz polje potok dalje teče
Pod vedro nebo izašav,
A lastavica ozgo reče:
- Potok je kao nebo plav.

I napivši se vode reče:
Nad njim oblaci bijeli stoje,
Lebdeći bijeli leptir reče:
- Potok je ovaj bijele boje.

S mnoštvom zvijezda dođe veče,
Ugasi svoje boje dan,
Plašljiva srna tiho reče:
- Gle, sav je potok ozvjezdan.

Grigor Vitez
 
ima ona priča o zen monahu...
pišem po sećanju...
jurili su ga tigrovi i saterali ga u ćošak neki valjda...
kada je video da ne može da se izvuče, primetio je neke jagode tu pored...
seo je i uživao u najukusnijim jagodama koje je ikad probao...

...

....jpg
 

Back
Top