Naravno da srpski i hrvatski nisu isti jezici, ali Hrvati već duže vremena govore srpskim jezikom jer su se odrekli svog jezika i uzeli srpski nakon Bečkog dogovora. Neki ni danas ne mogu to da prebole. Evo šta kaže hrvatski pozorišni glumac Vid Balog :
"Postoji grozan problem, a to je da je hrvatski književni standard, kako je to Krleža jednom rekao, uzet iz daleke turske provincije. Mi za standard imamo istočnohercegovački govor Trebinja."
https://m.vecernji.hr/kultura/balog-ljudima-nedostaje-pucki-teatar-pa-zato-vole-histrione-173663
Njihov književni jezik je nakon Bečkog dogovora postala srpska štokavska ijekavica, a izvorno hrvatska je čakavica i oni su na toj čakavici pisali (doduše, nisu ništa važno napisali) i govorili.
Na istočno - hercegovačkom dijalektu srpskog jezika je napisana dubrovačka književnost i srpska epska narodna poezija koja je zadivila evropsku intelektualnu elitu 19-stog veka.
Evo primera pesama na hrvatskoj čakavici, na kajkavici i na srpskoj ijekavskoj štokavici.
ČAKAVICA
Vladimir Nazor (1876 – 1947)
GALIOTOVA PESAN
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l cela mi, kuća bela? Si l mi, majko, prebolela?
More, more sinje!
Pokle su me zakopali va ovu drevenu raku.
Videl nis bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l se, drevo, osušilo? Si l se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!
KAJKAVSKI
Međimurska narodna
Ivek je bil mali,
Služit so ga dali.
Gda je malo zrasel,
Dimo smo ga zvali.
– Hodi Ivek, dimo,
Bomo te ženili.
Majka ti zebrala
Cigansku devojku.
Ivek z pleči skreče,
Kaj ciganko neče.
– Hodi Ivek, dimo!
Bomo te ženili.
Majka ti zebrala
medjimursko deklo.
Ivek se nasmeje.
Medjimursko – oče.
-----
Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha
TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848
Nemškutari prekleti,
s pemskimi dijakriči,
kaj nad slovom
lepečeju kak ftiči,
Latinščinu nam našu kvariju norčaki . . .
Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .
SRPSKI JEZIK, ŠTOKAVSKA IJEKAVICA, ISTOČNO - HERCEGOVAČKI DIJALEKAT
deo narodne pesme Smrt majke Jugovica
Doletješe dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose ruku od junaka,
A na ruci burma pozlaćena,
Bacaju je u krioce majci.
Uze ruku Jugovića majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snaho moja, ljubo Damjanova,
Bi l' poznala čija je ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Ovo je ruka našega Damjana,
Jer burmu ja poznajem, majko,
Burma sa mnom na vjenčanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko,
Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovića majka,
Nadula se,pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim starim-Jug Bogdanom.
..........
Mi znamo sudbu
Aleksa Šantić
Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
no strah nam neće zalediti grudi!
Volovi jaram trpe, a ne ljudi -
Bog je slobodu dao za čovjeka.
Snaga je naša planinska rijeka,
nju neće nigda ustaviti niko!
Narod je ovi umirati svikô -
u svojoj smrti da nađe lijeka.
Mi put svoj znamo, put bogočovjeka,
i silni, kao planinska rijeka,
svi ćemo poći preko oštra kama!
Sve tako dalje, tamo do Golgote,
i kad nam muške uzmete živote,
grobovi naši boriće se s vama!
......
Razlika između tri jezika (dijalekta) je kao nebo i zemlja. Hrvate bi trebalo naterati da govore sopstvenim jezikom jer kao što njihov glumac reče, užasan je problem što im je za književni standard uzet jezik iz njima daleke provincije.
