Poetski terorizam

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
Mi ljudi se danas nalazimo u zamci. Strah čoveku postavlja zamku. Umesto da lako i bez oklevanja zakoračimo u ljubav, svetlost, radost, rast,
mi samo, jedino i danonoćno razmišljamo o tome kako preživeti današnji dan, kako preživeti sutrašnji dan, narednu nedelju,
i samo zbog tog straha oskudevamo iako nam u stvarnosti ništa ne nedostaje.
Danas su svi uvereni da teško oskudevaju, da ne dobijaju onoliko koliko im je vaspitanjem "obećano" a skoro nikome ništa (ili jako malo) nedostaje.
Ljudi su zarobljeni umišljenim strahom. Paralisani strahom. Iracionalnim strahom.
Zato radije govorimo i pišemo o smrti nego o radosti. O propasti i nepravdi. Pišemo samo o onome čime se u životu bavimo.

Nađite nekog budnog ko će vas pogledati sa strane i reći da vam je dobro. Kada prihvatite samo plitku ideju da vam je možda dobro, biće vam već dobro.
Promenite društvo, ali ne tako što ćete ih izbegavati, nego tako što ćete ih promeniti.:)
 
Šta ja znam...Ono,nama pecarošima po nacionalnosti ,više bi odgovaralo da ima više ribe u reki (ne kaže se "reci" jer bi stiglo:
"Reci ti!":cool:) ,a i da su čuvarske službe efikasnije i nekorumpirane...Sve ostalo? Pih!:lol:
 
Mi ljudi se danas nalazimo u zamci. Strah čoveku postavlja zamku. Umesto da lako i bez oklevanja zakoračimo u ljubav, svetlost, radost, rast,
mi samo, jedino i danonoćno razmišljamo o tome kako preživeti današnji dan, kako preživeti sutrašnji dan, narednu nedelju,
i samo zbog tog straha oskudevamo iako nam u stvarnosti ništa ne nedostaje.
Danas su svi uvereni da teško oskudevaju, da ne dobijaju onoliko koliko im je vaspitanjem "obećano" a skoro nikome ništa (ili jako malo) nedostaje.
Ljudi su zarobljeni umišljenim strahom. Paralisani strahom. Iracionalnim strahom.
Zato radije govorimo i pišemo o smrti nego o radosti. O propasti i nepravdi. Pišemo samo o onome čime se u životu bavimo.

Nađite nekog budnog ko će vas pogledati sa strane i reći da vam je dobro. Kada prihvatite samo plitku ideju da vam je možda dobro, biće vam već dobro.
Promenite društvo, ali ne tako što ćete ih izbegavati, nego tako što ćete ih promeniti.:)

Strah je namijenjen da nas sobom budi iz 'pada' u našu tjelesnost i egoizam.
Strah je namijenjen da nas zaustavi u momentumu kojim se krećemo ka ekstremnoj izolaciji, da zaustavi našu nesvjesno stvorenu namjeru izolovanosti dok još 'padamo' u našu tjelesnost. S tim teba da nas usmjeri ka svom Višem Ja.
Međutim, u svojoj nesvjesnosti mi ne shvatamo svrhu straha te u neznanju o tome ko i šta jesmo mi se fokusiramo na strah kao krajnji cilj a ne kao sredstvo kojim treba da se usmjeravamo ka svom iskonskom cilju.
Da bi znali šta je uloga straha moramo da znamo istinu o sebi i o strahu.

Strah se javlja kada smo u 'padu' sa višeg na niži nivo svjesnosti. To je znak da smo se već zatvorili u čauru ubjeđenja našeg ega i odvojili od cjeline koja jesmo. Znak je našeg pada u san. U odvojenosti, tako učaureni, padamo u dublje neznanje a neznanje učvršćuje ubjeđenje koje i jeste razlog pojave straha, koji nam opet učvršćuje razloge za našu odvojenost i nepovjerenje potrebu za samozaštitom od ostatka cjeline.
To je začarani krug.

Istinska uloga straha jeste da taj začarani krug prekine u njegovom začeću. Tad je najlakše otkloniti nesvjesno namjerenu moguću realnost.
Zamislite samo kako strah djeluje. Kada ste ustrašeni vaši pokreti se zamrzavaju, postajete ukočeni. To ima svoj cilj. Šta je cilj?
Cilj je da se zaustavi momentum kojim smo se uputili. Trenutak zaustavljanja momentuma kretanja (kojim smo se uputili u totalnu ekstremnu odvojenost) je trenutak kad treba da promijenimo usmjerenje naše pažnje.
Pažnju treba da skrenemo sa objekta straha i da je usmjerimo ka optimalnoj realnosti. Optimalna realnost je realnost slobode. Sloboda je u znanju da smo mi kreatori realnosti i da realnost kreiramo za sebe iz sebe. Svi i Sve jesmo JEDNO. Sloboda je takođe i u znanju da je strah ono što strah jeste: alarm koji je namijenjen da nas budi iz niže svjesnosti i sobom usmjeri ka višoj. Strah treba da bude alarm-skretničar. U momentu ukočenosti (po mogućnosti u momentu pojave straha) moramo da se opustimo i u potpunom povjerenju predamo svoju individualnu volju svojoj višoj Svjesnosti ili pak Svijesti. To se čini jednostavnim odbacivanjem i odricanjem trenutnog sadržaja našeg uma, odbacivanjem misli. Misli su izvor straha. Ako uspijemo da se odreknemo svih misli, naša volja će samo od sebe biti usmjerena ka Višoj Svjesnosti. Tad je strah odradio svoju istinsku ulogu a moguće posledice koje bi izborom straha kao motivatora izbora realnosti bile realizovane, bivaju anulirane,

Dakle, kad mislimo, kad maštamo, kada stvaramo, stvarajmo realnost baziranu na namjerama da se manifestuje moguća radosti. Ako u namjeri osjećamo radost, radost će se pojaviti i u manifestaciji tog namjerenog.
 
Mi ljudi se danas nalazimo u zamci. Strah čoveku postavlja zamku. Umesto da lako i bez oklevanja zakoračimo u ljubav, svetlost, radost, rast,
mi samo, jedino i danonoćno razmišljamo o tome kako preživeti današnji dan, kako preživeti sutrašnji dan, narednu nedelju,
i samo zbog tog straha oskudevamo iako nam u stvarnosti ništa ne nedostaje.
Danas su svi uvereni da teško oskudevaju, da ne dobijaju onoliko koliko im je vaspitanjem "obećano" a skoro nikome ništa (ili jako malo) nedostaje.
Ljudi su zarobljeni umišljenim strahom. Paralisani strahom. Iracionalnim strahom.
Zato radije govorimo i pišemo o smrti nego o radosti. O propasti i nepravdi. Pišemo samo o onome čime se u životu bavimo.

Nađite nekog budnog ko će vas pogledati sa strane i reći da vam je dobro. Kada prihvatite samo plitku ideju da vam je možda dobro, biće vam već dobro.
Promenite društvo, ali ne tako što ćete ih izbegavati, nego tako što ćete ih promeniti.:)

Cuo sam za neke sto menjaju drustvo, lopatom,

a pouzdano znam da mnogi to rade bicem.

Neki prave atomske bombe, a drugi ispravljaju greske vaspitaca.
 
Čovek se pretvara u ono što gleda.
Čovek postaje upravo ono čemu posvećuje svoje vreme, pažnju i razmišljanje.

Neko razmišlja o lepoti, neko o ružnoći; neko o umetnosti neko o novcu; neko o nebu neko o zemlji; neko o hrani a neko o gladi;
...
neko o prijateljima neko o neprijateljima. Čak teško uočavamo razliku između tih izbora, pogrešno mislimo da je to isto razmišljanje.
Razmišljanje možda jeste, ali onaj ko razmišlja nije.

Toliko je jednostavno da vređa intelekt. Ali neka. Ego-aparatura i prevelike ambicije valja povremeno iz gaća istresti. Ambicioznost izobličava viđenje sveta.
 
Primeri su brojni ali nevidljivi. Niko danas ne gleda onoga sa kim ima zajednicki zid,
svi gledaju tv farme, zadruge, parove, pare i nepare. Gledaju drustveni talog i kapiraju da je to stvarnost, "reality".
Na "nacionalnim frekvencijama" je uradjena okupaciona selekcija, i dobrih primera vise nema.

Tek kada se pokvari televizor ljudi postanu svesni sebe. Na kratko, novi ubrzo stize direkt iz prodavnice, na 24 rate.
 
I ti?

Ljudi gledaju druge ljude, zaviruju kroz prozore, slusaju razgovore, postavljaju pitanja idu na posao,

na pijac u market, sede s komsijama, cuce na forumu, bleje na twiteru i FB...

Deca gledaju roditelje, nastavnike, trenere

i ako svi mi radimo to sto ti kazes, onda si u pravu i ti i twiter dobacivaci,

i FB pratioci i komentatori raznih clanaka.

Ja mislim da ponavljate pesmicu serviranu sa drustvenih mreza

iliti tupite.:)
 
Čovek se pretvara u ono što gleda.
Čovek postaje upravo ono čemu posvećuje svoje vreme, pažnju i razmišljanje.

Neko razmišlja o lepoti, neko o ružnoći; neko o umetnosti neko o novcu; neko o nebu neko o zemlji; neko o hrani a neko o gladi;
...
neko o prijateljima neko o neprijateljima. Čak teško uočavamo razliku između tih izbora, pogrešno mislimo da je to isto razmišljanje.
Razmišljanje možda jeste, ali onaj ko razmišlja nije.

Toliko je jednostavno da vređa intelekt. Ali neka. Ego-aparatura i prevelike ambicije valja povremeno iz gaća istresti. Ambicioznost izobličava viđenje sveta.

Ambicija treba da je sportsko-šampionska ,inače je ono što kažeš-Pero Deformero...
A jeste,majkumu človek mimikrijska biljka...Evo danas pričam s jednim Blgarom...Niko ga ne shvata,a svi mu loše misle...:mrgreen:
Govorim mu da menja stav u pozitivan o ljudima i da će ga ljudi i tražiti ...I? Nije me čuo,tako da sam pokušao još jednom!Kad me ni tad
nije čuo,počeo sam isto to da vičem...E onda je stao sa svojim glupostima i slušao...
"I da si otišao na trening pozitivnog stava!"
Šoa ti je to bate?
Toa ti je nešto iz monadologije...:lol:
 
Mda...Tv gledam samo utakmice i mejbi 1-2 filma nedeljno...Ribolov više ne gledam jer se proseravaju...I rekao nekolicini da nismo više drugari,
jer se sa proserantima ne družim!:mrgreen:
History još i pogledam...Više mi je uključen iza leđa pa kad čujem nešto interesantno,okrenem se i pogledam...
Inače sluša se radio Karolina (retro mjuz),a na pecanju slušam Deltu-gariše s dobrom mjuz...
Napecanju nema ni fejsa ni tvitera,a inače i nemam za ta sranja naloge...One rialitije gledaju oni kojima su i namenjeni...
Sat vremena compa je dovoljno i za informisanje i za zajebanciju...
Real lajf je zakon i ko mi u društvu drka fon -popije pedalu!:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Odvojis par monada da mu pokazu put?

Dobije monadu (ciglu u torbu!) :manikir:pa nek si je nosi...
 
...
Nađite nekog budnog ko će vas pogledati sa strane i reći da vam je dobro.
Kada prihvatite samo plitku ideju da vam je možda dobro,
biće vam već dobro.

Promenite društvo,
ali ne tako što ćete ih izbegavati,
nego tako što ćete ih promeniti.:)

Ти нас уствари саветујеш да будемо млади,
али то је питање хемије,
и све је мање супстанци које ми то омогућавају ...

Било би добро да ми уплате плату, то ме у задње време диже сасвим солидно ! ;)
 
A zašto ne probaš misliti drugačije?
Zašto ne pokušaš misliti da su ti već uplatili platu i da si sasvim zadovoljan zbog toga?
Probaj misliti tako a bez sarkazma i sumnje u to što misliš. Uskoro ćeš se sresti s rezultatima.
Probaj, ne boli. :)
 
...ne postoji recept za srećan zivot,a još manje neko van tebe samog koji ti može pomoći i učiniti te srećnim ako to ne učiniš samome sebi
...i da,na neki čudni ali istiniti način u ovom životu ostajemo to što jesmo(zarobljenici u različitim materijalnim formama)
...svinja ostaje svinja
...zmija ostaje zmija
...čovek ostaje čovek :D
 
...ne postoji recept za srećan zivot,a još manje neko van tebe samog koji ti može pomoći i učiniti te srećnim ako to ne učiniš samome sebi
...i da,na neki čudni ali istiniti način u ovom životu ostajemo to što jesmo(zarobljenici u različitim materijalnim formama)
...svinja ostaje svinja
...zmija ostaje zmija
...čovek ostaje čovek :D

Čovek ima velika iskušenja, pa je najteže ostati čovek.
 

Back
Top