Psihologija Jugoslovenskog filma.

Arkania

Poznat
Poruka
9.069
Uvek sam imao neki utisak da iz Jugoslovenskih filmova iz perioda recimo 1960-1990 zraci izrazita negativnost i cemer.

Pored toga sto je masa filmova opisivala zivot obicnog coveka, opisivala ga je jako negativno.

Filmovi su iz mog nekog vidjenja puni raznih frustracija, svadja i slicno.

Pa tako imamo porodicnog coveka koji se svadja sa zenom, sa komsijom, sa decom i komsijinom zenom.

Takvi filmovi puni prikrivenih frustracija, sukoba i slicno kao da su prikazivali potisnute sukobe medju narodnostima SFRJ.


Na primer>

 
A sadašnji filmovi su možda još gori. Već je neko, mislim baš na ovom forumu skovao naziv novog žanra "jad i beda".
Ili su u pitanju huligani, narkomani, bande itd. poput Rana i slično ili je teška sirotinja, nasilje u porodici, ratne žrtve itd. a ima i spoj svega toga.
Samo manji deo filmova je drugačiji, a i to su opet uglavnom drame.

- - - - - - - - - -

Srpski horori se mogu nabrojati na prste a ima li uopšte srpskih (ne ratnih) akcija?
Srpska naučna fantastika?

- - - - - - - - - -


To je već Siniša Pavić i njegovo doživljavanje društva. Svi njegovi filmovi i serije su takvi, likovi slični.
Čak je i razgovor među likovima uvek isti, sve nešto nadrkano, bez emocija, samo im je novac bitan, i uvek su to razgovori poput recimo:
- Jede mi se krastavac
- Kakav krastavac?
- Kiseli
 
Dok kad pogledam na primer film ,,Ljubav i Moda`` kao da je ispao iz drugog univerzuma.

Ceo film je nakako optimistican sa radnjom i temom dijametralno suprotnom tadasnjim filmovima (film iz 60-ih).

Sad sam procitao da je to i jedini film reditelja.

Ljubav_i_moda.jpg
 
Филмови "Баш челик" и "Боксери иду у рај", на пример, одударају од тога рђавог клишеа.

- - - - - - - - - -

...

...што се српске фантастике на филму тиче, ту је и даље ненадмашан Ђорђе Кадијевић...
 
Филмови "Баш челик" и "Боксери иду у рај", на пример, одударају од тога рђавог клишеа.

- - - - - - - - - -

...

...што се српске фантастике на филму тиче, ту је и даље ненадмашан Ђорђе Кадијевић...

Takođe odudara i film "Bez stepenika" (glavna uloga i poslednja u životu Đuze Stojiljkovića).
 
Све сте у праву,
филмови су одраз наше реалности,
али и наших жеља, страхова, утисака.

На југословенски филм су углавном кукали Хрвати,
тврдећи да је пун цигана,
беде и сиротиње.

Па тачно је,
али то је била југо реалност.

Е сад, колико смо били маштовити и оптимистични,
толико је било "веселих" филмова.

Лично мислим да ми Срби не спадамо у словенске депресивне душе,
нити у медитеранске меланхоличаре.

Серију "Село гори ..." нисам могао да гледам
управо због поштапалице главног лика " ...и тако ..."
некако ми то изразито смета,
Срби и кад доконају не размишљају тако
пре бих рекао да нам ништа не одјекује у мозгу ...

А и онај немузикални нагласак ми је сметао онолико !

Као београђанин,
чини ми се да сам се највише пронашао у филмовима
" Дечко који обећава ",
" Национална класа ",
" Отписани - прва серија "
 
Poslednja izmena:
U 90% naših filmova i serija sve puno verbalne agresije, bahatost, čak je drčnost pozitivna osobina.
Pobuna protiv sistema, prikazane u našim filmovima u većini slučajeva ne šalju nikakvu poruku , lične su jer se u njima pojedinac buni protiv njemu lično nanesene nepraved.
Filmovi su slali poruke ličnog, nigde poruke opštih i viših vrednosti, možda i bljutavog moralisanja ali koje ipak šalje dobru poruku.
 
U 90% naših filmova i serija sve puno verbalne agresije, bahatost, čak je drčnost pozitivna osobina.
Pobuna protiv sistema, prikazane u našim filmovima u većini slučajeva ne šalju nikakvu poruku , lične su jer se u njima pojedinac buni protiv njemu lično nanesene nepraved.
Filmovi su slali poruke ličnog, nigde poruke opštih i viših vrednosti, možda i bljutavog moralisanja ali koje ipak šalje dobru poruku.

Tacno, mada zasto se neki narodi bune a neki ne zavisi i od kolicine absorbovane nepravde, spoljasnjih okolnosti, "snage licnosti" i kulture. Nasi filmovi nisu prefinjeni, nemaju suptilnosti, isuvise su direktni, sirovi a i americki filmovi su slicni na psiholoskom planu. Fancuski producentni prave filmove sa emotivnim detaljima, cesto skrivenim jer znaju da ce biti gledani bas zbog toga, takvi bi filmovi kod nas bili osudjeni na propast.
 
Tacno, mada zasto se neki narodi bune a neki ne zavisi i od kolicine absorbovane nepravde, spoljasnjih okolnosti, "snage licnosti" i kulture. Nasi filmovi nisu prefinjeni, nemaju suptilnosti, isuvise su direktni, sirovi a i americki filmovi su slicni na psiholoskom planu. Fancuski producentni prave filmove sa emotivnim detaljima, cesto skrivenim jer znaju da ce biti gledani bas zbog toga, takvi bi filmovi kod nas bili osudjeni na propast.

Samo sto americki salju poruku da dobro i posteno uvek pobedjuje i da pravda pobedjuje, a nasi - ako si dobar i posten nae.ces i pravda uvek izvuce deblji kraj.
Amerikanac salje poruku - budi dobar i posten i bices uvek u pravu, nama salju poruku budi dobar i posten i propasces.
 
Uvek sam imao neki utisak da iz Jugoslovenskih filmova iz perioda recimo 1960-1990 zraci izrazita negativnost i cemer.

Pored toga sto je masa filmova opisivala zivot obicnog coveka, opisivala ga je jako negativno.

Filmovi su iz mog nekog vidjenja puni raznih frustracija, svadja i slicno.

Pa tako imamo porodicnog coveka koji se svadja sa zenom, sa komsijom, sa decom i komsijinom zenom.

Takvi filmovi puni prikrivenih frustracija, sukoba i slicno kao da su prikazivali potisnute sukobe medju narodnostima SFRJ.


Na primer>


Ovo je odlicno zapazanje. Uprkos tome sto je u to vreme bilo zabranjeno pricati o tome, kroz gotovo svaki film se provlace socijala, supljine sistema, poremeceni porodicni odnosi, bahatost, negativnost i sve to lepo upakovano u crni humor koji je cesto umeo da zamuti poentu filma.
Takodje, zanimljivo je da je zajednicko i za stare i za nove domace filmove da svi imaju tuzan/tragican kraj. I komedije i ozbiljni filmovi. Ili je kraj eventualno ponekad potpuno nejasan.
 

Back
Top