Apstraktno razmisljanje

Do pre pedesetak godina kompjuterska tehnika je bilo apstraktno pomišljanje, do pre tridesetak to je važilo za internet a do pre dvadesetak važilo je i za mobilnu telefoniju i sve ono što ide uz tu tehnologiju.
Takođe, putovanje vozovima brzina od 300 i više km još uvek je bilo u apstrakciji, samo u razmišljanjima, budući da je već bilo u projektima već pre 50-tak.
Putovanje prostorom brzinom većom od svetlosti danas je apstrakcija, međutim onog trenutka kada čovek poveruje u tu mogućnost ta apstrakcija će se polako spustiti u oblast fizičke realnosti.
Takođe, putovanje svetovima čiste svesti danas je za većinu ne čak ni apstraktno razmišljanje već ludost. Pa ipak, takvo putovanje u čistom telu Duše/Bića svetovima koje Dragoljub nazva nepostojećim, nikako nije apstrakcija već realnost.

Jednostavno sa ekspanzijom svesti pojedinca oblas realnog raste na račun apstraktne /nepostojeće/.

Sve ovo nam kaže da je na nama da se počnemo svesno interesovati da preskočimo barikadu apstraktnosti, ili kako reče Hakim, da izađemo iz zone komfora i malo odvažnije poradimo na otkrivanju prave realnosti i svetova našeg prirodnog staništa, svetova čiste svesti i (ne zaboravimo) ljubavi.

Zato, zapitajmo se o onome što je Borka navela;

1. Od čega zavisi inteligencija jedne osobe?
Od dosegnutog stanja ili nivoa svesti iste.
2. Od čega zavise dubina apstraktnog razmišljanja i kreativnost?
Opet, od stanja dosegnute svesti, ali i (nikako ne zaboravimo) od kapaciteta ljubavi i to one ljubavi koja nije vezana za emocije.
.......................................
Ovde je neophodno znati a verujem da će se većina setiti primera iz života, da čovek nikada ništa ne izmišlja, ne kreira, već samo donosi već kreirano iz viših realnosti. Bilo da se radi o matematici, filozofiji, naukama na polju građevinarstva, medecine, elektronike i ma čega drugog.
Ideje i matematika, filozofija i umetnost su na Mentalnom Svetu. Tamo je sve ono što smo zamislili, što ćemo zamisliti i što nikada nećemo stići da zamislimo, naročito ne ako ovih dana neko pritisne dugme neke od A bombi.
Kakva nam je svest takva nam je filozofija, nauka, ekonomija, medecina i takva nam je samo-disciplina.
Uistinu, filozofija nije mnogo onoga što današnji školarci motaju ili valjaju da bi prosipali uzvišenost. To nikada neće činiti oni koji su stvarno na toj njima zamišljenoj uzvišenosti. Jer ta uzvišenost je najjednostavnija. Ona najbolje govori bez reči - emanacijom onoga o čemu je ovde izgleda sramota govoriti: emanacijom ljubavi.
 
Dva su snažna faktora od kojih zavisi inteligencija:broj sinapsi i nivo osujećenosti.
A kako nastaju sinapse?
https://www.facebook.com/DecijiCentarilm/posts/697420550310545
To svetlo svesti koje osvetljava naš svet u mozgu je neurotransmiterska aktivnost hiljada milijardi
neurona s mnoštvima sinapsi između njih...
I prvi i "drugi" svetovi su tu,između sinapsi -veza između neurona...

Gluposti.
Mozak nije razum. Mozak se zbunjuje za razum. Razum je ono što nas čini materijalno postojećim, dimenzija je, projektor tijela i materijalne stvarnosti vlasnik intelekta, logike i čula.
Kako se sve to može pripisati samo 'mozgu' i moždanim aktivnostima?
Mozak nije ništa drugo do slika među slikama. Mozak je slika nervnog centra, a nervi su slike čulnih provodnika, kablovi koji povezuju nervne završetke sa nervnim centrom.
Kao slika nečega, mozak nema tu funkciju kakvu se misli da ima.
Mozak je dakle samo holografska projekcija naše percepcije nečeg sasvim komleksnijeg, nematerijalnog.

Stoga, nikakvi 'svetovi' nisu između neurona. Neuroni su manifestacija, čulna projekcija holograma 'veza' u našem razumu.
Razum nije u našem tijelu. Naše tijelo je u našem razumu. Naš svijet je u našem razumu. U razumu ga osvješćavamo našim intelektom.
Intelekt je svjetlo svjesnosti. Ono što osvijetlimo to i percipiramo i sebi (Biću kao stvorenju) 'osvijestimo' te stoga tu percepciju dešifrujemo i za sebe projektujemo našim čulima. Čula, kao i tijelo pripadaju razumu. Razum pripada 'nama', Biću koje jesmo.

....

Razum je dimenzija, razdvojeni je dio univerzalnog Uma, te kao takav u sebi sadrži preduslove 'dimenzionalnog iskustva' postojanja. Treća dimezija nije ništa drugo do razum koji u sebi ima predodređene potencijale za manifestaciju projekcije percepcije naše namjere, duše.
Ko smo to 'MI' koji percipiramo i koji tu percepciju projektujemo kao sopstvenu projekciju 'svijeta'?
Ne postojimo nikakvi MI. Postoji samo jedno jedino Biće-apsolut koje individualizuje svoju volju (dakle cijepa je iz cjelovitosti Jednine) i postavlja sebe u svaki njen iscijepani dio. Pri tom zaboravlja sebe-cjelinu i Svijest kojom sebe potvrđuej cjelovitim, a s tim formira Svjesnost-o-postajućem-sebi, naizgled odvojenom od ostatka projekcije. Odatle, se odnosi prema svakom preostalom dijelu te cjeline kao prema nečemu što taj dio ono nije. Stoga, razum jeste specifično stvoreni medium, dio sadržaja projektovane cjeline unutar uma univerzuma. Um razuma je isti, drugog nema, ali sadržaj uma nije. Sadržaj univerzalnog uma je ostatak cjeline projektovanog Jastva iz Svijesti apsoluta. Sadržaj razuma nije ta cjelina već dio cjeline. Dakle, svaki razum jeste izabrani skup znanja-o-sebi (Ja) iz cjeline projektovanog Jastva. Svaki skup ima svoju specifičnost i kao takav jeste osnova dimenzije. Razum kao dimenzija služi Biću da kao jedinka manifestuje svoju dušu.

...

Inteligencija Bića kao jedinke zavisi od konstrukcije intelekta. Intelekt je svjetlost kojom se obasjavaju nepoznate u razumu. Ako je ta svjetlost sačinjena od jednog jedinog zraka, intelekt će imati mogućnost da za nas osvjetljava samo jednu jedinu tačku u datom trenu. Logika, koja zavisi od intelekta i od memorije intelektom osvijetljenog, ne može da stvara zaključke o stvarnosti široj od stvranosti jedne tačke. Intelekt takvog stvorenja nema moć da zaključuje šta sredina jeste, nema informacije preko kojih može shvatiti prostornost. Da bi jedinka mogla stvarati logičke zaključke o postojanju prostora i objekata u njemu, intelekt jedinke mora da bude sačinjen od najmanje 4 svjetlosna zraka. Jednim zrakom će da obasjava poziciju svog projektovanog tijela (tačke), drugim i trećim će obasjavati i osvješćavati najmanje dva projektovana objekta (tačke) a četvrtim prazninu između objekata. Logikom će tad stvarati zaključak da postoji odnos između tih projektovanih stvari. Taj 'zaključak' će mu služiti da ostvari doživljaj prostornosti. Ne, takav intelekt nije dovoljno širok i obuhvatan da se njim stvori teorija o prostornosti niti samosvjenost, to je samo dovoljno da se stvori prostorni doživljaj postojanja.

...

Svjesnost ili duh stvorenja je ono što je proizvod svake projekcije duše-razum-tijela. Duh stvorenja jeste Svjesnost-o-postajućem-sebi. Svjesnost je stoga ono što je određeno intelektom. Širina svjesnosne ravni ('svjesnosnog kruga') zavisi izričito od broja svjetlosnih zraka koji čine intelekt. Svjesnosni nivo, u drugu ruku, ne zavisi samo od širine snopa zraka intelekta već prventveno od shvaćenih apsolutnih principa koji su dio apsolutnih znanja intuicijom unešenih u Svjesnost iz cjeline Svijesti. Dakle, intelekt je direktno proporcionalno povezan sa trenutnim nivoom Svjesnosti (sa svjesnosnom ravni), sa trenutno operišućim 'svjesnosnim krugom'. Obogaćivanjem duha, unošenjem i shvatanjem novih apsolutnih istina u duh/Svjesnost jedinke i sam intelekt se proširuje a logika za toliko dobija dodatni alat kojim može da zaključuje i stvara cjelovitije predstave o postojanju. To i jeste evolucija Svjesnosti.
 
Poslednja izmena:
Наш ум се састоји из више врста свести. Тако је интелект једна бврста свести нашег ума и та свест се на духовном плану може препознати у херувиму заклањачу, Луциферу, Сотони.Затим део нашег ума је и дрво живота и коме су разум мудрост и истина, И разум и мудрост и истина су врсте свести које у духовном свету можемо препознати у анђелима. Што ће рећи да постоје многа жива бића која су делови нашег ума. Свето писмо нас учи да ми кроз своју слободну вољу можемо да владамо над тим бићима радећи тако један Божански посао владамо небом и земљом свога ума.
Баш апстрактно
 
Skola je vazna ako deca uce korisne stvari. Ako uce gluposti, tada nije.
Nekada je skola ucila zanatima, pismenosti, filozofiji, vrlinama. A onda je dosao kapitalizam, moderno robovlasnistvo.
Pojavila se potreba za uniformisanjem izgleda, ponasanja, znanja. Drustvo klonova je ideal totalitarnog drustva.
I posto su shvatili da je nemoguce napraviti da svi jednako znaju, odlucili su da naprave da svi jednako ne znaju.
Da se slobodni ljudi ne bi ujedinili u ideji "neko nas ovde sistematski jastuci u mozak" uvedena je konkurencija.
Konkurencija u korenu sprecava svako udruzivanje ljudi jer jedne drugima predstavlja kao pretnju.
I kada dostignu svest da razumeju manipulaciju, ljudi ne uspevaju da savladaju najjaci adut: strah od konkurencije.
Revolucija nije resenje jer menja ljude ali ne i pravila. Pravila mogu promeniti samo kucno vaspitanje, mlade crkve, ucenje o zdravom zivotu, ucenje o ljubavi i uzajamnom pomaganju, pa i knjiga znanja kao organizacija koja sklanja svest malog coveka sa potrosackog na duhovno.
Losa skola je vazna globalnom nacizmu, a dobra skola stvara ljude koji se ne plase da budu dobri.
 
Ovo doba ima svojih mana, ali opet je bolje nego prethodno, jer je sistem licemjeran, krije se kao lisica, površno ali dovoljno da većinu obrlati. Opet ko je pametan može da uspije i izađe is sistema,tako što će da iskoristi taj luft koji se javlja licemjerjem, ima dovoljno slobode za to da ubaci sjemenku i da izraste nešto.

 
Sposobnost apstraktnog razmišljanja je odlika visoko inteligentnih ljudi.
Skoro sam čitala članak u kome se sposobnost apstraktnog razmišljanja vezuje za kreativnost, ali da maštovitost ne podrazumeva uvek i kreativnost, odnosno: ukoliko čovek ne iskoristi resurse mašte (oblikujući svoje ideje u kreacije, tj. "dela"), onda je kreativno jalov ... A apstraktno razmišljanje je skoro pa to: ako si u stanju da se, na osnovu delimičnih predstava iz realnosti, odnosno onih koje deluju nikada sasvim saznatljivo, vineš u simbolične veze i konstrukcije i pritom doneseš valjani, originalni i na realnost primenljivi zaključak, onda si kreativni mislilac.Genijalci su tri koraka ispred, jer se njihova sposobnost apstraktnog razmišljanja vezuje i za svet koji je svima ostalima nevidljiv.

Ali, da vas malo zabavim.
Danas čitam na netu "mozgalicu" koja glasi:
žena uđe u radnju, i u trenutku nepažnje prodavca mazne 100 evra iz kase.
Malo kasnije se vrati i kupi stvar koja košta 70 evra. Da prodavcu novčanicu od 100 evra i dobije kusur od 30.
Pitanje: koliko je prodavac u gubitku?

Zaprepašćujuće je da je, od stotinak odgovora, bilo samo 5 ili 6 tačnih.
Autor jednog netačnog se predstavlja kao učitelj.
Sad zamislite šta, u kontekstu ove "mozgalice", predstavlja logičko razmišljanje, a kamoli apstraktno ...

pa daj nam odgovor na mozgalicu ili bar link do sajta gde si je videla?
 

Back
Top