nekako svi pricaju o preglumljivanju,ali kapiram da je sredstvo onih koji nisu nasli sebe jos pred kamerom i publikom...ali isto to preglumljivanje pije vodu kod jedne sacice novih glumaca, ne najnovijih, vec relativno skorijih, onih izmedju starih legendi i klinaca...npr. Nebojsa Milovanovic mi iz nekog razloga natera smeh na lice.
otkinuo je u lajanju na zvezde,npr. profesor ih pita ko nije na casu on ispali `...nek se javi`, napravi neku bas onu original dzek glupu facu
isto tako, nenad jezdic na pocetku karijere, u palmama i ribicama, dok se nije smorio.........zakljucak bi bio da, iako uce u prvoj godini intonaciju, pantomimu, cak imitaciju, sve te pocetne stvari, trebalo bi da se pozabave karikaturalizacijom.... tu se daje naglasak na najlaksoj osnovi predstavljanja nekog lika, sto doprinosi uverljivosti, covek se opusta i uplovljava u glumu kao ono sto ona jeste, navikava se na njen ziv tok, krece da relaksirano plovi u situaciji od njenog pocetka sve do ishodista. u toj vrsti neopterecenosti svi su oni nasli pocetnu vatru, impuls i jacinu da istraju i da pretvore ono sto u pocetku izgleda kao neozbiljna improvizacija u ozbiljnu pricu ... rodjeni glumac to kapira cak i kad na pocetku ne razume sta cini... a i oni stari su bili mladi, pa su tako pocinjali....dakle, mladima na pocetku bi mozda dobro dosao taj savet, pa ako se na tom polju prepoznaju kao uspesni, onda moze dalja dubina i usavrsavanje...ovako, samo skolski, tesko, premda svi kukaju za iskustvo i posao..pa, to dodje, al hajde vidi sine priznaj sebi prvo od cega si sacinjen..a drugi ce lako to posle prepoznati...to su meni neke sanse za odskok, mada se slazem s vama da klinci danas brkaju imidz, elektronsku lakocu postojanja i avatarski prikaz coveka s onim sto je zaista potrebno da budes primecen i zapamcen kao glumac...kazem, mali broj mladjih sa veseljem nosi tu tajnu u sebi, ostali.....
haj da budem optimistican, nek ih je trenutno lapo-lapo.