Za sve one koji pišu - najposećenjeniji sajtovi

Snezana67

Primećen član
Poruka
504
Nadam se da moderatori nece ovo obrisati.

Dakle, ovo su linkovi za nekoliko najposecenijih sajtova, na kojima mozete postaviti svoje price, pesme, eseje, drame... i ocekivati da cujete sud drugih ljudi koji i sami pisu ili su ljubitelji pisane reci.

Koliko ja pratim, prvi sajt ima najbolji i najzivlji forum, i dosta mladih pisaca sa ovih prostora postavilo je tamo svoje radove. Na njemu imate i gomilu linkova za slicne sajtove.

http://www.cip.hr/pm/site/default.asp (hrvatski)

http://proza.250free.com/ (srpski)

http://www.bundolo.org/ (srpski)

http://www.xs4all.nl/~eteia/index.html (bosanski)

Srecno!
 
Molim.

Zao mi je sto ne postoji ni jedan srpski site koji je toliko ziv kao hrvatski CIP. Nedavno, vracajuci se iz Zagreba, sedela sam u busu s jednom sredovecnom profesorkom, koja mi rece da imaju 15-tak sjajnih novih mladih pisaca koji su razdrmali knjizevnu scenu Hrvatske. Tad se setih ovog sitea i koliko je on ziv, te mi ne bi nista cudno.

Nadam se da cemo i mi uskoro njihovim stazama (kao i 2000-te u politickom smislu).
 
Meni deluje nekako žalosno da jedan literarni rad završi na tom sajtu.


Postaje sasvim jasno, da oni koji tu oblepljuju svoje radove ne čine to zbog samih radova, zbog neke, da kažem, vere u istinitost istih, ne čine to zarad slave samog dela, već zarad svoje slave, zarad slave svog Ja.

Zaista, kad vidim sve te fotografije tamo... To je najmanje važno, najmanje je važna slika, najmanje je važno njihovo Ja. A upravo su one, slike, nekako najdominantnije.



Jedino prevazilaženjem sopstvenog Ega otvaraju nam se vrata visoke životne mudrosti.
 
divlja u srcu:
Ti si mali Buda. :-P
Al' sumnjam da si prevazisao svoj ego u 21 godini zivota. :wink:


Uvek se ražalostim što u prvobitnoj poruci ne odgovorim unapred na opaske za koje znam da će ih neko izustiti.

Ja apsolutno priznajem da nisam prevazišao svoj ego, a mnogo puta sam pokušavao. Dug je to i trnovit put. No, iako postaje nelogično da stoga dajem izjavu da je prevazilaženje sopstvenog ega put ka životnoj mudrosti (jer ga ja nisam prevazišao), mora se shvatiti da je to samo hipoteza... Dakle nešto što je potencijalno tačno.
No nekih osnova za takvu tvrdnju i ima. To se ogleda u onim mali slučajevima gde sam dobio neke bitke protiv sopstvenog ja, i gde sam uočio izuzetan napredak zahvaljujući tim neznatim prevazilaženjima. Stoga se da logički zaključiti da ukoliko bi se Ego u celosti prevazišao, da bi onda došlo i do sveukupnog napretka u shvatanju istinske mudrosti...

Deluje malo konfuzno ali se nadam da si razumela. :razz:
 
scharfschuetze:
Meni deluje nekako žalosno da jedan literarni rad završi na tom sajtu.
Postaje sasvim jasno, da oni koji tu oblepljuju svoje radove ne čine to zbog samih radova, zbog neke, da kažem, vere u istinitost istih, ne čine to zarad slave samog dela, već zarad svoje slave, zarad slave svog Ja.
Jedino prevazilaženjem sopstvenog Ega otvaraju nam se vrata visoke životne mudrosti.

E bas me zanima kako si tako brzo proniknuo u motive tolikih ljudi na tim mestima?

Slicni sajtovi dorbi su iz najmanje dva razloga:
1. Pomazu neafirmisanim piscima da cuju kritike ljudi slicnih sebi. A ti ljudi, slicni njima, ne samo sto i sami pisu, nego su u najvecem broju oni njihova buduca publika tj. citaoci. Jer, obicno, oni koji pisu, najvise i sami citaju. Ti komentari su u vecini slucajeva iskreniji i strozi od komentara koje ti mogu dati tvoji prijatelji i poznanici.
2. Prilika neafirmisanim piscima da se prvi put ozbiljno suoce sa izlaganjem svog dela auditorijumu, pre nego sto publikuju svoje delo i budu izlozeni proceni i sudu svakoga ko kupi njihovu knjigu. A to nije mala stvar, znam iz licnog iskustva. To je jako dobra priprema.

"Najbolje je u pocetku, kad znas misljenje svakog svog citaoca", Danilo Kish.

A sto se mudrosti tice, uz svo duzno postovanje prema tvojoj pameti, znanju, interesovanjima... mudrosti nema bez iskustva. NEMA PRECICE do nje i to je tako, nazalost. Otuda, u 21. godini, ti mozes samo da za sada pricas o njoj, iz onoga sto si citao ili cuo. Ljutio se, ne ljutio, ali to je tako. I nema recepata za mudrost, sve to sto si citao, to su moguci putevi do nje. A "moguci" = nisu jedini zapisani. Razni su putevi i nacini njenog dostizanja. NE POSTOJE RECEPTI za dostizanje mudrosti. PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA. I to je jedino izvesno. Sve drugo je cisto nagadjanje.

P.s. Posle ovoga, verovatno tvoja bracna ponuda pada u vodu . No, sta da se radi, drag mi je Platon, ali mi je draza istina. ;)
 
scharfschuetze:
Uvek se ražalostim što u prvobitnoj poruci ne odgovorim unapred na opaske za koje znam da će ih neko izustiti.

Ja apsolutno priznajem da nisam prevazišao svoj ego, a mnogo puta sam pokušavao. Dug je to i trnovit put. No, iako postaje nelogično da stoga dajem izjavu da je prevazilaženje sopstvenog ega put ka životnoj mudrosti (jer ga ja nisam prevazišao), mora se shvatiti da je to samo hipoteza... Dakle nešto što je potencijalno tačno.
No nekih osnova za takvu tvrdnju i ima. To se ogleda u onim mali slučajevima gde sam dobio neke bitke protiv sopstvenog ja, i gde sam uočio izuzetan napredak zahvaljujući tim neznatim prevazilaženjima. Stoga se da logički zaključiti da ukoliko bi se Ego u celosti prevazišao, da bi onda došlo i do sveukupnog napretka u shvatanju istinske mudrosti...

Deluje malo konfuzno ali se nadam da si razumela. :razz:

Lapo receno. Mozda i tacno. Samo ne opterecuj se previse. Zivot te, s godinama, hteo ti to-ne hteo, ionako prisili da prevazilazis svoj ego. To je otprilike kao ono sto su nam, pretpostavljam svima, roditelji govorili: "Naucice tebe zivot" i "Spustice te vec zivot na zemlju". I zivot to stvarno radi, nekad bas surovo.

Zato, dragi moj, opuŠti se malo i ne opterecuj se previse prevazilazenjem svog ega. Doć će to samo po sebi. Moze se do mudrosti stizati i obrnutim putem, upravo potenciranjem i razvijanjem do krajnih granica i svog ega i svih ostalih "drustveno neprihvatljivih i nepozeljnih" karakternih osobina, sto onda obavezno rezultira razbijanjem glave o zid. I tako dok ne postanes mudar, a to znaci i mator :( Mnogo je puteva i nacina. Svako ce vec naci svoj, ukoliko to uopste zeli, mozes biti siguran u to.

Rece tvoja Snezana67, jos malo pa ko mama :razz:
 
Snezana67:
Lapo receno. Mozda i tacno. Samo ne opterecuj se previse. Zivot te, s godinama, hteo ti to-ne hteo, ionako prisili da prevazilazis svoj ego. To je otprilike kao ono sto su nam, pretpostavljam svima, roditelji govorili: "Naucice tebe zivot" i "Spustice te vec zivot na zemlju". I zivot to stvarno radi, nekad bas surovo.

Zato, dragi moj, opuŠti se malo i ne opterecuj se previse prevazilazenjem svog ega. Doć će to samo po sebi. Moze se do mudrosti stizati i obrnutim putem, upravo potenciranjem i razvijanjem do krajnih granica i svog ega i svih ostalih "drustveno neprihvatljivih i nepozeljnih" karakternih osobina, sto onda obavezno rezultira razbijanjem glave o zid. I tako dok ne postanes mudar, a to znaci i mator :( Mnogo je puteva i nacina. Svako ce vec naci svoj, ukoliko to uopste zeli, mozes biti siguran u to.

Rece tvoja Snezana67, jos malo pa ko mama :razz:

Apsolutno se slažem sa svime što si ovde napomenula. Jednostavno nemam šta dodati ni ispraviti.

Hvala što si dopunila moju misao.
 
Snezana67:
E bas me zanima kako si tako brzo proniknuo u motive tolikih ljudi na tim mestima?

Slicni sajtovi dorbi su iz najmanje dva razloga:
1. Pomazu neafirmisanim piscima da cuju kritike ljudi slicnih sebi. A ti ljudi, slicni njima, ne samo sto i sami pisu, nego su u najvecem broju oni njihova buduca publika tj. citaoci. Jer, obicno, oni koji pisu, najvise i sami citaju. Ti komentari su u vecini slucajeva iskreniji i strozi od komentara koje ti mogu dati tvoji prijatelji i poznanici.
2. Prilika neafirmisanim piscima da se prvi put ozbiljno suoce sa izlaganjem svog dela auditorijumu, pre nego sto publikuju svoje delo i budu izlozeni proceni i sudu svakoga ko kupi njihovu knjigu. A to nije mala stvar, znam iz licnog iskustva. To je jako dobra priprema.

"Najbolje je u pocetku, kad znas misljenje svakog svog citaoca", Danilo Kish.

A sto se mudrosti tice, uz svo duzno postovanje prema tvojoj pameti, znanju, interesovanjima... mudrosti nema bez iskustva. NEMA PRECICE do nje i to je tako, nazalost. Otuda, u 21. godini, ti mozes samo da za sada pricas o njoj, iz onoga sto si citao ili cuo. Ljutio se, ne ljutio, ali to je tako. I nema recepata za mudrost, sve to sto si citao, to su moguci putevi do nje. A "moguci" = nisu jedini zapisani. Razni su putevi i nacini njenog dostizanja. NE POSTOJE RECEPTI za dostizanje mudrosti. PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA. I to je jedino izvesno. Sve drugo je cisto nagadjanje.

P.s. Posle ovoga, verovatno tvoja bracna ponuda pada u vodu . No, sta da se radi, drag mi je Platon, ali mi je draza istina. ;)



Slažem se i sa tačkom jedan i sa tačkom dva.


Dobro, ja sam mislio da si se već navikla na to da ja obično volim da sagledam samo jednu, onu, negativnu stranu.

A to je draga moja Snežana, u cilju provokacije. Jer ovde se pomoću provokacije formiraju dobre rasprave. Provokacija je ponekad veoma značajno gorivo za uspavane umove. :razz: (u potencijalno uspavane svrstavam i sebe)
 
Kada bi Ego bio nešto loše samo po sebi onda bih težila da ga prevaziđem. Ali ja ne vidim nikakav problem, naprotiv, težim da ga prihvatim i volim što više jer on je put ka mojoj sreći... on zna kada ja ne znam.

Sram ih bilo stavljaju slike, čini mi se da je mali puritanac krenuo pogrešnim putem... zato i došao na ideju da odbacuje Ego kao simbol dekadencije i šta ti ja znam čega još.
Dok nisam imala znanja koja sada imam, možda bih i ja kupila tu demagogiju, ali to više ne drži vodu. Da se vratim na temu slike autora. Slike puno znače, pogotovo kada ti se dopada nečije pisanje. Pisanje, kreativni nastavak naše ličnosti... rekla bih, ono je deo nas isto kao i naša fizička pojavnost. Pisci su lepi i treba svetu što više njihovih slika.
 
scharfschuetze:
Slažem se i sa tačkom jedan i sa tačkom dva.


Dobro, ja sam mislio da si se već navikla na to da ja obično volim da sagledam samo jednu, onu, negativnu stranu.

A to je draga moja Snežana, u cilju provokacije. Jer ovde se pomoću provokacije formiraju dobre rasprave. Provokacija je ponekad veoma značajno gorivo za uspavane umove. :razz: (u potencijalno uspavane svrstavam i sebe)


Naravno, licno, nemam problem s tim, mene brine kad se svi slazu oko necega - to onda nikako ne valja.

E zato mi se i svidja sta rade tamo na tom CIP-u kad nesto postavis. Ljudi te istresu iz .... (znamo vec cega)... ne slazu se samo radi slaganja, ulizivanja ili slicnih motiva. Nego te provociraju i shopaju, sto je uvek stimulativnije nego povladjivanje. Ali, isto tako, umeju i da iskreno pohvale i odaju priznanje kad procene da je nesto dobro. To je Kako se kalio celik, II deo :)
 
etotako:
Slike puno znače, pogotovo kada ti se dopada nečije pisanje. Pisanje, kreativni nastavak naše ličnosti... rekla bih, ono je deo nas isto kao i naša fizička pojavnost. Pisci su lepi i treba svetu što više njihovih slika.

I ja uvek volim da vidim fotku nekog pisca koji mi se dopao, posebno kada ga prvi put "otkrijem". Da ne misli vecina ljudi slicno, verovatno ni izdavaci ne bi sad vec pod obavezno trazili fotku pisca za korice.

Al ne znam gde je Scharfschuetze video na onim mestima fotke? Ja se ne secam da ih ima (osim na onom siteu-proza, al tamo je valjda jedino nas par stavilo fotke)?
 
etotako:
Kada bi Ego bio nešto loše samo po sebi onda bih težila da ga prevaziđem. Ali ja ne vidim nikakav problem, naprotiv, težim da ga prihvatim i volim što više jer on je put ka mojoj sreći... on zna kada ja ne znam.

Sram ih bilo stavljaju slike, čini mi se da je mali puritanac krenuo pogrešnim putem... zato i došao na ideju da odbacuje Ego kao simbol dekadencije i šta ti ja znam čega još.
Dok nisam imala znanja koja sada imam, možda bih i ja kupila tu demagogiju, ali to više ne drži vodu. Da se vratim na temu slike autora. Slike puno znače, pogotovo kada ti se dopada nečije pisanje. Pisanje, kreativni nastavak naše ličnosti... rekla bih, ono je deo nas isto kao i naša fizička pojavnost. Pisci su lepi i treba svetu što više njihovih slika.

A ja, a ja, jesam li ja lep? Hajde odoli mojoj kosi do struka, mojim dugackim prstima, svetlo-plavim ocima......stilu pisanja, temama koje obradjujem.
 
P.s. Posle ovoga, verovatno tvoja bracna ponuda pada u vodu . No, sta da se radi, drag mi je Platon, ali mi je draza istina.

Tek sada sam malo bolje obratio pažnju na ovu rečenicu iznenadivši se koliko je sa tako malo reči mnogo rečeno.
Naime, ti si odbila bračnu ponudu zbog onoga što sam ja izjavio. To znači, a sasvim mi se daje za pravo da to zaključim, da je tebi u mojoj izjavi nešto zasmetalo, odnosno da te je nešto povredilo, odnosno da si se ti osetila povređenom. Dakle, povređen je neki tvoj deo sopstvenog Ja, odnosno tvoje pretstave o istom -----> povređen je tvoj Ego

Snežana, ne ljuti se, ali dozvoli mi da zaključim: Tvoj Ego je nesumnjivo najvažniji deo tvog lika na onom sajtu, kao i većine ostalih.


Stvarno, kad malo bolje razmislim - neću da se ženim.
 
etotako:
Šteta... sigurna sam da napolju čeka jedna slatka dama koja želi da svako njeno iskazivanje individualnosti ili emocija bude nazvano sa prezirom EGO.

Skoro da sam siguran da će me napolju jednoga dana čekati dama koja neće težiti da u svakoj mojoj misli, u svakoj mojoj izjavi sumnja na opasnost koja bi njoj samoj načinila 'duševni bol'. Iskreno se nadam da će me jednoga dana napolju čekati (ili ja nju) jedna dama koja će biti oslobođena svih stega malograđanštine i super egoizma.
 
Dont_Break_The_Oath:
Hoces, hoces. Ionako nema lepse inspiracije kada je tvoja ljubav tu oko tebe svaki dan.
E za to vredi ziveti.

btw, prilicno si preterao sa svojim pesimizmom, tako da sam se iskreno zabrinuo. Jedan umetnik koji stremi ka zivotu ne bi trebalo tako da misli.

Gospodine Oath, zašto vi meni ne pošaljete neko svoje delo poštom ovde u Prag. Naime, ovde imam samo Stepskog Vuka koga ću uskoro čitati po treći put i Hitlera.
Ja sada isto radim na jednoj knjizi pa bih uzvratio kad bude završena. No imaj na umu da se može dogoditi da ista ne bude nikada završena. :razz:

Potrebno mi je neko osveženje.
 
scharfschuetze:
Skoro da sam siguran da će me napolju jednoga dana čekati dama koja neće težiti da u svakoj mojoj misli, u svakoj mojoj izjavi sumnja na opasnost koja bi njoj samoj načinila 'duševni bol'. Iskreno se nadam da će me jednoga dana napolju čekati (ili ja nju) jedna dama koja će biti oslobođena svih stega malograđanštine i super egoizma.
biće mi drago... povećaće se korpus sreće na svetu kada ti nju nađeš ili ona tebe
 

Back
Top