Zdravo svima! Imam još malo pa petnaest godina i ove godine sam upisao prvi razred srednje škole. Škola kao škola. Drugi grad, drugo odeljenje, nova lica. Prvih nedelju dana sve super, ali onda je krenulo ismevanje. Znam, znam, neki sad misle da je još previše rano da bih se žalio. Deca me ismevaju zato što šuškam. U osnovnoj niko moje šuškanje nije ni pomenuo, zato mi je bilo i čudno kada su u srednjoj počeli. Sve je počelo kao šala, njih nekoliko učenika me je prvo teralo da pričam reči koje loše izgovaram kao ,,ŠiŠmiŠ", ,,proFesorka" i mnoge druge. Onda se to proširilo na ostatak odeljenja. U odeljenju ima jedna kuč*a koja prati svaku moju reč i posle mi se ruga. Stalno kada me profesori nešto pitaju gledam da što manje koristim reči sa slovima Š, F i Ž , ali ipak nemoguće je da ih ne koristim. Onda skoro celo odeljenje prasne u smeh kada ih upotrebim, pa me na odmoru još više podje*avaju. Ta kuč*a mnogo puta dolazi do mog stola i imitira me, mrda mi klupu i udara me. Ja se samo nasmejem da ne bih ispao mrgud. Meni malo glupo da joj uzvratim jer je žensko. I dečaci me nekad udaraju, ali njima uzvraćam. Dečaci me ismevaju i zato što sam mršav, ali to mi i ne smeta toliko koliko mi smeta što me ismevaju zbog šuškanja. Stvarno ne znam više šta da radim... U početku su me neki iz odeljenja i branili, ali kada su videli da nema svrhe, prestali su. Ne kežem da mi treba neko da me brani. Dečacima i nekad uzvratim, ali su mi problem devojčice, a one su u većem broju. Mislio sam da će vremenom da se situacija stiša, ali svakim danom je sve gore i gore, svakim danom me sve više i više dece ismeva. Stalno me udaraju i imitiraju. Danas sam pozvao profesorku da je nešto pitam, i normalno, šuškao sam na slovo F. Celo odeljenje je popadalo od smeha. Profesorka je to primetila i rekla im da se desi svakom da nekad pogreši i da se ne treba smejati. Oni su se tada još više nasmejali. Posle škole me je jedna devojčica imitirala sve do stanice. U osnovnoj školi nisam imao prijatelje i nadao sam se da ću ih naći u srednjoj. Kako stoje stvari nikada neću imati prijatelje zbog šuškanja. Dečaci me izbegavaju zato što sam slab i što šuškam. Niko ne želi da se druži sa mnom. Sve se svodi na ,,Ćao" i na ismejavanje. Od tridesetoro dece, mene sigurno ismeva njih dvadesetoro. Škola u koju idem je jedna od boljih i to mi je bila želja od šestog razreda tako da ne bih da je menjam. Sa razrednom ne želim da pričam o tome jer ne želim da ispadnem tužibaba. Molim vas, dajte mi neki savet šta da radim.
Izvinjavam se svima na dugačkom tekstu i na nekim ružnim rečima. Hvala svima unapred!
Izvinjavam se svima na dugačkom tekstu i na nekim ružnim rečima. Hvala svima unapred!