Bes

gospodjica14

Poznat
Poruka
7.429
Užasno me mori. Celog života se borim sa besom, primenila sam sve tehnike, od vežbanja, preko meditacije u pokretu, do ispoljavanja negde gde nikoga neće povrediti (vrištanjem u jastuk, u ekstremnim slučajem samošamaranjem i lupanjem u glavu) - i opet me obuzme nekad tako da ne mogu da ga kontrolišem. To je kod mene kao cunami...kad krene hrani se sam iz sebe, crpi i intenzivira energiju iz sebe.

Mislim da bi najveća moja pobeda u životu bila kada bih uspela potpuno da pobedim i uništim svoj bes. Veća od bilo čega što sam do sada postigla.

Ne tražim savete - mada su dobrodošli - jer mi do sada nijedan nije u potpunosti pomogao. Koji su vaši unutrašnji demoni i kako se borite sa njima - ako se borite?
 
train-yourself-to-let-go-of-everything-you-fear-to-lose-quote-1.jpg
 
Za svaki problem, postoji uzrok.
Ja sam, takodje, imao dosta besa u sebi, ranije, i nisam tacno siguran sta je bio uzrok tome, ali sada, kada razmislim, mislim da nije bio jedan uzrok, vec gomila sitnih uzroka.
Gomila stvari u zivotu nije tada isla onako kako sam ja zeleo, imao sam i odredjenu dozu nesigurnosti u sebe zbog svega toga, pa mislim da je i ta nesigurnost uzrokovala bes, kao odbrambeni mehanizam.

Kada su stvari pocele da se sredjuju, u celokupnom zivotu (posao, ljubav, ekonomija, porodicne trzavice, promena okruzenja, novo drustvo....) bes je poceo da se smiruje, i sada ga gotovo uopste nema. Jako tesko sada neko moze da me razbesni, i ako uspe, uglavnom sam u stanju da iskuliram jer shvatam da taj bes moze samo da mi napravi srannje u zivotu, a srannje mi definitivno ne treba ;)
 
..moj unutrasnji demon je potreba za osamom..
Bes umem da kontrolisem i kanalisem sto ce reci da sam tad vrlo kreativna :lol:...tad radim i uradim sve sto sam mislila a nisam uradila...
 
Užasno me mori. Celog života se borim sa besom, primenila sam sve tehnike, od vežbanja, preko meditacije u pokretu, do ispoljavanja negde gde nikoga neće povrediti (vrištanjem u jastuk, u ekstremnim slučajem samošamaranjem i lupanjem u glavu) - i opet me obuzme nekad tako da ne mogu da ga kontrolišem. To je kod mene kao cunami...kad krene hrani se sam iz sebe, crpi i intenzivira energiju iz sebe.

Mislim da bi najveća moja pobeda u životu bila kada bih uspela potpuno da pobedim i uništim svoj bes. Veća od bilo čega što sam do sada postigla.

Ne tražim savete - mada su dobrodošli - jer mi do sada nijedan nije u potpunosti pomogao. Koji su vaši unutrašnji demoni i kako se borite sa njima - ako se borite?
Joga. probaj sa nekim sportom ili popricaj sa psihijatrom da ti prepise lekove za smirenje.
 
Na konstruktivnim savetima hvala (@frederikrr :) )

Na nekonstruktivnim takođe hvala, oni mi služe za vežbu suzbijanja besa. Mada me forumske provokacije sve manje ljute, kapiram ima mnogo važnijih stvari u životu.

Barbi:cmok2:

Identično. Imam potrebu za osamom, naročito nakon životnih lomova.

Želim sve i sad. Nemam strpljenja. Ali zato imam volje, uporna sam i uglavnom izguram ono što želim. Nije u tome problem, sklonost ka lakom padanju u vatru - besu je moja karakterna osobina.
 
Poslednja izmena:
Joga. probaj sa nekim sportom ili popricaj sa psihijatrom da ti prepise lekove za smirenje.

Joga definitivno . Postoji odlična knjiga Jasmine Puljo " Hatha Yoga "
Uz pomoć te knjige se može vježbati bez instruktora .
Dovoljno je proučiti tehnike disanja i neke osnovne položaje .
Svojevremeno sam tim tehnikama disanja i slanom vodom izliječio
sinuse ( pansinusitis ) u vrijeme kad su i doktori digli ruke od mene .
Trebalo mi je neka četiri mjeseca . Radio sam i neke osnovne vježbe .
Iznenađenje mi je bilo da sam dobio bolje trbušne mišiće nego što
sam ih mogao stvoriti u nekoj teretani .
Poslije treninga joge nema šanse da te neko iznervira čak i da hoće .
 
Često radim ći gong vežbe, osam brokata (tai či). One me baš fino opuštaju, a ne oduzimaju puno vremena - njih zapravo zovem meditacijom u pokretu. Joga bi mi zasigurno prijala.
 
Samo samokontrola. Jednostavno raskrstis sama sa sobom. Nema izliva besa, nema vike, nema panike... Polako i stalozeno. O tim jogama i vudu, feng sui, budistickim dziddzabidzama stvarno nemam pojma pa ne bih to komentarisao. Moja teorija da covek samo mora malo da rascisti sa samim sobom, da shvati sta je u zivotu vazno, sta manje a sta je skroz nebitno. Da shvati da niko ne zeli da ga vidi besnog i narogusenog i da se takvim ponasanjem ne resava ama bas nista, cak se problemi samo prave gorim.

Ja nemam problema sa izlivima besa. Mogu da precutim ili tolerisem do beskonacno. A da se nerviram - nerviram se, nema sta, samo sto to sasvim drugacije kanalisem.
 
Joga ,naravno...Već nakon par dana Pranajame (Jasmina Puljo,već ti rečeno,ali ni Ujaji disanje nije loše!),osetićeš se relaksirano
i tvoji raniji izlivi besa će ti izgledati detinjasti i pomalo smešni...
Ja sam jogin od rane mladosti i sa svojim neandertalcem lako izlazim na kraj!;)
A da je opak i opasan,valjda je dobro poznato...
 
Na konstruktivnim savetima hvala (@frederikrr :) )

Na nekonstruktivnim takođe hvala, oni mi služe za vežbu suzbijanja besa. Mada me forumske provokacije sve manje ljute, kapiram ima mnogo važnijih stvari u životu.

Barbi:cmok2:

Identično. Imam potrebu za osamom, naročito nakon životnih lomova.

Želim sve i sad. Nemam strpljenja. Ali zato imam volje, uporna sam i uglavnom izguram ono što želim. Nije u tome problem, sklonost ka lakom padanju u vatru - besu je moja karakterna osobina.

A plata od 1000€<3
 
Ći gong se zovu vežbe u okviru tai čija. Ma nije važno, to su samo lagani pokreti sa udisajima i izdisajima, naziv je kineski i znači osam brokata, osam vežbi, svaka je blagotvorna na svoj način. Vežbe opuštanja.
Samo samokontrola. Jednostavno raskrstis sama sa sobom. Nema izliva besa, nema vike, nema panike... Polako i stalozeno. O tim jogama i vudu, feng sui, budistickim dziddzabidzama stvarno nemam pojma pa ne bih to komentarisao. Moja teorija da covek samo mora malo da rascisti sa samim sobom, da shvati sta je u zivotu vazno, sta manje a sta je skroz nebitno. Da shvati da niko ne zeli da ga vidi besnog i narogusenog i da se takvim ponasanjem ne resava ama bas nista, cak se problemi samo prave gorim.

Ja nemam problema sa izlivima besa. Mogu da precutim ili tolerisem do beskonacno. A da se nerviram - nerviram se, nema sta, samo sto to sasvim drugacije kanalisem.

A, pa vidiš, u tom zecu leži grm. Umem i ja da prećutim. To je tek najgore. Kad ćutim, a iznutra otkucava tajmer za atomsku eksploziju. Bolje je kad ne ćutim :lol:

Pokušavam to što ti predlažeš, ali nije lako nekome kao ja. Ponekad uspem, ponekad ne. Mada, kad bolje razmislim, mene bes ume dosta dobro da motiviše kad nešto hoću da postignem. Npr. lupam, neko negde stalno ide gde se i meni ide, ali neće da me povede. To me naravno dovede do besa, i onda kažem sebi "e pa otići ćeš, samo smrt će te sprečiti". I nema boga da ne odem, ma šta trebalo da uradim da bih to sebi priuštila, uradiću. Mislim, lupam, to je samo bzvz primer. Može da bude bilo šta.
 
nemam savet za kanalisanje besa, koji već ljudi nisu napisali, a slabo nešto verujem u sve to što su i napisali, radije bih predložila da svako ko ima problema sa besom, npr u terapeutske svrhe ode da cepa drva, fizički umor i zadovoljstvo da si nekoga ili sebe ,,pocepao,, u tom drvetu može biti adekvatna zamena..doduše savet nisi ni tražila (((:

moj unutrašnji demon je hedonizam, negde nakon adolescencije totalno me je zaposednuo :mrgreen:
 
A ne ne ne to je pogresno,ne moze se bes iskaliti na dzaku za box,ne ne besna osoba kad bude taj dzak nece vise imati mudasca da besni okolo dzaba
 
Kao sto znamo, bes je odraz nemoci ili ja bih ali ne znam kako, ja bih ali ne mogu, ja bih da ti radis kako ja hocu, ja bih, ali je svet los...
 
Zasto bi se oslobadjala besa, bolje ga isprazniti na bezopasnom mestu?

Bes je normalan ljudski i ne treba ga ubiti, ako je deo tebe.

zar nije reč o kanalisanju besa? msm nije niko isus ili buda da ga ne osseti ponekad, ali postoje ljudi kod kojih je to problematično, a korak napred je kada sami osete da je problematično (što je retkost)
 

Back
Top