Da, to mi je jasno, običnim radnim danima je čovek premoren, pa se bukvalno oporavlja, ono dolazi sebi, i nije mu do fandrokanja. A kad nastupi slobodan dan mora se dobro kalkulisati s vremenom ako se želi na neki duži izlet, negde dalje.
Da bar hoće vreme da posluži, pa da možete da prošetate, tako kao što kažeš u kraju. Neki kutak se uvek može naći, da se malo opustitie u trenucima predaha. I da nije skupo, da se ne razbacuje novac, kad se već s mukom zarađuje. Znaš kakvi su naši ljudi, mnogi kad vide sveta počnu da se pružaju mimo mogućnosti, pa se zarada potroši gde ne bi trebalo. Pogotovo mlađi momci, ono kad se zaglavi uz dobro piće, eventualno i curice. Imam jednog poznanika, inače dečko je još jedne od rijaliti zvezda iz mog sela, radio je u Beču i uglavnom svu zaradu trošio na provod i izlaske, smejurija je bila kad je muvao po klubovima devojke našeg porekla, frajlice iz tamošnje naše dijaspore, one pokondirene, pričaju isključivo na nemačkom, a on im se obraća na srpskom i tako cepaju dvojezični dijalog.
- - - - - - - - - -
Hleb Mileru, sa kimom, čak ni naši iz Panonske nizije nisu ljubitelji tog začina u pecivima i hlebu, a kamoli neki naši hajlenderi.
)))